Helmuth Plessner

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

Helmuth PlessnerDana{nji interes filozofije za jezik*(1966.)Od svih ‘ivih bi}a jedino ~ovjek posjeduje jezik, to jest sposobnost izra‘avanja uzpomo} rije~i. Me|usobna komunikacija postoji i kod p~ela, mrava te kod mnogihvi{ih ‘ivotinja koje ‘ive u skupinama. Ve}ina biheviorista ne ‘eli granicu izme|uizgovaranja glasova i komunikacije rije~ima prestrogo povu}i, kako bi pribli‘ili~ovjeka i ‘ivotinju u korist evolucijske teorije. Ne smijemo me|utim pomije{atisignale, jednako kao ni glasovne signale, s rije~ju. Rije~ je nositelj zna~enja, a neznak. Ona je samostalni simbol, ~ije zna~enje do odre|ene granice mo‘e biti pro-mijenjeno ili se na njega mo‘e utjecati primjenom u re~enici ili u odre|enim okol-nostima koje nastaju njegovom upotrebom. Mogu}nost odvojivosti rije~i time ne-}e biti dovedena u pitanje. Njezina funkcija sastoji se u odvajanju govornika odneposrednoga kontakta sa sugovornicima i predmetima, pomo}u sredstava neiz-ravnoga odno{enja na njih, ~ime ona dobiva karakter koji je mogu}e objektivirati.Onaj tko posjeduje sposobnost govora ne samo da se osloba|a velikoga dijelanapora koji bi izazvala fizi~ka gestikulacija, nego on osim toga efekta rastere}enjadobiva i novu dimenziju ra{~lanjivanja i povezivanja nizanjem, dimenziju u kojojse mo‘e poigravati »kockicama« glasova, od kojih svaka ne{to zna~i. S obziromna njegovu primoranost na slaganje tih »kockica« jednih za drugima jezik posje-duje diskurzivni karakter, on mo‘e, ovisno o okolnostima, donositi zaklju~ke iliispravljati poredak svojih dijelova prema njihovu iskazu.Budu}i da se filozofiranje, osim jezikom, ne koristi niti jednim drugim sredstvomprikazivanja, a njegove namjere nadilaze taj instrument, sve do potvrde o potpu-noj neovisnosti bilo koje vrste jezi~noga izri~aja, ono ne mo‘e zaobi}i pitanje oprikladnosti toga instrumenta. Jasno je da }e filozofija jezika potpomo}i i razumi-jevanje svega djelovanja specijalno povezanoga s jezikom, pa sve do pjesni~kogaumije}a. Ona je nu‘na za razumijevanje samoga filozofiranja, jer ono vi{e nijesamo po sebi razumljivo, vi{e ne odgovara nikakvoj sveop}oj potrebi i izlo‘eno jesumnji da u dana{njem svijetu predstavlja anakronizam, u najboljem slu~aju spo-menik iz pro{lih vremena dostojan o~uvanja. Takva je situacija danas, ukoliko seradi o razmi{ljanju koje nije konfesionalno vezano i koje se odri~e izvanfilozof-skih instanci, a koje nisu u okvirima pozitivnih znanosti i ~iju je procjenu te{koizbje}i. Budu}i da su teolo{ke istine oduvijek bile problemati~ne za filozofiju, {toje i danas u ve}oj mjeri slu~aj, ~ak i protivni{tvo u konvencionalnom smislu protiv* Das gegenwärtige Interesse der Philosophie an der Sprache (1966) iz Helmuth Plessner: Ge-sammelte Schriften IX. Schriften zur Philosophie Suhrkamp Verlag, str. 384.–391 9596 ^ E M U Broj 11njih nedostaje filozofiji, osim ondje gdje su stara skolastika i srednjovjekovnaontologija jo{ na snazi. No {to teologija odlu~nije insistira na izostavljanju onto-lo{ke osnove i {to vi{e ‘eli govoriti isklju~ivo iz perspektive otkrivenja, a to je kodmoderne protestantske teologije zasigurno slu~aj, to se filozofiranje vi{e nalazisuprotstavljeno jedino pozitivnim znanostima koje odbacuju ontolo{ke tvrdnje.Tako se interes filozofije okrenuo samoj filozofiji, to jest samoj sebi, subjektu iinstrumentima njezina vlastitoga djelovanja.Nestao je pritisak kojim je teologija nepravedno prisvajala prava u obliku metafi-zi~kih dokaza, a pod kojim su stajali Kant i njema~ki idealizam, mo‘da bi se ~akmoglo re}i i Schopenhauer i Nietzsche. Gubitak sigurnosti u usporedbi s 19. sto-lje}em, sigurnim u svoj napredak, te‘i maksimumu. Tako se minimalizira supstan-cija u koju se filozofiranje jo{ i danas usudi imati povjerenja. Vremena kada su seu~enjaci sva|ali oko problema iskona jezika pripadaju pro{losti.O~ito se nijedno istra‘ivanje primitivnih jezika nije pokazalo nepobitnim da bimoglo poslu‘iti kao oslonac promi{ljanjima o evoluciji od predjezi~noga na jezi~-no bivstvovanje ~ovjeka. U svojoj Encyclopedia of the Social Sciences EdwardSapir pi{e: »Bilo je mnogo nastojanja i poku{aja oko pronalaska iskona jezika, nove}ina njih nisu ni{ta vi{e no vje‘ba spekulativne mo}i predo~avanja.