Zlostavljanje zatvorenika u Europi: dijagnosticirana, no ne i izliječena bolest?

Abstract

This article represents the consideration of the issue of preventing prisoners from being ill-treated within the Council of Europe system for the protection of human rights. The reason for writing on this topic is that there have been some great changes in the protection of prisoners within the last 10 years. The biggest roles in creating better protection have been taken by the European Court of Human Rights (ECtHR) and the Committee for the Prevention of Torture (CPT). ECtHR has extended the interpretation of Article 3 of the European Convention for Human Rights (ECHR), while the CPT has generated some new standards that now directly influence the work of ECtHR. The Court had been reluctant to engage Article 3 to address the question of conditions of detention and preventive health care in prisons; it had always been focused on cases of deliberate ill-treatment by authorities towards detainees. The situation has changed within the last decade. The Court has drastically extended its interpretation of what constitutes violation of Article 3 and it is now relying on CPT reports when determining whether ill-treatment occurred. This new approach in the ECtHR’s jurisprudence now provides a potential tool to endorse some new rights under Article 3, like the right to needle exchange programmes for prisoners who inject drugs. On the other hand, the Court is overwhelmed with cases, the number of applications has been growing constantly during last years and it does not seem very likely that this problem will be solved in the near future. ECtHR needs an urgent reform to deal with the continuing increase in the number of applications. This was the main reason for drafting Protocol No. 14 which has been ratified by all Council of Europe member states but Russia. Russia thus constitutes the main holdback for reforming the Convention system and consequently strengthening the protection of prisoners. Protocol No. 14 is currently the only available solution to the Council of Europe in order to reduce the number of applications pending before ECtHR. At the same time the majority of cases before the Court are against Russia, and Russia still finds it very hard to comply with the human rights standards. The prosperity of the ECtHR and its role as the most effective human rights court are seriously jeopardised.U radu su prikazana razmatranja problema kako prevenirati zlostavljanje zatvorenika unutar sustava Vijeća Europe za zaštitu ljudskih prava. Autorica je odlučila pisati o ovoj temi iz razloga što su se uvele određene velike promjene u zaštiti zatvorenika u posljednjih deset godina. Europski sud za ljudska prava (ECtHR) i Odbor za sprečavanje mučenja (CPT) preuzeli su najveću ulogu u stvaranju bolje zaštite. ECtHR je proširio interpretaciju članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava (ECHR), dok je CPT postavio neke nove standarde koji sada izravno utječu na rad ECtHR. Sud nije bio spreman primijeniti članak 3. u slučajevima čiji se predmet odnosio na uvjete pritvora i na preventivnu zdravstvenu zaštitu u zatvorima. Uvijek se usredotočio na slučajeve namjernog zlostavljanja pritvorenika od strane službenih osoba. Okolnosti su se promijenile u zadnjih deset godina. Sud je drastično proširio svoju interpretaciju svega onoga što čini povredu članka 3. te se sada oslanja na CPT-ova izvješća prilikom utvrđivanja zlostavljanja. Ovaj novi pristup u ECtHR-ovoj sudskoj praksi pruža potencijalni alat za uvođenje nekih novih prava iz članka 3., kao što je to pravo na programe o štetnosti dijeljenja igala između zatvorenika koji intravenozno uživaju droge. S druge strane, Sud je preopterećen sa slučajevima budući da broj zahtjeva konstantno raste posljednjih godina, a čini se kako postoji velika vjerojatnost da se ovaj problem neće riješiti u skorijoj budućnosti. ECtHR treba hitnu reformu kako bi se mogao nositi s trajnim porastom broja upućenih zahtjeva. Ovo je bio glavni razlog za donošenje nacrta Protokola br. 14. koji su ratificirale sve članice Vijeća Europe izuzev Rusije. Rusija stoga predstavlja glavni zastoj u reformiranju sustava Konvencije kao i pojačanju zaštite zatvorenika. Protokol br. 14 je trenutno za Vijeće Europe jedino dostupno rješenje kojim bi se smanjio broj podnesenih zahtjeva ECtHR-u povodom kojih postupak još nije pravomoćno okončan. U isto vrijeme, najveći je broj onih slučajeva pred Sudom koji su pokrenut protiv Rusije, a Rusija i dalje ima znatne teškoće pridržavati se postavljenih standarda u zaštiti ljudskih prava. Prosperitet ECtHR-a i njegove uloge kao najučinkovitijeg suda za ljudska prava su ozbiljno ugroženi