Nikola Vuletić

Vuletić, Nikola

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

IN MEMORIAMŽarko Muljačić (2. X. 1921. – 6. VIII. 2009.)U trenutku u kojem sam rukopis ovoga prisjećanja privodio kraju bila su objavljena već dva nekrologa za profesora Muljačića. Jednoga je za 53. sve-zak (2009) Filologije sastavio profesor August Kovačec, a drugi za 73. sve-zak (2009) Revue de la Linguistique Romane profesor Johannes Kramer sa Sveučilišta u Trieru. Za posljednji pozdrav ne samo najvećemu hrvatskom romanistu već jednom od najznačajnijih i najsvestranijih romanista uopće, teško bi bilo tražiti pozvanije autore, kako zbog njihova ugleda, tako i zbog odnosa koji su desetljećima održavali s profesorom Muljačićem. No, zasluge profesora Muljačića tolike su da će nekrologa s obje strane Jadrana, a i šire, zasigurno biti još mnogo. Stoga neću ni pokušavati o njegovome životu i dje-lu reći više nego oni koji su ga veći dio života poznavali niti ponavljati ono što je već rečeno. Umjesto toga, pokušat ću podsjetiti na vrijednost radova što ih je profesor Muljačić ostavio romanskoj i dalmatskoj, a time i hrvatskoj eti-mologiji. Ti radovi, iako iznimno značajni brojem i kakvoćom, zasigurno će ostati u sjeni Muljačićeva doprinosa fonologiji, dalmatistici i sociolingvisti-ci, pa je tim više prigoda da se podsjetimo na njih. Folia Onomastica Croatica, kao časopis koji čuva Skokovu uspomenu, poistovjetivu s etimologijom i ono-mastikom, u tom se smislu čini prikladnim mjestom. O doprinosu profesora Muljačića dalmatistici reći ću tek ono za što sam siguran da će biti izostavlje-no u ostalim tekstovima ovoga tipa.Profesor Muljačić razmjerno se rano, već i prije objavljivanja svoga ha-bilitacijskog rada1, počeo baviti pitanjima dalmatske etimologije. Njegov rad 1 Dalmatski elementi u mletački pisanim dubrovačkim dokumentima 14. st. Prilog raguzejskoj dijakronoj fonologiji i dalmatsko-mletačkoj konvergenciji (Rad JAZU 327, 1962).FOLIA ONOMASTICA CROATICA 18 (2009)313In memoriam_Muljacic_2.indd   313 27.4.2010   18:22:54Nekrolozi i obljetniceFOC 18 (2009), 313–316 314»Dalmatske studije I. (casalis > cosel > *cosal > kòsa(o), -ála)« (Radovi FfZd 1, 1960, str. 85–100), s čuvenom bilješkom o refleksima lat. casalis u Italiji od gotovo dvije stranice, i dan danas predstavlja uzor etimološkog članka. Dru-ga je vrijednost članka u tome što je profesor Muljačić njime jasno dao do znanja stav koji će braniti cijeloga života: tko se namjerava baviti dalmat-skim leksičkim prežitcima, mora se upoznati sa slavenskom historijskom gramatikom, ali vrijedi i obrnuto. Baš na tragu prožimanja romanističkih i kroatističkih dostignuća pisan je po mnogočemu izniman rad »Naši pejora-tivi romanskoga podrijetla I. (Neki refleksi od capra u našim dijalektima)« (Radovi FfZd 3, 1962, str. 115–138), za koji je profesor Muljačić proveo anke-tu na širokom području omeđenom linijom Crikvenica – Banja Luka – Do-boj – Foča – Bar. Refleksi lat. capra u nas nastavili su ga zanimati pa im je po-svetio još dva članka: »Etimologijske i leksikologijske bilješke« (1966) i »Quel-ques reflets de capra dans les dialectes serbo-croates« (1968). Već u tim rado-vima nazreo je da se iz glasovnih i semantičkih razloga naši nastavljači lat. ca-pra miješaju s refleksima lat. equifera (od kojega dolazi i internacionalizam ze-bra), što je problem koji će ga zaokupljati sljedećih petnaestak godina i koji će 1980. predstaviti širokoj romanističkoj publici na 16. međunarodnom kon-gresu romanske lingvistike i filologije u Palmi (»Différentiation sémantique des reflets de equiferus, equifera dans la Romania« (A CILFR XVI, vol. II/1, 1985, str. 269–273). Iz šezdesetih godina XX. st. još su etimološki prilozi »Ra-guseo *läro > croato léro “birichino”« (Studi in onore di Ettore Lo Gattoe Gio-vanni Maver, 1962, str. 491–498) i »Intorno al toponimo Dubrovnik« (Anna-li dell’Istituto Universitario Orientale 7, 1964, str. 117–125), u kojem je Dubrov-nik izveo iz *(Castellu de Epi)dauronóvo, te »Leksikologijske i etimologijske bilješke uz “Planine”«.Etimološke, rubno i onomastičke teme nastavile su zaokupljati profeso-ra Muljačića i tijekom sedamdesesetih godina, nakon njegova prelaska iz Za-dra u Berlin na Freie Universität, kako pokazuju članci »Astarea (od opće do vlastite imenice)« (Onomastica jugoslavica 3–4, 1973–74, str. 81–85), »Sul ter-mine agrario croato kućica “fosetta per piantarvi ortaggi” (ted. “Setzbet”)« (Balkan-Archiv 1, 1977, str. 85–90), a osobito maestralna analiza glagola surga-ti u članku »Sprachgeographie und Kasusgrammatik« (Zeitschrift fur Balka-nologie 17, 1981, str. 37–43). No, iz toga razdoblja svaki će ozbiljni onomastičar ili etimolog izdvojiti nezaboravne »Note toponomastiche« (Beiträge zur Ro-manistik und Allgemeinen Sprachwissenschaft. Feschtschift Wilhelm Giese, 1972, str. 97–102) u kojima je profesor Muljačić iznio novi prijedlog za etimologiju dugootočkog toponima Božava.U mjeri u kojoj se kao svestrani lingvist i filolog između mnogih svojih in-teresa mogao posvetiti i etimologiji (i etimološkim rješenjima u onomastici), profesor Muljačić dao joj je važan doprinos, prije svega u metodološkom po-gledu.In memoriam_Muljacic_2.indd   314 27.4.2010   18:22:54Nekrolozi i obljetniceFOC 18 (2009), 313–316315Tijekom svojih berlinskih godina profesor Muljačić ozbiljno se posvetio promišljanju tzv. “krize romanske lingvistike” i traženju mogućih izlaza iz te krize. Iako je u to vrijeme, kao i kasnije, još znao napisati sjajne stranice o hr-vatsko-romanskim etimološkim problemima (v. npr. »Su alcuni romanismi preveneti lussignani«, Scritti di linguistica e dialettologia in onore di Giusep-pe Francescato, 1995, str. 215–221), profesor Muljačić od polovice osamdese-tih godina radi uglavnom na dvije teme: 1) relativistički pristup odnosu jezika i dijalekta i klasifikaciji jezikâ u romanistici i 2) novi model krčkoromanske (veljotske) historijske fonologije. Unutar ove druge teme, profesor Muljačić počeo je objašnjavati razvoj krčkoromanskog vokalizma romansko-slaven-skom dvojezičnošću što je, po njemu, na Krku vladala barem od IX. st. Ovaj je model međunarodnoj romanističkoj publici predstavljen 1995. g. člankom »Il dalmatico« u svesku II/2 (str. 32–42) monumentalnog Lexikon der Roma-nistischen Linguistik (LRL). Tom je datumu što prethodilo, što slijedilo obja-vljivanje niza članaka o broju i odnosima dalmatoromanskih jezika (sjeverno-dalmatski, raguzejski i “novootkriveni” labeatski). Jedan dio tih radova, kao i etimoloških priloga o kojima je bilo riječi, objavljeni su 2000. g. pod naslo-vom Das Dalmatische. Studien zu einer untergegangenen Sprache. Time je na simboličan način zatvoreno jedno stoljeće dalmatistike koje je započelo obja-vljivanjem Bartolijeva Das Dalmatische (1906). Od Dalmatskih elemenata (1962) do Das Dalmatische (2002), profesor Muljačić udario je trajni pečat dalmatisti-ci, do te mjere da je Krameru bilo moguće ustvrditi: »Si può dire che lo studio moderno del dalmatico così come lo conosciamo non esisterebbe senza l’ope-ra di Žarko Muljačić« . Njegova veličina nije, međutim, bila samo u njego-vu stvarnom doprinosu, već i u njegovoj svijesti da može i mora učiniti više. I nakon 2000. Muljačić nastavio je pokazivati zavidnu energiju, posvetivši niz kraćih radova novom pogledu na povijest krčkoromanskog fonema /ü/ (npr. »Efemerni krčkoromanski (veljotski fonem /y/)«, Riječ XX, 1–2, 2003, str. 289–294). No, znanstvena tema koja ga je u njegovim posljednjim godina-ma najviše zaokupljala, a riječ je o godinama o kojima mogu govoriti iz svog iskustva i doživljaja, bilo je razjašnjavanje detalja iz životopisa Tuone Udaine, zadnjeg veljotofona, kao i obračun s nekim tendencioznim interpretacijama iz pera samoga Bartolija. Profesor Muljačić bio je uvjeren da je Bartoli namjer-no prešutio hrvatsko podrijetlo Udainine majke kako bi zadnji odvjetak dal-matinskoga romanstva ispao “puro” i “genuino”. Te Bartolije rabote u razgo-vorima i pismima nazivao je “politsvinjarijama”, a članke koje je tada pripre-mao kao odgovor Bartolijevoj sjeni zvao je svojim “anti-Bartolijima”. Od tih je radova svakako najvažniji »Noterelle dalmatoromanze« (Estudis Romànics XXVIII, 2006, str. 319–328), kojim se profesor Muljačić praktički oprostio od međunarodne romanistike, ali oštrim riječima, bez krzmanja ustvrdivši da je Bartoli, za kojega je dalmatski u konačnici bio “italiano preveneto della Dal-mazia”, žrtvovao krčkoromanski na oltaru imperijalne domovine.In memoriam_Muljacic_2.indd   315 27.4.2010   18:22:54Nekrolozi i obljetniceFOC 18 (2009), 313–316 316Znajući da je svako prostorno ili vremenski ograničeno prisjećanje nepra-vedno prema uspomeni, pokušao sam ovdje podsjetiti na onaj dio impozant-ne ostavštine profesora Muljačića koji će, što zbog važnosti drugih tema, što zbog političke korektnosti, s vremenom vjerojatno gubiti na prisutnosti. Od-lazak profesora Muljačića ostavio je nenadoknadivu prazninu u romanistici uopće, kao i u hrvatskoj lingvistici. Biti ga dostojnima u svakom pogledu, jed-na je od težih zadaća koja nas očekuje.      Nikola VuletićIn memoriam_Muljacic_2.indd   316 27.4.2010   18:22:54

Žarko Muljačić (2. X. 1921. – 6. VIII. 2009.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia