University of Zagreb, Faculty of Economics and Business Zagreb
Abstract
Teorija uslužnosti i agencijska teorija, obje validne teorije u području korporativnog upravljanja, bave se izučavanjem različitih fenomena i situacija u mogućim odnosima menadžera i vlasnika. Izvorište teorije uslužnosti je u sociopsihološkom modelu ljudskog ponašanja koji pretpostavlja kako menadžer prakticira proorganizacijsko i kolektivističko ponašanje, ostvarujući više zadovoljstva služeći grupi (organizaciji), nego zadovoljavajući svoje vlastite ciljeve. Iz perspektive korporativnog upravljanja, uspješno prevladavanje agencijskog problema između menadžera i vlasnika (ako je moguće) znatno smanjuje potencijal i validnost agencijske teorije u razmatranju odnosa između upravljačkih struktura što otvara područje u kojem je moguća primjena temeljnih postulata teorije uslužnosti. Uz teorijsku konceptualizaciju, u radu su prikazani rezultati empirijskog istraživanja uslužnosti menadžera velikih hrvatskih poduzeća. Obzirom da je teorija uslužnosti još uvijek u embrionalnoj fazi, riječ je o pionirskom istraživanju koje je potvrdilo validnost teorije uslužnosti, a navedeni zaključci pobijaju proponente agencijske teorije koji smatraju kako je neostvarljiv fenomen uslužnosti
