Dinko Vlašić

Vlašić, Dinko

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Mondin, I. Guiu i G. Barzaghi. I ova cjelina objavljena je ponovo kao posebna knjiga pod istim naslovom. Broj 2/1993. posvećen je temi "Sigurnost i istina - teme iz logike i kritike spoznaje". Broj 3/1993. posvećenje temi 'Teoretska istraživanja o materiji i formi". Prvi broj u 1994. godini posvećen je najvećem tomistu ovoga stoljeća Jacquesu Maritainu, čija se dvadeseta obljetnica smrti navr­šila u 1993. Tema ovog broja je "Aktualnost Jacquesa Maritaina", a suradnici su F. Botturi, F. Viola, G. Cavalcoli, P. Viotto, M. Žito, M. Lorenzini i G. Cottier. Na kraju je dodana bibliografija radova J . Maritaina i radova o njemu. Broj 2/1994. posvećen je temi "Bog i zakon". Broj 3/1994. nije posvećen određenoj temi nego su članci tematski različiti. I ostali brojevi sadrže po jedan ili dva članka koji nisu posvećeni temi broja. Kako je vidljivo iz ovog kratkog prikaza sadržaja i suradnika, časopis sustavno obrađuje centralna pitanja filozofije i teologije. Krug suradnika ne uključuje samo profesore dominikanskog Filozofskog studija u Bologni, nego i najuglednije suvremene svjetske tomiste s papinskih i drugih katoličkih i državnih sveučilišta, na čelu s Battistom Mondinom, predsjednikom, i Abelardom Lobatom, direk­torom Međunarodnog društva Tome Akvinskog (S. I. T. A.). Na kraju, za našu javnost možda nije suvišno napomenuti da ovo danas nije jedini specijalizirani tomistički časopis u svijetu. Bez pretenzije na iscrpnost spomenut ćemo još neke. "Doctor Communis" tri puta godišnje izdaje Papinska akademija svetog Tome u Rimu, a članci su na različitim jezicima. "Angelicum" četiri puta godišnje izdaje Papinsko sveučilište svetog Tome, a članci su također na različitim jezicima. "Revue Thomiste" izlazi četiri puta godišnje u Toulouseu na francuskom jeziku. "The Thomist" izlazi također četiri puta godišnje u Washingtonu na engleskom jeziku. Godišnjak "Rassegna di Lettera-tura Tomistica" donosi pregled i kritički prikaz (na talijanskom i francuskom jeziku) svega što se u svijetu piše o svetom Tomi i tomizmu, a izdaje ga Editrice Domenicana Italiana u Napulju. Ivan Zelić POVODOM 50. OBLJETNICE MUČENIČKE SMRTI O. MARIJANA BLAŽIĆA Bilo je to pred pedeset godina tj. 1944. godine u turobnim i čemernim jesenskim danima, kada su takozvane "oslobodilačke" sna­ge ušle u grad Dubrovnik. Ne neočekivani, kobni i povijesno mutni val prelio se gradom sv. Vlaha. Za nekoliko dana počelo je zloslutno odvođenje "sumnjivih" osoba iz njihovih domova. Tijekom listopadskih dana, 25. ili 26, na 115 s r a m n i m plakat ima po gradu, s podlim i lažnim obrazloženjima, "pogubljeni zbog sudjelovanja s okupatorom" uz tridesetak is taknut ih i uglednih Dubrovčana čitalo se i ime Marijana Blažića. Među redovničkom braćom, prijateljima, znancima, među pukom svih staleža, zavladala je zbunjenost, konsternacija, s trah, zebnja i bol u srcu. . . "Da li j e to moguće? Bez najave, bez suđenja, tog čovjeka? Vrhunskog intelektualca, izvrsnog profesora, bril jantnog propov­jedn ika i dokazanog humanis tu" navest će kasnije u Slobodnoj Dal­maciji Luka Brailo u članku "Propovijed prekinuta metkom". Ubili ga, ali on živi... "Imao se ras ta i roditi". To je čovjek kojega ne mogu zaboraviti njegovi poznavaoci, i to kao svećenika, franjevca, profesora i propovjednika. Kao pisca mogu ga čitati u ondašnjim revijama, u knjigama jeronimskih izdanja o bilogiji, nadasve u knjizi "Evolucija i postanak čovjeka". Trebalo je imati sreće da se bude njegov učenik i đak, n a višoj fra­njevačkoj gimnaziji Male b raće u Dubrovniku, gdje s u njegova predavanja iz kemije, fizike, geologije i biologije bila prava svečanost za slušatel je. Prenošenje njegovog iznimnog znanja bilo j e magično i odgajalo dušu , u m i srce. Svugdje je blistala njegova inteligencija u s ta lnom evociranju najviše inteligencije. Nije trebalo čitati udžbenike, već samo slušati , nešto bilježiti, diviti se i rati u znanju... "Dečki, sve j e to tako divno", znao j e ponavljati, tumačeći prirodu, ističući d a j e "nemoguće a da se ne divimo". U sjećanju mi je , n a primjer, iz studija anatomije čovjeka u s p u t n a njegova primjedba: "Samo jedan bubreg sa svojih 20 km cjevčica za čišćenje naše krvi, dos ta tan je dokaz za opstojnost Boga Stvorca." Ili s talno prisutna: "Što više prodiremo u tajnu prirode, više naziremo Božju Ruku." A kakvog pak propovjednika! To znaju tisuće Dubrovčana od kojih j o š mnogi žive, koji s u d u p k o m ispunjali , kod njegovih čes t ih propovijedi, veliku crkvu Male braće pa i dubrovačku katedralu . Bili s u to uzbudljivi trenuci slušanja tako zanosnog govornika da se samo žalilo što sa t ili s a t i pol tako malo traje. Ali nije s amo svojim propovijedima, slavljenjem Božje Riječi s posebnom osjetljivošću za "znakove vremena", ispunjao dubrovačke crkve, nego se njegova riječ s luša la - u uvijek pun im crkvama diljem domovine, ne zaboravljajući crkvu rodnog kraja Kastva, do Vele Luke i Herceg Novog. Nadati s e j e da će i njegove propovijedi, od kojih smo neke i čitali, ugledat i svjetlo d a n a . Time bi se i mlađoj generaciji preds tavio nezaboravni lik oratora, odgojitelja i proroka koji j e znao "blago s poštovanjem opravdati vjeru koja je u nama". Naučni spisi o prirodi i značajna njegova knjiga "Evolucija i pos tanak čovjeka" mogu se naći u bibliotekama. Sva sjećanja n a njega dokazuju da j e bio v r s t an svećenik, franjevac, profesor, pa t r io t , kozmopolit , e k u m e n s k i mis iona r , koncilski orijentiran prije Drugog vatikanskog sabora. 116 O. Blažić je osoba koja je onih kobnih dana pred pedeset godina, (a uvijek ima kobnih dana), nosila u sebi strepnje, muke , boli i nade svih ljudi. Toliko vidovit i realan d a j e pred nadolazećom rušilačkom olujom (koja će ga nedužna pokositi), n a m a svojim učen ic ima ponavljao: "Dečki, ovome je valu, eto, dano da za neko vrijeme prođe." Uz prirodne nauke predavao n a m je i psihologiju i filozofiju i sve j e uvijek bilo utemeljeno i u skladu s prirodnim znanost ima. To je i njemu i n a m a otkrivalo harmoniju između Vjere i Nauke. Uza sve dužnosti i djelatnosti kojih nije bilo malo - divnog li pri­mjera! - smogao je snage i vremena da u onim teškim ratnim danima, uz ostale franjevce, predvodi i osigurava kod Male braće brojne obroke za ondašnje "izbjeglice i potrebne". Uzvišena, svjetla, požrtvovna, aktivna, pobožna, nevina i draga osoba, koju j e vodila Ljubav: "L'amor che muove il sole e l'altre stelle" (Dante), kako je znao govoriti. "Najskuplji neuspjeh u povijesti" koji je , kako ono piše Z. Brze-zinski , odnio više dese taka milijuna žrtava, kome se fizički i nije suprotstavljao, grubo je prekinuo njegov život. Okru tn i se sustav, iako možda neš to kasnije nego što j e on nagoviještao, srušio, a on živi kao svijetla zvijezda u n a š e m životu. "Navijek on živi, ki zgine pošteno." "Očima se bezbožnika činilo da umire, ali on je u miru." Dinko Vlašić 117 

Povodom 50. obljetnice mučeničke smrti o. Marijana Blažića

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia