Omiljeni junak naših narodnih pesama Marko Kraljević našao je mjesta i u legendama susjednih Arbanasa. Tu je data jedna takva priča koju je autoru teksta saopćio poznati albanski pesnik At Gjergj Fishta.
Analiza pokazuje da je ova albanska priča nastala pod uticajem srpskih narodnih pesama

Petar M. Božović

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

B r U y n, koji je kao rezbar radio od god.1560,-1580. i ostavio djelo »Diversarumgentium armatura equestris«j izdao je g.1577. ,.Imagines omnium pene gentium«.Mažuranić misli, da bi sigurno bilo zanim-1jivo pogledati prvo pomenute slike, jer jeu ono doba bez sumnje među konjičkomopremom prikazana i njemačka i poljska iugarska i hrvatska kao i turska oprema.Djelo ima 50 tabla uz latinsko i njemačkotumačenje.U više navrata i na raznim mjestima upo-ZQravao je g. Vladimir Mažuranić na neo,p-hodnu potrebu opsežnijeg i temeljitijeg istra-živanja arapskJih izvora s obzirom na staruhistoriju iužnih Slovjena, opsežniJeg i teme-ljitijeg nego što se to do sada provelos naše strane. Vidi uvod u "Dodatke k Pri-nosima za hrv. prav. povj. Rječnik,,, Zagreb1923j ,.Pozdrav bratski sa našega Jadrana«u Spomen-knjizi u slavu profesora O. Bal-zera, Lw6w 1925 i velika rasprava o Me-lek Jaši Dubrovčanmu u Indiji, koja je ugle-dala svjeHo u djelu, što ga je srpremila Ju-goslavenska Akademija u Zagrebu za pro-slavu 1000-godišnjice hrvatskog kraljevstva.(Vidi i poziv dr. Lav. Šika u JevrejskomAlmanahu, 1. godište, Vršac 1925., o potrebipovjesnice Jevreja u Jugoslaviji). Učenja-cima drugih narodnosti nisu bilješke o Sla-venima tako važne, da bi ih svaki putiscrpljivo naveli. Možda bi vrijedno bilo,da se toga radi pregleda djelo »osnivačafilozofskoga promatranja historije«, Ibn Chal-duna (1332.-1406.). U raspravi A. v. Kre-mera: Ibn Chaldun und seine Culturge~schichte der islamischer Reiche, Sitzungsber.d. phil. hist. CL d. k. Akad. d. W., Wien1879., Bd. 93, spominju se Slaveni na dvamjesta. str. 589 i str. 599 sij. "Poznati pisac«Giihiz (Vidi Encyclopaedia Britannica podJohiz, i Larousse pod Djahedh), koji je umrog. 869., raspravlja već o uticaju zraka, vodei tla na razvitak ljudskih plemena o>wiemandies am besten an den Negern (zing) undden Slaven (sakiilibah), sowie an den Be-wohnern der Lander von Jagug und Magug(der Tartarei) beobachten konne«. čini se,da ih uzima kao zastupnike crne, bijele ižute (1 rase. Ibn Chaldun opet na mjestu,gdje dijeli ljude u »nomade« i ,.sjedioce«izvodi: Neki od prvih gaje ovce, goveda ilikoze, za Ikoje trebaju &Očne !paše, i stogane prodiru daleko u pustinju. ,.Unter diescClasse rechnet Ibn Chaldun die Ber,beren,die Slaven, die Tiirken und dies en ver-wandten T,urkomanen«. - Moida ovo mje-sto nije jedino, gdje Ibn Chaldun, taj oštro-umni posmatralac ljudskih osebina, čina isudbina, spominje Slavene (araJpski: »saka-libah«).CamiUa Lucerna.IZ NARODNE KNJIŽEVNOSTIOmiljeni junak naših narodnih pesamaMarko Kraljević našao je mesta i u legen-dama susednih Arbanasa. Jednu takvupriču saopštio mi je poznati albanski pesnikAt Gjergj Fishta. Ova je priča postala ičuva se u Zadrimi, gde, i inače, ima pri-ličan broj narodnih umotvorina, u kojimase priča o licima ili događajima iz našeprišlostij ili su pak po motivu srodne sanašim narodnim umotvorinama. Ta alban-ska legenda i Marku glasi:Pošao Marko Kraljević iz svoje babovinePrilipa grada, da vidi more, prebaci ga ka-menom i preskoči na konju. Na ovaj putrešio se zbog toga, što su ga neki junaciiz arbanaških gora prekorili na jednom sa-stanku, da on to De može učiniti. NoMarko je hteo da Arbau.asima dokaže, daon može sve. Pošao je preko Kosova idošao u arbanske klisure. Tu mu se jed-noga dana spotače konj, te se jako po-vredi. Marko od žalosti tako duboko uz-dahnu, da se u jednom brdu od njegovogasnažnoga daha stvorila jedna velika pe-ćina. Nigde u blizini nije bilo sela ni va-roši. Marko se našao u čudu, šta da radis konjem, kojega je voleo kao svoju .glavu.Plakao je kao malo de te. Pred vece Je po-čela padati kiša. Marko uvede konja uonu novostvorenu pećinu, prostre ispodnjega planinskoga lišća pa legne porednjega. U jutru ustane rano i pođe tamo-amo da potraži konju leka. Vrati se na-trag i sedne na jednoj steni iznad pećineu kojoj je ostavio konja. Počeo je kukatikao kukavica. euje to vila, do de Marku,poznade ga i upita ga što mu je. Markojoj se potuži na slučaj. Vila mu obeća po-moć, uteši ga i odvede sa sobom. Iz svojepećine dade mu ljekovitoga bilja da gaprokuha u vodi, pa da zajedno s njomokupa konja, koji će nakon toga ozdraviti.Marko je vilu poslušao, no dok je lečio ko-nja sam se razboli. Za svoju bolest nijemnogo mario; čim konj ozdravi, on gauzjaha i produži putovanje. Išao je takodanju i noću. Kad je došao do Zadrime,konj mu zaostade na jednom brdu. Daljenije htio ni kročiti. Uzaludni su bili sviMarkovi napori, konj je ostao uporan.Ali je Marka pratila sreća u svemu, na-(očito kad su u pitanju bili viteški pod-199VIZI. Sreća ga nije ni ovde ostavila. Onaista vila, koja mu je dala lek za konja,tajno ga je pratila celim putem. Videći daje Marko i ovde na muci, pritrči k njemui reče mu da tu sa čeka dok mu ona budedala znak da produži dalje. Vila nestade,ali se za nekoliko časaka pojavi na su-protnom brdu, zazva Marka i reče muda uzjaši konja, pa da skoči k njoj. Markoje poslušao vilu, preskoči s brda na brdopreko velike zadrimske ravnice, koja bešeispunjena selima. Stanovnici Zadrime suse uplašili, misleći da su to neka čudovi-šta preletela iznad njihovih domova. Potrčena ono brdo da vide šta je i poznaduMarka. Onde gde je stao Markov konj, ukamenu se poznaju otisci konjskih nogu.Sa ovoga brda Marko je ugledao more, papozva neke zadrimske prvake, da mu budusvedoci u njegovim podvizima. Kad su sesakupili Marko uze kamen, baci ga, alidobaci tek do mora. Vila ga zadoji, on seponovo baci i dobaci do sredine mora.Kad ga vila ponovo zadoji, Marko uze sadajoš veći kamen i prebaci more. Posle togauzjaha konja da izvrši i drugi zadatak,1. j. da preskoči more. Prisutni mu pove-rovaše da to može učiniti, pa ga molbamaodvrate od toga i zadrže- ga kod sebe ne-koliko dana kao gosta.U ovoj narodnoj priči susednih Arbanasanna nekoliko mesta, koja su srodna na-šim narodnim pesmama. I ovde je reči okonju, kojega je Marko voleoj a i u našimse pesmama govori kako je Marko voleosvoje dobro - šarca. U albanskoj pričijavlja se i· vila, a mi i iz naših pesamaznamo, da je ona Marku često pomagala.Snaga Markova (prebaca more) također jeistaknuta kao i u našoj pesmi. U našemnarodu postoji verovanje za mnoga udub-ljenja u kamenu, da su ta udubljenja odnogu Markova šarca, kad je on tuda pro-lazio.Iz svega ovoga očito se može zaklju-čiti da je ova albanska priča postala poduticajem srpskih narodnih pesama.Petar M. Božović.Cl GANI U DOBA TEREZIJANSTV A I JOSEFINIZMA.Pored Nijemaca i sveudiljne sistematskekolonizacije Srba po Hrvatskoj zanimljivisu naseljenici Cigani,*) kojima se prvaozbiljno započe baviti Marija Terezija.Kabinetske osnove smjerahu i ime ovih"faraona« promijeniti tako, e da se ne zovuviše »Zingani« nego »die Neubauer«, pa datim onda promijene po previšnjoj želji i do-sadašnji način nomadskoga života. Ta jeprevišnja odluka caričina potpisana 13. stu-*) U hrvatskim spomenicima Cigani seprvi puta spominju već 1378. (u Zagrebun. pr. Cigan Nicolaus), a hrvatski sabor1609.-1635. odredio je u svom zakonskomčlanku XVI.: »Zingari, prout haetenus, sicnunc proscribuntur«. Još u starije doba ci-ganski je značilo isto toliko koliko i him-beno. Tako sisački zapovjednik kanonikAugustić piše 1679. dubičkom ćehaji: »... minismo ciganske vire ni deteće riči". Cigane»šipuše« t. j. svirače napominje se u dobazrinsko-frankapanske urote. - Ime će Cing-ana potjecati vjerovatno od arapskog na-zivlja ljudi mrke puti. '- D u Can g enotira sub Zi g e u n i et Zygeni: ... iidemqui Gallis Aegyptii seu Bohemi, Italis Zinganivel Zingari, Hisp. Gittani nuncupantur. Erro-nes, praestigiatores, qui fietionibus et men-daciis imperitae multitudine imponun1. VIlI.rp. 431. ed. Leop. Favre 1887. U naših starihpisaca naziv n. pr. za Ciganke »Jeđupka«iskv. od Egipćanka; turski: kiptije.200denoga 1761. Druga a(ller) h(ochste) Ent-schliessung od 27. studenoga 1767. traži, dase cigansku djecu roditeljima oduzme ipredade kršćanskom građanstvu i seljaštvuna odgoju, da nauče zanate i ratarstvo.Skrbnici će dobivati za djevojčice do 10godina i dječake do 12 po 12 fl. godišnje,a za cigančicu od 10-14 god. po 4 flo po-red prve odjeće. Ubuduće se ne će ciganismjeti međusobno ženiti. No htjedne li seciganka udati za kojeg domaćeg (domicilia-tus subditus) moraće pridonijeti potvrdu,da je marljivo služila u kući kojeg plemića,građanina ili seljaka i da je upućena u na-čela katoličke vjere. Stoji li sve to, ondaće joj erar dati miraza (dos) 50 forinti. Dje-čaci iznad šesnajste godine, razlaže osno-va, neka se uvrste u vojsku, a slabiji i sviod 12-16 u zanate. Zato prime svi cehovinalog, da takv:e dječake što pomnije traže,a izučene majstore Cigane primaju u svoju4redinu. Cigansko klatarenje iz županije užupaniju bez putnica najstrožije se za-brani. U to ime treba da se sve gospoštijepobrinu da bude valjanih naselja, i stogabude naređena konskripcija. Kako se oveosnove mogoše provesti, to je jasno.Ali i Josip II. ne htjede zaostati u tomsmislu. 9. listopada 1783. naređuje: Cigan-ska naselja nijesu dopuštena u šumama(partibus sylvosis) pod čergama, nego Ci-gane valja smjestiti u krajeve, gdje nemašuma, u predjele oranica, da se priviknu

Iz narodne književnosti

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia