Anita Bušljeta

Bušljeta, Anita

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

DRUS. ISTRAZ .. ZAGREBGOD. 19 (2010),BR 3 (107).STR. 599-614Generalnim urbanistickim plan om 1982.Ti-jekom 1980-ih godina dolazi do usporil-vanja razvoja, koji se pocetkom Domovin-skog rata gotovo posve zaustavlji1. Posljed-njih godina najvise se 1'adi na uredenju,obnovi povijesne jezgre i rekonstrukciji vaz-nih objekata, Buducnost razvoja Varazdi-na predvidena je urbanistickim planovi-ma donesenim 2005. i 2006. godine.Pod naslovom "Osobine arhitek-ture i zasticena graditeljska bastina VaraL-dina" dan je prikaz karakteristicne arhitek-ture za pojedina razdoblja, uz osvrt nanajvaznija dostignuca, sto je popracenomnogim fotografijama. Poglavlje "Karto-grafski izvori grada Varazdina" donosi rc-pwdukciju 47 karata i planova, p1'eko ko-jih se mozepratiti razvoj od 13. st. doGeneralnog urbanistickog plana iz 2006., snaznakama gradnje u buducnosti, a zatimslijede bibliografski podaci 0 kartograf-skim izvorima. Posebno jt' vazna Biblio-grafija u Vlll. poglavlju s popisom arhiv-skih fondova i zbirki, zbirki isprava te vrlobogatim POpiSOlll literature. Zadnja dvapoglavlja sazetak su na engleskom jeziku imjesno kazalo.U povijesnom atlasu Varazdina 0-bmdbom ka1'tografskih izvora istrazuje seprostorni razvoj grad a, ali ovo djdo nijesa1110zbirka karata nego sadr±i i strucnitekstualni dio u kojem se one inter disci-plinarno objasnjavaju i stavljaju u povijes-ni kontekst. Na taj nacin ovaj atlas postajejedno od polaziSta za svako daljnje istrazi-vanje. Poscbno jc vazno izdvojiti vdiku ko-liCinu arhivske grade i iscrpnu bibhografi-ju u nastanku djela.lzdanje je vrijedan do-prinos izucavanju grada Varazdina i va-1'azdinske regije te potvrdi kartografije kaovrlo vazne pomocne povijesne znanosti.Ivan HrsticJoseph E. StiglitzUSPJEH GLOBALIZACIJENovi koraci dopravednog sviietaU,p;eh globillizacije - Novi komci do pmvcd-nag sviictl/ knjiga jt' nobelovca Josepha E.Stiglitza. Nastala je na temelju autorovadugogodisnjeg iskustva -radio ie kao pred-sjedatelj Vljeca ekonomskih savjetnika uBijeJoj kuCi te obnasao voclece funkcije uSVjetskoj banci.Ova je djdo razradeni nastavak au-torove p1'ethodne knjige Glorl/li:l/cijl/ idl'oj-be koje iZI/:iva SmatrajuCi kako "globali-zacija ne mora biti 105a za okolis, poveca-vati nejednakosti, slabiti kulturnu razno-likost i promicati korporacijske interese na-ustrb boljitka obicnih gradana", autorprikazuje (itav niz moguCih rjcSenja. Kljuc-nj problem globalizacije zap'avo lezi u 1'0-kusaju od1'el'tenih medunarodnih institu-cija, kao i interesnih skupina, da se depoli-tiziraju vatne medunarodne odluke, kojesu u svojoj biti politicke, stoga je jedna odsredisnjih uk)ga drustva odredili uloge dr-zave, jer ekonomski nspjeh zahtijeva 1'0-stizanje ravnoteze izmedu drzave i drustva.Stiglitz u svojoj knjizi razmatra moze Iiglobalizacija omoguCiti tu 1'avnotezu, i tona svim relevantnim podrucjima.Stiglitz svoja promisljanja donosi udeset poglavlja, od kojih se svako sastojiod prikaza situacije kakva je trenutacno,te drugoga dijela, u kojem autor predlal.t'moguca rjesenja.P,ltaknut dogadanjima na Svjetskomsocijalnom forumu u Bombayu 2004., nakojem je postignut konsenzus oko toga dasu promjene nuzne i ciji je saieti moto bio"moguc je drugaciji svijet", antor se upu-fita u raspravu, a 1'1'vopoglavlje simbolicnoi naziva A1og/l('.ie dntga6ji sl'ijet.Zbog toga sto globalizacija, u SV,lmprikrivenom ruhu, zapravo predstavlja sveDRUS. ISTRAl. ZAGREBGOD. 19 (2010),BR 3 (107),STR. 599·614vece bogacenje bogatih te jos snaznije siro-masenje siromasnih, Stiglitz iznosi zabri-nutost zbog nemara vodeCih svjetskih sila.Globalizacija ne bi trebala znaciti amerika-nizaciju ni ekonomske politike ni kulture,a ona bas to najcesce znaCi, jer su glavniakteri glubalizacije upravo Sjedinjene A-mericke Drzave i Europa; u manjoj mjeli igospodarski najsnaznije azijske zemlje -Kina, Indija i Japan. Prema tome, najveCiproblem ,~konomske ~lobalizadje svijetajest anglo-americki liberalni model trzis-noga gospodarstva, kojcm autor pronalazibrojne zamjerke i nedostatke. Zamjera i me-dunarodnim institucijama, posebno Medu-narodnom monetarnom fondu, kao i Svjet-skoj band. Problem vidi u nacinu na kojise trenutacno upravlja globalizacijom, kojinije u skladu s demokratskim naceIima.Nastavlja kritizirajuCi vodel't~ svjet-ske sile, koje su poshgle uspjeh vjesto kom-binirajuCi uloge i driave i tdista, a zemlja-ma u razvoju to ne dopustaju. Nacionalnaje drl.ava oslabljena, a na meaunarodnojrazini tek treba stvoriti vrstu demokrat-skih svjetskih institucija koje bi sc mogleuCinkovito baviti problemima sto ih jestvorila globalizacija. IznoseCi pozitivne pri-mjere rjesavanja problema sto su ih po-stigle neke od aZijskih zemalja, autor na-glasava kako je globalizacija uzrok, all irjesenje problema. Sasvirn je jasno da jenuzna prornjena naCina misljenja, kao ipromjena u stavuvima prema globalizaci-ji, kako rasprava 0 njoj ne bi bila "za" ili"protiv" neg,) jednostavno globalizacijska.U drugom poglavlju, ObeCtllljerazvoja, autor govori kako nema carobnihrjesenja ni jednostavnih recepata. Pritomupucuje kritiku Vasingtonskom konsen-ZllSU,koji se temelji na teoriji trZisnoga gl)-spodarstva, a koja je idealizirana slika sa-vrsene inforrniranosti, savrsene konku-rencije i savrsena trzista rizika. OpisujllCidogadanja u Latinskoj Americi potkraj 20.stoljeca, kao i situaciju u zemljama bivse-ga SSSR-a nakon pada komunizma te krajkulonijalizma i demokratske pr0111jene uAfrici, Stiglitz smatra kako su to, nazalost,najjaCi argl1rnenti protiv politike Vasing-tonskog konsenzusa, MMF-a i Svjetske ban-ke. Kinu, odnosno Istocnl1 Aziju, navodikao primjer pozitivne suradnje trzista idr-iave te zakljucuje kako se moze postiCipotrebna ravnoteza. U nastavku puglavljaprikazana je vizija ral.voja koja hi moglapruZiti odreaena rjesenja. Stiglitz smatrakako je od velike vaznosti za zemlje u ra-zvoju njihova usredotocenost na praved-nost. Ii-ziste, vlada i pojedinci tri su stupallspjesne razvojne strategije, cetvrti su stupzajednice. StavljajuCi naglasak na prak-tiCnu provedbl1 razvoja, vizija i strategijatoga razvoja, Stiglitz isti!':e kako "politikutr~ba oblikovati takp da je provpde obicnismrtnici, a ako sc