Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb
Abstract
Autori kompariraju rezultate dvaju empirijskih istraživanja u sklopu projekta Europsko istraživanje vrednota (1999. i 2008.) u odnosu na (ne)prisutnost solidarnog ponašanja u hrvatskom društvu. Nakon uvoda, u kojem se ukazuje na teološki doprinos znanstvenom proučavanju solidarnosti u hrvatskom društvu i na izostanak temeljitijeg proučavanja solidarnosti u hrvatskoj civilnoj literaturi, slijedi prema postavljenim hipotezama analiza rezultata. U četiri točke, a na osnovi dobivenih rezultata za Hrvatsku, analizira se socijalna distanca, odnos između liberalnog i etatističkog modela odgovornosti u društvu, spremnost na pomoć te percepcija hrvatskih građana o tome koliko Crkva odgovara na socijalne probleme i potrebe ljudi. U opširnom zaključku pokazuje se da su postavljene hipoteze uglavnom dokazane. Rezultati pokazuju da je u Hrvatskoj došlo do smanjenja socijalne distance samo je pitanje u kojoj mjeri, a u kojoj mjeri je ipak riječ o povećanoj indiferentnosti? Potvrđuje se također druga hipoteza, to jest da Hrvati traže veću zaštitu i angažman države. Rezultati istraživanja pokazuju da se hrvatsko društvo desolidarizira, a u vremenu pojačanja krize daljnje slabljenje solidarnosti u Hrvatskoj može biti višestruko problematično. I na kraju potvrđuje se i četvrta hipoteza da se nastavlja pad povjerenja hrvatskih građana u to da Crkva daje adekvatne odgovore na socijalna pitanja i probleme u Hrvatskoj. Usprkos trendu smanjenja solidarnosti u hrvatskom društvu i povećanja negativnih posljedica sveopće krize, Crkva preko svojega socijalnog nauka može biti učinkovitija kako u crkvenom okruženju tako i u društvu, osobito po interdisciplinarnoj dimenziji kojom se preko socijalnog nauka može doprinijeti većoj suradnji svih važnih čimbenika u društvu za opće dobro.The authors compare the results of two empirical surveys as part of the »European Values Study« (1999 & 2008) in relation to the (non)presence of solidarity in Croatian society. After the Introduction, in which they point out the theological contribution to scientific research of solidarity in Croatian society and the absence of any fundamental research of solidarity in Croatian civil literature, the results obtained for certain hypothesis are analysed in more detail. The article examines four points based on the results obtained for Croatia and analyses social distance; relationships between liberal and etatistic models of responsibility in society; willingness to help; and the perception of Croatian citizens about how much the Church responds to social problems and people\u27s needs. In a broad Conclusion the authors show that the set hypotheses were on the most proven. The results indicate that there has been a reduction in social distance the question though is, to what degree or to what degree has indifference in facet increased? The second hypothesis is confirmed too. Croatians demand greater protection and involvement of the government. The results of the survey indicate that Croatian society is de-solidarised. In times of crisis and a continuing weakening of solidarity in Croatia this could be twice as problematical. Finally the fourth hypothesis is confirmed which indicates a diminishing trust amongst Croatian citizens in the Church and whether it is adequately responding to social issues and problems in Croatia. Despite the trend of diminishing solidarity in Croatian society and the growing negative consequences of the crisis in general, through its social teachings the Church can be more efficient in a Church environment and in society, particularly through an inter-disciplinary dimension which can contribute to greater cooperation between vital factors in society for common good