« Lingvisti-ka je izgubila svaki interes za ovaj problem i to iz dvaju razloga: Kao prvo, uvid-jelo se da primitivni jezici u psiholo{kom smislu zapravo ne postoje... Kao drugo,na{e psiholo{ko znanje, u smislu simboli~koga procesa op}enito, ~ini se nedovolj-nim da bi pridonijelo rje{enju problema nastanka na{ega raspolaganja jezikom.Vjerojatno se problem nastanka jezika ne mo‘e rije{iti samo uz pomo} lingvisti~-kih sredstava.1Ne postoje arhai~ni jezici osim onda kada govorimo o arhai~nim kulturama ~ijeovladavanje prirodom nije doseglo vi{u razinu jer su po~ivale na magijskim pre-dod‘bama. Evolucionizam 19. stolje}a smatrao je predznanstveno samorazumije-vanje nedostatkom i op}im obilje‘jem po~etnih kulturolo{kih stadija. Tomu u pri-log govori etnolo{ko i prapovijesno iskustvo, ali ne kao omalova‘avanja po mjeritehnolo{ko-industrijskoga razvoja posljednjih tristo godina. Svaka kultura, kolikogod ona bila primitivna i ritualizirana po odje}i, pripravljanju hrane, oru|u, posje-duje njoj odgovaraju}i jezik, sintaksu i vokabular te navike izra‘avanja i tabue.Sve vrste jezika imaju njima mogu}e nijanse, svoj horizont zna~enja rije~i, svojumjeru za diferenciranost, svoj interes za ono {to treba re}i, ono {to se mo‘e re}i iono {to mora ostati neizre~eno. »Kada su lingvisti dosegli razinu da mogu kriti~kii znanstveno prou~avati ve}i broj jezika jako razli~itih struktura, njihove su sekomparativne mogu}nosti pro{irile... Smatralo se da lingvisti~ki sustav (drugim1 Eduard Sapir, ̂ l. »Language« u: Encyclopedia of Social Sciences, str. 159 cit. pr.: Susanne K.Langer, Philosophie auf neuem Wege. Das Symbol im Denken, im Ritus und in der Kunst (Phi-losophy in a New Key, Harvard University Press, Cambridge, Mass.; 1942), prevela Ada Löwi-th, Berlin 1965, str. 114.rije~ima gramatika) bilo kojega jezika nije samo reproduktivni instrument za izra-‘avanje misli, ve} da on sam oblikuje misli, da je on shema i uvod u duhovnuaktivnost individuuma, u analizu njegovih dojmova te u sintezu... Kako }emo ra{-~laniti prirodu, organizirati ju u pojmove te njima dodijeliti zna~enja, uglavnom jeodre|eno na{im sudjelovanjem u sporazumu prema kojem je ona organizirana –sporazumu koji vrijedi za ~itavu na{u jezi~nu zajednicu i koji je kodificiran ustrukturi na{ega jezika.«2Shvatimo li obavezanost jezika u tom smislu ozbiljno, tada se problem kritikerazuma, to jest ljudskoga prisvajanja prava na tuma~enje svijeta, mora konkretizi-rati na na~in kritike jezika.Projiciramo li, recimo, takav jedan pothvat na Kantovu kritiku uma, tada se mo‘eo~ekivati da }e transcendentalna estetika izroditi i druga odre|enja onoga prostor-noga i onoga vremenskoga, a koja nisu isto {to i Kantova kritika u znaku pitanjamogu}nosti njegove matemati~ke obrade problema. Najneposrednije se to dakakoti~e nauke o kategorijama jer su kategorije dobivene iz sudnih odnosno iskaznihoblika koji su se stopili s gramati~kim oblicima. (Kao primjer imamo indijskulogiku Betty Heimann).* Zasigurno je W. v. Humboldt jedan od onih koji su otkriliutjecaj strukture ljudskoga jezika na duhovni razvoj. Bilo je me|utim potrebnoduboko poljuljati vjeru u uzornost klasi~nih jezika i europske kulture kao posljedi-ce historizma da bi se kritiku jezika stavilo na mjesto same filozofije, to jest filo-zofiju jezika u~inilo kritikom nje same. Jama~no se mo‘e re}i da je sve to ve}postojalo te da je srednjovjekovni sukob nominalizma i realizma samo ponovnopotpiren. U linguistic analysis mo‘e se povu}i ravna linija od Lockea preko Hu-mea pa sve do Be~ke {kole i njezinih posljednjih predstavnika. No mnogo je te‘epovu}i tu liniju na drugoj strani. Smijemo li recimo Leibniza ili Kanta nazvatirealistima, to jest univerzalistima u srednjovjekovnom smislu? Ili Hegela? Prista-je li alternativ jednoga universale ante rem, in re, post rem koji potje~e od platon-sko-aristotelske tradicije uop}e uz mi{ljenje koje je iskusilo mo} subjektivnosti?Isto tako nije slu~ajnost da je stajali{te, ekstremno suprotno ra{~lanjivanju filozo-fije pomo}u lingustic analysis, zauzeto pozivanjem na istu instancu jezika, ~ijeinstrumentalno razumijevanje treba slu‘iti njezinu premo{}ivanju. Za Heideggeraje jezik ku}a bitka, »mjesto« na kojem bitak svi}e i na kojem nadolazi. »Izme|uekstremnih pozicija« Wittgensteina, koji ‘eli izlije~iti za~aran razum jezikom, dabi mu osigurao put do stvarnosti i prizivanja bitka osluhivanjem smisla prvobitnihrije~i prema Heideggerovoj hermeneuti~koj fenomenologiji, »pru‘a se prostor fi-lozofskog privida koji je zastarjeo, jo{ i dalje nego za Kanta, koji je htio eliminira-2 Benjamin Lee Whorf, Sprache, Denken, Wirklichkeit. Beiträge zur Metalinguistik und Sprac-hphilosophie, izdao i preveo Peter Krausser, Reinbek b. Hamburg 1963 (rowohlts deutsche en-zyklopädie, Bd. 174.64–68. Taus. 1974), str. 11f.* Betty Heimann, Studien zur Eigenart indischen Denkens, Tübingen 1930.Helmuth Plessner Dana{nji interes filozofije za jezik 9798 ^ E M U Broj 11ti samo odre|ene metafizi~ke teorije, oboga}ene iskustvom postkantovskoga raz-voja i sazrele na poljuljanosti svih temeljnih dimenzija koje su posljednjih stotinugodina smatrane nedodirljivima, poput uma, duha, pojma, svijesti, ‘ivota. Objeodbacuju medije vje~nosti. Slabljenje kozmi~koga povjerenja u svijet zbog koper-nikanskih obrata, koje je zapo~elo padom geocentri~noga poimanja svijeta, a nas-tavilo se preko Darwina, Marxa i Freuda, pridonijelo je tome da odbijanje filozo-fije da u~ini vlastiti iskaz o svijetu paradoksalno zavr{ava dvama dijametralnoopre~nim pozicijama: njezinim preoblikovanjem u instrument podru{tvljenja i nje-zinim osamljenjem na »mjestu najvlastitijega sebstva«. (Moj uvod u Fischerovleksikon Filozofija).Osje}a se duhovno povijesna pozadina. U engleskoj tradiciji common sense u‘ivanajve}i ugled. On mo‘da nema uvijek zadnju rije~. Kada su teolo{ki ili politi~kiinteresi povezani s filozofijom, u bilo kojem smislu, spekulativni mislioci nai}i }ei u Engleskoj na odaziv. Hegelov utjecaj bio je sna‘an u vrijeme kada se u Nje-ma~koj mogao ~uti samo Lassonov glas. Ali nominalisti~ka tradicija neprestanoprodire jer slobodni crkveni ‘ivot i religijska tradicija ostavljaju metafizi~kim im-pulsima manje prostora za djelovanje nego na kontinentu, barem u Njema~koj ukojoj slobodni crkveni ‘ivot igra mnogo manju ulogu. Religioznost se u protestan-tizmu mnogo vi{e povezuje s uvjerenjem pojedinca, a u Njema~koj se nikada nisuobazirali na common sense. U po{tivanju sposobnosti poimanja, u brizi da se pi{erazumljivo za svakoga, zrcali se tradicija demokracije kod anglosaksonskih naro-da. Common sense i njegov jezik jedna su instanca, {to u njema~koj literaturi nika-da nisu bili. Na tome po~ivaju sjaj i bijeda njema~ke filozofije. Za temeljnu nam-jeru linguistic analysis svakodnevna uporaba jezika djeluje kao orijentacija i kon-trolna instanca. To ne zna~i da ona mo‘e zavr{iti u definicijama i leksikografskimnastojanjima, u utvr|ivanju zna~enja rije~i, ve} da ona ima terapeutsko zna~enje.Osloba|anje od mu~iteljskoga efekta prividnih pitanja svrha je njezina djelovanja.Njezino razja{njenje jest ~in oslobo|enja ~iji je cilj nestanak po~etnoga pitanja. J.Wisdom, Wittgensteinov u~enik i nasljednik na katedri u Cambridgeu, nastavljaWittgensteinovu terapeutsku metodu. Godine 1953. izdao je knjigu Philosophyand Psycho Analysis,* u kojoj filozofe izjedna~ava sa sebe-mu~iteljima koji seopiru osvje{}ivanju svojih kompleksa.Jezi~na analiza morala je iznijeti i time odstraniti jezi~ne nejasno}e i motive zbogkojih ih se pridr‘avaju. Cilj je filozofije slaganje s jezikom svakodnevice, a nerevija ideja na na~in promi{ljanja rije~i kao kod Platonova Sokrata (i time stjeca-nje privilegiranoga znanja), nego »Da’ common sense-u, to jest izjedna~avanje saSvakim: podru{tvljenje.Na neki ~udan na~in za filozofski pothvat isto ishodi{te moglo je dovesti do ek-stremno suprotnoga stajali{ta potpune negacije razumijevanja svakodnevice, dohermetike prizivanja bitka i do odbijanja svake vrste znanstvene komunikacije.* John Wisdom, Philosophy and Psycho Analysis, Oxford 1953 (reprinted: 1957, 1964).Kada kod Heideggera pro~itamo: »Paziti na govor rije~i u biti je druga~ije od onogkako se ~ini, naime kao privid pukog bavljenja rije~ima«, time on podsje}a natemeljni stav filozofije, koji je Husserl u~inio maksimom. Fenomenologija zapo-~inje promi{ljanjem intencije na »stvar« koja isto tako drijema u zna~enju rije~i.Ponajprije treba odvojiti »gledanje« – moglo bi se re}i i slu{anje – toga sadr`ajaod »smisla« koji su uobi~ajene jezi~ne navike pre~ule i previdjele te uvrstiti nje-govu ugradnju u teoretske ili prakti~ne sklopove i rije{iti se cijeloga nereda tradi-cionalnih predrasuda. Moramo se rije{iti tereta nagomilanoga u~enja{tva i izlo`itise konfrontaciji s prvobitnom stvari koju rije~ »ka`e«. [to »zapravo« zna~i (misli)`ivot, dr`ava, vrijeme, trajanje, boja, daljina, opa`anje...? Jesu li to samo rije~i sleksi~ki konvencionalnim zna~enjem (gramati~ke jedinice) ili prije rije~i s kon-kretnim zna~enjem (semanti~ke jedinice)?3 Ne skrivaju li one neki prvobitan smi-sao, zatrpan svakodnevnom upotrebom? [to zna~i bivstvovanje, egzistencija, bi-tak? [to ̀ eli re}i izraz u re~enici: Ono jest? Odmah se vidi opasnost od rastvaranjatakvoga po~injanja u verbalni atomizam, ~ija je dopuna u logi~kom atomizmumladoga Wittgensteina. Ali dok je Wittgensteinova to~nost, barem u po~etku, po-~ivala na uvjerenju da sve re~enice, koje nisu bile podlo`ne pravilima verifikacijeuz pomo} podataka dobivenih osjetilima, po~ivaju na opsjeni, fenomenologija jebila i ostala slobodna od takve senzualisti~ke predrasude. To ju je ~esto dovodilopod sumnju platonizma jer je njezina metoda pronala`enja istinskih sadr`aja zna-~enja nazivala samu sebe ideacijom, da bi naglasila neovisnost razmatranja biti odoti~nom povodu, uzoru, primjeru, kao i o doti~noj jezi~noj ambala`i.Povijest fenomenologije poznata je od svojih po~etaka kao deskriptivna, sistemat-ski jo{ neoblikovana disciplina, ~ija je tematika bila uglavnom zadana kroz etabli-ranu znanost i povijest filozofije, preko Husserlova obrazlo‘enja i ure|enja njezi-na podru~ja prou~avanja kao transcendentalne znanosti ~iste svijesti pa sve dokoncepcije ‘ivoga svijeta (kod Husserla) i do hermeneutike tubitka (kod Heideg-gera). Realizacija povijesnosti bivstvovanja, u metodi analize biti kao izlaganja,zna~i izru~enje platoniziraju}ega elementa i odbacivanje mogu}nosti pribli‘ava-nja bezvremenskim strukturama (vje~nim idejama u platonskom smislu) ili tako-|er ontolo{kim konstantama, promatranjem biti. Vje~no postoji kao rezultat ne~e-ga i manifestira se samo u povijesno nastalom, filolo{ko-historijski uhvatljivomzna~enju. Ono govori, ali se ne pojavljuje. Rije~ nije samo puki prolaz, vehikel,nego svitanje nekoga bivstvuju}ega ka bitku. U njega se svatko mo‘e jedino samuvjeriti, za to ne postoji nikakva op}a garancija. Zbog toga se fenomenolo{kodjelovanje ne ostvaruje u dru{tvenom horizontu, nego jedino na mjestu vlastitogasebstva.Linguistic analysis i fenomenologija vjeruju u prirodno pravo jezika. Oboje ga‘ele ponovo stvoriti u njegovoj neokaljanosti. Analiti~ka {kola, osloba|anjem od3 Op. prev. U njema~kom jeziku razlikuju se dvije razli~ite mno‘ine rije~i »Wort« – »Wörter« i»Worte«. Budu}i da ta razlika u hrvatskom jeziku nije jasno ozna~ena, prevoditelj je neophod-nim smatrao dodatno obja{njenje (u zagradama).Helmuth Plessner Dana{nji interes filozofije za jezik 99100 ^ E M U Broj 11mu~iteljskih efekata, nekontroliranom upotrebom jezika i razgradnjom svih takonastalih filozofija i njezinih, idealisti~ke, materijalisti~ke itd., verzija.** Svakod-nevna upotreba jezika norma je zdravoga odnosa s jezi~nim medijem. Fenomeno-lo{ka {kola ne vjeruje dodu{e ni u kakvo ozdravljenje, ali i ona ‘eli otkloniti jezi~-ni otpad i vratiti se zatrtim po~ecima. Zadr‘ava si jedino slobodu u odnosu napovijesne oblike filozofije. Hermeneuti~ki instrument ju sprje~ava da mjeri zdrav-lje ljudskoga razuma kroz njegovo svakodnevno kori{tenje jezikom.S njema~kog prevela Marina Bertovi}** Op. prev. Re~enica u izvornom tekstu nema neke od sintakti~ki nu‘nih komponenti.

Croatian

Današnji interes filozofije za jezik

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Helmuth PlessnerDana{nji interes filozofije za jezik*(1966.)Od svih ‘ivih bi}a jedino ~ovjek posjeduje jezik, to jest sposobnost izra‘avanja uzpomo} rije~i. Me|usobna komunikacija postoji i kod p~ela, mrava te kod mnogihvi{ih ‘ivotinja koje ‘ive u skupinama. Ve}ina biheviorista ne ‘eli granicu izme|uizgovaranja glasova i komunikacije rije~ima prestrogo povu}i, kako bi pribli‘ili~ovjeka i ‘ivotinju u korist evolucijske teorije. Ne smijemo me|utim pomije{atisignale, jednako kao ni glasovne signale, s rije~ju. Rije~ je nositelj zna~enja, a neznak. Ona je samostalni simbol, ~ije zna~enje do odre|ene granice mo‘e biti pro-mijenjeno ili se na njega mo‘e utjecati primjenom u re~enici ili u odre|enim okol-nostima koje nastaju njegovom upotrebom. Mogu}nost odvojivosti rije~i time ne-}e biti dovedena u pitanje. Njezina funkcija sastoji se u odvajanju govornika odneposrednoga kontakta sa sugovornicima i predmetima, pomo}u sredstava neiz-ravnoga odno{enja na njih, ~ime ona dobiva karakter koji je mogu}e objektivirati.Onaj tko posjeduje sposobnost govora ne samo da se osloba|a velikoga dijelanapora koji bi izazvala fizi~ka gestikulacija, nego on osim toga efekta rastere}enjadobiva i novu dimenziju ra{~lanjivanja i povezivanja nizanjem, dimenziju u kojojse mo‘e poigravati »kockicama« glasova, od kojih svaka ne{to zna~i. S obziromna njegovu primoranost na slaganje tih »kockica« jednih za drugima jezik posje-duje diskurzivni karakter, on mo‘e, ovisno o okolnostima, donositi zaklju~ke iliispravljati poredak svojih dijelova prema njihovu iskazu.Budu}i da se filozofiranje, osim jezikom, ne koristi niti jednim drugim sredstvomprikazivanja, a njegove namjere nadilaze taj instrument, sve do potvrde o potpu-noj neovisnosti bilo koje vrste jezi~noga izri~aja, ono ne mo‘e zaobi}i pitanje oprikladnosti toga instrumenta. Jasno je da }e filozofija jezika potpomo}i i razumi-jevanje svega djelovanja specijalno povezanoga s jezikom, pa sve do pjesni~kogaumije}a. Ona je nu‘na za razumijevanje samoga filozofiranja, jer ono vi{e nijesamo po sebi razumljivo, vi{e ne odgovara nikakvoj sveop}oj potrebi i izlo‘eno jesumnji da u dana{njem svijetu predstavlja anakronizam, u najboljem slu~aju spo-menik iz pro{lih vremena dostojan o~uvanja. Takva je situacija danas, ukoliko seradi o razmi{ljanju koje nije konfesionalno vezano i koje se odri~e izvanfilozof-skih instanci, a koje nisu u okvirima pozitivnih znanosti i ~iju je procjenu te{koizbje}i. Budu}i da su teolo{ke istine oduvijek bile problemati~ne za filozofiju, {toje i danas u ve}oj mjeri slu~aj, ~ak i protivni{tvo u konvencionalnom smislu protiv* Das gegenwärtige Interesse der Philosophie an der Sprache (1966) iz Helmuth Plessner: Ge-sammelte Schriften IX. Schriften zur Philosophie Suhrkamp Verlag, str. 384.–391 9596 ^ E M U Broj 11njih nedostaje filozofiji, osim ondje gdje su stara skolastika i srednjovjekovnaontologija jo{ na snazi. No {to teologija odlu~nije insistira na izostavljanju onto-lo{ke osnove i {to vi{e ‘eli govoriti isklju~ivo iz perspektive otkrivenja, a to je kodmoderne protestantske teologije zasigurno slu~aj, to se filozofiranje vi{e nalazisuprotstavljeno jedino pozitivnim znanostima koje odbacuju ontolo{ke tvrdnje.Tako se interes filozofije okrenuo samoj filozofiji, to jest samoj sebi, subjektu iinstrumentima njezina vlastitoga djelovanja.Nestao je pritisak kojim je teologija nepravedno prisvajala prava u obliku metafi-zi~kih dokaza, a pod kojim su stajali Kant i njema~ki idealizam, mo‘da bi se ~akmoglo re}i i Schopenhauer i Nietzsche. Gubitak sigurnosti u usporedbi s 19. sto-lje}em, sigurnim u svoj napredak, te‘i maksimumu. Tako se minimalizira supstan-cija u koju se filozofiranje jo{ i danas usudi imati povjerenja. Vremena kada su seu~enjaci sva|ali oko problema iskona jezika pripadaju pro{losti.O~ito se nijedno istra‘ivanje primitivnih jezika nije pokazalo nepobitnim da bimoglo poslu‘iti kao oslonac promi{ljanjima o evoluciji od predjezi~noga na jezi~-no bivstvovanje ~ovjeka. U svojoj Encyclopedia of the Social Sciences EdwardSapir pi{e: »Bilo je mnogo nastojanja i poku{aja oko pronalaska iskona jezika, nove}ina njih nisu ni{ta vi{e no vje‘ba spekulativne mo}i predo~avanja.« Lingvisti-ka je izgubila svaki interes za ovaj problem i to iz dvaju razloga: Kao prvo, uvid-jelo se da primitivni jezici u psiholo{kom smislu zapravo ne postoje... Kao drugo,na{e psiholo{ko znanje, u smislu simboli~koga procesa op}enito, ~ini se nedovolj-nim da bi pridonijelo rje{enju problema nastanka na{ega raspolaganja jezikom.Vjerojatno se problem nastanka jezika ne mo‘e rije{iti samo uz pomo} lingvisti~-kih sredstava.1Ne postoje arhai~ni jezici osim onda kada govorimo o arhai~nim kulturama ~ijeovladavanje prirodom nije doseglo vi{u razinu jer su po~ivale na magijskim pre-dod‘bama. Evolucionizam 19. stolje}a smatrao je predznanstveno samorazumije-vanje nedostatkom i op}im obilje‘jem po~etnih kulturolo{kih stadija. Tomu u pri-log govori etnolo{ko i prapovijesno iskustvo, ali ne kao omalova‘avanja po mjeritehnolo{ko-industrijskoga razvoja posljednjih tristo godina. Svaka kultura, kolikogod ona bila primitivna i ritualizirana po odje}i, pripravljanju hrane, oru|u, posje-duje njoj odgovaraju}i jezik, sintaksu i vokabular te navike izra‘avanja i tabue.Sve vrste jezika imaju njima mogu}e nijanse, svoj horizont zna~enja rije~i, svojumjeru za diferenciranost, svoj interes za ono {to treba re}i, ono {to se mo‘e re}i iono {to mora ostati neizre~eno. »Kada su lingvisti dosegli razinu da mogu kriti~kii znanstveno prou~avati ve}i broj jezika jako razli~itih struktura, njihove su sekomparativne mogu}nosti pro{irile... Smatralo se da lingvisti~ki sustav (drugim1 Eduard Sapir, ^ l. »Language« u: Encyclopedia of Social Sciences, str. 159 cit. pr.: Susanne K.Langer, Philosophie auf neuem Wege. Das Symbol im Denken, im Ritus und in der Kunst (Phi-losophy in a New Key, Harvard University Press, Cambridge, Mass.; 1942), prevela Ada Löwi-th, Berlin 1965, str. 114.rije~ima gramatika) bilo kojega jezika nije samo reproduktivni instrument za izra-‘avanje misli, ve} da on sam oblikuje misli, da je on shema i uvod u duhovnuaktivnost individuuma, u analizu njegovih dojmova te u sintezu... Kako }emo ra{-~laniti prirodu, organizirati ju u pojmove te njima dodijeliti zna~enja, uglavnom jeodre|eno na{im sudjelovanjem u sporazumu prema kojem je ona organizirana –sporazumu koji vrijedi za ~itavu na{u jezi~nu zajednicu i koji je kodificiran ustrukturi na{ega jezika.«2Shvatimo li obavezanost jezika u tom smislu ozbiljno, tada se problem kritikerazuma, to jest ljudskoga prisvajanja prava na tuma~enje svijeta, mora konkretizi-rati na na~in kritike jezika.Projiciramo li, recimo, takav jedan pothvat na Kantovu kritiku uma, tada se mo‘eo~ekivati da }e transcendentalna estetika izroditi i druga odre|enja onoga prostor-noga i onoga vremenskoga, a koja nisu isto {to i Kantova kritika u znaku pitanjamogu}nosti njegove matemati~ke obrade problema. Najneposrednije se to dakakoti~e nauke o kategorijama jer su kategorije dobivene iz sudnih odnosno iskaznihoblika koji su se stopili s gramati~kim oblicima. (Kao primjer imamo indijskulogiku Betty Heimann).* Zasigurno je W. v. Humboldt jedan od onih koji su otkriliutjecaj strukture ljudskoga jezika na duhovni razvoj. Bilo je me|utim potrebnoduboko poljuljati vjeru u uzornost klasi~nih jezika i europske kulture kao posljedi-ce historizma da bi se kritiku jezika stavilo na mjesto same filozofije, to jest filo-zofiju jezika u~inilo kritikom nje same. Jama~no se mo‘e re}i da je sve to ve}postojalo te da je srednjovjekovni sukob nominalizma i realizma samo ponovnopotpiren. U linguistic analysis mo‘e se povu}i ravna linija od Lockea preko Hu-mea pa sve do Be~ke {kole i njezinih posljednjih predstavnika. No mnogo je te‘epovu}i tu liniju na drugoj strani. Smijemo li recimo Leibniza ili Kanta nazvatirealistima, to jest univerzalistima u srednjovjekovnom smislu? Ili Hegela? Prista-je li alternativ jednoga universale ante rem, in re, post rem koji potje~e od platon-sko-aristotelske tradicije uop}e uz mi{ljenje koje je iskusilo mo} subjektivnosti?Isto tako nije slu~ajnost da je stajali{te, ekstremno suprotno ra{~lanjivanju filozo-fije pomo}u lingustic analysis, zauzeto pozivanjem na istu instancu jezika, ~ijeinstrumentalno razumijevanje treba slu‘iti njezinu premo{}ivanju. Za Heideggeraje jezik ku}a bitka, »mjesto« na kojem bitak svi}e i na kojem nadolazi. »Izme|uekstremnih pozicija« Wittgensteina, koji ‘eli izlije~iti za~aran razum jezikom, dabi mu osigurao put do stvarnosti i prizivanja bitka osluhivanjem smisla prvobitnihrije~i prema Heideggerovoj hermeneuti~koj fenomenologiji, »pru‘a se prostor fi-lozofskog privida koji je zastarjeo, jo{ i dalje nego za Kanta, koji je htio eliminira-2 Benjamin Lee Whorf, Sprache, Denken, Wirklichkeit. Beiträge zur Metalinguistik und Sprac-hphilosophie, izdao i preveo Peter Krausser, Reinbek b. Hamburg 1963 (rowohlts deutsche en-zyklopädie, Bd. 174.64–68. Taus. 1974), str. 11f.* Betty Heimann, Studien zur Eigenart indischen Denkens, Tübingen 1930.Helmuth Plessner Dana{nji interes filozofije za jezik 9798 ^ E M U Broj 11ti samo odre|ene metafizi~ke teorije, oboga}ene iskustvom postkantovskoga raz-voja i sazrele na poljuljanosti svih temeljnih dimenzija koje su posljednjih stotinugodina smatrane nedodirljivima, poput uma, duha, pojma, svijesti, ‘ivota. Objeodbacuju medije vje~nosti. Slabljenje kozmi~koga povjerenja u svijet zbog koper-nikanskih obrata, koje je zapo~elo padom geocentri~noga poimanja svijeta, a nas-tavilo se preko Darwina, Marxa i Freuda, pridonijelo je tome da odbijanje filozo-fije da u~ini vlastiti iskaz o svijetu paradoksalno zavr{ava dvama dijametralnoopre~nim pozicijama: njezinim preoblikovanjem u instrument podru{tvljenja i nje-zinim osamljenjem na »mjestu najvlastitijega sebstva«. (Moj uvod u Fischerovleksikon Filozofija).Osje}a se duhovno povijesna pozadina. U engleskoj tradiciji common sense u‘ivanajve}i ugled. On mo‘da nema uvijek zadnju rije~. Kada su teolo{ki ili politi~kiinteresi povezani s filozofijom, u bilo kojem smislu, spekulativni mislioci nai}i }ei u Engleskoj na odaziv. Hegelov utjecaj bio je sna‘an u vrijeme kada se u Nje-ma~koj mogao ~uti samo Lassonov glas. Ali nominalisti~ka tradicija neprestanoprodire jer slobodni crkveni ‘ivot i religijska tradicija ostavljaju metafizi~kim im-pulsima manje prostora za djelovanje nego na kontinentu, barem u Njema~koj ukojoj slobodni crkveni ‘ivot igra mnogo manju ulogu. Religioznost se u protestan-tizmu mnogo vi{e povezuje s uvjerenjem pojedinca, a u Njema~koj se nikada nisuobazirali na common sense. U po{tivanju sposobnosti poimanja, u brizi da se pi{erazumljivo za svakoga, zrcali se tradicija demokracije kod anglosaksonskih naro-da. Common sense i njegov jezik jedna su instanca, {to u njema~koj literaturi nika-da nisu bili. Na tome po~ivaju sjaj i bijeda njema~ke filozofije. Za temeljnu nam-jeru linguistic analysis svakodnevna uporaba jezika djeluje kao orijentacija i kon-trolna instanca. To ne zna~i da ona mo‘e zavr{iti u definicijama i leksikografskimnastojanjima, u utvr|ivanju zna~enja rije~i, ve} da ona ima terapeutsko zna~enje.Osloba|anje od mu~iteljskoga efekta prividnih pitanja svrha je njezina djelovanja.Njezino razja{njenje jest ~in oslobo|enja ~iji je cilj nestanak po~etnoga pitanja. J.Wisdom, Wittgensteinov u~enik i nasljednik na katedri u Cambridgeu, nastavljaWittgensteinovu terapeutsku metodu. Godine 1953. izdao je knjigu Philosophyand Psycho Analysis,* u kojoj filozofe izjedna~ava sa sebe-mu~iteljima koji seopiru osvje{}ivanju svojih kompleksa.Jezi~na analiza morala je iznijeti i time odstraniti jezi~ne nejasno}e i motive zbogkojih ih se pridr‘avaju. Cilj je filozofije slaganje s jezikom svakodnevice, a nerevija ideja na na~in promi{ljanja rije~i kao kod Platonova Sokrata (i time stjeca-nje privilegiranoga znanja), nego »Da’ common sense-u, to jest izjedna~avanje saSvakim: podru{tvljenje.Na neki ~udan na~in za filozofski pothvat isto ishodi{te moglo je dovesti do ek-stremno suprotnoga stajali{ta potpune negacije razumijevanja svakodnevice, dohermetike prizivanja bitka i do odbijanja svake vrste znanstvene komunikacije.* John Wisdom, Philosophy and Psycho Analysis, Oxford 1953 (reprinted: 1957, 1964).Kada kod Heideggera pro~itamo: »Paziti na govor rije~i u biti je druga~ije od onogkako se ~ini, naime kao privid pukog bavljenja rije~ima«, time on podsje}a natemeljni stav filozofije, koji je Husserl u~inio maksimom. Fenomenologija zapo-~inje promi{ljanjem intencije na »stvar« koja isto tako drijema u zna~enju rije~i.Ponajprije treba odvojiti »gledanje« – moglo bi se re}i i slu{anje – toga sadr`ajaod »smisla« koji su uobi~ajene jezi~ne navike pre~ule i previdjele te uvrstiti nje-govu ugradnju u teoretske ili prakti~ne sklopove i rije{iti se cijeloga nereda tradi-cionalnih predrasuda. Moramo se rije{iti tereta nagomilanoga u~enja{tva i izlo`itise konfrontaciji s prvobitnom stvari koju rije~ »ka`e«. [to »zapravo« zna~i (misli)`ivot, dr`ava, vrijeme, trajanje, boja, daljina, opa`anje...? Jesu li to samo rije~i sleksi~ki konvencionalnim zna~enjem (gramati~ke jedinice) ili prije rije~i s kon-kretnim zna~enjem (semanti~ke jedinice)?3 Ne skrivaju li one neki prvobitan smi-sao, zatrpan svakodnevnom upotrebom? [to zna~i bivstvovanje, egzistencija, bi-tak? [to ` eli re}i izraz u re~enici: Ono jest? Odmah se vidi opasnost od rastvaranjatakvoga po~injanja u verbalni atomizam, ~ija je dopuna u logi~kom atomizmumladoga Wittgensteina. Ali dok je Wittgensteinova to~nost, barem u po~etku, po-~ivala na uvjerenju da sve re~enice, koje nisu bile podlo`ne pravilima verifikacijeuz pomo} podataka dobivenih osjetilima, po~ivaju na opsjeni, fenomenologija jebila i ostala slobodna od takve senzualisti~ke predrasude. To ju je ~esto dovodilopod sumnju platonizma jer je njezina metoda pronala`enja istinskih sadr`aja zna-~enja nazivala samu sebe ideacijom, da bi naglasila neovisnost razmatranja biti odoti~nom povodu, uzoru, primjeru, kao i o doti~noj jezi~noj ambala`i.Povijest fenomenologije poznata je od svojih po~etaka kao deskriptivna, sistemat-ski jo{ neoblikovana disciplina, ~ija je tematika bila uglavnom zadana kroz etabli-ranu znanost i povijest filozofije, preko Husserlova obrazlo‘enja i ure|enja njezi-na podru~ja prou~avanja kao transcendentalne znanosti ~iste svijesti pa sve dokoncepcije ‘ivoga svijeta (kod Husserla) i do hermeneutike tubitka (kod Heideg-gera). Realizacija povijesnosti bivstvovanja, u metodi analize biti kao izlaganja,zna~i izru~enje platoniziraju}ega elementa i odbacivanje mogu}nosti pribli‘ava-nja bezvremenskim strukturama (vje~nim idejama u platonskom smislu) ili tako-|er ontolo{kim konstantama, promatranjem biti. Vje~no postoji kao rezultat ne~e-ga i manifestira se samo u povijesno nastalom, filolo{ko-historijski uhvatljivomzna~enju. Ono govori, ali se ne pojavljuje. Rije~ nije samo puki prolaz, vehikel,nego svitanje nekoga bivstvuju}ega ka bitku. U njega se svatko mo‘e jedino samuvjeriti, za to ne postoji nikakva op}a garancija. Zbog toga se fenomenolo{kodjelovanje ne ostvaruje u dru{tvenom horizontu, nego jedino na mjestu vlastitogasebstva.Linguistic analysis i fenomenologija vjeruju u prirodno pravo jezika. Oboje ga‘ele ponovo stvoriti u njegovoj neokaljanosti. Analiti~ka {kola, osloba|anjem od3 Op. prev. U njema~kom jeziku razlikuju se dvije razli~ite mno‘ine rije~i »Wort« – »Wörter« i»Worte«. Budu}i da ta razlika u hrvatskom jeziku nije jasno ozna~ena, prevoditelj je neophod-nim smatrao dodatno obja{njenje (u zagradama).Helmuth Plessner Dana{nji interes filozofije za jezik 99100 ^ E M U Broj 11mu~iteljskih efekata, nekontroliranom upotrebom jezika i razgradnjom svih takonastalih filozofija i njezinih, idealisti~ke, materijalisti~ke itd., verzija.** Svakod-nevna upotreba jezika norma je zdravoga odnosa s jezi~nim medijem. Fenomeno-lo{ka {kola ne vjeruje dodu{e ni u kakvo ozdravljenje, ali i ona ‘eli otkloniti jezi~-ni otpad i vratiti se zatrtim po~ecima. Zadr‘ava si jedino slobodu u odnosu napovijesne oblike filozofije. Hermeneuti~ki instrument ju sprje~ava da mjeri zdrav-lje ljudskoga razuma kroz njegovo svakodnevno kori{tenje jezikom.S njema~kog prevela Marina Bertovi}** Op. prev. Re~enica u izvornom tekstu nema neke od sintakti~ki nu‘nih komponenti.

Današnji interes filozofije za jezik

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia