Drago Šimundža

Šimundža, Drago

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

nom radu i Vrhovnoj upravi na ovom izdanju. »Vjerujemo« — napisao sam u Uvodnoj napomeni, nakon Uvodne riječi kardinala Franje Kuharica i Pred­govora č. majke Ljiljane Perković — »Vjerujemo da će ovo djelo, kao i sama Družba, biti trajno svjedočanstvo Ljubavi Božje među nama; na čast Crkvi i Narodu, Služavkama Malog Isusa i njihovu Utemeljitelju, sarajevskom nad­biskupu dr. Josipu Stadleru.« To i ovdje moram ponoviti. Doista: kao što nam je Družba Služavki Malog Isusa na ponos, tako nam je i ovo njihovo djelo — povijest njihova — na radost, čast i zadovoljstvo. ZBORNIK RADOVA O DON MIHOVILU PAVLINOVIĆU D r a g o S i m u n d ž a Don Mihovil Pavlinović (1831.—1887), svećenik, preporoditelj, književnik i po­litičar zadužio je naš narod i kulturu svojim bogatim djelom. Bio je jedan od najuglednijih naših mislilaca, prosvjetitelja, kulturnih djelatnika i ideo­loga u prošlom stoljeću. U našem je vremenu ipak bio dugo prešućivan li za­postavljen, dok ga u povodu 100. obljetnice njegove smrti, 1987, nisu potiho rehabilitirali njegovi Makarani i Podgorani — SO Makarska — u suradnji sa Zagrebačkim sveučilištem, Akademijom i Splitskom nadbiskupijom, na jav­nom simpoziju o don Mihinu djelu i životu. Sudjelovalo je četrdesetak sudio­nika iz svih naših važnijih središta. Pavlinović je tada osvijetljen s duhov-nqg, svećeničkog, i društveno-pollitičkog gledišta: župničkog, preporodnog, kul­turnog, prosvjetiteljskog, književnog i političkog. Ove godine, nedavno, izišla su radovi sa simpozija u prigodnom zborniku. Priredilo ih je Nikša Stančić, u suradnji s urednicom niza Anitom Šikić, a izdao »Globus« iz Zagreba. Zbornik je za naslov uzeo glavne odrednice; objav­ljen je pod naslovom Mihovil Pavlinović u politici i književnosti. Don Mino je na tim područjlima najviše dao i ona su najcjelovitije obrađena. Dakako, korpus zbornika je širi: obuhvaćeni su i drugi vidovi Pavlinoviceva rada i, djelomično, opće društvene, kulturne i demografske prilike u Makarskom primorju i Hrvatskoj u njegovo doba. Sam zbornik je tematski podijeljen u četiri dijela: uvodne rasprave, politika, književnost, Pavlinovićevo vrijeme. Na žalost, svi sudionicli simpozija nisu uspjeli prirediti svoje radove. Uvrštena su 32 priloga. U uvodnoj studiji Nikša Stančić raspravlja o Pavlinoviću i njegovim idejama, u prvom redu društveno-političkim. Vrstan poznavatelj onodobnih društvenih zbivanja i Pavlinovićevih zalaganja, uloge i značenja, Stančić izlaže razvojne etape, glavne koncepcije i hrvatsku orijentaciju Pavlinovićeve misli. U uvodnom dijelu još pk. Jure Kaštelan imaginativno, literarno, zahvaća u Pavlinovićeva obzorja, vežući ih s novijima iz naše povijesti, a Stjepo Obad raščlanjuje prlilike u Makarskom primorju u don Mihino vrijeme. O političkim zbivanjima i Pavlinoviću političaru ima više priloga. Napisali su. ih Adolf Dragičevlić, Viče Kapitanović, Tereza Ganza Aras, Andrija Šuljak, Josip Ante Soldo, Marijan Diklić, Josip Grbavac, Dragutin Pavliče-vić itd. Svi se oni slažu da je don Mihovil bio vadovit, načelan i rodoljuban, da je planirao i ostvario, u preporodnom, nacionalnom i političkom smislu, veliko djelo. O Pavlinovićevu svećeničkom životu, biblioteci, smrti i prastricu Ivanu Pavlinoviću pišu: Tomislav Kraljačić, Marko Ćubelić, Slavko Kovačić i Mile Vidović. U dijelu o Pavlinovićevu književnom, kulturnom, prosvjetnom i preporodnom radu uvodnu je studiju napisao Drago Simundža. Kritički je obradio don Mihovilova djela, istakao njihovo kulturno-povijesno značenje, estetske vri­jednosti i nacionalnu važnost u hrvatskoj preporodnoj književnosti, odnosno njegovo povijesno i umjetničko mjesto u hrvatskoj literaturi. Prof. Ivo 392 Frangeš stručno je obradio umjetničke vrijednosti Pavinovićeva stila; Mirko Tomasović lirsku pozeiju; Ivo Runtić značenje njegovog Ognjišara (Prometeja) u usporedbi s istim motivima u evropskoj književnosti; Matko Peić Pavlino-vićeve putopise; Vesna Jakić-Cesarić Pavlinoviceve besjede; Petar Puharić zavičajnu književnost; Josip Kekez ulogu usmene književnosti u Pavlinovi-ćevu djelu; Divna Zečević misao o »dvije književnosti«; Vladimir Anić don Mihovilov jezik; Antonija Zaradija-Kiš paleoslavizme; Josip Bratulić ljubav prema glagoljici; Slavko Peleh enigmatiku. U četvrtom dijelu Božena Vranješ-Šoljan izlaže demografsko stanje u sje­vernoj i južoj Hrvatskoj u Pavlinovićevo doba; Nevenka Bezić-Božanić za­država se na stanovništvu Makarske krajine; Mate Zanlinović informira o školstvu u Makarskom primorju, dok Vitomir Sumić, jedan od upornih pro-micitelja Pavlino viceva djela, piše o općoj želji za podizanjem Pavinovlićeva spomenika. Zbornik je, kako vidimo, višestruko osvijetlio don Mihovila i njegovo djelo. Sadržajno je vrlo bogat, tehnički dotjeran (tvrdi uvez). Svečano je pred­stavljen našoj javnosti 17. studenoga 1990. u prepunoj kino-dvorani u Pod-gori. Predstavljanje je pripremila SO Makarska, u organizaciji predsjednika Ante Letice i ref. za kulturna pitanja Slavka Josipovića. Zbornik su pred­stavili sveučilišni profesori iz Zagreba Nikša Stančić, društveno-politički aspekt, i Ivo Runtić, kulturno-jezičnu važnost, te Drago Šimundža, urednik Crkve u svijetu, književno-preporodno i duhovno značenje don Mihovilova djela. DUHOVNI LIK KARDINALA STEPINCA Juraj Batelja: Živjeti iz vjere. Duhovni lik i pastirska skrb kardinala Alojzija Stepinca, Zagreb, 1990. D r a g o Š i m u n d ž a Veličina, značaj i ugled kardinala Stepinca zanimali su i zanimaju mnoge autore i čitatelje u nas i u svijetu. Neporočnost njegova života, svećenička i biskupska načelnost, snaga riječi i istima djela nametnule su ga za pri­mjer nevinosti i žrtve u komunističkim poratnim čistkama i ideološkim bitkama, kad se čitav jedan sistem urotio protiv čovjeka i njegova dosto­janstva, vjere ii duhovnog nasljeđa. Stepinac je u tim tragičnim vremenima svijetlio poput svjetionika i — morao je, poput milijuna drugih, nestati. No, njegov svijetli lik, unatoč nasilju i mržnji, nije izgubio svoju privlač­nost i snagu. Zato mu nisu potrebne nikakve rehabilitacije. U rukama nam je bogata monografija, doktorska radnja svećenika Jurja Batelje, koja cjelovito priikazuje kardinala Stepinca, u prvom redu njegov duhovni lik i pastoralnu skrb, u kojima naš Kardinal dolazi do izražaja kao čovjek, svećenik, biskup, pastir i svjedok (martir). Nema u njoj poli­tičkih rasprava ni politikanstva, što su, bezrazložno, nametnuli ideološki protivnici. Baš zbog toga u ovom prikazu Stepinčeva rada i života stvari teku normalno. Prvi dio govori o razvojnim razdobljima, duhovnim težnja­ma i poivijesnim prilikama u kojiima se kalio mladi Stepinac. U drugom je prikazana Stepinčeva pastirska služba, pastoralna skrb i briga za razvojne tokove kršćanske poruke u međuratnom vremenu: putem Katoličke akcije, apostolata tiska, socijalne skrbi, svećeničkog zalaganja i poziva na svetost. Treći dio iznosii osobno Stepinčevo svjedočenje za vjeru, u ratnom i porat­nom (ne)vremenu. Autor raščlanjuje pitanja i probleme u vezi s društve­nim zbivanjima iz osnovnog Kardinalova poziva: življenja i života iz vjere. U tom svjetlu suđenje ii osuda, Lepoglava i Krašić poprimaju novu dimen­ziju postaju izravno svjedočanstvo o orijaškoj ličnosti i povijesnoj ulozi kar­dinala Stepinca. 393 

Zbornik radova o don Mihovilu Pavlinoviću

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia