Tijana Trako

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 19 (2010.), No. 1Recenzije i prikazi93Urban EmanuelssonTHE RURAL LANDSCAPES OF EUROPE. How man has shaped European natureThe Swedish Research Council Formas, Švedska, 2009., str. 383. Na prvi pogled je vidljivo da ova dugo očekivana knjiga na području proučava-nja europskog seoskog prostora, “The Ru-ral Landscapes of Europe: How man has shaped European nature” (Europski rural-ni krajobrazi: kako je čovjek oblikovao eu-ropsku prirodu), donosi detaljno istraženu tematiku. Tvrdo ukoričene 383 stranice s preko 100 fotografija, koje je većinom fo-tografirao sam autor, ilustracije akvarelom, kompjuterski izrađene karte, grafike, te relevantnost korištene bibliografije, poka-zuju da je u pisanje knjige uložen ne samo teorijski, već i opsežan rad “na terenu”.Izvorno pisana na švedskom jeziku, engle-ski prijevod nosi zaseban “Predgovor” u kojem dva autora, Ingvar Backéus i Fran-cesco Spada, iznose svoja zapažanja o tome kako većina ljudi ne može “pobjeći” svojoj okolini u kojoj su odrasli i iz koje su preu-zeli određene osobine i vrijednosti, a koje čine značajan dio njihova identiteta. Tako recenzenti objašnjavaju da je i u ovoj knji-zi jasno vidljivo autorovo “švedsko naslije-đe”. Stoga su smatrali bitnim da u nekoli-ko kraćih crta opišu specifičnost ne samo švedskog nego i cjelokupnog sjeverno-eu-ropskog krajobraza kako bi na taj način čitatelju približili ovaj dio Europe, kao i samog autora. “Profesor Urban Emanuel-sson se specijalizirao za područje ekologi-je bilja, te se dalje specijalizira za ruralne krajobraze i povijest ekologije. Radi i na polju ekološkog i socijalnog planiranja u različitim dijelovima svijeta” (str. 8). Sam autor u svom “Predgovoru” navodi da je knjiga posljedica njegovog “manjka oda-nosti matičnoj disciplini: biologiji i zaštiti okoliša”, te da su ga cijeli život privlači-li povijest i arheologija. Između 1970-te i 2007-te proputovao je svim europskim državama, a sakupljeni podaci čine osno-vicu ove knjige. Kroz cijelu knjigu se provlači osobna nota autora koja čitate-lja “uvlači” u priču o europskim seoskim krajobrazima – kao neka vrsta “znanstvene slikovnice” ili putopisa - čineći ju, uz nje-nu istraživačku vrijednost, i literarno vrlo zanimljivom.Podijeljena u 19 poglavlja, knjiga u prvom poglavlju predstavlja karte koje prikazuju europsku topografiju, geologiju, vegeta-ciju na samom kraju posljednjeg ledenog doba, klimu, gustoću naseljenosti europ-skog stanovništva 1900-te godine, te na-čine korištenja zemlje u današnjoj Europi. Iako su karte umjetnički, a ne precizan kartografski prikaz, daju zanimljiv pregled navedenih kategorija europskog okoliša. U drugom poglavlju o odnosu čovjeka i okoliša autor objašnjava povijesni pristup koji preuzima u knjizi, dajući ovdje op-ćenitiji pregled povijesnog razvoja europ-skog krajobraza, koji analizira u sljedećih 17 poglavlja detaljnije, po zasebnim pod-temama. Na temelju empirijskih istraživa-nja, razvoj sjeverno-zapadnog europskog krajobraza dijeli na pet “tipova” (str. 24), prema tehnološkom razvoju iskorištava-nja zemljinih resursa, naglašavajući da je potrebno u skorijoj budućnosti konstrui-rati još jedan - šesti tip (str. 42-43). Prvi tip je “lov i sakupljaštvo”, drugi “plodored” (smjena usjeva), treći “poljoprivreda uz po-moć organskih gnojiva”, četvrti “napredna organska poljoprivreda”, te peti “poljopri-vreda uz pomoć umjetnih gnojiva”. Autor Soc. ekol. Zagreb, Vol. 19 (2010.), No. 1Recenzije i prikazi94smatra da u današnjem zapadno-europ-skom krajobrazu prevladava posljednji, peti tip. Ipak, važno je uzeti u obzir i po-sljedice svakoga tipa na biljne i životinjske vrste, te prirodni krajobraz uopće. Autor upozorava da, iako peti tip krajobraza ima svojih prednosti, kada bi cijela Europa prešla na njega većina biljnih i životinjskih vrsta bi potpuno nestale. Poziva stoga na kreiranje novog, šestog tipa korištenja ze-mljinih resursa, koji bi mogao odgovoriti na zahtjeve tržišne proizvodnje, a istovre-meno očuvati postojeću bioraznolikost. Polazeći od ideje da ne možemo govori-ti o suvremenom krajobrazu, njegovu očuvanju i promjenama, bez razumije-vanja njegovog povijesnog razvoja, autor u trećem poglavlju iznosi neke polemike koje se tiču stanja i razvoja krajobraza u europskoj prošlosti (str. 45-46). Za pri-mjer daje polemiku oko nastanka i za-štite pašnjaka u sklopu dvije teorije koje vladaju među konzervatorima biološke raznolikosti: prva smatra da su u europ-skoj povijesti postojali tzv. “mega-biljoje-di”, koji su ispašom stvorili velike polu-prirodne europske pašnjake. Prema ovoj teoriji čovjek je, svojim destruktivnim djelovanjem, uništio “idiličnu divljinu”, te se danas zagovara potreba smanjenja stvaranja kulturnih krajobraza, djelovanja čovjeka u prirodi i očuvanja izvorne “div-ljine”; druga, “službena” teorija, zagovara da su ekosustavi u poljoprivrednom kraj-obrazu nastali miješanjem vrsta iz različi-tih prirodnih sustava. Čovjekova se uloga ističe kao vrijedna i korisna u očuvanju, pa čak i samom potpomaganju stvaranja biološke raznolikosti. Stoga se na njegovo djelovanje i stvaranje kulturnih krajobraza ne gleda kao na uništavanje izvorne pri-rode već kao na njen sastavni dio. Autor smatra da nije potrebno izabrati između jednog ili drugog - divljine ili kulture; ove dvije teorije bismo zapravo trebali shvatiti kao dva kompatibilna razloga za očuva-nje polu-prirodnih pašnjaka (str. 45-51). Jednak zaključak daje i na kraju poglavlja (str. 51), odnosno nakon analize “rupa u povijesti” i problema interpretacije nekih razdoblja, te pregleda polemika oko razvo-ja krajobraza u drugim dijelovima Europe: da nije moguće donijeti konačne zaključ-ke oko povijesne pozadini bogatstva flore, faune i funga (carstvo gljiva) u tradicio-nalnim poljoprivrednim krajobrazima, te su vjerojatno i “mega-biljojedi”, zajedno s dugoročnim uvođenjem i kultiviranjem vrsta, igrali određenu ulogu.U sljedećih 16 poglavlja autor daje deta-ljan povijesni pregled po pod-temama: us-poredba pretpovijesnih biljaka i životinja s današnjim vrstama; počeci poljoprivre-de; kultivirani krajobrazi antičkog svijeta; politički događaji od 1000-te do 1800-te godine; promjene u metodama kultivi-ranja; poljoprivreda pomoću organskih gno jiva; stočarstvo; drvo za ogrjev, drvena građa i krmno bilje; lov u prošlosti; rato-vi i kuga; more kao resurs; istrjebljivanje i disperzija biljaka i životinja; poljoprivreda u močvarnim područjima; revolucije koje su promijenile europske krajobraze; utjecaj Sovjetskog Saveza na istočno-europske kra-jobraze; i suvremeni europski krajobrazi.Za zemlje naše regije najzanimljiviji dije-lovi knjige su upravo oni koji se odnose na krajobraze Hrvatske i nama susjednih zemalja. Bili bi jako dobro da ih ima više, i da su preciznije istraženi. Naime, upra-vo bavljenjem “našim” dijelom Europe, razvidan je razlog svojevrsnog ograđivanja dvojice recenzenata u “Predgovoru” en-gleskom izdanju gdje sugeriraju autorovu Soc. ekol. Zagreb, Vol. 19 (2010.), No. 1Recenzije i prikazi95“švedsku pristranost”. Oni dijelovi Europe koje dobro osobno poznaje, i u koje je ulo-žio višegodišnje iskustvo i istraživački rad, opisani su i znanstveno stručno i čitatelju vrlo pristupačno. Ali, kada se uzme u obzir koliko malo i u kojim kontekstima se spo-minje Hrvatska i druge zemlje regije, mo-ramo postaviti pitanje o opravdanosti na-slova knjige “europski ruralni krajobrazi”. Prvo spominjanje Hrvatske je u kontekstu posljednjeg ledenog doba. Iako je većina Europe tada bila pod snijegom i ledom, današnje hrvatsko područje zauzimale su i šume. One su uzrokovale varijacije u kli-mi, što je omogućilo preživljavanje velikog broja biljaka. Analiza peluda pokazuje da je samo na ograničenim europskim po-dručjima vegetacija u šumama preživjela ledeno doba, i to na samom jugu Španjol-ske, u Sloveniji, na hrvatskim planinama uz more, te u Bugarskoj. Autor spominje i neke biljke koje se mogu pronaći u našem području (str. 118 i 149), poput stogodiš-njih hrastova (str. 195), koje je i sam vidio 1970-ih godina na svojim proputovanji-ma kroz Hrvatsku i Srbiju. Osim biljnog svijeta, Hrvatska je spome-nuta još samo u poglavlju o razmatranju političkih događaja od 1000-te do 1800-te godine, pa autor ističe kako su političke okolnosti u tom razdoblju utjecale na nači-ne korištenja zemlje i poljoprivredu. Tako je rijeka Dunav dugo predstavljala sjevernu granicu Rimskog carstva, a njezini pritoci i močvarna područja su tvorili granicu iz-među Habsburškog i Otomanskog carstva. U kontekstu “prirodnih granica između država” prikazana je fotografija Kopačkog rita (str. 103), smještenog na ušću Drave u Dunav, kao državna granica s Republikom Mađarskom, dok je istočna strana Rita službena granica s Republikom Srbijom. Ostale zemlje regije se također spominju, mada, kao i hrvatski krajobrazi, bez de-taljnijeg uvida i analize. Autor, osim što krajobrazima zemalja naše regije ne po-svećuje jednaku pozornost kao primjerice sjeverno-europskim krajobrazima, nije niti instancama u kojima ih spominje prikazao “ruralne krajobraze” ovog dijela Europe. Kopački rit, iako vrlo zanimljiv za dijelove knjige koji se odnose na biološku razno-likost, nije dovoljan da zastupa kontekst glavne teme knjige – “europski ruralni kra-jobrazi”. Za primjer možemo dati i druge zemlje regije, npr. Bosnu i Hercegovinu koja je predstavljena samo jednom fotogra-fijom “minareta u Banja Luci”, s pogreš-nim navodom da se ona nalazi “u Repu-blici Srpskoj koja je dio Federacije Bosne i Hercegovine” (str. 322-323, Fig. 4). Fe-deracija Bosne i Hercegovine nije službeni naziv države, niti je Banja Luka, kao drugi po veličini bosansko-hercegovački grad, re-prezentativan prikaz “seoskog krajobraza”. Iako se moguće složiti s autorom da su se izolirana bosansko-hercegovačka i rumunj-ska planinska sela na sličan način odupi-rala poljoprivrednim metodama komu-nističkog režima (str. 220, Fig. 11), dvije odgovarajuće fotografije su dio poglavlja o “Utjecaju Sovjetskog Saveza na krajobraze Istočne Europe” gdje niti geografski, a niti povijesno ne pripadaju. I iz analize dodatka knjizi koji se odnosi na “Indeks geografskog nazivlja”, jasno je da se autor uglavnom posvetio sjeverno-eu-ropskom, posebice švedskom krajobrazu. Naime, on dijeli nazivlje na “Europa osim Švedske” (str. 365-369), zastupljena jed-nom kartom (str. 364), te “Švedska”, za-stupljena dvjema kartama (str. 370-371), s autoru značajnim označenim geografskim točkama koje je u knjizi prikazao ilustraci-Soc. ekol. Zagreb, Vol. 19 (2010.), No. 1Recenzije i prikazi96jama. Za usporedbu, dok se na hrvatskom području nalazi samo jedan broj (str. 103, za Kopački rit), Švedska je zastupljena za-sebnim kartama s detaljnom podjelom po brojevima. Razlog ovoj nesrazmjernoj za-stupljenosti zemalja naše regije može biti činjenica da je knjiga izvorno pisana na švedskom jeziku, te da je bila namijenje-na samo sjeverno-europskom tržištu, ali to naravno ne opravdava manjak dorade en-gleskog prijevoda i dodatka riječi “nekih” ili “sjevernih” u naslovu knjige.Navedeno ipak ne umanjuje vrijednost, veliki trud i stručnost uloženu u knjigu. Znanje o sjeverno-europskim krajobrazi-ma je vrlo impresivno i zanimljivo čitate-lju koji se nije imao prilike sresti sa eksper-tima sjeverno-europskog područja. Knjiga se bavi i konzervacijom i očuvanjem pri-rode, biološke, ali i kulturne raznolikosti, pokušavajući cijelu problematiku sagle-dati ne samo kroz suvremenu, već i kroz povijesnu perspektivu. Autor kombinira svoja znanja o biologiji, botanici, geologi-ji, povijesti klimatskih i geografskih, kao i socio-kulturnim promjenama, te vlastita iskustva koja je doživio na mnogim pu-tovanjima. Ilustracije su izvrstan dodatak jer čitatelju upotpunjuju ono što sam nije mogao doživjeti “iz prve ruke”. Ipak, čita-telj se ne može oteti dojmu manjkavosti knjige u onim dijelovima u kojima se od-miče od glavne teme, iznijete i u “Pred-govoru”, te pokušava približiti naslovu koji ne odgovara u potpunosti sadržaju. Manjak većih dijelova Europe i njihovih krajobraza, te njihova nedovoljna pokrive-nost u riječi i slici, u usporedbi s nekim drugim ruralnim krajobrazima, pokazuje da postoji mjesta za dogradnju. Tijana TrakoAlfredo Višković SVJETLO ILI MRAK.  Energetska sigur nost – političko pitanje.Akademija tehničkih znanosti Hrvatske – Lider press d.d., Zagreb, 2009., str. 96.Nakon pojave prve knjige pod naslovom “Svjetlo ili mrak: o energetici bez emocija” u 2008. autor Alfredo Višković pojavljuje se sa drugom knjigom kao njezinim na-stavkom pod naslovom “Svjetlo ili mrak Energetska sigurnost – političko pitanje” u 2009. godini, kojom se zaokružuje raz-matrana tematiku energetike za krug šireg čitateljstva. Autor na postavljena pitanja daje odgovor, ukupno njih 142, a u čemu se naslanja na mnoga mišljenja iz recen-tnih tekstova “energetskih gurua”, o čemu govore i bilješke i preporučena literature na kraju knjige. Na pitanja u smislu što činiti i odgovore kako da se suočimo s pro-blemima, prema Vladimiru Layu najbolja je preporuka da se pročita tekst i “popriča” s autorom. U tom smislu u nastavku će se prikazati sadržajno i prema ključnim za-ključcima svi dijelovi knjige.Već u Uvodu autor konstatira da hrvatsko društvo ne može se razvijati bez primje-rene energetske opskrbe. Nezadovoljan ponuđenim rješenjima iz energetske stra-tegije Višković ukazuje da se ta opskrba u uvjetima kada uvozimo više od 50 posto energenata (nafte, plina i ugljena) i više od 20 posto električne energije, a koja bi slijedila prijedloge strategije, još bi više po-većala ovisnost o uvozu. Hrvatska ne može dominirati u globalizacijskim procesima, ali može kroz strategiju i napore držav-ne vlasti poraditi na vlastitoj energetskoj sigurnosti. Po autoru dva razloga čine je složenom i za to treba naći rješenja. Prvi razlog je da postoje rizici u opskrbi (prije 

THE RURAL LANDSCAPES OF EUROPE. How man has shaped European nature (Urban Emanuelsson)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia