Aleksandra Golubović

Maja Polić

Golubović, Aleksandra

Polić, Maja

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Problemi sjevernog Jadrana 9 (2008), str. 177-182177DUHOVNI LIK I ZNAČENJE KRČKOGA BISKUPAANTUNA MAHNIĆA (1850-1920),Krk, 2006., 128 str.Biskup dr. Antun Mahnič/Antun Mahnić spada u red velikana novĳ e slovenske i hrvatske povĳ esti. Istraživači njegova života i djelovanja redom ostaju zatečeni bogatstvom njegovih rezultata, velikom požrtvovnošću te pozitivnošću ostvarenja. Tako je Mahnić bio pokretačem i osnivačem Hrvatskoga katoličkog pokreta, pokrenuv-ši prĳ e toga, na pragu novoga stoljeća, hrvatske đake te iniciravši stvaranje đačkog pokreta iz kojega se razvio pokret širih razmjera. Taj je Slovenac, došavši na čelo Krčke biskupĳ e, utisnuo duboke brazde u kulturnoj i vjerskoj povĳ esti Hrvatske prvih dvaju desetljeća XX. stoljeća, te ga zbog toga opravdano možemo smatrati jednim od najvećih likova novĳ e povĳ esti Katoličke crkve, napose u hrvatskom na-rodu. Iz njegova je pokreta proizašao velik broj laika koji su sve svoje umne i ﬁ zičke sposobnosti posvetili Bogu i svojem narodu. Nadahnuti kršćanskim načelima i ispu-njeni gorljivošću za Božju i narodnu stvar, hrvatski su laici razvili apostolat koji nas danas ispunja divljenjem. U novĳ e doba Mahniću u čast objavljene su tri knjige. Prva je knjiga doktorska di sertacĳ a Antona Bozanića čak u tri izdanja: Biskup Mahnić, pastir i javni djelatnik u Hr-vata, Zagreb – Krk, 1991. Druga je knjiga dr. sc. Antona Bozanića i akademika Petra Str-čića Mahnić i njegova Staroslavenska akademĳ a, Krk, 2002. Treća je edicĳ a zbornik radova sa znanstvenoga skupa u povodu svečanoga prĳ enosa njegovih posmrtnih ostataka iz Zagreba u grad Krk 23. studenoga 2002. godine. Skupu su nazočili, između ostalih, prof. dr. sc. mons. Ivan Devčić, rĳ ečki nadbiskup i metropolit, mons. Marĳ o Oblak, zadarski nadbiskup u miru, prof. dr. sc. mons. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, mons. Josip Mrzljak, pomoćni zagrebački biskup, mons. Anton Stres, pomoćni mari-borski biskup. Urednik je dr. sc. Anton Bozanić, dekan – župnik u Malome Lošinju. Edicĳ a započinje pozdravnom rĳ ečju krčkoga biskupa mons. Valtera  Župana, Biskup Mahnić je nadrastao svoju sredinu. Slĳ edi ‘’Uvodno slovo’’ s člankom Mahnić – čovjek jasnih vizĳ a i akcĳ a dr. Antuna Bozanića, iz kojega podrobnĳ e saznajemo po-jedinosti iz Mahnićeva života. Mahnić je rođen 14. rujna 1850. u slovenskome selu Kobdilj, danas u Koparskoj biskupĳ i. U dobi od trinaest godina u goričkome je sje-Problemi sjevernog Jadrana 9 (2008), str. 177-182Aleksandra Goluboviæ, Maja Poliæ Duhovni lik i znaèenje krèkoga biskupa Antuna Mahniæa178meništu polazio njemačku gimnazĳ u, u kojoj se istakao kao odlikaš. Tu je pokrenuo i list Vrt. Po njezinu završetku, upisao je bogoslovĳ u, također u Gorici. Ondje je na trećoj godini zaređen za svećenika, postavši pred kraj studĳ a odgojitelj bogoslova. Godine 1875. imenovan je prefektom goričkoga Nadbiskupskog dječjeg sjemeništa, nastavivši studĳ  u Beču, i 1881. postigao je stupanj doktora teologĳ e. Tada se, postavši redovitim profesorom Novoga zavjeta u Gorici, posvetio pisanju. To se intenziviralo nakon što je preuzeo uredništvo tamošnjega crkvenog lista, za koji je pisao članke na latinskome je-ziku, i to, između ostaloga, iz područja dogmatike, pedagogike i apologetike. Mahnić je sudjelovao u pokretanju ili vođenju i nekoliko drugih edicĳ a, primjerice Rimskoga katolika, te je po svojim stajalištima koja je ondje slobodno izražavao postao poznat diljem Slovenĳ e. Tu se isticao kao plodan neoskolastički i apologetski pisac. Naime, tadašnja je Slovenĳ a – u okviru austrĳ skoga dĳ ela Habsburške Monarhĳ e – bila za-hvaćena liberalizmom, jer su Slovenci više od Hrvata bili povezani s kulturnim živo-tom Monarhĳ e. Važnu ulogu u suzbĳ anju liberalizma imala je navedena revĳ a, koja je izlazila od 1888. do 1896. godine, a u to ju je vrĳ eme Mahnić uređivao i sâm napisao većinu članaka. Polazeći od kršćanskih i katoličkih načela, podvrgao je oštroj kritici tadašnje vodeće slovenske književnike. Godine 1891. postao je ravnateljem sjemeništa, no nakon četiri godine odlazi svojevoljno s toga mjesta. Jedan od zasigurno značajnĳ ih Mahnićevih poteza bilo je osnivanje znanstvenoistraživačke ustanove ‘’Leonova druž-ba’’ u Ljubljani 1896. godine, ali par dana nakon toga proglašen je krčkim biskupom, te je zaređen u veljači iduće godine. Na toj će dužnosti ostati do 1920. godine. Predstavni-ci Krčke biskupĳ e tom su mu prigodom darovali glagoljski misal želeći mu sugerirati važnost staroslavenskoga/starohrvatskoga bogoslužja njihove biskupĳ e. Pretpostavlja se da je bio premješten prĳ e svega zbog utjecaja Rimskog katolika, s obzirom na to da su bečke liberalne vlasti zabranile njegovo čitanje u školama u Slovenĳ i. Da bi ga, stoga, udaljile, vlasti su ga promaknule za krčkoga biskupa. Protivnici Katoličke crkve raču-nali su s time da će se Mahnić smješten u maloj siromašnoj biskupĳ i posve izgubiti u anonimnosti. Posebnu je poteškoću predstavljala činjenica što je morao najprĳ e naučiti hrvatski, a njegov je položaj bio donekle delikatan i zbog talĳ anske manjine u gradu Krku. Premještanjem Mahnića u Krk dakle vlasti su kanile zadati i udarac glagoljici, koja je upravo u Krčkoj biskupĳ i imala svoju dugu povĳ est, misleći da Mahnić neće imati puno smisla za glagoljicu i da će se prema njoj odnositi negativno. Nakane im se, međutim, nisu ostvarile. Mahnić se brzo upoznao s prilikama u Krčkoj biskupĳ i i Banskoj Hrvatskoj, uočio je važnost i značenje inteligencĳ e u kristĳ anizacĳ i tadašnjega društva, a glagoljica je upravo u njemu dobila svojega najvećeg praktičnog pobornika i promicatelja. Punih šest godina nakon svojeg dolaska u Krk, međutim, novi je biskup šutio, proučavao prilike u Hrvatskoj, posebno one u žurnalistici i književnosti. Plod toga Problemi sjevernog Jadrana 9 (2008), str. 177-182Aleksandra Goluboviæ, Maja Poliæ Duhovni lik i znaèenje krèkoga biskupa Antuna Mahniæa179razmišljanja bila je Hrvatska straža, tromjesečni časopis za kršćansku pros vje tu. Za-ključivši da javnim životom Hrvatske potresaju isti problemi kao i u Slovenĳ i, Mah-nić je odlučio zahvatiti u vjerske i kulturne prilike navĳ estivši otpor protukršćan-skom liberalizmu u Hrvatskoj. Ono što je časopis Rimski katolik bio za Slovence, to Hrvatska straža postaje za Hrvate. Obogaćen iskustvima u radu sa slovenskim đacima, Mahnić je odmah nakon do-laska u Krk počeo oko sebe okupljati mlade svećenike. S njima je raspravljao o životu i radu đaka, o njihovim potrebama, vjerskim nazorima i o načinu kako im pomoći u njihovoj formacĳ i. Dobro je uočio da od starĳ ih ne može očekivati revolucionarne promjene, s obzirom na to da su srasli sa svojim nazorima i teško su se otvarali novim potrebama i zahtjevima vremena, a još su se teže mogli prilagoditi novim okolnosti-ma. Nĳ e nikakvo čudo što su se za novi pokret pod Mahnićevim vodstvom najprĳ e oduševili đaci i uopće inteligencĳ a. Naime, Mahnić se isticao i kao kršćanski ﬁ lozof. Želio je ﬁ lozofsku misao Aristotela i Tome Akvinskoga prenĳ eti na hrvatska kultur-na zbivanja. Logičar više nego psiholog, načelan, nepopustljiv i beskompromisan u svojim kršćanskim načelima, oduševljavao je mlade.Autor nabraja reprezentativan niz Mahnićevih poteza nakon stupanja na bis-kupsku stolicu, među ostalima, osnivanje tiskare u Krku 1899., održavanje Prve krčke sinode na kojoj je ozakonjeno slavensko bogoslužje 1901., osnivanje Starosla-venske akademĳ e u Krku 1902. godine. Tĳ ekom Prvoga svjetskog rata biskup je na-stavio pomagati svoju pastvu, pa je tako skupljao hranu za potrebite. Po završetku rata, nakon što je nastupilo nasilje talĳ anskih okupatora nad domaćim stanovniš-tvom te niz provokacĳ a kojim se biskupa htjelo izazvati, Mahnić dolazi u konﬂ ikt s talĳ anskom upravom. Uhićeni su njegovi najbliži suradnici. Budući da Mahnića nisu mogli maknuti iz Krka, okupator je učinio prĳ evaru, odvevši ga najprĳ e u Ankonu, a zatim u zatočeništvo nedaleko od Rima, gdje je počeo pobolĳ evati. Ipak, papinom intervencĳ om pušten je u veljači 1920., ali morao je u Zagreb. Ubrzo je otkriveno da je ozbiljno bolestan te da je izlječenje nemoguće. U prosincu iste godine pre minuo je u 70. godini života, uputivši prĳ e toga poslanicu svojim đacima u kojoj ih upozorava da sačuvaju slogu i jedinstvo u katoličkim redovima. U studenome 1929. njegovi bliski suradnici s Krka prenĳ eli su biskupovo tĳ elo u svoju crkvu na Ksaveru, odakle je 2002. g. prebačen na Krk. Dr. Bozanić opisuje samu ceremonĳ u prĳ enosa Mahni-ćevih posmrtnih ostataka, koju su govorima uveličali mnogi uglednici crkvenoga i političkog života. U rubrici ‘’Rasprave’’ donose se za tisak pripremljena priopćenja sa skupa; svaki od izlagača obradio je jedan segment Mahnićeva djelovanja. Prvi po redu, kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup i metropolit, govorio je o Mahnićevoj ekleziologĳ i Problemi sjevernog Jadrana 9 (2008), str. 177-182Aleksandra Goluboviæ, Maja Poliæ Duhovni lik i znaèenje krèkoga biskupa Antuna Mahniæa180– podlozi cjelokupnoga djelovanja. U članku se daje kratki dio kardinalova magistar-skoga rada pod naslovom Shvaćanje Crkve biskupa Antuna Mahnića, i to ﬁ lozofsko polazište Mahnićeva poimanja i djelovanja, crkva kao otajstveno Tĳ elo Kristovo i uloga laika u Crkvi; iz njih razaznajemo da je Mahnić u maniri ﬁ lozofa i teologa tražio teološka načela svojih pastoralnih akcĳ a, a do njih je dolazio logičnošću i de-duktivnom jasnoćom vjerujući da Katolička crkva nosi u sebi snagu kojom može mĳ enjati svĳ et.I dalje su autori članaka svećenici. Tako dr. sc. Antun Tamarut u radu Izvori du-hovnosti kod biskupa Antuna Mahnića progovara o izvorima duhovnosti kod krčkoga biskupa i ukazuje na njegovo prihvaćanje drevnog aksioma Gratia supponit naturam. Upoznaje nas s duhovnom veličinom i krepošću biskupa Mahnića, koji je pokazao iznimnu snagu u obrani od oštrih protivnika te navodi duhovnu literaturu i pojedi-ne osobe kojima se nadahnjivao. Stalni izvor s kojega je Mahnić crpio svu snagu sva-kako je bilo Sv. pismo. Krčani su ga, navodi Tamarut, iznimno cĳ enili zbog njegova zalaganja za glagoljicu i staroslavenski jezik u liturgĳ i.Dr. Antun Bozanić u svojemu se radu Mahnićev duhovni i pastoralni odgoj klera bavio jednim od najvažnĳ ih zadataka krčkoga biskupa. Kao snalažljiv organizator Mahnić je u tom smislu poduzeo niz inicĳ ativa u biskupĳ i u radu sa svećenicima, od pokretanja edicĳ a, održavanja pastoralnih konferencĳ a, osnivanja svećeničkih društava i sl., te je radio na podizanju njihove duhovne i intelektualne razine. Ve-liku ulogu pri tome igralo je Mahnićevo iskustvo stečeno u goričkome sjemeništu. Dr. sc. Franjo Velčić obradio je Mahnićev pastoral za potrebe vjernika koji se sastojao, između ostalog, u organiziranju kateheza za različitu životnu dob, brizi oko misi-ja, utemeljenju različitih bratovština i socĳ alnoj skrbi za najpotrebitĳ e. Velčić ističe kako je Mahnić imao sluha za duhovne i materĳ alne potrebe svojih vjernika te je uspio podići religiozno-moralnu i društvenu razinu svojega naroda. U članku pod naslovom Briga biskupa Mahnića za liturgĳ u prema aktima prve krčke sinode mr. sc. Ivan Milovčić predočio nam je okolnosti Mahnićeva prelaska iz Gorice u Krk, njegovu organizacĳ u prve krčke sinode i ostalo. Milovčić nam, nadalje, tumači Mahnićevo stajalište prema liturgĳ i i rĳ ešavanju liturgĳ skog jezika krčke biskupĳ e ističući da je Mahnić među prvima otvorio novu temu u liturgĳ i – temu komunikacĳ e koja će tek kasnĳ e postati aktualna. Temom Aktualnost Mahnićevih akcĳ a u organizira nju laikata i hrvatskoga katoličkog pokreta bavio se dr. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup. Obra-đujući karakteristike Mahnićeva vremena, napose poticaje pristigle iz Europe, dr. Bogović tumači biskupove metode pri organizacĳ i laikata i Hrvatskoga katoličkog pokreta ocjenjujući ih primjenjivima i na današnje doba zbog njihove prožetosti du-hom liberalizma. Od i danas aktualnih pitanja Bogović ističe: jednakost žena, pitanja mladeži, nacĳ e, tradicĳ e i povĳ esti. Problemi sjevernog Jadrana 9 (2008), str. 177-182Aleksandra Goluboviæ, Maja Poliæ Duhovni lik i znaèenje krèkoga biskupa Antuna Mahniæa181Dr. sc. Jožko Pirc, rektor Papinskoga zavoda Slovenika, autor je članka Vloga dr. Antona Mahniča v slovenskem javnem i cerkvenem življenju, u kojemu govori o biskupo-voj prepoznatljivosti u slovenskome javnom i vjerskom životu u razdoblju prĳ e nego što je postao krčkim biskupom. Pirc također govori o ocjeni kojom su poznavatelji crkvenoga života nakon Mahnićeva stupanja na mjesto biskupa ocĳ enili njegovo dje-lovanje. Pažnju je napose posvetio mladima, koji su se na europskim sveučilištima napajali liberalnim idejama, zanemarivši tako vjeru slovenskoga naroda. To je tako-đer bio razlog Mahnićeva aktivnoga uključivanja u javni život, gdje je preko napisa u edicĳ ama nastojao obraniti kršćanska načela, primjerice iz ﬁ lozoﬁ je, književnosti i umjetnosti. Autor ističe njegovu snažnu duhovnu dimenzĳ u koju je pri tome posti-gao i ostavio slovenskome narodu. U priopćenju Irene Žužić Ključne teme i naglasci u Mahnićevim poslanicama mladima izneseni su izrazi i sadržaji o kojima je Mahnić najčešće progovarao mladima. To su, prĳ e svega, bili borba protiv nevjere, moralne korupcĳ e i socĳ alnog zla. Biskup je mladima u zadatak stavljao istupa nje u brojnim područjima javnoga života i izgradnju društva na temelju Kristova evanđelja i na-čelima zdravoga razuma upravljajući život prema vrhunaravnome cilju. A u tome će im pomoći katolička društva. Fra Vice Blekić iznosi Svjedočanstva suvremenika o Mahniću – među kojima se nalaze mnogi Mahnićevi suradnici i uglednici javnoga te crkvenog života koji su iznimno cĳ enili krčkog biskupa i njegov napor u zalaganju za dobrobit uže i šire zajednice, poput krčkoga biskupa Josipa Srebrnića, krčkoga kancelara Mata Polonĳ a, životopisca Ivana Merza – Dragutina Kniewalda itd. Dr. sc. Anton Bozanić želio je u trećemu svojem tekstu istaknuti još Neke značajnĳ e Mahni-ćeve aktivnosti u Krčkoj biskupĳ i i na širem planu. U prvome redu govori o Mahnićevu radu za opće dobro ljudi koji su bili povjereni njegovoj pastoralnoj brizi, njegovu socĳ alnome radu u Krčkoj biskupĳ i, radu na obrani narodnih i ljudskih prava, za-tim ukazivanju na njegovo djelovanje i izvan granica biskupĳ e, primjerice u Istri, pa na radu na pisanoj rĳ eči, ističući kako je Mahnić ispisao više od 15.000 stranica na području današnje Slovenĳ e i Hrvatske. Fra Antun Badurina u svojem je članku dao Pokušaj valorizacĳ e Mahnića tĳ ekom proteklih 80 godina pozivajući se na literaturu nastalu o biskupovu liku i djelu: ponajprĳ e, to su sjećanja njegovih suvremenika i suradnika, a u posljednjih je dvadesetak godina literatura o Mahniću opsežnĳ a. Uz istraživanja Ignacĳ a Radića i Tomislava Šagi Bunića, tu su spomenuti magistarski rad nadbiskupa i kardinala J. Bozanića i doktorski rad njegova brata Antuna objav-ljen 1991. godine. No, ističe autor, istraživanje Mahnića još nĳ e gotovo, pogotovo zbog ‘’nadvremenske znakovitosti njegove pojave’’ koja je obilježila prva dva deset-ljeća XX. stoljeća. Ističe i samo neke od kvaliteta koje su resile toga biskupa kao što su vizionarske, jer je nastojao obnoviti Katoličku crkvu te društvo u svim njegovim Problemi sjevernog Jadrana 9 (2008), str. 177-182Aleksandra Goluboviæ, Maja Poliæ Duhovni lik i znaèenje krèkoga biskupa Antuna Mahniæa182segmentima, tipični inicĳ ator koji iz ‘’određene vizĳ e spontano rađa inicĳ ativnost’’, vođa – crkveni lider rĳ etkoga formata, prorok i preteča. Autor se po zabavio i nekim od pristupa Mahnićevu liku. Slĳ ede izvatci iz Mahnićevih duhovnih misli – o sveće-ničkoj askezi, o mudrosti, o molitvi, o prepoznavanju božje volje. Na sam kraj edicĳ e uvršten je prilog je mr. sc. Ane Mahnić-Ćosić, pod naslovom Hrvatski ogranak obitelji Mahnić. Djelo biskupa Mahnića snažno je odjeknulo na poljima hrvatskih krajeva, na ko-jima je niknuo novi rod laika intelektualaca. Da bi laička katolička inteligencĳ a bila kadra voditi narodne mase, morala je biti duhovno izgrađena. Zato Mahnić prepo-ručuje inteligencĳ i sudjelovanje u svetoj misi, svagdanju svetu pričest, sudjelovanje u raznim bratovštinama ili Marĳ inim kongregacĳ ama. U tome je smislu i preteča Katoličke akcĳ e u Hrvata, prema kojoj valja najprĳ e osvĳ estiti kler i ujediniti ga, a onda se može stvoriti organizirani katolički laikat. Svećenstvo, naime, mora biti svje-sno da ne može samo udovoljiti svim zahtjevima što ih moderno vrĳ eme postavlja pred Katoličku crkvu. Zato je pomoć laika ne samo potrebna, već i nužna, a nju je nastojao dobiti iz redova katoličke srednjoškolske mladeži. I upravo stoga danas mu mnogi odaju dužno poštovanje.Aleksandra GolubovićMaja Polić

Duhovni lik i značenje krčkoga biskupa Antuna Mahnića (1850-1920), Krk, 2006., 128 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia