Department of Ethnology and Cultural Anthropology, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb
Abstract
The introductory part of the article is dedicated to Milovan Gavazzi, to the ethnology he was promoting and to its meaning and importance for the ethnology of today. The occurrence of staćel, a particular wedding honoured attendant, in the Croatian heritage could not be overlooked in the scientific opus of M. Gavazzi. After a short survey of his contribution to the research of the origin of the staćel, as well as to the latest research in the early nineties, the article is introducing the elements of the Bunjevci wedding customs which might have been formed according to certain indicators in contact with the Balkan Romance speaking population. More though research of each particular element may bring more light to the origins of at least one part of the cultural heritage of all the Bunjevci branches, as well as to the processes of their ethnogenesis.U uvodnom dijelu članka autorica se kratko osvrće na znanstveni rad Milovana Gavazzija, na etnologiju za kakvu se on zalagao te na značenje i opstojnost takve etnologije danas. Pojave o kojima se u ovome članku raspravlja ubrajaju se u skupinu istraživanja koja je Gavazzi poticao, a rezultat su višegodišnjih autoričinih istraživanja. Ta su istraživanja započela s pojavom osebujnog svatovskog lika staćela, kojom se svojedobno bavio i Milovan Gavazzi, i pretpostavio njegovo moguće grčko podrijetlo te ukazao na tri moguća puta unosa ovoga kulturnog elementa u Dalmatinsku zagoru. Pojava staćela tada još nije bila dovoljno istražena. Tek su novija istraživanja dala podrobnije podatke o toj svatovskoj ulozi i njezinoj ukupnoj prostornoj zastupljenosti: osim u Bunjevaca, gradišćanskih Hrvata, u dijelovima Dalmacije, Primorja i Like i na širem području Dalmacije, u jugozapadnoj Bosni, zapadnoj Hercegovini, području ušća Neretve i među Vlasima u sjeveroistočnoj Srbiji. Ta saznanja nisu bila dostatna da se dokaže izvorište staćelovo, ali karakteristični razmještaj pojave staćela, kao i etnološki pokazatelji njegove uloge upućuju na mogući unos posredstvom balkanskih Vlaha (Romana). Osim toga, staćel je kao zagonetni svatovski lik otvorio put mnogim pitanjima koja se tiču kulturnog naslijeđa hrvatske grupe, katkada više, a katkada manje jasno označene imenom Bunjevci. Proučavanje pojave odabranih svatova i njihove uloge u ukupnom zbiru svadbenih običaja u Bunjevaca ukazalo je na niz tema čije buduće proučavanje može pridonijeti novim spoznajama o mogućem ishodištu kulturne baštine Bunjevaca u svim njihovim ograncima.
U ovome prilogu izdvajaju se običaji ili elementi običaja, koji su se po svoj prilici oblikovali u doticaju s balkanskim stanovništvom romanskoga govora. U tu svrhu autorica uspoređuje pojedine kulturne elemente i pojave u svadbenim običajima, koje su potvrđene samo u nekim ili u svim bunjevačkim ograncima, s istima ili srodnim pojavama u Vlaha na području Pinda u sjevernoj Grčkoj i u području sjeveroistočne Srbije. Neke od tih pojava poznate su i drugim balkanskim narodima, Albancima i Grcima, te se pri usporedbi i na te elemente okvirno ukazuje. Autorica razmatra karakterističan prostorni razmještaj sljedećih pojava: svatovska čast kuma, njegova primarna uloga starješine svatova i određeni karakteristični elementi njegove uloge; posebni običajni postupci sa svatovskim kolačem; običaj da nevjesta tijekom pira ljubi svatove i za poljubac biva nagrađena novcem; običaj da se nevjesta na dulje ili kraće vrijeme odvoji od svatova. Potom slijedi pregled pojava koje nisu potvrđene u svim bunjevačkim područjima niti ih poznaju sve skupine podunavskih Bunjevaca, a isto tako nisu poznate niti svim Vlasima: običaj da svatovi bacaju novčiće u posudu s vodom pred ulazom u kuću i/ili običaj da pritom nevjesta, mladoženja ili djever nogom obore tu posudu; običaj ulaska nevjeste u mladoženjin dom preko bijelog platna; specifičan način pozivanja svatova s jabukom; odlaganje konzumacije braka. Nadalje, autorica ukazuje i na druge pojave, koje bi još bilo potrebno podrobnije istražiti.
Sve spomenute pojave potvrđene u svadbenim običajima Bunjevaca i Vlaha daju tek ograničen pregled njihove ukupne prostorne zastupljenosti, jer su se razmatrali samo nešto šire obuhvaćeni jadransko-dinarski prostori s mogućim bunjevačkim tragovima u prošlosti i sadašnjosti. Tako postavljeni okviri ukazali su na specifične okolnosti u kojima su nastajale, razvijale se i oblikovale etnokulturne osobine ove hrvatske skupine, koje su se prilagođene novoj kulturnoj sredini održale u znatnoj mjeri. Trag razmatranih pojava vodi nas u unutrašnjost Balkana na čijim je prostorima znatno ranije došlo do prožimanja kulturnih elemenata doseljenih Slavena i starosjedilačkog stanovništva romanskoga govora. Premda je zagonetni svatovski lik staćel naizgled samo još više zapleo i tako već zamršeno balkansko klupko, u isto je vrijeme dao poticaja za pokušaj konačnog razrješavanja složenih etnokulturnih procesa i povijesnih zbivanja na prostorima jugoistočne Europe
