Milan Radošević

Radošević, Milan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

RIJEKA, ISSN 1330-6985, godina XV., svezak 1., Rijeka, 2010. str. 127-143Prikazi, osvrti, bilješke136voljno ili pod pritiskom napuštali zavičaj između dvaju ratova. Najbrojnija skupina istarskih emigranata bila je u Zagrebu. Da-leko od rodnoga kraja počeli su se istarski emigranti okupljati u razne organizacije kao npr. Prosvjetno i potporno društvo Istra u Zagrebu, Društvo Istra-Trst-Gorica u Subo-tici, Društvo Istra u Osijeku itd.Posljednja, treća cjelina Tisak istarske emigracije u Zagrebu (str. 156-257) prika-zuje tisak istarske emigracije koji je jedini javni dokaz nacionalnoga kulturnoga rada. Zagreb je bio jedino mjesto u kojemu su istarski emigranti izdavali svoje vrlo zapa-žene tiskovine. Bili su to listovi Istra, Mali Istranin, Istranin, Istarski glas te kalendari Emigrant, Soča i Jadranski kalendar. Kalen-dari su, kao tiskane publikacije, bili tradi-cionalno i vrlo popularni vid komunikacije između nakladnika i čitatelja. Od prvoga do posljednjega broja autor donosi osvr-te i citate najznačajnijih članaka i autora svih spomenutih tiskovina. Najveću pažnju posvećuje najznačajnijem listu toga vreme-na – Istri, glasilu hrvatskoga i slovenskoga iseljeništva, koji osniva Ernest Radetić. List najprije izlazi kao polumjesečnik, potom tri puta mjesečno i naposljetku kao tjednik. U jedanaest godina izlaženja, u Istri se mogu odrediti faze koje su vezane uz urednike lista (za uredništva Radetića, potom Ive Mihovilovića i Tone Peruška te naposljet-ku ponovno Radetića). Zbog talijanskoga pritiska, jugoslavenske su vlasti 1940. g. zabranile izlaženje lista, a nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske zabranjeno je izlaženje lista Mali Istranin, koji je Radetić također pokrenuo. Ovaj potonji list bio je namijenjen mlađim uzrastima, djeci osnov-noškolske dobi. Učenici istarskoga inter-nata u Zagrebu izdali su svoj rukopisni list koji su nazvali Istranin, a doživio je izdanje samo jednoga broja. Posljednji dio treće cje-line Šetić posvećuje osnivanju Istarske na-klade i njenim izdanjima: listu Istarski glas, zbirci pjesama Istrijanska zemlja te ostalim tiskovinama istarskih emigranata. U za-ključnim napomenama Šetić ističe kako se u svim tim tiskovinama podsjećalo na Istru, na prilike i stradanja istarskoga (hrvatskoga i slovenskoga) stanovništva. Iznoseći nevo-lje, emigrantski su listovi oštro osuđivali fašističke postupke, kao i sam fašizam koji je kao nedemokratski diktatorski režim po-ticao tiraniju i druge oblike zločina. Na kraju valja napomenuti kako je ova studija dio projekta o hrvatskim integracij-skim procesima koji su doveli do stvaranja neovisne hrvatske države. Istra za talijan-ske uprave vrijedan je prilog za upoznava-nje opće istarske kulturne povijesti, ali i istarskog antifašizma koji je u njoj osobito naglašen. Stoga, neka Šetićeva knjiga bude preporuka svima koji žele bolje razumjeti kompleksno istarsko međuraće.Željko CETINA, prof.Juraj Batelja, Stepinac i Istra (predava-nje), Državni arhiv u Pazinu, 24. veljače 2010. g.Dr. sc. Juraj Batelja, hrvatski teolog i postulator kauze za proglašenjem svetim bl. Alojzija Stepinca, 24. veljače 2010. g. u Državnom arhivu u Pazinu, održao je pre-davanje pod naslovom Istra i Stepinac. U samom izlaganju istaknuo je da mu je želja biti objektivan i istinit te pravedan pred povijesnim činjenicama vezanim za osobu Alojzija Stepinca. Toj je želji pridodao i RIJEKA, ISSN 1330-6985, godina XV., svezak 1., Rijeka, 2010. str. 127-143Prikazi, osvrti, bilješke137molitvu da se blaženoga Stepinca proglasi svecem: Upućujemo se prema spoznajama koje su vezane osobito uz događaje posli-je Prvog svjetskog rata, za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća, jer tim je povijesnim činjenicama svjedok i sudionik naš blaženi Alojzije za čije se proglašenje svetim molimo, žrtvujemo i čemu se radujemo. Batelja se kratko osvrnuo na biografi -ju Alojzija Stepinca i njegovu povezanost s Istrom. Rodio se 8. svibnja 1898. g. u selu Brezarić kraj Krašića, kada je Istra bila u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. Ma-turirao je u Zagrebu 1916. g., a u svojstvu časnika sudjelovao je u vojnim postrojbama Monarhije na talijanskim bojišnicama oko Piave i Soče te je zarobljen u srpnju 1918. godine. Iz rata se kući vratio u proljeće 1919. g., kada je Italija već bila okupirala Istru. Godine 1924. otišao je na studij u Rim gdje je završio teologiju, te se 1930. g. zaredio. Njegov boravak u Rimu značio je oblikovanje njegova stava, i to ne samo prema svećenstvu na koje je gledao kao ide-al. Naime, iskusio je tada i zebnju, koja ga je, kako je kasnije govorio, zahvatila oko srca kad je čuo usklik Eviva Istria Italiana. Po povratku iz Rima 1931. g. Stepinac je postao apostol kršćanskoga milosrđa, hr-vatski samaritanac, brinuo se za smještaj siromašnih studenata prispjelih u Zagreb sa svih strana. Imenovan je nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva 1934. g. zagrebačkom nadbiskupu dr. Antunu Baueru, koji je umro 7. prosinca 1937. g., te je postao rezidencijalnim nadbiskupom i zagrebačkim metropolitom. Na početku svoje službe Stepinac donosi odluku da ne smije mirno šutjeti na nasilja koja nisu u skladu s katoličkim moralom i koji diraju u pravo Katoličke Crkve. To su, nastavlja Batelja, misli odrednice njegova pastirskoga i biskupskoga programa. Jedan od njegovih velikih uspjeha bilo je osnivanje 14 novih župa u gradu Zagrebu, čime je, između ostaloga, želio pripomoći i Hrvatima iz Istre za koje je organizirao pri-hvaćanje i smještaj u Zagrebu. Ponajviše ih je došlo iz Medulina i Rapca, primoranih napustiti domove zbog fašističke ideologije i talijanizacije Istre. Za njih su u jugozapad-nom dijelu Zagreba – u prigradskom nase-lju Trešnjevka – uređena skloništa koja su kasnije prerasla u pravo naselje. Na inicija-tivu nadbiskupa Stepinca 1939. g. počele su pripreme oko izgradnje kapele i osnivanje nove župe za taj dio grada u kojem su naj-većim dijelom živjeli Hrvati iz Istre. Tu je 1941. g. sagrađena kapelica koja je i danas duhovno središte toga dijela Zagreba. Prema Bateljinu tumačenju, ne može se utvrditi je li nadbiskup Stepinac bio u Istri, no napo-menuo je da se iz njegova dnevnika iščitava kako je s radošću primao svećenike koji su dolazili ili se vraćali iz Istre u Zagreb. Vlasti-tim sredstvima pomagao je rimsko školova-nje i uzdržavanje bogoslova Miroslava Bule-šića, svećenika i mučenika komunističkoga progona. Za njega je zapisao da je ponos i vijenac Katoličke Crkve u Istri. Tako u pi-smu ocu Stjepanu Sakaču u Rimu od 29. li-stopada 1940. g. piše: Velečasni pater Sakač, primio sam Vaše pismo, i naredio isplatu za bogoslova Bulešića za pol godine kako ste pi-sali. Novac je uložen na knjižicu monsinjora Mađerca kod dr. Slavnića, preporučujuć se u molitve srdačno Vas pozdravlja Stepinac. Osvrćući se na šire nadbiskupsko Ste-pinčevo djelovanje, Batelja napominje kako je doista zastrašujuće slušati danas da nije svoga glasa podigao protiv nepravde učinje-ne zbog rasnih progona jer je to učinio u RIJEKA, ISSN 1330-6985, godina XV., svezak 1., Rijeka, 2010. str. 127-143Prikazi, osvrti, bilješke138javnoj propovijedi u zagrebačkoj katedrali 18. ožujka 1938. godine. Predavač je ista-knuo kako je hrvatski katolički dnevnik Hrvatska straža pokušao objavljivati članke o pogubnosti rasne ideologije i nauka, o progonu Katoličke Crkve pod nacističkim režimom, no cenzura Kraljevine Jugoslavije te je članke zabranjivala. Nadalje, nastavlja Batelja, nadbiskup Stepinac 6. veljače 1943. g. velikim pismom veleposlaniku Italije u NDH u Zagrebu opisao je nedjela i zlodjela koje su talijanske postrojbe učinile u njego-vu rodnom Krašiću, ubivši nekoliko žitelja i prouzročivši veliki strah. Ostatak predava-nja autor je posvetio opisivanju humani-tarne pomoći koju je nadbiskup Stepinac pružao potrebitima za vrijeme Drugoga svjetskoga rata te sudskom procesu komu-nističke vlasti protiv njega nakon rata. U tom poratnom kontekstu kratko se osvr-nuo i na teško stanje Katoličke Crkve u Istri, zaključujući kako su Istra i Stepinac združeni nepobitnim tragovima mučeničke krvi koje je prouzročio komunistički progon, a o toj žrtvi se pred sudom moraju očitova-ti članovi kako Komunističke partije Jugo-slavije tako i Komunističke partije Italije.Izlaganje dr. Jurja Batelje u Državnom arhivu u Pazinu potaklo je veliko zanimanje prisutnih na što ukazuje i opširna rasprava o povezanosti Istre i Stepinca, ali i odnosa istarskoga klera i komunističke jugoslaven-ske vlasti nakon Drugoga svjetskoga rata. Pitanje Stepinčeva djelovanja u vrijeme prije i za vrijeme Drugoga svjetskoga rata i dalje je nedovoljno razjašnjeno te otvara nove izazove historiografi ji, odnosno znan-stvenomu – politički i vjerski neoptereće-nomu pristupu tomu problemu.Milan RADOŠEVIĆ, prof. Izložba Omišalj iz Državnog arhiva u Rijeci3. X. – 9. X. 2008. godineU petak 3. listopada 2008. g. u Držav-nom arhivu u Rijeci otvorena je izložba pod nazivom Omišalj iz Državnog arhiva u Rijeci. Autori su izložbe sâm ravnatelj Arhiva Goran Crnković, prof., i Th eodor de Canziani, prof. Izložba je dokaz bogate omišaljske povijesti i kulturne baštine, a plod je uspješne suradnje Općine Omišalj i Arhiva u kojoj je otvorena do 9. listopada 2008. godine.Kako navode autori, omišaljska arhiv-ska građa ne nalazi se na jednom mjestu. Naime, Arhiv, koji treba sadržavati arhiv-sko gradivo cijele Primorsko-goranske žu-panije, nije nikada preuzeo pismohranu nekadašnje općine Omišalj, pa je stoga ve-liki broj dokumenata izgubljen, a ostali je dio razasut u raznim hrvatskim arhivskim fondovima. Za postavljanje je ove izložbe uzeta građa iz fonda Zemaljskoga sabora Istre jer je Omišalj na o. Krku zajedno s drugim Kvarnerskim otocima bio u 19. st. i u počecima 20. st. u okviru pokrajine Istre sa sjedištem u Pazinu i Poreču u au-strijskom dijelu Austro-Ugarske. U tom se fondu čuvaju materijali i podaci za Omi-šalj, i to pod kategorijama crkve, škole, ce-sta, voda i poljodjelstva. Autori navode i to da su dokumente iz razdoblja od 1808. do 1848. g. našli u fondu Riječkoga guberni-ja, a dokumente iz 20. st. od 1941. g. kada je Kr. Italija okupirala i tadašnje Hrvatsko primorje u fondu Riječke prefekture. Dio su građe za izložbu autori uzeli i iz fonda Oblasnoga NO-a Rijeka, zatim Kotarsko-ga NO-a Rijeka (do ukinuća kotara 1967. g., imao je nadležnosti nad općinama 

Juraj Batelja, Stepinac i Istra (predavanje), Državni arhiv u Pazinu, 24. veljače 2010. godine

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia