U ovoj knjizi objavljeni su spisi iz Arhiva Kongregacije za širenje vjere ili Propagande. Pod br. 354 nalazi se spis iz Vatikanskog arhiva (Lettere dei particolari) i to je sve što je uzeto izvan Propagandinog
arhiva

Mile Bogović

U ovoj knjizi objavljeni su spisi iz Arhiva Kongregacije za širenje vjere ili Propagande. Pod br. 354 nalazi se spis iz Vatikanskog arhiva (Lettere dei particolari) i to je sve što je uzeto izvan Propagandinog

arhiva

Bogović, Mile

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

OCJENE I PRIKAZILE MISSIONI CATTOLICHENEI BALCANI DURANTE LAGUERRA DI CANDIA (1645-1669), uroMarko Jačov; Citta delVaticano - Bibliotheca apostolicaVaticana. Studi e testi br. 352-353, 1992. vol I, pp. LXI+720,vol. II, pp. 788.Ova dva sveska nastavak su knjige SpisiKongregac!jeza propagafldu vere u R/illu oSrbzilla 1622-1644,1. SANU, Zbornik zaistoriju, jezik i književnost srpskog na-roda, II odeljenje - knjiga XXVI, Beo-grad 1986, XVI +696. Budući da je ured-nik našao izdavača u samome Vatikanu,trebalo je ne samo knjigu opremiti natalijanskom jeziku, nego i "pocrkveniti" isami naslov, odvojiti ga formalno odprve u kojoj je riječ o Srbima. Zato jesada naslov: Katoličke misije na Balkanuza vrijeme Kandijskog rata (1645-1669).I po godinama se vidi da je riječ onastavku prethodne knjige.u ovoj knjizi objavljeni su spisi iz ArhivaKongregacije za širenje vjere ili Propa-gande. Pod br. 354 nalazi se spis izVatikanskog arhiva (Lettere dei partico-lari) i to je sve što je uzeto izvan Propa-gandinog arhiva. J ačov u predgovoru(VI) kaže da objavljuje i mnoge spise izVatikanske biblioteke, ali se među objav-ljenom građom ne nalazi niti jedan. Toje, možda, smatrao potrebnim spomenuti"ad captandam benevolentiam" jer muova dva sveska izlaze u nizu spomenutebiblioteke. Spisi su objavljeni na jezikukojim su napisani s tim da su redovitoobjavljeni i prijevodi ako originali nisu natalijanskom ili latinskom jeziku. J ačovnavodi da je papa srpskom patrijarhupisao na srpskom jeziku, ali se takvopismo ne nalazi među objavljenimspisima, kao šo ne nalazimo niti pisma nagrčkom, što je, međutim, u predgovorunajavljeno. U predgovoru se dalje kaže dasvaki objavljeni dokument obuhvaća iz-vorni spis, odluku dikasterija Svete Stolicei odgovor. To bi bilo ne samo korisno,nego i potrebno, da se vidi misao po-jedinih korespondenata i, u prvom redu,središnje uprave u Rimu - kad je već riječo katoličkim misijama. Međutim, takavpristup ne samo da nije redovit, nego ječak rijedak.Valja reći da je Jačov oVIm izdanjemprekinuo negiranje ili šutnju sa stranesrpske historiografije o nekim pitanjimasjedinjenja pravoslavnih episkopa i klera.U ovo izdanje uvršteni su spisi kojinedvojbeno govore o uniji Epifanija Ste-Ocjene i prikazi, Fomes (Zagreh) 1, str. 331-354fanovića 1648. godine. Milaš je nadugorazglabao da tada uopće nije moglo doćido unije i da Epifanije i ne postoji kaoepiskop. Tu činjenicu preskakali su po-'iesničari Srpske pravoslavne crkve i ondakada su Šimrak (Crkvella III/ijo II sjevernojDalmaCiji II XVII stoljećlI. Nova revijaVIII, Makarska 1929, str. 255-287) iežić (De pravoslavis lilgoslavis saeCIIloXVIIad catholicalll jidelll revems nemol/ de eOl7f/1lCOl/ceptu ROlllal/tle ecclesiae, Romae 1940), ana koncu i potpisani (Kntolička crkva ipravoslavlje ti Dalmaciji za vrijellle 1IIIetačke1,ladaVlilC, Zagreb, Kršćanska sadašnjost,1982) objavili sigurne ispise koji o tomesvjedoče, pa čak i fotokopije originala. Utom smislu ovo djelo znači veliki napre-dak. Sastavljač je osjetio da se to ne možezaobići, bar ne u izdanju Vatikanskebiblioteke, i objavio sve ključne spisevezane uz taj događaj.U vol. I, na str. Xl-L VI nalazi se popisobjavljenih dokumenata u oba sveska odbr. 1 do 644. Popis je na talijanskomjeziku i trebao bi služiti kao regesta.Osim toga, ispred svakog spisa nalazi sena srpskom jeziku njegov sadržaj ilisadržaj onog njegova dijela koji se objav-ljuje. Spisi, naime, nisu uvijek objavljeniu cijelosti, ali u odnosu na postupanjeistog priređivača pri objavljivanju spisa izTajnog vatikanskog arhiva (Spisi Ta;ilOgIlatlkal/skog arhiva XVI-XVIII veka,SANU, Zbornik za istoriju, jezik iknjiževnost srpskog naroda, II odelenjeX,'UII, Beograd 1983, XVI +357), ovdjesu objavljeni kudikamo cjelovitiji. PredIzvornIm tekstom nalaze se, u srvan,naruknice o tome što se sve u tekstunalazi od onoga što je priređivač u njemutražio. Tako se desilo da neke činjeniceod općenite važnosti o kojima tekstsvjedoči, nije uopće niti spomenuo jernisu ušle u okvir njegova zadatka. To,mislim, nije nešto što se ne bi smjeločiniti u izboru izvora s određenim zadat-kom, ali je onda potrebno jasno definiratitaj zadatak i obrazložiti na koji je načingrađa odabrana i zašto je nešto istaknuto,odnosno izostavljeno. Jačov brojne takveslučajeve, međutim, niti obrazlaže, nitispominje. U svojim natuknicama ispredteksta dokumenta često upotrebljava riječSrbin, srpski, dok se u samom do-kumentu niti jedno od toga ne spominje.Toga je u tolikom broju da nije potrebnopojedinačno dokazivati. avest ću samoneke slučajeve, ali čitatelj neka zna da jeisti postupak prisutan svugdje u teksto-vima koje piše Marko Jačov. U spisu br.4 stoji: "Reverendo Padre Giuseppe Ca-lojero Pastrovichio" a u Jačovljevu pri-jevodu je to "srpski kaluđer Josif', u br.5 "due Calojeri, over Monaci Scismatici"su "dvojica srpskih kaluđera", u br. 14 "ilmon aco Gabriele Predovieh" postaje"srpski kaluđer Gabrijel Predojević", ubr. 29 Juraj Križanić (Giorgio Crisanio)piše: "Del non haver fano verun fruttoeon questi Valaehi ... mi messi runo alloscrivere della materia dello Schisma" štokod Jačova zvuči: "Budući da nije imaouspeha pri unijaćenju pravoslavnih Srbau Hrvatskoj, Đorđe Križanić je počeo dapiše svoje delo o šizmi", dok "parochaeGraecorum" (br. 41) u cetinjskoj eparhijipostaju "srpske crkve." "Lingua Illirica" ubr. 79 je "srpski jezik", "53 case diOcjene i prikazi, romes (Zagreb) 1, str. 331-354Morlachi" (br. 94) U prijevodu postaju"53 srpske porodice", a "Lingua Illiricavolgare" (112) "srpski narodni jezik" itd.Navest ću još samo neke spise u kojimaje pridjev "srpski" čisto dodan: "archi-mandrita serbo" 20, 25; "diocesi serba diMarča" 189, 620; "igumeno sebo" 242,388, 409, 410; "metropolita serbo" 118,452, 476, 509, 628; "monaci serbi" 5, 6,100, 104, 107, 180,235, 238, 247, 252,257,414,433; "monaco serbo" 4,14,16,66, 124, 156, 184; "monastero serbo"201,258,414,614,630; "popoli serbi" ilisamo "serbi" 136, 138, 143, 151, 154,210,213,232,258,500,514,531; "ves-covo serbo" 42, 43, 50, 69 93, 191, 193,200, 234, 421, 426, 427, 428, 439, 535.To su samo neki primjeri. Lako se možeuočiti da je pridjev "srpski" stavljan namjesto gdje je pisalo: Vlah, Morlak, šiz-matik, Grk, pravoslavac, ili je jedno-stavno dodan, umetnut. Tu praksu Jačovne stvara, nego je samo nastavlja. Takosu već pisali Aleksa Ivić, ikodim Milaš,Jovan Radonoć - da spomenem samoneke. Nitko od njih nije razjasnio natemelju čega dopušta takve prijevode ipretvorbe, pa to ne čini niti Jačov. Čita-telja valja upozoriti da takve tekstovekoristi oprezno jer i pored toga štosvjesno ne iskrivljuju izvorni tekst,svojim skraćivanjima i tumačenjimastavljaju ga u kontekst koji može proiz-vesti krivu informaciju. Nitko ne niječeda se iza naziva: "Morlacchi, Valacchi,Greci, shismatici" veoma često doistanalaze Srbi, ali se nerijetko radi o drugimnarodima (Hrvatima, Vlasima, Grcima,Albancima, Bugarima itd).U slučajevima kada se radi o katolicimaili onima koji su prihvatili sjedinjenje sRimom i postali katolici, Jačov ih čestonaziva "Srbi katoličke vjere". U br. 33spominju se u tekstu "preti greci" koji suispovijedili katoličku vjeru. J ačovi ih upopisu naziva "preti serbi cattolici", a uregestu ispred samog teksta oni su "srpskisveštenici".U regestima na srpskom jezikuispred samog dokumenta ponavlja seisto, ali se nazivi opet ne podudaraju snazivima u popisu na početku knjige. Uovakvim izdanjima nužno je rastumačitipojedine pojmove.Budući da se u spisima onoga vremena,pogotovo tipa kakve Jačov objavljuje,među ShlVenima na Balkanu spominjegotovo isključivo samo vjerska razlika,jasno je da ne dolazi tako često imeHrvat. Izraz, "srpski" je mnogo češći jerje postojala Srpska pravoslavna crkva, štomeđutim označava prvenstveno crkvenupripadnost, dok je za Hrvate crkvenapripadnost jasno izražena već pridjevom"katolički".Sedamnaesto stoljeće jest vrijeme kada supravoslavni bili veoma skloni sjedinjenjus katoličkom crkvom. Ponavljanjembrojnih ispovijedanja katoličke vjere sastrane prijašnjih pravoslavaca stiče se do-jam da je i ono katolika što je ostaloprešlo s pravoslavlja. Dakle, to su "Srbikatoličke vjere". Iako se ne može reći daJačov izostavlja spise koji govore o prije-lazu katolika na pravoslavlje, ipak se čuvada čitatelj ne otkrije masovno prelaženje,kako je pisao Draganović (Masovlliprijela'IJ·katolika Ila pravoslavlje hl7Jatskog govornogOcjene i prikazi, 1'ontes (l.agreh) I, str. 331-354podntč/a 1/ mjeme vladav/ile Turaka) Mostar1991, prijevod s njemačkog: KrunoslavStjepan Draganović, Massenubertrittevon Katholiken zur Orthodoxie imKroatischen Sprachgebiet zur Zeit derTi.irkenherrschaft. Pontificium institutumorientalium studiorum. Rim, 1937). Pro-blematiku vezanu uz Hrvate i katolike neuzima u obzir. Tako pitanje liturgijskogjezika (spise objavio Fermedžin) dotičetek uzgred. Kada se radi o "missionicattoliche", trebalo bi i tome posvetitipažnju.U obilju grade Jačovu promakne da uistoj knjizi jedan te isti tekst dva putaobjavljuje. Tako u "Spisima" u broju 34 i36 donosi isti tekst iz Acta, vol. 4, f. 15v,samo što ga jednom ispisuje iz Šimraka,a drugi put iz originalnih spisa. Isti jeslučaj u br. 72 i 81 kada ponavlja Acta,vol. 6, f. 170v, u br. 145 i 152 isti je tekstiz Acta, vol. 10, ff. 356v-357r, a u br. 263i 275 iz Acta, vol. 14, ff. 139v-140r, uzneke izmjene jer se u drugom slučajuoslanjao na Šimraka.Priredivač se nije mnogo trudio da priobjavljivanju pojedinog spisa ispita da lije on možda već objavljen: on to pone-kad i čini, ali mnogo puta ne. Čestoponavlja yeć objayljeno, a da ničim nedaje do znanja da je to već poznato. Zaspise koje su objavili Dominik Mandić,Bazilije Pandžić, J ulijan Jelenić, Krunos-lav Draganović - da spomenem onevažnije - Jačov kao da i ne zna. Čak iFermedžinova Ac/a BoslIae kao da i nepostoje Qnače, za sam naslov manjevažna Ac/o Bulgonae navodi u nekolikonavrata). Čitatelju bi bilo zamorno kadabih navodio pojedinačno spise koji suprema Jačovu prviput objavljeni, a ustvari su poznati već dugo vremena, nekii preko stotinu godina.U zadnjih deset godina Marko Jačov jeobjavio četiri debela syeska (2654 str.)izvora iz rimskih crkyenih arhiya. Sampodatak bi trebao obradovati istraživačenaše prošlosti jer je svima jasno da urimskim crkvenim arhiyima leži drago-cjena grada za poznavanje naše povijesti.Istraživaču koji se bude koristio izda-njima koja je priredio Jačov bit će kor-isno da se upozna s kriterijem odabiradokumenata i posljedicama taha odabiraza vjerodostojnost tumačenja objavljenegrađe i pojedinog dokumenta, a posebnoda odvoji izvorni tekst od ot\'orcno iliprikriveno umetnutih tumačenja koja sečesto prikazuju kao da su dio izvornogteksta..Mlle BogoJ)lcHISTORIA DOMUS Bi\]ENSISI (1694-1840), uro Mihitly Kbhc-gyi. Baja, 1991.Nepoznata je bila sudbina bajskog fra-njevačkog ljetopisa nakon ukinuća re-dovničkih zajednica u Mađarskoj (1950.godine). U potrazi za njim upućivali sume službenici (državni i crkveni) iz Bajeu Kaloču, iz Kaloče u Budimpeštu, izmađarskog glavnog grada pak u Pečuh ikonačno (nisam stigao onamo) u Kecs-

OCJENE I PRIKAZI: Le missioni cattoliche nei Balcani durante la guerra di Candia (1645-1669)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia