Neočekivana snježna oluja 13–14. siječnja 2002. u Zagrebu

Abstract

The purpose of this paper is to present the causes of an unusual event of local snowstorm which lasted continuously for 28 hours resulting in 23 cm of snow. It was poorly forecasted since it occurred under a steady surface anticyclone in south-eastern Europe, east of the Alps. In the troposphere the most noteworthy feature was the middle-upper tropospheric front in an environment marked by sinking motion presented by the Q vectors field. It formed upstream from an intensifying cold trough in less than half a day. Another extraordinary feature was a low tropopause with a breaking region exchanging tropospheric and stratospheric air just above the area of Zagreb. The processes which mainly characterised this event in synoptic scale were advections of potential vorticity in the stratosphere and troposphere along the tropospheric cold trough. The interactions of orographically induced polar air upsloping clouds by synoptic scale in westerlies and the low level mesoscale saturated air, influenced by the terrain in the area of Zagreb by easterly flow, were considered the causes of the snowfall. Such an event leads to the “feeder-seeder” process in which large scale ascent generating higher level seeder clouds containing ice droplets large enough to efficiently washout precipitation to interact with the lower level (feeder) moisture area and cause precipitation. This is considered one of the few significant mesoscale precipitation processes that is essentially entirely microphysical in nature.Cilj je ovog rada da prikaže pojave koje prate snježnu oluju u Zagrebu i kaos u prometu grada s kontinuiranim oborinom od 28 sati i 23 cm debljine snijega. Oluja nije dobro prognozirana jer je bila pod utjecajem dugotrajne prizemne anticiklone u jugoistočnoj Europi istočno od Alpa. U troposferi je najizrazitija bila visinska fronta srednje troposfere, karakterizirana silaznim gibanjima prikazanim poljem Q-vektora. Ova se fronta formirala uzlazno od hladne doline u troposferi, i ojačala u razdoblju manjem od pola dana. Druga izvanredna pojava je bio lom tropopauze iznad Zagreba, označen razmjenom troposferskog i stratosferskog zraka na tom području. Pojava koja je najviše utjecala na razvoj ove situacije je bila advekcija potencijalne vrtložnosti duž troposferske hladne doline. Ovakav intenzivni razvoj sinoptičke situacije već ukazuje i na mogućnost obilnijih snježnih oborina. Pokazano je da je tu bitnu ulogu imala uzlazna komponenta gibanja uz obronke planina, kako u makro tako i u mezorazmjerima. Stvaranje oblaka u makrorazmjerima u navjetrini Alpa i njihovo gibanje u zapadnoj struji do zavjetrine, dovelo ih je iznad niskog vlažnog područja nastalog na obroncima gorja (gore Medvednice) na području Zagreba. Ovdje nastaje međudjelovanje visokih i niskih oblaka do nastalih oborina, a očituje se u procesu opisanom koncepcijskim modelom ispiranja. Visoki hladni oblaci sadrže ledene čestice koje zasiju nisko područje velike vlage i time uzrokuju oborinu. To je fenomen »sijač-primač«, što je jedan od malobrojnih značajnih mezoskalnih procesa koji su u biti potpuno mikrofizikalni

    Similar works