This paper analyzes effectiveness of coping strategies that entrepreneurs use to daily manage work related stress. Coping is the process of expending efforts to solve personal and interpersonal problems and reducing stress induced by unpleasant and stressful situations. Two broad strategies of coping are identified; problem-based coping refers to a cognitively-based response behavior that includes efforts to alleviate stressful circumstances while emotion-based coping involves behavioural responses to regulate the affective consequences of stressful events. The purpose of this research is to analyze relationships among the coping strategies used by entrepreneurs and a set of antecedents influencing the selection of coping strategies. The methodology used is based on structural equation modeling and empirical data of 469 entrepreneurs from two European countries. Our results show that problem based coping facilitates well-being and venture performance. In addition, our findings also support interaction effects of founder centrality and contextual conditions of venturing on the extent entrepreneurs engage in coping. We believe that our insights can help in training entrepreneurs in the development of effective coping strategies that are context dependent. In specific, our results suggest entrepreneurs to engage in problem-focused strategies when they want to effectively address the economic aspects of their lives whereas when they engage in emotion based strategies they seem to increase the self-knowledge they need to start subsequent ventures and facilitate learning from failure. Future studies on coping strategies could study the interplay of coping strategies used to resolve challenging social situations that various stakeholders of practicing entrepreneurs impose.U ovom radu analizira se učinkovitost strategija suočavanja sa stresom koje poduzetnici upotrebljavaju na dnevnoj osnovi radi upravljanja stresom uzrokovanim poslom. Suočavanje sa stresom je proces usmjeren na rješavanje ljudskih i međuljudskih problema i reduciranje stresa kojeg izazivaju neugodne i napete situacije. U širem smislu riječi, identificirane su dvije strategije suočavanja: problemski orijentirano suočavanje, koje se odnosi na kognitivno utemeljene bihevioralne odgovore s ciljem ublažavanja stresnih okolnosti, te suočavanje zasnovano na emocijama, koje uključuje bihevioralne reakcije usmjerene na reguliranje afektivnih posljedica stresnih događaja. Cilj istraživanja je analizirati odnose između poduzetničkih strategija suočavanja te set čimbenika koji utječu na odabir istih. U radu se koristi metoda modeliranja strukturnih jednadžbi i empirijske podatke 469 poduzetnika iz dviju europskih zemalja. Rezultati analize pokazuju pozitivan utjecaj problemski orijentiranih strategija suočavanja na dobrobit poduzetnika i uspješnost njihovih poduzeća. Dobiveni rezultati potvrđuju i interakcijske učinke centralnosti poduzetnika i kontekstualnih odrednica poduzetništva na razinu suočavanja poduzetnika sa stresom. Vjerujemo da će rezultati našeg istraživanja pridonijeti obuci poduzetnika u području razvoja učinkovitih strategija suočavanja ovisnih o kontekstu. Preciznije, dobiveni rezultati sugeriraju poduzetnicima primjenu problemski orijentiranih strategija u slučajevima kada se žele efektivno usmjeriti na ekonomske aspekte svojih života. S druge strane, pokazalo se da suočavanje zasnovano na emocijama povećava poznavanje samog sebe koje je potrebno za poduzimanje budućih poduzetničkih pothvata i olakšavanje učenja iz neuspjeha. Buduća istraživanja strategija suočavanja mogla bi obuhvatiti njihovo međusobno djelovanje u funkciji rješavanja zahtjevnih društvenih situacija koje poduzetnicima nameću različiti dioničari