cini da ne mogu, akostalno postoje problemi s provedbom, ta-da je neilto u temelju pogresno·'. Kao vrlovazan, i jos uvijek aktualan, problem uprovedbi ideja koje L1sebi nose uno pra-vednosti autor navodi korupciju. Jedanpd nacina suzbijanja korupcije nalazi se urukama razvijenih, koji bi trcbali ogranil'i-ti bankarskll tajnu, povecati transparent-nost, usporedno provodeCi mjere probvprimanja mita.Poglavlje zavrsava autorovim raz-matranjem naCina kojima bi se postiglodjelovanje globalizacije za sto veCibroj Iju-eli,jer premda svijet postaje sve ravniji, jazmedu kontinentima i jaz unutar pojedinezemlje sve se vise povecavC1.U tret'em poglavlju, Posti6 pravednutlSDl'illU, pod rob no opisuje neuspjehc glo-balizacije vezane uz nepovoljne trgovin-ske sporazume. Autor smatra kako je libe-ralizacija trgovine jedan od najprjeporni-jih aspekata globalizacije, objasnjavajuCikako slobodna trgovina ne funkcionira za-to sto je nismo isprobali, jer trgovinski spo-rC1zurniiz proslosti nisu hili ni slobodni nipravedni. Na primjeru sjevernoamericko-DRU5. ISTRAZ .. ZAGREBGOD. 19 (2010j,BR. 3 (107).STR. 599 -61 .\ga podruCja slobodne trgovine (Nt\FTA) Sti-glitz objasnj<1\ra razlH'aranje u Jiberalizaci-jn trgovine. Paradoks globalizacije lezi utome sto Dna, premda u bili nije tako kon-cipirana, dovodi do vece nesigurm)sti ipridonosi sve veeoj nejednakosti i U 111a-nje razvijenim i u razvijenim zemljama.l'redlaze koncept pravedne trgovine na-suprot postojeeoj slobodnoj trgovini. Sti-glitz detaljno raspravlja 0 trgovinskimsporazumima, tzv. "Urugvajskom krllgU",kao i 0 organizacijama koje su pripomoglenastanku danasnje situacije, isticuCi pri-tom SVjetsku trgovinskll organizaciju. Na-glasak koji je stavljen na liberalizaciju to-kova kapitala, a ne na liberalizaciju tokovarada, smatra najveCim problemom. Kakobi se postig]o djelovanje globalizacije, pre-dlaz.e reforrne koje ukljw,'Ujll slobodnutrgovinu za siromasne, sirenje razvojnihprioriteta zemalja u razvoju, refonne u po-ljoprivredi, ukidanje dosadasnjega mo-dela carinjenja, poboljsavanje uvjeta uuslugama u kojima prevladava nekvalifi-cirani rad i migracija, ogranicavanje bila-teralnih trgovinskih sporazuma - polaznatocka za sve navedeno jesu odredene in-stitucionalne reforme. SVl' reforme trcba,smatra Stiglitz, provesli na svjetskoj razi-ni, jer "s globalizacijom smo nallCili da sene moiemo potpuno zatvoriti ud onogasto se dogada drugdje".Celvrto poglavljc, PntCllti, profit i Ijll-di, donosi prikaz partikularnih korporacij-skih in teresa, uglavnorn americkih i eu-ropskih multinacionalnih kompanija. 0-vim pogiavljem Stiglitz objasnjava kakolose oblikovani rezimi intelektualnoga vla-snistva ne samo sto smanjuju dostupnostlijekova nego dovode i do manje efikasno-ga gospodarstva, a mogu usporiti i tempoinovacija, sto se osobito odrazavc1 na zem-lje u razvoju, Kao jedan od najveCih pro-blema prisvajanja intelekhlalnoga vlasnis-tva autor smatra patenliranje tradicional-noga znanja, odnosno "pr.ivalizaciju domo-rodackoga znanja", Zbog toga predlazeposebnu vrstu zastite od biopiratslva i 0-cllvanje lrudicionalnoga znanja. Posebnose osvrce na prodaju lijekova zemljama urazvoju, pa predlaze pwdajll preko ge-nerickih proizvodaca, po cijeni koliko lijcki stoji.Mozda su najostrije krilike u ovojknjizi upucene upravo nacinu na koji sedonose odluke, osobito one na medunaro-dnoj razini. Jer, kako smatra Stiglitz, pos-toje dva nedostatka u odluCivanju - glaso-vi zemalja II razvoju cuju se premalo, dokse glasovi posebnih interesnih skupina cu-jn previse. Zato je vrIo valno globalizacijuuciniti demokraticnijom i posliCi da "vri-jednosti ('eS,'e trijumfiraju nad jednostav-nim korporacijskim interesima".Skidl1nje prokletstvn resursa peto je po-glavlje knjige Uspjelz glolJalizllcijc, koje go-vori 0 vdo specificnom paradoksll danas-njice; naime, zernlje bogate resursima u-glavnom su bogate zemlje sa siromasnimIjudima. Bogatstvo rada lose upravljanje,jer resursi vrIo lako postaju predmetomsukoha i izvorom financijskih sredstavakoji omogul'uju nastavak sllkoba. Stiglitzsmatra kako bi zadatak svake zemlje bo-gate resursiIna trebao bili raspodjela bo-gatstva dobivenog tom prodajom na 5tOsiri krllg gradana. U tom smislu predlazepravednu prodaju resursa te pravedno is-koristavanje novea dobivenog od prodaje.Kljucni problem u petom poglavlju jest tajsto zernlje u razvoju ne do]aze ni blizu pu-noj vrijednosti svojih resursa; autor i ov-dje predbze osnivanje medunarodnogatijela koje bi "pridonijelo osiguravanju danaftne i druge ekstraktivne industrije do-bro tretiraju zemlje u razvoju". Na krajuStiglitz predlaze mjere kojima bi razvijenipridonijeh razvoju zemalja bogatih resur-sima, od kojih treba izdvojiti smanjenjeprodaje orllzja nerazvijenirna te ogranii':a-vanje stete za okolis.DRUS. ISTRAZ. ZAGREBGOD. ;9 (2010),SR. 3 (107),STR.599·614Sesto poglavlje, Spnsnvnnje pltllletl1,zapravo je apel za zastitu Zemlje. Stiglitzobjasnjava "kako moterno uzeti ckonom-ske silc globalizacije - kojc su do sada bilepogubne za okolis - i uCiniti da djelujutoko da ga zastite". Globalno zatopljenjenavodi kao krucijalni probkm danasnjice.SVijest 0 globalnom zatopljcnju na medu-narodnoj razini postoji - Protokol iz Kyota- medutim, velik problem predstavlja SAD,koji za sobom povlaCi nil. problema i nesu-glasica, ne postujuCi navedcni protokol.Stiglitz kroz sesto poglavlje zapravo u-pucuje h'i o1'ela - prvi je za zemlje u raz-voju, kojima ce global no zatopljenje nani-jeti najvece stete; drugi je upucen SAD-u,jer smatra da postoji moralni imperativ dase pridruzi ostatku svijeta u bavljenju glo-balnim zato1'ljenjem; treci a1'el autor u-pucuje Europi - "Europa mora biti s1'rem-na upohijebiti golemu 1110C ekonomskeglobalizacije lia se uhvati ukostac s najvaz-nijim svjetskim problemima okolisa.". Sti-glitz I'redlaze trgovinske sankeije prekoSvjetske trgovinske organizacije, koja mo-ze biti upotrijebljena za narnetanje boljegaponasanja I'rema okoliSll.NI ultinaciollalne korpomcije poglavljeje u kojem Stiglitz objasnjava ulogu multi-naeionalnih kompanija u globalnom svije-tu. Te su kompanije bogatije <JdveCine ze-malja u razvoju, ali i politicki mocnije. Au-tor smatra kako se korporacije mogu kri-viti za mnoga zla, isto kao Sto im se mogupripisati u zaslugu rnnoga dostignuca. Pi-tajuCi se sto se moze l.lCiniti da se 1.1blazisteta od njih i povel'a njihov neto dopri-nos drustvll, a1.1toriznosi pozitivna stranemultinacionalnih korporacija, naglasava-juCi njihovu sredisnju ulogu 1.1donosenjukoristi zemljama u razvoju, pomaz1.1ci upoboljsanju zivohlUga standard a diljem svi-jeta. Treba iskoristiti njihovu sposobn<)st dautjec1.1na oblikovanje meLlunarodnih spo-razurna, jer je njihov utjeeaj veCi na me·l1unarodnoj razini nego na razini politikezemlje iz koje dolazE:'.lznoseCi program u pet tocak.:. - petmoguCih reformi - autor pokusava uskla-diti privatne pl)ticaje s drustvenim trosko-virna i koristirna. Kako su, prema Stiglitzo-vim rijeCima, ekonomija i politika zamr-seno isprepletene, korporacije se sluze svo-jom finaneijskom snagom da bi se zastitileod punih drustvenih posljedica svojih po-slupaka. Zbog toga j\:?pokret za korpora-eijsku dr1.1stv\:?nllodgovornost jedan ()dnajvaznijih 1.1reguliranju odrwsa kor1'ora-cija prema drustvll opcenito, a Stiglitz ov<)nastojanje istice kao prvu i najvazniju refor-mu, prijeko potrebnu kako bi se ogranicilamoc korporaeija i smanjila korupcija. Ci-vilno drustvo ovdje bi lrebalo imati aktiv-n1.1ulogu.U osmom poglavlju, Teret duga, Sti-glitz 1'redlaze skuI' reformi kojima bi sepomoglo z\:?mljama u razvoju da 5e izbaveiz dugovanja koja potpuno paralizirajunjihovu mogucnost razvoja. Placanje lihdugova cesto zahtijeva da zemlje z.rtv1.1juobrazovne i zdravstvene programe, eko-nomski rast i bolji zivot 5vojih gradana.Autor se pita radi Ii se tu za1'ravo 0 pre-tjeranom lIzimanju ili pretjeranom dava-nj1.1zajmova. Na to odgovara kako je prijerije<' 0 pretjeranom davanju zajmova, jerzemlje u razvojll pocesto su prisiljene naposudbu kako bi se ad propasti spasile za-padne banke. Potanko opisujllCi kako jeArgentina slijepo slijedila 1'olitiku MMF-a,a potom uvidjela svoje pogreske, Stiglitzobjasnjava da se velikim zaduzivanjem no-vae uopee ne slijeva u zaduienu zemlju.Kao najgori oblik dugovanja izdva-ja tzv. odiozni dug, koji je stvorila vladaneke zemlje, a koja nije bila demokratskiizabrana. Pozajmljeni novae je, vrlo vjero-jatno, pomogao brutalnom rezimu daostane na vlasti. Nemoralno je prisiljavatinarod tih duznickih zemalja da otplal'ujutakve dllgove. Naposljetku zakljucuje ka-ko "mnogi od problema u 1.1dov<)ljavanjudlll.nickim obvezama ne proizlaze iz 1"0-DRUS. ISTRAl.. ZAGREBGOD. 19 (2010),BR 3 (107),STR. 599-614gresaka zemalja u razvoju nego iz nesta-bilnosti svjetskoga ekonomskog i finan-eijskog sustava". PostiCi da globalizacijadjeluje zahtijevat ee da se poduzme nestou vezi s tom nestabilnosti, a upravo je totema sljedeeega poglavlja.Rejormirr.lllje sljelskog sustava rczeruideveto je poglavlje u kojcm Stiglitz na-glasava kako svjetski financijski sustav nefunkcionira dovoljno dobro, bolje recenone funkcionira za one kojima je razvitaknajpotrebniji. Paradoks je u tome sto no-vae teee uzbrdo, od siromasnih prema bo-gatima, i to na clva nacina: otplatom viso-kih dugovanja, uz visoke kamate, te ku-povinom obveznica, uglavnom od SAD-ai ED-a, kako bi se stvorile rezerve. Najvel'ije problem sto je weina svjetskih rezervi udolarima, u zadnje vrijeme i u eurima. 0-vo se poglavlje zapravo temelji na auto-rovoj kritici dolarskoga sustava rezervi injegovu pokusaju pronalaska odgovara-juceg rjesenja. Ono Sto Stiglitz predlazejednostavno je i nije nikakva novost, kakoi sam priznaje. Jus je John Maynard Key-nes, prije gOtllVOjednoga stoljeea, pred-lozio da medunarodna zajednica stvorinovi oblik papirnatoga novca s prisilnimtceajem koji bi sluiio za rezervc. Tu jc ide-ju u ovom poglavlju ruzradio Stiglitz, kojitakav novae slikovito naziva svjetskim ze-lembaCima. lz ovih bi se rezervi moglirijesiti aktualni prob1emi, poput una pre-llenja zdravstva, zaStite okolisa, bila bi 0-sib'Urana sredstva za svjetska javna dobra,a moglo bi se poraditi i na svjetskoj dru-stvenoj pravednosti.Posljednje poglavlje knjige Uspjeh glo-vali:tlcUc nazvano je Dcmokmfi:irallje 8lobll-fiztlcije. Ekonomske posljedice globalizacijenadmasuju nasu sposobnost razumijeva-nja i oblikovanja globalizacije opcenito, kaoi nasl1 sposobnost izlaska na kraj s tim po-sljedicama kroz politicke proeese. Stiglitzse bavi nckima od k1jucnih politickih pi-tanja, meau kojima su: izgledi za nekvali-ficirane radnike i utjecaj globalizacije nanejednakost, pomanjkanjc dcmokraticno-sti u svjetskim ekonoll1skim institucijamate Ijudska sklonost da se razmislja lokalnocak i dok l.ivimo 11sve globalnijem gospo-darstvu. Glavni je problem u tome sto krov-ne medunarodne institucije nisu dovoljnodemokraticne, odraz Sl1mob i politiekogamanevriranja najbogatijih. Naglasava vaz-nost i vrijednost svjetskih javnih dobara(svjetski mil~ svjetsko zdravlje, ocuvanjeokolisa i svjetsko znanje) te nastavlja kakoih treba kolektivno osigurati od stranemed:nnarodne zajednice. Stiglitz navodi ireform.e koje su nuzne za bolju demokra-ticnost: promjene u glasackoj strukturi,usvajanje nacela predstavniStva, poveea-nje transparenhlOsti, poboljsanja u pravili-ma 0 sukobll interesa, stvarno sudjelova-nje 11odll1eivanju zemalja u razvoju. Nakraju poghwlja autor zakljucuje: "Tmamonesavrsen sustav svjetskog upravljanja bel.svietske via de; jedna od nesavrsenosti jestnasa ogranicena sposobnost da osiguramoprovedbu meour1ilrodnih sporazuma i za-ustavimo negativne eksternalije.". Zbog to-ga je potreban novi svjetski druStveni u-govor izmedu razvijenih i manje razvi-jenih zemalja. Smatra kako bi takvim ugo-vorom, naravno uz odredeni paket refor-mi, globalizacija mogla funkcionirati mno-go bolje nego Sio funkcionira sada.Premda je rijee 0 autoru Cijeje strue-no podrucje ekonomija, Stiglitz je ovomknjigorn jasno iznio probleme nasega vre-mena, obiljeZenog procesima globalizaci-je, l1niverzalnim qecnikom. Na temeljuanalize ekonomske globalizacije i svih ne-gativnih eksternalija koje Sl1 proizisle il.tog procesa Stiglitz je kritizirao, ali i gradionove temelje, djelotvornija rjesenja, prih-vatljivije nacine kojima bi se zasigl.lrno iz-gradila bolja bllducnost. Jel~ kako i samtvrdi, "Moh'UCje drugaciji svijet".Anita Busljeta

Joseph E. Stiglitz USPJEH GLOBALIZACIJE Novi koraci do pravednog sviieta

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia