Anti-fat bias has been previously identified amongst practising obesity health care specialists, physical education (PE) teachers and students of exercise science and PE in samples in the USA and New Zealand. The present research investigated the perceptions of the physical self of ‘fat’ versus ‘normal-weight’ children held by 167 students studying sport exercise and PE related programmes in higher education in England. Onesample t-tests identified that the sample held negative perceptions towards ‘fat’ children (identified by subscale mean scores that were significantly different from the subscale mean of 2.5 that would identify equivocal perception between ‘fat’ and ‘normal-weight’ children) on five of the six subscales of an adapted version of the Children & Youth Physical Self Perception Profile (CONDITION 1.52±.49; BODY 1.63±.43; PHYSICAL SELF-WORTH 1.79±.47; SPORT 1.88±.45; GLOBAL SELF-ESTEEM 2.10±.50, all p<.01; STRENGTH 2.48±.52, p=.67). Such results are indicative of the obesity discourse that currently prevails within PE and sport professions; a discourse constructed, arguably, on misleading foundations. Obesity awareness training is, therefore, required in such trainee exercise science, sport and PE populations. Pedagogical approaches espoused during programmes of study ought to emphasize personal meaning, personal reference and childcenteredness so that such approaches are more likely to be employed in their future professional practice.Predrasude prema pretilim ljudima utvrđene su kod specijalista zdravstvene skrbi koji se bave pretilošću, kod profesora tjelesne i zdravstvene kulture te studenata kineziologije u SAD-u i Novom Zelandu. Cilj provedenog istraživanja bio je utvrditi percepcije tjelesnog izgleda “debele” u odnosu na djecu “normalne težine” kod 167 studenata kineziologije (sporta, vježbanja i fizičke kulture) u Engleskoj. Rezultati t-testova su pokazali da su ispitanici imali negativnu percepciju pretile djece (utvrđeno srednjim vrijednostima podljestvice koje su se statistički značajno razlikovale od njezine aritmetičke sredine (2,5) koja bi potvrdila jednaku percepciju pretile djece i djece normalne težine), na pet od ukupno šest podljestvica adaptirane verzije upitnika Children & Youth Physical Self Perception Profile (kondicijska pripremljenost 1.52±.49; slika tijela 1.63±.43; tjelesno samovrednovanje 1.79±.47; sportska kompetencija 1.88±.45; opće samopouzdanje 2.10±.50, svi na razini značajnosti p<.01; te tjelesna jakost i snaga 2.48±.52, p=.67). Dobiveni rezultati su indikativni za odnos prema pretilim osobama koji trenutno prevladava kod profesionalnih djelatnika u sportu i tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi, a koji je nedvojbeno izgrađen na pogrešnim temeljima. Stoga je za populacije pripravnika u kineziologiji, sportu i tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi potrebna edukacija i razvoj svijesti o pretilosti. Pedagoški pristupi koji se provode u okviru studijskih
programa trebali bi naglasiti osobnost pojedinca, te osobni odnos i orijentaciju prema djetetu kako bi takvi pristupi i takav odnos prema djeci bili i primijenjeni u budućem profesionalnom radu sportskih stručnjaka i znanstvenika
