Ivan Golub

Golub, Ivan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Ivan Golub Z A D A C I D O M A Ć E T E O L O G I J E Od 18. do 19. travnja 1979. održan je u Lovranu simpozij profesora teo­logije Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i ostalih bogoslovnih učilišta hrvatskog jezičnog područja. N a prijašnjem takvom sastanku u Sarajevu (ožujka 1978.) izražena je želja da se na budućem simpoziju iznese što se u pojedinim disciplinama predaje te što se smatra bitnim, osobito s obzirom na misterij Kri­sta i povijesti spasenja u današnjoj Crkvi i svijetu. Franjo Pšeničnjak, zadužen za relaciju iz dogmatske teologije, sastavio je upitnik i poslao profesorima dog­matike i povijesti dogme. Pitanja su se odnosila na raspored dogmatskih trak­tata, na sadržaj predavanih tema u dogmatskim traktatima, na priručnike i skripta kojima se predavači i studenti služe, na metodu, osobito na seminarski rad, na to koliko su istine vjere uklopljene u promjenljive oblike ljudske stvarnosti. Ivan Golub, predstojnik katedre za dogmatiku na Katoličkom bo­goslovnom faktultetu u Zagrebu, dao je u svom odgovoru zanimljive opaske i sugestije. Ujedno je dao uvid u rad angažiranog profesora teologije, pa smatramo da će i čitaoce Obnovljenog života njegov prilog zanimati. . . . Vrijedna je inicijativa da se studijski razmotri dogmatika na našim teološkim učilištima. A, ako smijem smjesta predložiti, bilo bi veo­ma vrijedno kad bi se, osim ovog sinhronijskog uvida, pristupilo i dija-hroničkom pregledu teološke nastave i bogoslovnog istraživanja kod nas, npr. s prekretničkom godinom 1959., t j . godinom saziva Drugog vati­kanskog sabora. A taj bi se rad mogao učiniti na temelju arhivske građe pojedinih učilišta. Ujedno bi se otelo zaboravu jedno važno razdoblje za našu ionako premalo studiranu teologiju. I kad sam već na prijed­lozima, smatram da bi valjalo da svaki teolog, spekulativni teolog kao i teolog drugih-disciplina, dade obol izučavajući povijest naše teologije, t j . da, bez obzira na svoje možda više spekulativne ili pastoralne predi-lekcije, obradi bar jednom studijom ili koji problem, ili koje razdoblje, 120 ili koju osobu iz naše teološke prošlosti. Bez toga nećemo nikada imati povijesti teologije u Hrvata . Takvim pothvatom uključili bismo se u upravo razbujalo trenutno gibanje u nas: kod »Libera«, dakle u sveučili­šnoj nakladi, izlaze povijesti naše i svjetske književnosti, povijest glazbe u Hrvata , povijest egzaktnih znanosti, povijest plesa. Bilo bi šteta ne odazvati se trenutku i ne poraditi na povijesti teologije u Hrvata . D a ­kako, bez monografskih radova to ne ide, no možda bi se već moglo na temelju onoga što je dosad učinjeno i što se trenutno ima uraditi, izraditi pregled hrvatske bogoslovne književnosti, bibliografija teološkog pisanja. U tom sam smislu kao nabacaj bio donio 1967. Pregled hrvatske bogo­slovne književnosti, u koji sam utkao Vanina te ga proširio i dopunio. U istom sam smislu osnovao i vodio dosad (sada to čini suradnik dogmat­ske katedre dr. Starić) »Hrvatsku kršćansku bibliografiju«. Takve osnovne predradnje za izradu naše povijesti teologije mogle bi se organizirati i sa studentima, kako pokazuje primjer navedene bibliografije. Naša teo­loška prošlost nije neznatna, štoviše, toliko je nerazmjerno golema da nas je premalo da je obuhvatimo. U doba, naime, kad je bujala teološka misao naših ljudi na raznim geografskim i teološkim meridijanima, bili smo brojčano toliki koliki su tada bili neki danas veliki narodi, no mi smo ostali danas maleni, a naša je baština velika. . . . Iz svega što predajem (izuzev epistemologiju) izradio sam skrip-ta bilo sam, bilo slušači prema snimljenim predavanjima koja, dakako, mijenjam, dopunjujem, proširujem, popravl jam kod predavanja i pre­krajam, tako da niti jedna kao takva po redu ne slijedim, već samo djelo­mično koristim. Upućujem studente, uporno i obvezatno, da čitaju stu­dije i članke što izlaze u časopisima: Bogoslovska smotra, Svesci, Obnov­ljeni život, Crkva u svijetu, Encyclopaedia moderna, Forum . . . N e sli­jedim, zapravo, ni jednog autora, nastojim sam studirati kroz vrela i literaturu problem i predmet i izgraditi, zapravo stalno, svake godine, izgrađivati traktat, tako da gotovo nijedne godine ne predajem isto, od­nosno posve isto. Skripta brzo stare, no korisna su. Razlikujem dva sloja u nastavi: informativni i istraživački, pa po­jedine stvari dajem kao obavještenja koja su potrebna jednostavno radi teološke kulture studenata, a na drugima podrobno demonstriram kako se obavlja teološko istraživanje, što se razvija u s e m i n a r u . . . Seminar smatram najvažnijom djelatnošću profesora. Koncipiram ga kao naučnički, da ne rečem šegrtski rad. Seminar nisu specijalna pre­davanja nego prave vježbe, gdje na jednom ogledu sudionici uče teološki zanat, t j . kako se teološki istražuje, nalazi i piše. Seminare postavljam vrlo zahtjevno (zato su malo posjećeni, ali koji rade, dobro rade) i prema studentima i prema sebi. Stojim na stanovištu da je važnije da ja napišem desetak radova manje, a podučim u teološkom pisanju deseto­ricu perspektivnih studenata. Sve se mor.a obaviti iskustveno, t j . studenti 121 sa seminara moraju najprije proći enciklopedije u bibliotekama, ići u Leksikografski zavod i izvaditi bibliografije, pronalaziti, već prema temi, bibliografije u Biblica, Ephemerides theologicae Lovanienses; uvježbava se puno analiza tekstova, sluh za tekst, pa sinteza. Teme mijenjam tako da svi slojevi teološke metode dođu do izražaja : od biblijskih, preko po­vijesnih, do spekulativnih. Ove godine (1978/79.) radim teološku termino­logiju X V I I . stoljeća (Kašić, Habdelić, Belostenec). Uvjet je bio pozna­vanje latinskog, a poznavanje grčkog bilo je preporučljivo (uopće navo­dim kod seminara za upis uvjete, tako da se seminar ne optereti ljudima koji ga ne mogu raditi). Samo su se dvojica upisala, no rade uzorno i nadamo se da ćemo zajedno izraditi mali rječnik teoloških termina Kaši-ćeva Rituala. Bistrije i založenije glave vodim prema diplomskoj radnji u seminaru: trenutno jedan radi diplomsku radnju o Ivanu Bujanoviću, nekadašnjem profesoru na dogmatskoj katedri. Već je izrađena radnja o Antonu Kržanu, prvom profesoru dogmatike na Fakultetu (i fragmen­tarno tiskana), a radnja o Antonu Fankiju tiskat će se u Croatica Chri­stiana periodica. K a k o je iz ovoga vidljivo, preporučujem radnje iz naše teološke prošlosti i iz naše katedre, s time da se rade na arhivskim vre­lima i literaturi, pa ako su uspješne, preporučujem ih, uz manje preinake, za tisak. K a k o se sprema Hrvatski biobibliografski leksikon, svaki takav rad bit će koristan. Druga diplomska radnja kod mene tretira pitanje terminologije vjere u četvrtom Evanđelju prema novoj teološkoj litera­turi. K a d je riječ o radnjama, spominjem da se sprema jedna doktorska radnja o sakramentima prema Markantunu de Dominisu sa specijalnim osvrtom na teologiju sjedinjenja. . . . Imam već petnaest godina običaj provoditi svake akademske godine anonimnu anketu među slušačima svog tečaja o predmetu, prob­lemima, svjetlu i sjeni traktata, vezi sa životom. I golema hrpa tih lis­tova najbolje bi odgovorila na postavljeno pitanje. Kažu da sažmem najšturije, da im dogmatika donese najviše svjetla u gledanju na stvar­nosti zemlje i svijeta, a poglavito ističu zadovoljstvo što se čuju razna zvona o teološkim temama, koja nisu profesionalno teološka, a suvre­mena su ili davna, ali danas utjecajna (Montaigne, Pascal, Caramuel, Nietzsche, Feuerbach, Marx, Freud, Fromm, Teilhard de Chardin, Heideg­ger . . . ) ; najmanje su zadovoljni pitanjima o predestinaciji, o efikas­nosti m i l o s t i . . . K a d sam već nabacio profane tekstove, da se malo na njima i zadržim: čini mi se da je potrebno da se teologija otisne više i odvažnije u to da nalazi teološku topologiju ne samo u klasičnim tekstovima nego i u posve profanim tekstovima i ostvarenjima. Razlog? Odnoseći se prema Riječi svojom riječju ovako ili onako, ti tekstovi ulaze u orbit teologije, jer je teologija zacijelo refleksija i nad riječju afirmativnog, 122 ali i negativnog odgovora na Božju Riječ. Tako mi se čini. Osim toga, radi se o zajedničkom čovjeku. Nadal je , čini mi se da je diskusije vrijedno pitanje nije li danas čas da evangelizacija, ne prestajući stajati na pragu logike i etike, nadasve stane na prag estetike. K a d sam ove zime bio u Rimu, zanimali su se naši doktorandi za kruh u domovini, a nemalo ih je dogmatičara. N e bi li trebalo razmiš­ljati o nekim, ne samo nastavnim poslovima, pače značajnijim pothvatima, kao : rad na teološkom leksikonu, napose na fiksiranju hrvatske teološke i s tim povezane filozofske terminologije, čemu trebaju prethoditi radnje o već poduzetim nastojanjima kod nas, počev od Komulovića (da ne idemo u još dalju prošlost) do Bakšića (da žive izuzmemo). Nadal je , bio sam ne jedanput pitan u redakciji Enciklopedije Jugo­slavije, postoji li kakav crkveni biografski leksikon. Predlagao sam, ako se dobro sjećam, kolegi J . Turčinoviću da se zamoli dra E. Hoška, čov­jeka temeljita i vješta povijesti teološke nastave, da se poradi na crkve­nom leksikonu u Hrvatskoj . I na kraju, ne bi li valjalo misliti o tješnjim teološkim kontaktima sa slavenskim teološkim svijetom?! Ni je li ipak slavenska teologija ona koja bi kao svježa novonastupajuća imala pridonijeti teološkoj obnovi u svijetu. I možda je papa slavenskog roda bonum omen, da se izrazim jezikom drevnog m e s i j a n i z m a . . . 123 

Zadaci domaće teologije

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia