Benjamin Ivaničin

Ivaničin, Benjamin

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Benjamin Ivaničin I S U S K R I S T D A , B O G N E »Isus Kris t da, Bog ne« — riječi su koje su silazile s usta otaca na Drugom vat ikanskom saboru, a kojima su htjeli označiti religiozno držanje mnogih u naše dane. P r e m d a je formula k r a t k a i zbita, Ipak ml je dopuštala da doživim svu tragičnost stvarnosti koju izražava. Počeo sam s njezinim razumijevanjem okrenuvši je u suprotni oblik: Bog da, Isus Krist ne. T k o su ti koji se zadovoljavaju Bogom bez Isusa Krista? To su svi pr ipadnici naravnih i pozit ivnih religija izvan kršćanstva. Svi oni kažu Bogu da, ne uzimajući u svoj životni račun Krista, a to znači ne ulazeći u partnersku ljubav s Bogom, koji je »tako ljubio svijet da je poslao svoga jedinorođenoga Sina na svijet«. Kris t je njima nepo­znat, ili je uključen u seriju proroka, kao što ja p r o r o k a Jeremiju ubrajam k onima m e đ u n a m a koji su n a m pomogli nešto više otkr i t i Boga. Taj se p r o r o k nije m o r a o uopće pojaviti da bi moja sudbina izgledala takva k a k v a jest. On ne predstavlja ništa odlučno i definitivno za moj život. T a k o ni Krist nije za njih odlučna ni sržna k o m p o n e n t a njihova života, a još je manje definitivna stvarnost, koja bi, prema Pavlu, sadržavala »sve bogatstvo mudrost i Božje« za našu individualnu I sveopću zajedničku ljudsku povijest. Ali svi su oni ljudi dobre volje s vjerom u Boga pa im je p u t k Bogu i spasenju otvoren, tješim se. Svoj misionarski žar ne m o r a m poistovjetiti s reakcijom na užas n a d tol ikima vječno izgubljenima, nego s reakcijom na minimalnu osvjesćenost Kris tova egzistencijala tolikih. To razmišljanje o formuli u obrnutom smislu pomoglo mi je da Istu formulu p r o m o t r i m u smislu k a k o stoji u naslovu; Isus Krist da. Bog ne. U 2ivot 161 Ovdje se ne radi o vjernicima, bar ne o onima koji vjeruju u osob­noga Boga, onakva k a k v a ispovijedaju kršćani. Ako kažu da vjeruju u Boga, njihov je Bog zbilja njihov, koga su sami stvorili. I p a k mimo Krista ne prolaze indiferentni. Puš tam po strani one koji u njemu vide mil i tantnog revolucionara i kontestatora, čovjeka koji se suprotstavio konfl iktnom i nepravednom stanju svoga vremena. Marksist ička i pomarksist ička l i teratura sklona je takvu gledanju. Više me zanimaju oni koji žive, kako se čini, izvan okvira ideologija. Roger Mauge, novinar Paris-Matcha, održao je 1971. na Radio--Luxemburgu seriju emisija o Isusu. Poslije je o tom izišla knjiga. Čita se kao i Paris-Match. Zanimlj iva je kao roman. Krist ga oduševljava. Divi mu se. Inspir i ra ga Tei lhard de C h a r d i n . Njegov je Isus biološki Isus, životinja koja je postala odlučnim motorom evolucije živih bića: »Isus prestaje biti povijesna osoba, prorok, genij kao što ga je zami­šljao Renan, i postaje živi dio mase živih bića, uključen u pokret evolu­cije mater i j e . .. Bio je coelacauthe, riba koja je odigrala važnu ulogu u evoluciji. O n a je pretvori la peraje u stopala da bi mogla hodati po suhu i pokazat i sisavcima k a k o se živi na zemlji. U evoluciji postoji i Isus. Isusova biološka uloga sastojala se u tome da ljudima koji su postali ljudi zahvaljujući coelacautheu pokaže što treba da poduzmu kako bi pre­šli u viši poredak, u stadij noosfere, u stadij sažimanja svih svijesti u jednu kolekt ivnu svijest. Taj se način sastoji u ljubavi.« (Str. 367-368.) Čini mi se da je ovdje Isus dignut na najvišu razinu čovjeka, ali da je i on skupa sa svojom subraćom ljudima zatočenik materijalističke evo­lucije. Maugeov Bog, koga on naziva »Super-Redateljem« evolucije, samo je moderna verzija Voltaireova »velikog U r a r a « . T k o je za vas Isus Krist? To je pitanje bilo postavljeno prije desetak godina vel ikom broju polit ičara, l i terata, umjetnika, novinara, filmskih radnika . . . (Pour vous qui est Jésus Christ?, Cerf, Paris 1970.) Baš mi je bilo drago čitati odgovore na ta pitanja. U p r a v o bih i ja takve ljude j e d n a k o pi tao. N o v i n a r Jean Ferniot odgovara : »Ja sam dugo vrijeme vjerovao da je Isus Krist Sin B o ž j i . . . Bog. Više nisam t a k o siguran u to . Ali nije važno. Ni jedan čovjek nije n i k a d a t a k o govorio, t a k o ljubio kao on.« (Pour vous..., str. 61.) René Etiemble vidi u Kris tu jedan od najljepših mitova o čovjeku: »Sada, pošto sam dobio oči i pošto sam kušao marksizam, budizam, kon-fucionizam, sklon sam vedrini epikurejaca i sve sam više taoistički nastro­jen. U Kris tu gledam jedan od najljepših mitova o čovjeku. To je čovjek 162 koji osuđuje sve ortodoksije; heretik: poklonik Boga ili ništavila (nije važno), ali — to je v a ž n o — utemeljitelj čovjeka na ljubavi, slobodi, poeziji; općenito, on je najbolji nadrealist i humanist.« Pour vous. . str. 55-56.) Ispovijest A r t h u r a Rubinsteina je treznija: »Za me je uvijek bio, jest i bit će Isus Krist uzvišeno, v r h o v n o biće, ideal koji je proizišao iz čovje­čanstva. Ponosim se da sam iste rase od koje je i on. Njegova egzistencija, njegove riječi, njegova ž r t v a i njegova vjera su najplemenitiji poklon koji je svijet ikada primio, poklon ljubavi, ljubavi bližnjega, ljubavi siromaha, samilosti, poniznosti, konačno, svih osjećaja koji oplemenjuju ljudsko biće. I p a k mislim da se ne može smatrat i bićem koje ne bi bilo s ovoga svijeta. S m a t r a m da nije Bog.« (Pour vous. . , str. 126.) André Roussin je iznio svoje svjedočanstvo o v a k o : »Budući da posta­vljeno pitanje ide za osobnim uvjerenjem, treba otkri t i karte . Sumnjam u božanstvo Krista, koga treba da formuliram. Nevjernik sam. Inače Krist je za me vrhunski primjer mistika.« (Pour vous. . ., str. 125.) Komedi jant D a r r y C o w l misli; »Bog, koji je nama posve nepoznat i koji nas nadilazi, mislim da nadi lazi i Krista. Međut im, vrijednost toga čovjeka nije nipošto umanjena ako je on biće kao i m i . . . Genijalan, beskrajno genijalan, ali to je sve!« (Pour vous . .., str. 42.) N o v i n a r Léon Zi t rone je izjavio: »Mislim da je prije svega bio izvan­redan govornik. Z a t i m mislim da je bio genijalan vizionar. Shvatio je da će poganski bogovi jednoć iščeznuti i da čovjek treba neko drugo vjerovanje. Vidio je stvari više stoljeća unapri jed. Na trećem mjestu, bio je Izvanredno hrabar . To pokazuje njegova nauka. Bio je, dakle, urešen bogatim kval i te tama kao što su: znat i govoriti, znat i uvjeriti, znat i trpjeti, znati gledati unapri jed. Ali ja ovdje opisujem samo ljudske kvalitete. Nisam kvalificiran da govorim o njegovim 'božanskim kval i tetama' . Pre­malo se razumijem u vjeru. Nisam nikad dublje studirao taj problem.« (Pour vous. . ., str. 15.) D o k sam čitao ta anket i rana svjedočanstva, osjećao sam se vr lo blis­kim njihovim autorima, kao da nisam ta svjedočanstva čitao s papira, nego slušao s njihovih usta, doživljujući pr i tome drhtaje njihova srca. Formula; da Kristu, ne Bogu — postajala mi je sve jasnijom. Ne da Bogu u Kristu ni Bogu iznad Krista nego da Kristu čovjeku. Još mi je bilo drago upoznat i treću knjigu o Kristu pod naslovom: Uznemiritelj. Autor joj je Jean Onimus (Izd. Cerf, Paris 1975.). Krist je uznemiritelj. Zašto? Jer je temeljito, a možda I definitivno uznemirio našu povijest, naše savjesti, našu budućnost. A što je On? »Ja i nadalje ne znam tko si; ne mogu niti želim pravi t i hipoteze; zna se k a m o vode 163 te igre riječima! Dovol jno je da si svojim riječima i svojim primjerom dao v i ta lnim pokre t ima za velikodušnošću, slobodom i ljubavlju njihovu n e o p h o d n o pot rebnu dimenziju: dubinu.« (Str. 150.) T a k o završava. Sad sam shvatio sve: Da Kristu čovjeku k a d govori o čovjeku. I nisam shvatio ništa. Zašto, naime, ne da Kristu k a d govori o Bogu? Krist nije govorio samo o ljubavi p r e m a bližnjemu nego i o ljubavi prema Bogu, ne samo o slobodi pred l judima nego i o slobodi pred Bogom. Razotkr io je ne samo p r a v o lice čovjeka nego i p r a v o lice Boga. Zašto se vjeruje u njegovu objavu čovjeka, a ne vjeruje u njegovu objavu Boga? Ali to su apologetska pitanja, koja ne spadaju u stil razgovora s današnjim čovjekom. Treba se okrenut i p rema sebi i ispitati se u duhu koncila za svoju eventualnu krivnju za takvo shvaćanje Krista. Što bih ja tu kao kršćanin mogao biti kriv? N a k o n dvadeset stoljeća Kris tovo čovještvo, Isus kao čovjek, još uvijek s tolikim sjajem obasjava ljudska srca i zanosi ih ! I svi navedeni svjedoci t a k o su osjetljivi za taj vrhunski humanitet , za ljudske kvalitete Kristove. Nažalos t , ne mogu pronaći u sebi uvijek toliku senzibilnost za crte ljudskoga Kris tova lica i za pokrete njegova ljudskog srca. K a o kršćanin sam drugi Krist, ali nisam drugi Uznemiritel j ; velikodušnosti, slobodi i ljubavi ne dajem uvijek dimenziju dubine; ne znam trpjeti; ne z n a m ljubiti kao ni tko. Ne u t v a r a m si da bi nas kršćane, koji vjerujemo u Kris tovo božanstvo, svijet pr ihvat io k a d bismo i bili zrcalo humanosti kao Krist, jer ni njega, iako ga priznaju vrhunskim čovjekom, ne pri­hvaćaju k a o Boga. I p a k manje bismo bili odgovorni za iskrivljenu sliku Krista u današnjem svijetu. P o d t im vidom shvaćam današnje teologe koji Kristovo čovještvo stavljaju u prvi p lan. Međut im, o t k u d a taj inflacijski moment Kris tova čovještva u našim očima? Ne javlja li se možda k a o posljedica neuravnoteženog bacanja na­glaska na Kris tovo božanstvo? K a d se kaže da je Isus Krist prav i Bog i prav i čovjek, t a d a to neki lako shvate. R a d i se o tome da je onaj isti koji je Bog ujedno i čovjek, da ista osoba, osoba Riječi ima božansku n a r a v i ljudsku narav. No shvaća li tako svaki vjernik? Ne zamišljaju l i možda neki da Krist kao čovjek nije običan čovjek, nego još nešto neobično, nešto s »božanskim kvalite­tama«? Može li svaki vjernik bez otpora izdržat i ovu izreku: Krist kao čovjek nema nikakvih božanskih kvaliteta, drugim riječima, nije Bog? D a , Krist je Bog, ali samo utol iko ukol iko je Riječ postala Tijelom, t j . čovjekom Bog, a ne da bi Kris t čovjek k a o t a k a v naprosto bio Bog. Čak s božanskom narav i nije ni direktno sjedinjen. To mi izgleda pomalo logičnim cjepidlačarenjem. Istina je. Ali poslje­dice su odlučne. Dodirujući Krista, gledajući Krista, slušajući Kristove 164 riječi, mi slušamo ljudske riječi, mi v idimo ljudsku pojavu i dodirujemo ljudsko tijelo. Traž i t i u tom tijelu, u toj pojavi, i u t im riječima fizičke kvalitete Božje narav i je besmisleno, m a k a r govorimo Krist je Bog. A da li sam uvijek toga svjestan? A nesvijest o tome, ne signalizira li da sam pobjegao od Kris ta čovjeka, koga sam p o z v a n slijediti, njega čovjeka, a ne Boga. D a k a k o da je Krist kao čovjek pun milosti i D u h a Svetoga. No ta ga punina milosti i D u h Sveti ne čine drugim nego ga samo kao čovjeka usavršuju k a o što milost usavršuje našu narav . T a k o n a m je Krist kao čovjek u svemu sličan. Danas, k a d se naglašava Kris tovo čovještvo, bilo bi kr ivo prelaziti preko hipostatskog sjedinjenja, ali isto tako, bar pastoralno, bilo bi kr ivo isticati da je Kris t Bog ne dajući toj izreci ujedno i i spravno tumačenje, koje se ne može k o d svih suponirat i . Euforija o Kristu čovjeku ne treba da suprotstavlja euforiju o Kristu Bogu, nego euforiju o Kristu čovjeku, čija ljudska n a r a v subzistira u Božjoj Riječi. K a d a t a k o mislim, čini mi se da sam bliži današnjem čovjeku, ali i jučerašnjem, sadašnjem i sutrašnjem Kristu. 165 

Isus Krist da, Bog ne

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia