Capercaillie (Tetrao urogallusL.) populations in central and south-east Europe cover fragmented edge habitats and are recorded to decline since 1960ies. Capercaillie leks in Slovenia are present at the south-eastern edge of the Alpine metapopulation and at north-western edge of Dinaric. These populations were monitored at leks in two periods in 1980 (466 monito red leks) and 2000 (599). All leks were monitored by local specialists (hunters and/or foresters) and main causes of observed lek populations decline were addressed to each endangered lek. Special emphasis was given to predation at leks, as suggested by D. Jenkins (2008). The six named reasons in 1980ies af fected 39 leks with logging of old-growth forests (at 71.8% of leks) and con struction of forest roads (7.7%) as most pronounced. In 2000 nine reasons affected 92 leks: (i) mountain tourism (26.1%), (ii) cutting of old-growth fo rests (19.60%), (iii) predators attacks (18.5%), (iv) forest management in spring time (9.8%), (v) pastures of livestock with wire fences in forests (6.5%), (vi and vii) berries picking and overgrowing the last pastures in forest-land scape, (viii) constructions of forest roads and (ix) infrastructure. The most profound change in reasons between 1980 and 2000 mapping data were: pre dation at leks, mountain tourism development, increasing of forest manage ment in spring time, wild pasturage of cattle and sheep in forests, overgrowing the last pastures in forest-landscape. A comparison of the increasing percen tage of leks endangered by predators since 1980 has shown positive correla tions with increasing of the main predator populations’ densities. Population density of martens (Martessp.) and wild boar (Sus scrofa) increased for 150% since 1980, while red fox (Vulpes vulpes) density increased only after 1990. Our results confirmed the assessment of reasons for threats to leks based on descriptions and experiences of observers as a suitable approach for caper caillie habitat risk assessment. Results for past decline and differences regar ding to the negative impacts on lek habitats are important guidelines for foresters and wildlife managers concerning sustainable forest management and maintenance of capercaillie populations.Populacije tetrijeba (Tetrao urogallusL.) u središnjoj i jugois toč noj Europi obuhvaća fragmentirani rub staništa,. Brojnost je u opadanju još od 1960. Staništa (pjevališta) tetrijeba u Sloveniji prisutna su na jugois toč nom rubu alpske metapopulacije i na sjeverozapadnom rubu dinarske me tapopulacije. Te populacije praćene su na pjevalištima u dva razdoblja, u 1980. g. (466 praćenih lokaliteta) i 2000. g. (599). Svi lokaliteti pratili su lo kalni stručnjaci (lovci i / ili šumari). Promatrali su glavne uzroke pada popu lacija u staništima, koje su utvrdili za svaki ugroženi lokalitet. Poseban na glasak istraživanja bila je predacija staništa, kao što je predložio D. Jen kins (2008). Glavni razlozi (od šest) ugrožavanja pjevališta (39 pjevališta) u 1980. g. bili su: sječa starih šuma (na 71,8 % lokaliteta) i izgradnje šumskih cesta (7,7 %) i branja šumskih plodova (7,7 %), dok je u 2000. g. bilo devet razloga na 92 ugrožena lokaliteta: (i) planinski turizam (26,1 %), (ii) sječa starih šuma (19,6 %), (iii) predatori (18,5 %), (iv) šumski radovi tijekom pro ljeća (9,8 %), (v) ispaša stoke u šumama, žičane ograde (6,5 %), (VI i VII) branje šumskih plodova i zaraštanje pašnjaka, (viii) izgradnja šumskih cesta (ix) i ostale infrastrukture. Najznačajniji razlozi promjena i ugrožavanja stani š ta između 1980. i 2000. g. bili su: razvoj planinskog turizma, predatora na staništima, radovi u šumama u proljeće, divlje pašarenje goveda i ovaca u šu-mama, zaraštanje posljednjih pašnjaka u šumskim područjima. Usporedba po većanja postotaka ugroženih lokaliteta od grabežljivaca od 1980 godine pokazala su pozitivne korelacije s povećanjem gustoće populacija glavnih grabežljivaca. Gustoća naseljenosti kuna (Martes spp.) i divlje svinje (Sus scrofa) porasla je za 150 %, dok se gustoća naseljenosti lisice (Vulpes vulpes) povećala od 1990. g. (za 35 %). Naši rezultati potvrđuju ocjenu uzroka nega tivnog utjecaja na pjevališta, a temelje se na opisima i iskustvima promatrača kao prikladan pristup za procjene rizika za staništa tetrijeba. Spoznaje o uzro cima sadašnjeg pada pojavnosti tetrijeba nameću donošenje smjernica koje bi omogućile promjenu načina gospodarenja šumama i divljači u cilju podizanju kvalitete staništa za ovu vrstu
