Alija Nametak

Croatian

Nametak, Alija

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

113-U elektrotehničkoj struci ovo se može najzgodnije vršiti preko Jugo-slavenske elektrotehničke komisije (JEK, a to je nacionalni ogranak Inter-nacionalne elektrotehničke komisije lEC) . JEK je savjetodavno tijelo, koje raspravlja elektrotehnička pitanja, prvenstveno važna s gledišta standar-dizacije. JEK (kao i lEC) sastoji se od većeg broja stručnih tehničkih od-bora (TO), među kojima postoji i poseban odbor za terminologiju (TOI) . Tajnici i suradnici ovih tehničkih odbora JEK-a u neku ruku predstavljaju dotičnu elektrotehničku granu za cijelu državu. Zato su upravo ovi tehnički odbori najpozvaniji i najprikladniji forum za raspravljanje novih pred-loženih tehničkih izraza na državnom nivou. JEK ima i tu prednost, da kao ogranak IEC-a može dobivati svu dokumentaciju o znatnom i vrijednom tehničkom terminološkom radu, koji se u svijetu obavlja na međunarodnom nivou; taj rad obuhvaća i sistematsko sastavljanje višejezičnih tehničkih rječnika, koji za pojedinačne pojmove daju standardizirane izraze i defi-nicije. Termine, koje pojedini tehnički odbori, kao i TOl, usvoje, dostav-ljao bi taj odbor Saveznoj komisiji za standardizaciju (SKS), da ona, kao izvršni odbor, provede uobičajeni postupak, kako bi ti termini zadobili va-žnost državnog standarda. U smislu pokretanja ovako zamišljenog terminološkoga rada održan je potkraj prošle godine u tvornici električnih strojeva »Rade Končar« u Za-grebu i poseban dogovor, kojemu su prisustvovali 'i predstavnici Hrvatskog filološkoga društva prof. dr. Ljudevit Jonke i prof. dr. Josip Hamm, kao i tajnik Tehničkog odbora TOI, prof. ing. Vladimir Žepić i autor našeg Elektrotehničkog rječnika ing. Vlatko Dabac. Prisutni su se složili u tome, da se, na gore opisani način, sistematski razvije tehnički terminološki rad. Uočene su i poteškoće, osobito kod izdavanja državnih standarda, uvjeto-vane neosporno znatnim razlikama u postojećim tehničkim izrazima hrvat-skoga i srpskoga govornog područja. Izraženo je međutim mišljenje, da će se te teškoće ubuduće moći sporazumno uklanjati u duhu Novosadskih za-ključaka o jeziku. GUBLJENJE PLURALNIH OBLIKA U NAZIVIMA MJESTA Alija Nametak Tko se vozi željeznicom od Visokog prema Sarajevu, kad čuje da konduk-ter na prvoj stanici vikne Lješevo, ne bi se mogao nikada dosjetiti, da se to selo nekada zvalo Alešehovići po nekakvu šehu Ali ili Ale-šehu, čiji su se potomci prozvali Alešehovići (ili Ališihovići, kako neki misle) , a po njima i selo. Kako muslimani dobro čuvaju glas h u govoru (čak ga nekada' upo-trebljavaju, i gdje mu nije mjesta: u turcizrnima: hambar, halat, ili u hrđa, 114 hrvati se), to i mještani i oni iz bliže okoline zovu selo i Alešehovići ili Le-šehovići, dok su kršćani progutali h, odnosno mjesto njega uzeli v (kao što se i duhan pretvorio u duvan) i odbacili nastavak -vići, a kako su usto i jekavci (barem pravoslavni ovoga kraja), to su etimološko e pretvorili u je. Vjerojatno su i stranci kondukteri za vrijeme austro-ugarske uprave skratili ime sela, kao što su i u Hrvatskoj kondukteri Madžari pretvorili Jastrebarsko u Jasku. To se isto dešava i dolinom . rijeke Neretve, na željezničkoj pruzi od Mostara do :tp.ora, gdje nekoliko sela ima pluralni oblik, a kondukteri ih izvikuju u singularnom. Tako se čuje sada: Bačević mjesto pravilnog Bače­vići, kako se spominje i u jednoj staroj pjesmi, koju sam slušao od svoga oca, a koja, čini mi se, nije nigdje zabilježena: Boga moli mali Radojica, da presuši voda Jasenica, da porobi selo Bačeviće, Bačeviće, a i Kručeviće ... Tako se isto čuje sada i Žitomislić (selo s poznatim starim pravoslavnim manastirom), Kručević, pa čak i Šiirmanac, mjesto starijih oblika: Žitomislići, Kručevići, Šiirmanci. Isti je slučaj i s gradi,ćem Metkovićima, koji se sada i službeno piše Metković. Sela i mjesta, koja su udaljenija od željezničke pruge, bolje čuvaju svoje pluralne oblike. Tako se u nevelikoj udaljenosti od' gornjih nalaze sela kao AUldinići, Stanojevići, Opličići, Uzarići, Ošanići, Poprati, Vrapčići, Slipčići, Tepčići, Gradnići, GHjevići i druga. Prošle jeseni sam bio u selu, koje je na geografskoj karti zabilježeno kao Kuliješ, a u razgovoru s mještanima sam čuo oblik Kuliješi, u Kulije-šima, iz Kuliješa. Kad sam jednog starca pitao, da li se pravo kaže Kuliješ ili Kuliješi, rekao mi je, da Kuliješ reknu samo mlađi ljudi. Ali, eto već je takav i službeni naziv na karti administrativno-teritorijalne podjele Bosne i Hercegovine iz 1952. (Ime sela se drukčije dovodi u vezu s Kulinom banom, pa se i brdo iznad njega, na kojemu je do pretkraj prošloga rata bila i župna crkva, zove Bambrdo < Banj-brdo = banovo brdo,) Tako je i veće mjesto u istočnoj Bosni, Vlasenice, izgubilo u službenom nazivu svoj pluralni oblik. Danas se svuda piše Vlasenica, a prema pisanju se udešava i izgovor, ali sam slušao više puta Vlt'tsenice, iz VIaseniea, u Vlasenicama, nego Vlasenica, -e. Čak sam slušao od starog pravoslavno&, svećenika Brežančića, rodom iz toga kraja, oblik Vlasanice. Na putu iz Bosanskog Grahova prema Livnu ima niz sela, koja su ne-kada morala imati pluralni oblik, j er su nastala od prezimena, a dan~s se 115 'p1SU Kovačić,Čelebić, Ljubunčić, Lusnić, Žirović. Nimalo ne sumnjam, da su se ova sela nekad zvala, a možda ih narod i sada zove: Kovačići, Čelebići, Ljubunčići i t. d.' Kako može naziv mjesta sa zemljopisne karte doći u opći narodni govor, pokazuje ime jednog lokaliteta na Trebeviću više Sarajeva. To je sada zvani Draguljac, koji se nekada zvao Ddigolaz (~ draga, koja lazi, draga, gdje je klizavo tlo, ili, da svak razumjedne, gdje je »ruč-teren«). Kad su austrijski geodeti i oficiri pravili specijalne vojne karte Trebevića, čuli su od seljaka iz okoline ime Dragolaz i zabilježili ga tako na specijaiki, ali su ga Švabe izgovarale Dragolac i Dragulac. Naši planinari, koji se nisu osla-njali na izgovor mještana, nego na strance, još su dalje išli u izvrtanju riječi, napravivši od Dragolaza Draguljac (dovodeći ga valjda u vezu s ime-nicom dragUlj), kako ga sada svi zovu, čak i seljaci s Trebevića, jer je nekoliko decenija postojala na tom mjestu kamena utvrda, podignuta za vrijeme austrijske okupacije, nazivana po lokalitetu. A da je potrebno ispitivati više ljudi, pogotovu ako u istom kraju ili selu ima različitih izgovora, recimo u refleksu glasa e ili u čuvanju i odba-civanju glasa h, pokazuje selo Duhri na putu iz Sarajeva u Kiseljak, koje muslimani seljaci dekliniraju: Duhri, D frhara , Duhrima, Duhre ... , a kato· lici: Duri, Duri, Durima, o čemu sam se prošle godine uvjerio u tome kraju. Svakako je potrebno kod određivanja službenih naziva pojedinih mje-sta, sela i zaselaka voditi računa, kako ih mještani zovu, i pažljivo ih zabi-lježiti, a ne od prvoga, na koga se naiđe, koji može biti i stranac, doseljen iz drugoga kraja. 1 o RODU STRANIH IMENA MJESTA NA -O Miroslav Kravar Nedavno se u »Jeziku« profesor dr. M. Hraste zabavio pitanjem roda i kongruencije mjesnih imena stranoga podrijetla, napose onih na -o, i time u dnevni red naših diskusija o jeziku unio zanimljivu točku, koja dosada -koliko znam - nije bila dovoljno isticana. ' Ako se njegov konačni zaključak, da su neka od tih imena (poimence Kairo, Milano i sl.) srednjega roda, i ne da tako lako braniti, nije ipak na odmet, što je svojim člankom potakao na razmišljanje o toj stvari. l 1 Skrećemo pažnju našim čitaocima na članak !pTOf. 'M. Kombola "Selca, a ne Seke~ (Hrvatski jezik, 1938-39, str. 131.) i na članak prof. M. Hraste ,,0 imenima mesta u Dal-maciji« (Naš j-ezik, 1939, str. 266.) , u kojima se obraduje sličan jezični problem na po dručju Hrvatskog Primorja i Dalmaci je. - Bilj. uredništva. 1 »Jezik« 4 (1955-56), str. 70. i d. 

Loss of Plural Forms in the Names of Localities

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia