Tonči Kursar

Kursar, Tonči

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

246Ali kako su se svađali, tako su se i mirili, međusobno zadirkivali, šalili i suosjećali jedni s drugima. Intenzitet susreta prisilio ih je na bolje upoznavanje, na međusob-ne simpatije i antipatije. Svaki je od njih zastupao interese svoje zemlje, ali svaki je bio i zasebna ličnost. Svakog vodećeg političara autorica je detaljno opisala –cr-te ličnosti, osobine, njihovo porijeklo. Svi njihovi nedostaci i njihove jake strane, umor i bolesti, simpatije i antipatije tako-đer su sudjelovali u oblikovanju mirovnih rješenja. Mirotvorci su sada, kako autori-ca izvrsno prikazuje, morali uzeti u obzir i javno mnijenje – taj novi i uznemirujući element.Mirotvorci su od siječnja do lipnja 1919. godine obavili golem posao: osnovali Li-gu naroda, podijelili mandate, dovršili mirovni ugovor s Njemačkom te gotovo dovršili mirovne ugovore s Austrijom, Mađarskom, Bugarskom i otomanskom Turskom, ali nisu uspjeli onemogućiti no-vi veliki rat. MacMillan jasno, živopisno i vjerodostojno iznosi sve relevantne či-njenice vezane uz Mirovnu konferenciju, Rusiju, Europu, Jugoslaviju, Japan i Bli-ski istok, te možemo slobodno reći da je knjiga velik doprinos kako stručnoj tako i široj publici.Bruno Korea GajskiPrikazAlex CallinicosProtiv trećeg puta: antikapitalistička kritikaNaklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2009, 174 str.Kako već tri-četiri godine proživljavamo nedvojbeno najveću ekonomsku krizu u zadnjih osamdesetak godina, prijevod knjige čiji je podnaslov “antikapitalistička kritika”, a naslovnica zvijezda petokraka nikoga neće iznenaditi. Neće biti neki pro-blem ni činjenica da je autor Protiv trećeg puta: antikapitalistička kritika Alex Calli-nicos, poznati britanski marksistički teore-tičar, ovu knjigu izvorno objavio još 2001. godine, u jeku rasprava o “trećem putu”. Danas naime novi laburisti, koji su osmi-slili doktrinu “trećeg puta”, očekuju sud-bonosne opće izbore (svibanj 2010) koji će vrlo vjerojatno označiti i politički kraj “trećeg puta”. Njihov intelektualni krah, barem prema Callinicosu, počeo je puno ranije. Callinicos je odabrao primjeren žanr ka-ko bi se “obračunao” s onim što se često naziva i obnovom socijaldemokracije za globalno doba. Protiv trećeg puta je teo-rijsko-polemička knjiga koja je nastala u žaru rasprava o tom kontroverznom za-hvatu u tkivu socijaldemokracije. Glavni su promicatelji tog zahvata bili Anthony Giddens, poznati britanski sociolog, i Tony Blair, dugogodišnji laburistički premijer. U žaru borbe Callinicos, kao vrsni teore-tičar, ipak nije zanemario metodologiju. Osvrti, prikazi, recenzije247On se opredijelio za analizu ideje “trećeg puta”, “kako ona samu sebe shvaća” (26). Reklo bi se da je htio primijeniti fenome-nologijsku metodu. To je manje-više osta-lo na površini, a većina njegova djela je, kako i naslov kaže, oštra kritika koja zavr-šava zahvatom “izvana” (poglavlje “Alter-native”). Svaka popularnija (marksistička) knjiga mora naime tražiti izlaz kroz “raz-voj masovnog pokreta usredotočenog na organiziranu radničku klasu koja teži de-mokratskoj rekonstrukciji društva” (142).Tim tragom Callinicos primarno odba-cuje raširenu tvrdnju da “ne postoji vjero-dostojna i cjelovita alternativa kapitaliz-mu” (26), što je opće mjesto kod Giddensa i Blaira. Štoviše, upravo je globalizacija stvorila znatan potencijal “za nov i moćan revolt protiv našeg od korporacija uprav-ljanog, komodiﬁ ciranog svijeta”. Njegovo shvaćanje dakle naglašava političko djelo-vanje i suprotno je doktrini “trećeg puta” koja ne predviđa učinkovito sredstvo nad-zora kapitala. Postavlja pitanje je li prostor za političko djelovanje sada toliko ograni-čen da je nemoguće nadzirati kapitalizam? Njegova analiza, suprotno sljedbenicima “trećeg puta” pokazuje da su ograničenja djelovanja države, tj. političara postojala neovisno o globalizaciji. Zapravo su vla-de uvijek bile u sporu s kapitalom koji se permanentno nastoji reproducirati na štetu zajednice. Stoga Callinicos zaključuje da priča o reduciranju prostora političkog dje-lovanja proizlazi iz temeljnog nerazlikova-nja posljedica veće ekonomske integracije i zahtjeva za reprodukcijom kapitala. Drugi problem za Callinicosa je nastanak svojevrsne utopije o “novoj ekonomiji”. Ta je utopija zasnovana na znanju odnosno znanosti koja potiče “kapitalizam znanja”. Taj novi kapitalizam navodno ne koncen-trira ekonomsku moć, nego je raspršuje. Takva se moć ipak neizravno objedinjuje u tzv. umreženom društvu koje je uglavnom posljedica “revolucije informacijskih teh-nologija”. U tome prednjači bivši marksist Manuel Castells koji nastoji pokazati da se ta “socijalno ekonomska promjena ne mo-že svesti na logiku akumulacije kapitala” (47). Štoviše, nova tehnologija može izbje-ći kapitalizmu kao temeljnoj strukturi. Po Callinicosu, Castells često zapravo pada na razinu pukog propagatora “novog kapi-talizma”. On to pokazuje iznoseći različi-te marksističke i nemarksističke (Martin i Godlay) uvide o stanju novoga globalnog kapitalizma koji argumentirano osporava-ju njegovu revolucionarnost i epohalnost. Kako je svaki kapitalizam ipak samo kapi-talizam, Callinicos posljedično zaključuje da “Wall Streetov mjehur od sapunice tek mora prsnuti... (te)... da se čarobni krug neće moći zauvijek vrtjeti” (56).Osim globalizacije i njezinih posljedica Callinicos upozorava i na neke druge kon-troverze Giddensova shvaćanja (nove) so-cijaldemokracije. Pozornost mu je privu-kla znatna izmjena u vrijednosnom sklopu koju je ovaj predložio zajedno s Blairom. Naime sve što je u vezi sa socijalizmom za njih je izgubilo smisao, a na scenu su stupile vrijednosti kao što su zajednica od-nosno odgovornosti te prilika za sve. Kako bi “nova zajednica” imala smisla, novi su laburisti osmislili plan kako bi se ostvarila jednakost prilika koja je jedno od veziva zajednice. Posrijedi je izjednačavanje u vještinama “putem poboljšane izobrazbe i školovanja” (61). Međutim Callinicos pokazuje da su ta razmišljanja u bitnome povezana s neoliberalizmom, jer je njihov tvorac Gordon Brown pristao uz Friedma-novu ideju o prirodnoj stopi nezaposleno-Politička misao, god. 46, br. 4, 2009, str. 247-249248sti. Nezaposlenost naime ne može pasti ispod te stope a da to ne izazove inﬂ aciju koja je, kako je znano, jedno od najvećih zala za neoliberale. Općenito se pokazalo da je Brown prihvatio više njihovih ideja, počevši od obuzdavanja inﬂ acije, prenoše-nja monetarne politike u okrilje središnje nacionalne banke (Bank of England)... Isti-na je da je on upozoravao na nejednako-sti koje su posljedica obrazovnog sustava, ali bio je samo “žestok na riječima” (65). Callinicos smatra da Brown nikad neće ukinuti subvencije koje uživaju privatne škole u Engleskoj. U osnovi se radi o po-litičaru koji je prihvatio “naivnu verziju monetarističke ekonomije”, što se ogleda u vjerovanju da je odgovarajućom kombi-nacijom politika moguće izbjeći “začarani krug poslovnog ciklusa” (68). Na unutar-njem su planu laburisti tako sklopili “pakt s vragom” jer su igrali na to da će gospo-darstvo održati dovoljan rast, ali s tekućom kreditnom krizom, kako Callinicos kaže u predgovoru hrvatskom izdanju, “vrag je došao po svoje”. Ne iznenađuje da su no-vi laburisti zakazali i na socijalnom planu, jer je nejednakost dosegnula najvišu točku ikad zabilježenu u Velikoj Britaniji.Analizirajući njihove uporabe pojma za-jednice, Callinicos upozorava da je on va-žan kako na nacionalnoj tako i na međuna-rodnoj razini. Kad je posrijedi nacionalna razina, u učenju novih laburista primjetna je znatna doza moralne autoritarnosti. Ona se ogleda u davanju prednosti dužnostima u odnosu na prava. Veličanje zajednice to-liko je izrazito u njihovu učenju da “jedan marksist mora podsjećati branitelje su-vremenih zapadnih liberalnih društava na bit koncepata koji su konstitutivni za sam liberalizam” (73). Razloge toj konfuziji Callinicos nalazi u tačerizmu, koji su no-vi laburisti prihvatili u obličju tržište plus komunitarizam. Takva je kombinacija ne-održiva jer je kapitalizam barem od Marxa shvaćen kao “revolucionarni način proiz-vodnje čiji grozničavi napredak potkopava tradicionalne institucije...” (81).Kako je rečeno, zajednica je novim la-buristima vitalni pojam i na međunarodnoj razini. Naime načelo nemiješanja koje se vezuje uz suverenost država trebalo je za-mijeniti doktrinom humanitarne interven-cije u onim državama koje (navodno) “ne poštuju norme međunarodne zajednice ... (odnosno) ... koje svojim građanima nisu u mogućnosti pružiti minimalne uvjete društvene kohezije” (81). Tako je Britanija tijekom desetogodišnje vladavine Tonyja Blairea permanentno bila u ratovima (do-duše, različitog intenziteta). Callinicos se time pozabavio u trećem poglavlju, na-zvanom “Spasitelji čovječanstva”. U tom je “spašavanju” došlo do znatnog pribli-žavanja između trećeg puta i neokonzer-vativnog krila Republikanske stranke u SAD-u. Tako se nasrtaj na Irak nastojao opravdati kao pokušaj stvaranja uporišta za “demokratske revolucije” na Srednjem istoku. Teorijsko uporište (doduše, vrlo široko) tih shvaćanja Callinicos pronalazi kod Rawlsa (djelo Pravo naroda) i u teoriji političke globalizacije Helda i McGrewa. Held i McGrew su upozorili da se držav-na suverenost danas u bitnome ograničava u odnosu na Vestfalski poredak. Nastao je naime “multilateralni sustav upravljanja” koji je osnova uspostave “kozmopolitske demokracije”. Callinicosa se to nije poseb-no dojmilo jer Held i McGrew ne uviđaju da sve to služi “daljnjoj institucionalizaciji američke hegemonije” (93). Callinicos je napisao i poseban predgo-vor za hrvatsko izdanje (2008/2009) i na Osvrti, prikazi, recenzije249taj način napravio određeni face-lifting na svojoj knjizi, koju je ponešto načeo zub vremena. U tom je smislu poduzeo malu rekapitulaciju “blerizma”. Iako se dosta to-ga pokazalo kao istinito predviđanje, Calli-nicos je samokritičan: “nisam predvidio da će Alan Greenspan, predsjednik Federal-nih rezervi SAD-a, reagirati na posljedičnu recesiju kao i na napade od 11. rujna sni-žavanjem kamata i time preplavljivanjem američkoga i svjetskoga gospodarstva jef-tinim kreditima” (9). Taj se špekulantski mjehur sa središtem u stambenom tržištu SAD-a pokazao kao početak današnje glo-balne krize. Važnije od toga je njegovo pitanje “kak-vog uopće smisla ima daljnja rasprava o ‘trećem putu’?” (10). Callinicos smatra da je posrijedi bio “povijesni eksperiment” iz kojega treba izvući pouke. Taj je pokušaj pomirenja poduzetništva i pravde utopija jer su “zahtjevi pravde naprosto nespoji-vi s logikom kapitala” (10). Zanimljivo je da sličnu poziciju zauzima konzervativni teoretičar John Gray koji u “trećem putu” vidi “centrističku verziju utopijanizma”. Izlaz iz sadašnjeg stanja Callinicos tra-ži kroz “devet antikapitalističkih teza” u kojima nudi svijet u kojem antikapitalisti ustaju protiv multinacionalnih kompani-ja, institucija i država. Ponešto ublaženim marksističkim redukcionizmom (zaborav-lja naime nacije i religije) Callinicos teži demokratskoj preobrazbi društva jer se je-dino tako može suprotstaviti “kapitalistič-koj moći u ekonomiji i državi”. Međutim kriza globalnog kapitalizma pokazuje da se političari još nisu odrekli tržišta, tako da “antikapitalistima” predstoji duga i neiz-vjesna borba. Tonči KursarPrikazWill KymlickaMulticultural Odysseys: Navigating the New International Politics of DiversityOxford University Press, Oxford, 2007, 374 str.Kanadski ﬁ lozof Will Kymlicka novom knjigom želi identiﬁ cirati neke od moral-nih dilema i političkih složenosti proistek-lih iz nastojanja koja međunarodne orga-nizacije ulažu u širenje multikulturalnih standarda zaštite manjina, a koje smatra naprednim jer nude nadu u pružanje zaštite od ozbiljnih nepravda nekima od najranji-vijih grupa. Motivaciju za knjigu pronašao je u osobnom doprinosu zaštiti i promociji kulturne različitosti što ih promoviraju me-đunarodne organizacije jer je stajališta da promoviraju izrazito liberalni oblik multi-kulturalizma i manjinskih prava, inspirira-ne liberalnim vrijednostima slobode, jed-nakosti i tolerancije. Kymlicka razlikuje dva nivoa globalizacije multikulturalizma. Prvi se odnosi na globalno spajanje poli-tičkog diskursa multikulturalizma, pokri-vajući set ideja o važnosti koje oblikuju različitosti u društvu, a koje promoviraju nevladine organizacije, međunarodne or-ganizacije, znanstvenici i političari diljem svijeta. Drugi se odnosi na kodiﬁ kaciju multikulturalizma u određene zakonodav-ne i poluzakonodavne norme, sadržane u deklaracijama o manjinskim pravima. Ka-ko ocjenjujemo senzibilnost neke države prema manjinskom pitanju u odnosu na ta Politička misao, god. 46, br. 4, 2009, str. 249-251

Alex Callinicos: Protiv trećeg puta:antikapitalistička kritika

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia