Zrinka Jelaska

Jelaska, Zrinka

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

UvodnikU ovome brojuOvaj osmi broj Lahora bavi se pojedinim gramatičkim kategorijama u hr-vatskome: srednjim rodom, vrstama riječi, priloškim oznakama te nastavomhrvatskoga kao stranoga jezika, ali i jezičnim promjenama, hrvatskim biblij-skim jezikom, gramatičkom građom te odstupanjima.Jezične promjene u izražavanju srednjega roda —Članak Ivane Olujić, znan-stvene novakinje s Odsjeka za romanistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu,bavi se srednjim rodom u dvojezičnomu mjesnomu govoru, jeziku Karašev-skih Hrvata koji žive u rumunjskomu Banatu, uz rijeku Karaš (Caraş).Autorica pokazuje kako se hrvatski trorodni sustav (muški, ženski, sred-nji) postupno mijenja prema dvorodnomu pod utjecajem rumunjskoga kojiima svojstven srednji rod, bez jedinstvenoga izraza. Postupnost se poka-zuje različitim djelovanjem na različite izraze srednjega roda: zamjenice,atribute i predikate u jednini i množini. Osim što upućuje na dvojezičnostkaraševskohrvatskih govornika kao psiholingvističku pojavu i jezične dodirehrvatskoga kao manjinskoga s okolinskim rumunjskim kao sociolingvističkupojavu, autorica pokazuje i unutarjezična hrvatska obilježja koja su moglaolakšati svođenje oblika srednjega roda na muški te pretpostavljeni tijekpromjene u kojemu ulogu igraju i čestota (srednjega roda), morfološka kate-gorija (množine i jednine) i semantička kategorija (imenice koje označavajubića). Ovaj vrsni rad pokazuje kako je pojedinu promjenu potrebno proučitis najrazličitijih strana.Usporedba čestote riječi u dva evanđelja — Valentina Baričević, profesoricahrvatskoga i pedagogije koja radi kao profesorica u salezijanskoj gimnazijiu Rijeci te Martina Kekelj, profesorica hrvatskoga i fonetike s Krka, kojaotpočinje rad s predškolskom i školskom djecom također u Rijeci, prouča-vale su hrvatski jezik dvaju evanđelja, Lukina kao predstavnika sinoptičkihevanđelja i Ivanova, u prijevodu Bonaventure Dude i Jerka Fućaka.Autorice su istraživale čestotu pojedinih kategorija riječi, morfološkihi semantičkih, kao doprinos općim spoznajama o čestotnim svojstvima hr-vatskoga jezika u tekstu. Evanđelja su prema izdvojenomu morfološkomuobilježju, udjelu promjenljivih i nepromjenljivih riječi, gotovo jednaka (Iva-novo se razlikuje po 2–3 posto od Lukina evanđelja). Druga je od svrhaovoga rada proučavanje obilježja biblijskoga rječnika u hrvatskomu jeziku.U odnosu na grčki izvornik u literaturi je bilo navođeno kako Ivan od svih151Z. Jelaska – U ovome brojuevanđelista ima najsiromašniji rječnik, rabi samo oko tisuću riječi (natuk-nica), trostruko manje nego drugi evanđelisti. Ivanovo je evanđelje kraćeod Lukina pa je razumljivo da ima nešto manje natuknica. U hrvatskomuje prijevodu Ivanovo evanđelje otprilike za petinu kraće (22%) jer ima 4098pojavnica manje. Kako Lukino ima oko 2600 natuknica, a Ivanovo oko 1500(otprilike polovicu više nego grčki izvornik), rječnik Ivanova evanđelja na hr-vatskome nije ni dvostruko manji od Lukina. Da je jednako leksički gusto,Ivanovo bi evanđelje imalo 586 natuknica više (22%), ukupno oko dvije tisuće(2037).Autorice su istražile još nekoliko čestotnih kriterija. Prvi je broj sa-moznačnica: tekst s većim brojem samoznačnica leksički je složeniji. Daje Ivanovo evanđelje u natuknicama jednako zasićeno samoznačnicama kaoi Lukino, imalo bi 1928 samoznačnica (78%), ali ono ima tek 1243 (50%)prema 2482 Lukinih, čak dvostruko manje. Drugi je kriterij broj suznačnica:budući da je njima glavna uloga u rečenici uspostavljanje odnosa među dru-gim riječima, tekst s većim brojem suznačnica leksički je jednostavniji (nekijezikoslovci suznačnice uopće ne smatraju leksemima). Kako Lukino evanđe-lje u hrvatskome ima 141 suznačnicu, Ivanovo bi prema dužini svoga tekstatrebalo imati 101 suznačnicu da je njima jednako zasićeno — a ima ih 244,oko tri petine više (73%) nego Lukino. Treći je kriterij udio samoznačnicai suznačnica u tekstu samomu po sebi (iako je on donekle međuovisan oprethodna dva): viši postotak samoznačnica znači i leksički složeniji tekst.Ivanovo evanđelje ima za desetinu (11%) manje samoznačnica, a tri putaviše suznačnica nego Lukino (16% umjesto 5%).Dakle, osim uočljivo manjim brojem natuknica, i apsolutno i u odnosuna broj pojavnica, Ivanovo evanđelje kao tekst ima primjetno manje samoz-načnica i među pojavnicama i među natuknicama. Ovakvo je pionirsko is-traživanje dviju mladih autorica izrazito koristan temelj za dalju usporedbuIvanova sa sinoptičkim evanđeljima, posebno njegova rječnika i provjerava-nje tvrdnje o njegovu siromaštvu. Trebalo bi raščlaniti i druge semantičkekriterije poput višeznačnosti da se donese utemeljeniji zaključak o njegovurječniku. Da je ona važan kriterij u odmjeravanju semantičke zahtjevnostinekoga teksta, očito pokazuje i razlika u njegovu prijevodu na druge je-zike kada se veći broj značenja jedne riječi prevodi dvama ili nekolicinomrazličitih riječi. Oko polovica natuknica više u raščlanjenomu hrvatskomuprijevodu (kojim se danas služi u liturgiji) od grčkoga izvornika to zornopokazuje.Pristupi priloškim oznakama — Josip Lasić, lektor hrvatskoga jezika naOdsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta uSplitu, usporedio je poglavlja koja se bave priloškim oznakama u tri suvre-152LAHOR – 8 (2009) Uvodnikmene gramatike hrvatskoga. Uočio je razlike u podjelama, opsegu i odred-nicama priloških oznaka u gramatičarskoj literaturi. Kratko je predstaviopromjene u hrvatskomu školstvu nastale nakon uvođenja Hnosa koji je 2006.iznjedrio novi Nastavni plan i program za osnovne škole. U njemu različitejezikoslovne jedinice imaju drugačiji položaj nego dosad. Naime, s pravomse težilo (to i autor misli) pojednostavljivanju programa te usklađivanjupoučavanja jezikoslovne građe u školi s jezičnim razvojem u materinskomujeziku. Htjelo se da učenici usvoje mnoge pojmove nakon što su njima dje-latno ovladali, a ne da ih prije samo nauče. Autor je odabrao dva udžbenikaistoga izdavača prije i poslije novoga programa da pokaže razlike. Prvi udž-benik znatno šire obrađuje priloške oznake, u skladu s tadašnjim programomi dugogodišnjom tradicijom jezikoslovnoga poučavanja u školi; on se zboguspjeloga (i vizualnoga) prikaza znao rabiti i na višim razinama školovanja.Drugi se udžbenik oslanja na novi Program pa stoga kao osnovnoškolskipriručnik nikako nije pogodan za uporabu na višim razinama školovanja.Autor sam ističe važnu činjenicu: budući da je obavezno znanje o priložnimoznakama (i drugim jezikoslovnim pojmovima) u osnovnoj školi suženo uodnosu na prethodne programe, nužno je tomu prilagoditi i srednjoškolskeprograme kako do mature učenici ne bi ostali prikraćeni.Sudionici u nastavi hsj i njihovo djelovanje — Dvije profesorice hrvatskogajezika napisale su opširan rad o ulogama učitelja i učenika hrvatskoga kaostranoga jezika na početnoj razini. Prva je Marija Bošnjak koja već godi-nama predaje hrvatski strancima i nasljednim govornicima u Sveučilišnojškoli hrvatskoga jezika i kulture u Zagrebu, a sudjeluje i u izradi e-tečajahrvatskoga jezika. Druga je Danijela Filipović, uz hrvatski profesorica i ta-lijanskoga jezika, koja je bila prikupila glavninu građe. Rad bi mogao bitiizrazito koristan učiteljima hrvatskoga kao stranoga jezika, ali i onima kojirade u Hrvatskoj s učenicima hrvatskoga kao drugoga jezika te onima kojirade u inozemstvu s učenicima hrvatskoga kao nasljednoga jezika. Izrazita sumu vrijednost velik broj stvarnih primjera s nastave: neki su vrlo zabavni,drugi zanimljivi, treći slikovito pokazuju mnoštvo teškoća i veliku odvaž-nost koju početnici u učenju hrvatskoga pokazuju na nastavi samo nekolikotjedana nakon što su se uopće susreli s hrvatskim.U prvoj polovici rada autorice govore o ulogama i djelovanju učitelja iučenika na nastavi, učiteljima kao prenositeljima znanja, poticateljima uče-nikova jezičnoga djelovanja i pomagateljima u učenikovoj jezičnoj proizvod-nji. Raspravlja se i o odgovaranju, o prirodnosti i poticajnosti razgovora, ovođenim i slobodnim razgovorima, o učiteljevoj izravnoj i neizravnoj pomoći(uključujući i prevođenje), o učenikovu traženju pomoći. Govori se o uče-niku kao poticatelju razgovora kod zamjene izravnoga rada radom u paru ili153Z. Jelaska – U ovome brojumalim skupinama, tj. prelaskom na tzv. vodoravno međudjelovanje (učenicis učenicima) umjesto okomitoga (učitelj s učenicima).U drugoj polovici rada autorice se bave učiteljevim djelovanjem na od-stupanja, situacijama kada učenici zbog neznanja ili nepotpune ovladanostihrvatskim ne proizvode točne ni željene hrvatske iskaze. Takve pojave, čestonazivane pogrješkama ili greškama, nužne su razvojne faze u ovladavanju no-vim jezikom pa se i u ovomu radu nazivaju odstupanjima, kao u većini kro-atističke literature o inojezičnosti. Autorice raspravljaju o komunikacijskimi gramatičkim odstupanjima, o ispravljanju kao traženoj ili ponuđenoj po-moći. Pokazuju razloge i situacije kada je dobro, korisno ili nužno propuštatiučenička odstupanja, dakle — ne ispravljati ih.Posebna je vrijednost rada dio o načinima ispravljanja: izravnim upu-tama, nuđenju uzora ispravnim ponavljanjem, neizravnomu nuđenju toč-noga izraza, razgovornim pitanjem. Taj dio rada mogao bi poslužiti i svimučiteljima hrvatskoga jezika na svim razinama učenja, od osnovne od vi-sokoškolske, posebno kada učitelji osvijeste da se i na nastavi hrvatskogakao materinskoga jezika nalaze učenici standardnoga jezika, koji ga (iako gaznaju znatno više nego inojezični učenici) također uče i usvajaju tijekomškolovanja. Ako i pomisle da su učitelji iz predstavljene građe bili previšesuzdržljivi od ispravljanja, neka se sjete da uz često ispravljanje i inzistiranjena točnosti umjesto poticanja jezičnoga djelovanja ovi razgovori ne bi moglibiti ni snimljeni jer bi učenici šutjeli ili čitali točne rečenice koje je proizveonetko drugi. I ne bi dovoljno ili gotovo uopće napredovali u razgovaranju.Semantička knjiga — U ovomu je broju prikazana svojim sadržajem i po-dručjem jedinstvena knjiga u hrvatskoj lingvistici koja je izišla 2009. godine:prva knjiga iz dijakronijske semantike jedne od najvrsnijih hrvatskih seman-tičara i romanista, profesorice na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fakul-teta u Zagrebu. Prikaz je napisala Aida Korajac, profesorica hrvatskoga ičeškoga jezika koja nakon poučavanja hrvatskomu u Sveučilišnoj školi hr-vatskoga jezika i kulture radi kao vanjski suradnik na Croaticumu Odsjekaza kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.Jezici školovanja — Na kraju je Zrinka Jelaska opširno predstavila među-državni skup koji je u lipnju organizirao Odjel jezične politike Europskogavijeća u Strasbourgu. Na njemu se raspravljalo o jezicima školovanja, važnojtemi za materinske i državne, ali i useljeničke i manjinske jezike.Glavna urednica154

U ovome broju

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia