Vjekoslav Koljatić

Koljatić, Vjekoslav

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

343Pomorski zbornik 39 (2001)1, 343-348ISSN 0554-6397UDK615.834(497.5)STRUČNI RADPrimljeno (Received): 07/2002Dr. sc. Vjekoslav Koljatić, docentPomorski fakultetStudentska 6, RijekaUPRAVLJANJE PRIOBALNOM ZONOMSAŽETAKUpravljanje priobalnom zonom identificirano je kao proces koji najbolje odgovara trenutnim i dugoročnim problemima upravljanja priobaljem, uključujući gubitak biotopa, degradaciju kvalitete vode, promjene u hidrološkim ciklusima, iskorištavanje obalnih resursa, prilagodbu povišenoj razini mora i ostalim učincima globalnih klimatskih promjena. Prema tome, upravljanje priobal nom zonom je osnovno sredstvo za postizanje odgovarajućeg razvoja država u priobalju. Nužna je potreba obalnih država da jačaju sposobnosti za upravljanjem, razvijajući pritom odabrane strategije i programe, o čemu će se raspravljati u ovom radu. 1. UVODDiljem svijeta ekonomski razvoj i rast ljudske populacije imaju sve veći utjecaj na priobalne zone. Povišenje razine mora, uzrokovano klimatskim promjenama, povećava pritisak na priobalje i time i njegovu ranjivost. U težnji za odgovarajućim razvojem priobalnih područja preduvjet je svrsishodno upravljanje i planiranje.Socioekonomski sektori uključeni u upravljanje priobalnim zonama, u što se ubrajaju: agrokultura, turizam i rekreacija, ribolov, domaćinstva, infrastruktura, plovidba i očuvanje prirode, mogu imati različite interese s obzirom na ulogu u priobalnom pojasu. Manjak obradivih površina i prirodnih izvora mogu postati veliki problem i izazvati međusektoralne konflikte.Međutim, naročito danas, svi sektori imaju zajednički interes u sprječavanju globalnog zatopljenja i njegovih posljedica, naročito povišenje razine mora. Poslje dice se očituju kao: privremeno ili trajno poplavljivanje produktivnog tla, dotok slane vode u pitku i na neobrađena polja, gubitak rekreacijskih zona i značajnih ekosustava.344Upravljanje priobalnom zonomVjekoslav KoljatićPomorski zbornik 39 (2001)1, 343-3482. IZAZOVI PRIOBALNE ZONEPriobalnu zonu definiraju sustavi: obalne linije, priobalni vodeni, pitke vode i tla, koji su međusobno kauzalno povezani. Svaki sustav određuje se pomoću eleme nata: čimbenici promjena, početna stanja ostalih sustava, stanje prirodnog sustava, tokovi promjena, konačni učinci i rezultati ostalih sustava. Elementi sustava i njihovi odnosi daju osnovu za odabir programa i sredstava.Stanje prirodnog sustava i promjene u tijeku povezuju fizičke procese orijenti rane na učinke i okolnosti. Određuju se kao prijelazni korak za procjenu konačnih efekata. Konačni efekti su učinci na socioekonomskom planu i prirodnom sustavu koji  se korititi za procjenu priobalnog sustava i za izradu alternativnih strategija i planova.Čimbenici promjena u priobalnom vodenom sustavu su - zahtjevani: ulov ribe, melioracija, transport morem, potrebe za odmor i rekreaciju, vađenje minerala, nafte i plina; prirodni procesi: struje uz obalu i taloženje sedimenata, intezitet oluja, erozija tla, ekološko naslijeđe; klimatske promjene: udio CO2 u atmosferi, temperatura zraka, radijacija, povišenje razine mora, oluje, struje mora i taloženje sedimenata. Također su važni podaci, stanje i promjene prirodnog sustava. Podaci o dotoku pitke vode, talozima i onečišćivačima. Stanje i promjene: gubitak prebivališta, kvaliteta obalnih voda i taloga, izloženost olujama, batimetrija i hidraulična stanja. Konačni učinci prirodnog sustava: prodaja ribe, turizam i rekreacija, stanje ekosu-stava, gospodarstvene aktivnosti u priobalju.Postoji jaka potreba obalnih država za jačanjem sposobnosti upravljanja prio-balnim zonama, uz korištenje odgovarajuće strategije. Potreba za ubrzanim razvojem nužna je iz više razloga: trend povećanja siromaštva ljudske populacije u priobalju dovodi do degradacije priobalnih zona i slabljenja kvalitete življenja; rast ljudske populacije povećava onečišćenje morskog okoliša koji nepovoljno utječe na razvoj u priobalju, naročito turizam. Onečišćenje izaziva ubrzano propadanje biotopa i prirodnih resursa: plaže, područje vegetacije, područja plime i oseke, koraljne i morske grebene i ribolov u priobalju.Negativne promjene u priobalju ograničavaju mogućnosti budućeg razvoja: na mnogim degradiranim prebivalištima osjeća se potreba za opravkom i obnavljanjem; unaprjeđenje upravljanja priobalnim zonama i ostvarivanje programa razvoja može se produžiti na 10 i više godina; provođenje strategija za prihvaćanje i smanjenje učinka nastalih globalnih klimatskih promjena može zahtijevati razdoblje od nekoliko deset-ljeća i u slučaju kada su poduzete mjere za smanjenje onečišćenja atmosfere.Upravljanje priobalnom zonom je najbolji put za rješavanje niza problema i odgovor dugotrajnim brigama i potrebama. Provođenje upravljanja može stimulirati i usmjeravati odgovarajući razvoj u probalju, može spriječiti degradaciju ekosustava, osigurati osnovu za upravljanje aktivnostima u određenim sektorima i zadržati mogućnosti za buduću upotrebu sredstava.Razvojem upravljanja u priobalju osiguravaju se pogodnosti na nacionalnom i 345Vjekoslav Koljatić Upravljanje priobalnom zonomPomorski zbornik 39 (2001)1, 343-348lokalnom planu uz poboljšanje kvalitete življenja i ekonomskog rasta. Takve koristi postižu se, u prvom redu, žaštitom okoliša.Upravljanje priobalnim zonama podrazumijeva opsežne procjene, određivanje ciljeva, planiranje i upravljanje sustavima i resursima, uzimajući u obzir tradicionalnu, kulturnu i povijesnu perspektivu, te različite interese. To je stalan i evolucijski proces koji teži ostvarenju odgovarajućeg i željenog razvoja.Državni programi za upravljanje priobaljem moraju omogućiti donošenje odluka među sektorima radi kooperacije i koordinacije kroz razvojni program, povezujući nacionalne interese vezane za očuvanje okoliša i napredak. Programi trebaju obuhva-titi i koordinaciju aktivnosti u priobalju, s naglaskom na ekosustave i otoke.Temelji upravljanja priobalnom zonom su: određivanje prioriteta i problema koji su usuglašeni s lokalnim interesima; prepoznavanje prilika za budući razvoj funkcija vezanih uz obalno područje; lokalnu i/ili državnu politiku i inicijativu za rješavanje problema na obali, s jasno određenim ciljevima podržanima od javnosti; zakone i/ili institucijske dogovore na lokalnoj, nacionalnoj i gdje je potrebno na regionalnoj razini, uključujući sredstva i koordiniranje; razvoj prema programima, zajedno s planiranjem i korištenjem tla i morskih resursa, te analizom prirodnog i socioekonom skog sustava; izobrazba i osviještenost javnosti; zapošljavanje stručnjaka i osposob ljenog osoblja; mogućnosti provedbe i modificiranja programa; financijska sredstva, investicije, planiranja, opracije i smanjenje troškova; istraživanje, praćenje i procjena.Država koja je u procesu određivanja i provođenja programa upravljanja priobal-nom zonom može naići na prepreke koje smanjuju učinkoviti napredak. Ograničenja i poteškoće mogu se javiti na lokalnoj i nacionalnoj razini: nerazu mijevanje i neisku-stvo u upravljanju priobaljem, nerazumijevanje procesa i prilika, fragmentirano institucijsko uređenje, birokracija, konkurentni interesi i nedostatak prioriteta, neodgovarajući zakoni i nedostatna provedba, manjak sredstava.3. RANJIVOST PRIOBALNIH ZONAStudije ranjivosti treba provesti na tri razine: lokalno područje (10 do nekoliko stotina kilomerara obale), nacionalno područje (čitava obalna zona države), svjetsko područje (obalna zona Zemlje).Opća metodologija za određivanje ranjivosti je studija koja ju definira kao sposobnost nacije da se nosi s posljedicama povećanja razine mora i ostalim neda-ćama izazvanim svjetskim klimatskim promjenama.Cilj metodologije je da pruži osnovu za:• prepoznavanje i određivanje fizičke, ekološke i socioekonomske ranjivosti na povećanje razine mora,• razumijevanje kako napredak i ostali socioekonomski čimbenici utječu na ra-346Upravljanje priobalnom zonomVjekoslav KoljatićPomorski zbornik 39 (2001)1, 343-348njivost• razjašnjenje kako određeni postupci mogu ublažiti ranjivost i kako odrediti preostale posljedice,• procjenjivanje kapaciteta pojedine države radi primjene ispravnog odgovora.Kod određivanja ranjivosti prema ubrzanom rastu razine mora, metodologija uzima u obzir potencijalnu opasnost za stanovništvo, ekonomsku, ekološku i dru-štvenu imovinu i za prirodu. Pretpostavlja se da će se, s obzirom na današnji trend, razina mora do 2100. godine povećati 0,3-1,0 m.Ljudska populacija u obalnim područjima nezaustavljivo raste i polovica živi na području do 60 km od obale, a to odgovara ukupnom broju stanovnika prije 50 godina. Prema općoj metodologiji ciljevi procjene ranjivosti su: profil ranjivosti specifičnih područja-regija i država, gdje je najpotrebnija pomoć, dati temelje za globalnu procjenu ranjivosti priobalnih regija i omogućiti zajednički pristup proble-mima. Vezano uz upravljanje priobalnom zonom, studije procjene ranjivosti mogu poslužiti kao potencijalni oslonac i pripremna faza drugih studija.4. UBLAŽAVANJE POSLJEDICA POPLAVAU svijetu prirodnih katastrofa poplave su glavni uzrok smrti i šteta diljem svijeta. Po plavljene površine su ona područja koja su već potopljena ili se nalaze u rizičnim zonama. Osim što je povećana potencijalna opasnost od poplava, naplavljivanje često prati  zakrčenje plovnih puteva i vodenih tokova, pogoršanjem prirodnih poplava sma njenim kapacitetom već naplavljenih površina, što dodatno pospješuje njezinu ranjivost.Upravljanje poplavljenim područjima usmjereno je prvenstveno na optimalno iskorištavanje tog područja. Upravljanje treba usmjeriti na iznalaženje ravnoteže između koristi i gubitaka koje trpi društvo korištenjem naplavljenih područja. Razlike u mogućnosti iskoritisvosti poplavljenih područja određuju buduće zadaće, stra tegije i sredstva. Ciljevi upravljanja poplavljenim područjima su: optimalna upotreba, zaštita zemljo radnje i poljoprivrede, zaštita domaćinstva i industrije, smanjenje gubitaka ljud-skih ži vota i katastrofa. Sudionici za ublažavanje posljedica od poplava: vlast na svim razina ma (lokalnom, županijskom i nacionalnom), privatni sektor, vlasnici zemlje i sami građa ni. Njihove su zadaće: istraživanje, planiranje, primjena, provođenje mjera i financiranje.Upravljanje poplavljenim zonama smatra se prvenstveno zadaćom vlade, pogla-vito na nacionalnoj razini. Vlada se bavi planiranjem, primjenom i provođenjem mjera. Ostali sudionici postavljaju neprobojne zidove, različita osiguranja od gubitaka u poplavama i provode eventualnu evakuaciju.347Vjekoslav Koljatić Upravljanje priobalnom zonomPomorski zbornik 39 (2001)1, 343-348Najpogodnija strategija upravljanja poplavljenim područjem odabire se prema cilju, karakteristikama poplava i samog područja. Izbor strategije može biti ogra-ničen povijesnim, kulturnim, političkim, zakonskim, društvenim i ekonomskim aspektima.Različite mogućnosti mogu se svrstati u tri osnovne strategije:1. Kontroliranje vode koja izaziva poplave. Sva zemlja je zaštićena. Područja sklona poplavama zaštićuju se osnovnim mjerama kontroliranja voda koje uzrokuju poplave – dizanje nasipa, plimnih zapreka, mijenjanja vodnih tokova itd. Ta je strategija najprihvaćenija u svijetu.2. Smanjenje ranjivosti od poplava. Poplavljivanje nije u potpunosti spriječeno, ali poduzete mjere smanjuju njezine učinke: neprobojni zidovi, sustavi koji upozo-ravaju na poplave, zabrana određenih aktivnosti ili razvijanja i ulaganja u takva područja. Ta strategija ima velike mogućnosti razvoja u upravljanju poplavaljenim područjem u budućnosti. 3. Suočavanje s posljedicama od poplava. Učinci poplava kompenziraju se i smanju ju financijskim ulaganjem od vlade, raspoloživim osiguranjima i organizacijom za evakuaciju, pomoć i oporavak.Sredstva koja se koriste u strategiji za sprječavanje od poplava klasificirana su kako slijedi: izobrazba, uvježbavanje, medijska pokrivenost, vođenje projekta, nared be, službene zabrane, dozvole, briga i osiguranje. Velika je vjerojatnost da će se diljem svijeta povećati osiguranja od gubitaka u poplavama.5. ZAKLJUČAKUpravljanje priobalnom zonom podrazumijeva opsežne procjene, postavljenje ciljeva i upravljanje priobalnim sustavima i resursima, pazeći i na tradicionalne, kuturne i povijesne interese. To treba biti stalan evolucijski proces. Obalne države, pri definira nju i provođenju nacionalnih programa upravljanja priobaljem, mogu naići na mnoge prepreke koje koče učinkoviti razvoj. Stoga se potiču na određivanje prioriteta, najkriti čnije zone i na poduzimanje mjera za jačanje menadžerskih sposob nosti. Međutim, učinkovito upravljanje može se postići i koordinacijom između država i međunarodnih organizacija. Koordinacija pomaže u izbjegavanju nepotrebnih dupli-ranja i za razvoj sredstava, koncepata i veza koje su potrebne za razvoj i primjenu nacionalnih programa.Jedno je od važnih pitanja u upravljanju priobalnom zonom da li odgoditi akcije dok se ne stekne više znanja, informacija i više sredstava, ili djelovati trenutno. Najbolje je polako početi planiranje i primjenu, pritom pokušavajući proširiti razumije-vanje i unaprijediti dostupnu tehniku i tehnologiju. To se naziva proaktivna stra tegija 348Upravljanje priobalnom zonomVjekoslav KoljatićPomorski zbornik 39 (2001)1, 343-348koja balansira između ekstrema. Stoga izbor ne bi smio biti učiti ili djelovati, niti obrnuto, već učiti i djelovati. LITERATURA1. Some Consideration of the Economic Importance of the Pro-Active Integrated Coastal Zone Management, 1998.2. Development of an operational  tool for Global Vunerability Assessment, 1998.Vjekoslav KoljatićMANAGEMENT OF LITTORAL LANDSUMMARYManagement of the littoral land has been identified as the most appropriate solution finding process for problems concerning both the present and long-term management of the littoral, includint the loss of biotope, degradation of water quality, changes in hydrological cycle, exploiting of littoral resources, adaptation to increased sea level and other effects of the global climatic changes. Management of the littoral land thus represents the basic means to be used by littoral countries in achieving their respective development targets. Their basic requirement is to strengthen up their managign skills, developing at the same time properly selected strategies and programmes, which are the topic dealt with in this paper.GESTIONE DELL’AREA COSTIERASOMMARIOLa gestione dell’area costiera viene identificata come un processo che dà una risposta ottimale ai problemi attuali e a lunga scadenza di gestione del litorale che comprende la perdita dei biotopi, il degrado della qualità delle acque, il cambiamento dei cicli idrologici, lo sfruttamento delle risorse costiere, l’adattamento alla crescita del livello del mare ed altri fattori di cambiamento climatico su scala globale. Il controllo di una zona costiera è quindi strumento fondamentale per il raggiungimento di un adeguato sviluppo dei paesi costieri. Condizione necessaria è rafforzare le capacità di gestione, effettuando scelte strategiche e creando programmi idonei, che vengono trattati nel saggio.

Upravljanje priobalnom zonom

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia