Mirjana Legac

Legac, Mirjana

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

209Prilog poznavanju školjkaša (Bivalvia) Novigradskog područjaSažetakŠkoljkaši novigradskog područja nisu bili do sada sustavno istraživani. Međutim, postoje brojni podaci u literaturi na temelju kojih možemo steći približan uvid u faunu školjkaša toga područja. Zabilježeno je 35 vrsta školjkaša iz 12 porodica. Kako je broj zabilježenih vrsta relativno nizak, poželjna su dodatna istraživanja.Ključne riječi: školjkaši, sistematika, novigradsko područje, Jadransko more.1. UvodOd 18. stoljeća do danas, od Istre i Rijeke, na sjeveru, pa do zadarskog područja, na jugu, Novigradsko i Karinsko more u znanstvenim i usmjerenim istraživanjima morske flore, faune i životnih zajednica ostalo je po strani. Stoga se, s razlogom, nameće potreba sustavnih faunističkih i biocenoloških istraživanja u budućnosti.Novigradsko je područje relativno bogato vrstama riba selica (papaline, srdele, skuše, inćuni i nekada tune) i prirodnim nalazištima školjkaša (dagnje i ranije kame-nica). Prema Basioliju1, lov kamenica prvi put je opisan godine 1606. u kanjonu Zrmanje, do Obrovca. Autor navodi: “Kamenice su se već u prošlom stoljeću izvažale u inozemstvo jer su, navodno, bile prikladne za to uslijed otpornosti održavanja na životu na kopnu”. Osim toga, između dva svjetska rata, kao i poslije, postojao je pokusni uzgoj kamenica i dagnji, ali bez većeg uspjeha.U radu su razmotreni literarni podaci, počevši od Danila i Sandrija2 kao i Brusi-nina zbirka mekušaca, pohranjena u Hrvatskome prirodoslovnom muzeju u Zagrebu. Pritom je revidirano nekoliko vrsta školjkaša iz zbirke uz pomoć dostupnih izvora iz Pomorski zbornik 41 (2003)1, 209-218 ISSN 0554-6397UDK 594.1 (497.5 Novigrad)PRETHODNO PRIOPĆENJE(Preliminary communication)Primljeno (Received): 02/2004.Mirjana Legac, dipl. ing. biologijemuzejski savjetnik,Prirodoslovni muzej Rijeka,Lorenzov prolaz 1, 51000 Rijeka210Prilog poznavanju školjkaša (Bivalvia) Novigradskog područjaMirjana LegacPomorski zbornik 41 (2003)1, 209-218područja sistematike školjkaša3,4,5,6,7. Za sistematsku raspodjelu i nazivlje školjkaša korišten je Sabelli i dr.82. Novigradsko i Karinsko more – značajke područjaNovigradsko more zaprema 28,65 km površine, a spojeno je s Velebitskim kanalom, prolazom zvanim Morsko ždrilo. Najveća dužina iznosi 11 km, a širina oko 5 km, prosječna je dubina 23 m (najveća dubina 37 m). U njega utječu rijeka Zrmanja, te periodični potoci Bašica i Draga, čije vode osjetljivo smanjuju slanoću Novigradskog mora.Karinsko more spojeno je s Novigradskim uskim prirodnim tjesnacem Karinskim ždrilom ili Tisnom. Zaprema površinu od 5,5 km. Slatku vodu dovodi potok Karišnica, koji tijekom ljeta presuši, pa slanoća mora poraste.Oba mora ulaze duboko u kopno. Pod njegovim su utjecajem, čineći posebnu, ali često ugroženu životnu sredinu. Prema Basioliju1, nakon obilnih kiša, jaki dotoci slatke vode u Novigradsko more uzrokuju učestale pomore dagnji i kamenica. Takve su nepogode zabilježene u godini 1872. i 1877., kao i 1948/49. I vrlo oštra zima 1956. prouzročila je velik pomor dagnji, koje su se, međutim, ubrzo oporavile. Prirodoslovac prof. Dudan je u “Gospodarskon listu dalmatinskom” iz 1878. pripisao propadanje prirodnih naselja kamenica posljedici naglih sniženja saliniteta sa zamuljivanjem kao i “ludo ribanje i glib s travom”9.3. Školjkaši novigradskog područjaNajpoznatiji je školjkaš dagnja (Mytilus galloprovincialis), koja čini u Novigrad-skom moru gusta naselja, čak do 7 m dubine. Prema Basioliju1, stanovnici Novigrada, Posedarja, Prigrade i Karina skupljali su prirodne dagnje i do 100 tona godišnje. Od toga je ulov iz Karinskog mora iznosio oko 70 tona, a služio je za prehranu tamošnjih stanovnika, dok je manji dio dagnji dospijevao na tržište. Ljušture školjkaša prodavale su se tvornici u Zadar za preradu u koštano brašno. U Novigradskom su moru kamenice (Ostrea edulis) rijetke. Ranije ih je najviše bilo u prirodnim naslagama duž obale Karinskog mora i bile su poznate po dobrom okusu i velikim primjercima. Prema istom autoru, u Karinskom ždrilu, u manjem broju primjeraka, javlja se jakovska kapica (Pecten jacobeus), kojoj pogoduje pjeskovito dno i strujanje mora. Isto tako, u Karinskom moru obitava školjkaš Lutraria elliptica zvana “skipa”, koja se može rijetko uloviti jer živa nikad ne izlazi iz pijeska. Iz Novigradskog mora, na riječku ribarnicu donosila se na prodaju uz dagnju i školjka Flexopecten glaber. Više primjeraka te vrste, iz ulova u godini 1979. i 1981., pohranjeno je u malakološkoj zbirci Prirodo slovnog muzeja u Rijeci. U novigradskom području mogu se naći i drugi jestivi školjkaši čije bi količine bilo poželjno istražiti.211Mirjana Legac Prilog poznavanju školjkaša (Bivalvia) Novigradskog područjaPomorski zbornik 41 (2003)1, 209-2184. Brusina u potrazi za skupljačima morske fauneSpiridion Brusina (1845-1908) zadužio je znanost neumornim prikupljanjem podataka o našim zaboravljenim istraživačima prirodoslovcima, kao i vrsnim amate rima skupljačima i vlasnicima zbirki morske faune. U doba kada je živio i radio, Brusina je bio na visokoj razini tadašnje znanosti o moru. Prema Brusini10, prvi se malakologijom u Dalmaciji počeo baviti dr. Antun Viličić (liječnik, podrijetlom s Hvara), koji je posjedovao i zbirku. Međutim, “... pravi osnivači Dalmatinske morske malakologije jesu pokojni Sandri i Dr. Danilo, nezaboravni učitelj moj. Oni se proslaviše time, što su u gimnazijskom programu od 1855. objelodanili prvu radnju o morskoj malakologiji, a radi se o ljušturnjacima okoline Zadarske; odmah godinu dana za tim objelodaniše i popis gasteropoda”. U Zadru su mnogi posjedovali malakološke zbirke o kojima Brusina11 iznosi sljedeće: “Za moje doba kad sam sedmi ili osmi gimnazijski razred polazio obstojalo je u Zadru ništa manje nego 14 zbirka, većinom samih konhilija, koje su posjedovali, osim gimnazijskog kabineta, Vigil Baldo; Stiepan Barbieri, tajnik dalmatinske vlade; gimnazijski kateheta Jakop Boglić; gosp. Franjo Böhm, ravnatelj gimnazije; gosp. Grüll, činovnik glavnog vojničkog zapovjedništva; Katić, vojni tehničar; Blaž Klećak, činovnik ravnateljstva financije; Mirko Koludrović, činovnik kod glavne zemaljske blagajne; Dragutin pl. Nagl, nadporučnik topništva; mladi Ernest Torre i napokon ja, koji sam kod sve ove gospode stvari označio i sistematično uredio”.Iz Brusinih zapisa možemo zaključiti da je Zadar tih godina bio poznato središte skupljanja i obrade, kako kopnene, tako i morske malakološke građe. Razmišljajući danas o tome, zaključujemo kako je Brusina, s pravom, krenuo u “potragu” i tako “otkrivao” vrijednosti jadranskih faunističkih istraživanja. Često spominjani od Brusine, Danilo i Sandri2, u popisu morskih školjkaša zadarske okolice prvi put navode vrste i za Novigrad, iako su već ranije bile poznate dagnje i kamenice.5. Nazivlje novigradskih školjkašaNazive za školjkaše zapisao je Vinja12. Tako u Novigradu kamenicu (Ostrea edulis) zovu OŠTRIGA, dagnju (Mytilus galloprovincialis) DAGNJA, perisku (Pinna nobilis) LOSTURA, srčanke-čančice (Cerastoderma glaucum, Acanthocardia aculeta, A. echinata i dr.) GUNGULA. Bez naznake znanstvenog nazivlja su navodi i imena kao kapičanjka, kapapijera i prnjavica. Pretpostavljam da se prva dva naziva odnose na jakovsku kapicu (Pecten jacobeus).Faber13 i Basioli1 bilježe za vrstu Lutraria elliptica naziv SKIPA. Od Brusine14 doznajemo da su hrvatski nazivi roda Tapes: kućica, lisanka, puzica; pa je tako vrsta T. virgineus NOVIGRADSKA PUZICA ili PUŽICA prema Faberu13. Za vrstu Aequipecten glaber proteus, Brusina14 predlaže naziv MIGAVICA NOVIGRADSKA, jer “... Primorci imadu i pravo hrvatsko ime baš za te i srodne vrste, n. pr. P. opercularis, a to je migavica”.212Prilog poznavanju školjkaša (Bivalvia) Novigradskog područjaMirjana LegacPomorski zbornik 41 (2003)1, 209-2186. Rezultati i raspravaNa osnovi literarnih podataka načinjen je pregled školjkaša s naznakama siste-matske pripadnosti (Tab. 1). Uz validne nazive vrsta navedene su i istoznačnice (sinonimi) upotrijebljene za školjkaše novigradskog područja. U tablicu su unesene revidirane vrste iz Brusinine zbirke (Zagreb), uz naznaku validnog naziva vrste i to: Mytilus lineatus, prema Nordsiecku4 i Parenzanu6, Lutraria angustior i L. magna prema Tebbleu3 i Poutiersu7, te vrste Tapes rhomboides i Ruditapes decussatus prema Fischer-Pietteu i Métivieru5.Za Novigradsko je područje utvrđeno 35 vrsta iz 12 porodica. U Tablici 1. su unesene i tri vrste školjkaša koje navode Danilo i Sandri2 i Brusina10, prema čijim nazivima nije utvrđena sistematska pripadnost.Već su Danilo i Sandri2 naveli 19 vrsta školjkaša za Novigrad. Spominju rijetke ili vrlo rijetke kao: Arca noae, Mytilus barbatus, Pecten jacobaeus, Cardium aculeatum, Cardium Erinaceum i Cytherea fasciata (izvorni nazivi autora). Uz vrstu Pecten jacobeus autori navode i srodnu vrstu Pecten maximus, koja za sada nije potvrđena u istočnom dijelu Jadrana iako je Sabelli i dr. 8 bilježe za Sredozemlje. Brusina15, među opisanim vrstama Danila i Sandrija2, ističe jestivog školjkaša Tapes virginea kao čestog za Novi grad. Za istu vrstu Basioli1 bilježi da se rijetko susreću primjerci u Karinskom moru. U Brusininoj zbirci16, pod rednim 537 i inventarnim brojem 2721, nalazi se 17 primje raka Tapes edulis. Revidirani primjerci upućuju da se njih 15 (veličine 36,4/34,4-58,0/39,6 mm, (gdje prva brojka označava dužinu ljušture, a druga visinu) odnosi na Tapes rhomboides, a dva primjerka pripadaju vrsti Ruditapes decussatus. Brusina14 za Tapes rhomboides navodi: “... novigradska puzica, tj. Tapes virgineus (L.), koju je Linné‚ opisao baš iz Jadranskog mora, najveće su puzice naše faune”.Za vrstu Chamelea gallina Brusina14 kaže “... pošlo mi je za rukom skinuti obra-zinu krive Venus senilis dalmatinskih sabirača. Danilo i Sandri prvi su opisali tobožnju Venus senilis, koja da je veoma rijetka kod Zadra. U drugom su opisu dodali: “rara molto a Novegradi, frequente nel Veneto” (vrlo rijetka u Novigradu, česta u Veneciji).Danilo i Sandri2, kao i Faber13 umjesto dagnje Mytilus galloprovincialis, pogrešno navode Mytilus edulis, koja je karakteristična za područja sjevernih mora.U Brusininoj zbirci pregledane su i revidirane vrste roda Lutraria Lamarck, 1799. Prema Ilijanić i Stošić16, pod rednim brojem 548, navodi se Lutraria oblonga Chemn. s dva inventarna broja. Prvi broj 2754 s pet inventiranih primjeraka odgovara vrsti Lutraria angustior. Biometrijska mjerenja upućuju na to da veličine ljuštura iznose: 110,7/54,7; 111,2/56,0; 116,5/60,6; 116,5/61,8 i 119,8/60,3. Primjerak pod brojem 2755 određen je kao Lutraria magna veličine 122,5/54,2. Pod rednim brojem 549 navodi se Lutraria eliptica Lam. s četiri inventarna broja, od kojih se 2756 i 2758 (oznake živ) odnose na vrstu Lutraria angustior vel. 86,2/35,0 i 98,7/53,0; oba zabilježena za Novigrad. Revidirani su i primjerci 2757 i 2759 s naznakom “Jadran”. Prvom broju pripada vrsta Lutraria angustior, dok se drugi treba voditi kao Lutraria sp. (zbog dotrajalih ljuštura nije bilo moguće odrediti pripadnost vrsti).213Mirjana Legac Prilog poznavanju školjkaša (Bivalvia) Novigradskog područjaPomorski zbornik 41 (2003)1, 209-218Ilijanić i Stošić16 navode ukupno 13 vrsta školjkaša s naznakom Novigrad, a jednu (Syndesmya tenuis) s naznakom Posedarje. Zanimljiv je podatak da se više od 100 primjeraka odnosi na vrste Mytilus lineatus, Pecten proteus i Syndesmya tenuis, a 50-ak primjeraka na Mytilus galloprovincialis.Tablica 1. Popis školjkaša novigradskog područja. Sistematika i naziv vrsta (Sabelli i sur., 1990; *Fischer‑Piette i Métivier 1971; **Dijkstra‑priopćenje).Table 1. A list of bivalve species in the Novigrad area. Species classification and nomen clature (Sabelli et al. 1990; *Fischer‑Piette i Métivier 1971; **Dijkstra (persn. comm.).214Prilog poznavanju školjkaša (Bivalvia) Novigradskog područjaMirjana LegacPomorski zbornik 41 (2003)1, 209-218215Mirjana Legac Prilog poznavanju školjkaša (Bivalvia) Novigradskog područjaPomorski zbornik 41 (2003)1, 209-218216Prilog poznavanju školjkaša (Bivalvia) Novigradskog područjaMirjana LegacPomorski zbornik 41 (2003)1, 209-218Vrste novigradskog područja čija sistematska pripadnost nije utvrđena.1. Ostrea plicatula Gmel.  B12. Tellina onix   B13. Pandora sqamula  AIzvori (Sources): (A) Danuilo i Sandri, 1855; (B) Brusina 1866, (B1) Brusina 1891, (B2) Brusina 1907, (C) Stossich 1880, (D) Faber 1883, (E) Carus 1889‑1893, (F) Basioli 1956, (G) Ilijanić i Stošić 1972, (H) Vinja 1986, (I) Legac, neobjavljeno (unpublished).7. ZaključakPrema literarnim podacima i revidiranim vrstama iz zbirke S. Brusine, za Novi-gradsko je područje zabilježeno 35 vrsta školjkaša iz 12 porodica i tri čija sistematska pripadnost za sada nije utvrđena. Pretpostavlja se da bi taj broj mogao biti znatno veći. Zbog neistraženosti toga vrlo zanimljivog područja preporuka je da se u dogledno vrijeme priđe sustavnim istraživanjima, kako faunističkim, tako i biocenološkim.217Mirjana Legac Prilog poznavanju školjkaša (Bivalvia) Novigradskog područjaPomorski zbornik 41 (2003)1, 209-2188. Literatura[1] Basioli, J., 1956: Ribarstvo Novigradskog područja. Morsko ribarstvo 8(11): 371-376.[2] Danilo, F. i G.B. Sandri, 1855: Elenco nominale dei molluschi lamellibranchiati marittimi raccolti nei contorni di Zara. Nel programma dell’i. r. Ginnasio di Zara: 1-20.[3] Tebble, N., 1966: British bivalve seashells. A handbook for identification. The British Museum (Natural History) London: 212 pp.[4] Nordsieck, F., 1969: Die europäischen Meeresmuscheln (Bivalvia). G. Fischer Ver. Stuttgart: 256 pp.[5] Fischer-Piette, E. & Métivier, B., 1971: Revision des Tapetinae (Mollusques Bivalves). Mémoires Mus‚um Nat. Hist. Natur., Série A. Zool.: 1-106.[6] Parenzan, P., 1974: Carta d’identità delle conchiglie del Mediterraneo. II.Bivalve 1. Ed. Bios Taras Taranto: 277 pp.[7] Poutiers, J.M., 1987: Bivalves (Acephales, Lamellibranches, Pelecypodes). In: Ficher W., Schneider M., Bauchot M.L. (eds). Mediterranee et Noire Mer. Vegetaux et invertebrates. FAO-ECEE 1: 371-512.[8] Sabelli, B., R. Gianuzzi-Savelli, D. Bedulli, 1990a: Catalogo annotato dei molluschi marini del Mediterraneo. Ed. Libreria Naturalistica Bolognese, 1: 273-341.[9] Morović, D., 1951: O ugibanju kamenica u Novigradskom i Karinskom moru 1877. g. Morsko ribarstvo 3(5): 102.[10] Brusina, S., 1891: Imenik morskih ljušturnjaka okoline Zadarske Dr. F. Danila i G.B. Sandrija sa uvodom od S. Brusine. Elenco dei Molluschi lamellibranchiati dei dintorni di Zara del Dr. F. Danilo e G.B. Sandri con introduzione di S. Brusina. Glasnik Hrvatskog naravoslovnog društva 6: 82-108.[11] Brusina, S., 1872: Naravoslovne crtice sa sjevero-istočne obale Jadranskoga mora sabrao godine 1868. i 1871. (Dio I). Rad JAZU, 19: 105-177.[12] Vinja, V., 1986: Jadranska fauna. Etimologija i struktura naziva. II. JAZU-Zagreb, Logos-Split: 337-394.[13] Faber, G.L., 1883: Fisheries of the Adriatic and the fish thereof. Ed. B. Quaritch London: 1-292.[14] Brusina, S., 1907: Naravoslovne crtice sa sjevero-istočne obale Jadranskog mora. IV. Rad JAZU, 171: 66-91.[15] Brusina, S., 1866: Contribuzione pella fauna dei Molluschi Dalmati. Verh. zool.-bot. Ges. Wien 16: 1-134.[16] Ilijanić, V. i M. Stošić, 1972: Popis zbirke mekušaca (Mollusca) Spiridiona Brusine. Publ. Hrv. Nar. Zool. Muzeja Zagreb (6): 59-82.[17] Stossich, M., 1880: Prospetto della Fauna del Mare Adriatico. Parte II. Mollusca IV. Boll. Soc. adr. Sci. nat. Trieste 5: 236-286.[18] Carus J.V., 1889-1893: Prodromus faunae Mediterraneae II. Mollusca, Pelecypoda. E. Schwei-zerbart, Stuttgart: 62-174.218Prilog poznavanju školjkaša (Bivalvia) Novigradskog područjaMirjana LegacPomorski zbornik 41 (2003)1, 209-218Mirjana LegacContribution to the Knowledge of Bivalve Molluscs of Novigrad WatersSummaryThere have been no systematic studies on the Novigrad waters bivalves so far. However, there is a series of written sources offerring an approximate insight into bivalve communities within the area. There have been 35 species belonging to 12 families recorded so far. The number of recorded species being comparatively scarce, further research work is considered more than desireable.Key words: bivalves, systematics, the Novigrad waters/area, the Adriatic SeaContributo alla conoscenza dei lamellibranchi (bivalvia) nell’area di NovigradSommarioNessuna ricerca sistematica è stata finora condotta sui lamellibranchi dell’area di Novigrad. Tuttavia esiste una vasta bibliografia da cui ricavare informazioni che permettono di tracciare un quadro della fauna dei lamellibranchi della zona. Vi sono registrate 35 specie di lamellibranchi provenienti da 12 famiglie. Essendo il numero delle specie registrate relativamente basso sono indispensabili ulteriori ricerche.Parole chiave: lamellibranchi, ricerca sistematica, area di Novigrad, mare Adriatico

Prilog poznavanju školjkaša (Bivalvia) Novigradskog područja

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia