Jakša Ravlić

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

-so KORAK NAPRIJED Jakša Ravlić KoLi nas se već desetljećima »savjetuje«, kako ćemo očuvati čistoću jezika, pa smo imali Rožićeve »Barbarizme«, Andrićev »Branič jezika hrva tskoga«, Maretićev »Jezični s<llvje tnik«; u svakom izdanju Boran ićeva Pravopisa preporučivale se pravilnije riječi, odnosno ukazivalo se na manje pravilne, i t. u. U prvom broju časopisa za kulturu hrvatskoga kn,jiževnog jezika »Jezik« za god. 1953./1954., kao i u brojevima prije toga, neu-morno se r a s p r a v 'l j a I o i s a v j e t o valo o pitanju upotrebe tuđih riječi u našem književnom jeziku i o pravilnosti pojedinih riječi. Tko je to čitao, mogao je naći korisnih savjeta, iako se sa svime nije morao složiti. Medut:m, kod nas,je te savjete primao i njih se drža·o amo gdjeikoji naš čovjek (književnik, naučni i javni radnik, i t. d.), dok je šira javnost (naii. činovn ici, nastavnici, naše novinstvo i t. d.) prelazila šutke i bez zanimanja La ta pitainja, kao da se ne radi o '11 a Š e m svakidašnjem jeziku sp orazu-mijevanja, prema ke me se pOZ1laje - što bi Šenoa rekao - da si s voj, nego kao da se rad:lo o nekom hotentotskom (bez uvrede!) dijalektu. Po mome skromnome mišljenju, ne !bi trebalo t}erati iz naVega jezika s v e one tuđe riječi, koje su se više ili manje udomaćile, jer ih treibamo, kako je to u prošlom broju »Jezika« obrazložio prof. Jonke 'll svome uvodnom članKu, al i nije u interesu č a s t i nas samih, a po tome i našega jezika, da bez razmišljanja i ikakva ra udivanja uzimamo i danomice upo-trebljavamo, a što je najgore, tavljamo u natpise i javno izvi.ku.jlemo i takve tud,e riječi, koje sviedoče o našem siromaštvu duha (n e j e z i k a!), kad za to imamo svojih rođenih riječi L imena. O tome bi, trebalo jedamput po-vesti oibiljan razgovor i z a b r a n i t i bilo kome da »obogaćuje« naš jezik t u d i m riječima, nakaradama i sličnim, koje odaju, ne prijeku potrebu da neku riječ uzmemo zato, što Je nemamo, već z!bog toga, što se nekome čini, možda »finije«, »kulturnije«, da upotrebi tuđu mjesto svoje, ne imajući pri tome nikakva krite:-ija. O tome tre!ba progovoriti baš u času, kad svaki takav znak naši prija-telji i neprijatelji tumače kao primitivizam, kulturnu zaostalost, a neki mogu čak na njima graditi i svoje imperijalističke zahtjeve, a toga nam svega ne treba! Ovdje bih se htio osvrnuti na neke riječi i imena, ko ja su u najnovije v.rijeme ušla, pa ih treba što prije istisnuti, jer nam ne služe na čast. što će nam na pr. riječu m i t i n g, s e r v i s (posebno i u sklopu dru-gih: »Blcikl-servis«, »Radio-servis«, i t. d.), b u II e t i n (ime č a s o p i s a na h r vat s k o m ili s r p s k o m jeziku!), i t. d., kad imamo svoju k n:s:1U 51 riječ z b o r (zborište, zborovanje, zboriti), u s l u g a, i z v j e š t al j (vje-snik)" i t. d.? Zar nam to treba da pokažemo »bogatstvo« svog jezika? Nije bilo dosta uzeti »m:ting«, već smo napravili i glagol »mitingovati«, pa čak i glagoisku imenicu »mitingovanje«, kao da uistinu ne možemo bez te tude i posve nepotrebne riječi! Ona je 10 opasnija, što je o s v o j i l a mnoge naše neuke lj ude, a nažalost d neke .naše redakcije i radio-stanice, kO.i e bi trebaie da budu škola dobra jezika! U drugu skupinu mogli bismo ubrojiti, pošast latin kih imena za naše tvornice i poduzeća, pa tako imamo: D a n u b i u s, S e g e s t i c a, G e-t a l d u s (bit će sigurno to naš G e t a·l d i ć, kojega Talijani svojataju kao Ghetaldija, a »mi« ga donosimo kao Rimljanina ili> barem - da 'bud'e » uče­niji« - kao humanista), T e m p o, U n i o n, U n i t a s, zatim nogometni klub S e g e s t a, i t. d. Komu trebaju ova »zvučna« imena, koj\a za 90 posto našega svijeta ne znače ništa, a ·u svijetu pokazuju naše siromaštvo i ovisnost o tudemu, kod tolikih naših lijepih imena planina, rijeka, gora, naših junaka i t. d. Ovo je plod megalomansko-imitatorske duše onih poje-dinaca, koji takva imena nadijevaju našim tvornicama, poduzećima! klu!Oo-vima, što je sve daleko od naših gledanja, pa i od naših tvornica, koje je ~tvorio narod u svom najja6em napinjanju, da iz zaostale zemlje stvori industrijski naprednu i 'ne~avisnu zemlju. Zar neke drugove u tim tvorni-cama, i drugdje - koji sigurno nisu zlo željeli - ne mogu da pouče dosa-dašnji imperija.\istički naleti naših bijesnih susjeda, koji se ni poslije nedavne lekcije za vrijeme Drugoga svjetskog rata u našoj zemlji ne odriču ne samo Trsta, Zone A STT, nego ni Istre, Rijeke, DalmaC'ije? Ja mi lim, da u Beču ili u Austriji općenito nema naziva» Vinddbona«, a u Engleskoji da s·e ništa ne zove »Londinium«. Ukoliko l[ ima, to je nj:hova stvar, jer ItaliJa ne traži ('barem sada!) Beč, zato što je nekada Rimsko carstvo dopiralo do Beča, kao što još ne traže ni London, zato što su i tamo neka,da bili Rimljani. Sigurno po Italiji nigdje nema nikakva našega imena, izuzeVŠi sa prozirnom, imperijalističkom tendencijom, kao što postoje ulice »via Dalmazia«, i sL, da iredenta »ne za'boravi« Dalmaciju, a u Veneciji će možda još postojati »Riva ,dei SchlaVOn!«, pogrdan izraz za nas, i tome slično. A kod nas? U doba, kad smo ·e oslobodili i stranog i domaćeg kapirt:a la, koji nam je naturivao neke »Danubiuse«, samo da rie bude naše; kad živimo i radimo u duhu lozinke »tuđe ne ćemo, a svoje ne damo!«; kad izg.radu-jemo ljude da budu svijesni svoje vrijednosti, ne ponizujući nikoga; kad rješenjem nacionalnog pitanja u svojoj kući želimo, da se i s našim svijoetom u drugim državama postupa onako, kao što mi postupamo s našim nacional -nim manjinama; kad smo odlučni u branjenju svake stope svog narodnog zemljišta, onda je zbilja na našu štetu i sramotu, da tako nepolilički mi-slimo. Daleko od sValkog bolesnog domoljublja, mi moramo paziti čak i na 52 sitnice, jer kako vidimo, neprijatelj je - i pored svih lekcija od 1866., pa u Prvom i Drugom svjetskom ratu - sve drskiji, pa će nastojati, da s.e hvata svake naše pogreške. Treću skupinu riječi čine one - da se najblaže izrazim - nezgmpne :<~yanice, koje ne znač..e ništa. Nekad su se one upotrebljavale samo za 'br-zojave, što se Je možda moglo trpjeti. Prva borba za uništenje tih nakarada vodila se prije 6-7 godina, pa je borba prestala, ali one nisu nestale, a tre-balo bi ih sn:Ju:iko iskorij-eniti. Ja ću ih spomenuti, samo nekoliko: »Bojorad«, »Brzovaga«, »Centrotekstil«, »Gramat«, »Granrap«, »Mesopromet«, »Ozeha« -.Stokc·promet«, »Vino-Kop«, »Vinoplod« i t. d. Poznata je istina, da naš jezik r.e trpi takvih složenica, protivno njemačkome iH kojemu drugom jeziku, koji to podnosi, pa čemu time kvariti ukus naših ljudi" a naročito omladine, koja će sutra u tim »zagonetkama« poći dalje, pa će nam trebati rj~čnlk , da se sami snađ'emo u toj šumi rugoba. Ponavljam: sve to možemo reći - i što je važno, da se dobro razumijemo! - u duhu našega jezika! . I, na kraju, da kažem još nešto. U svoj' m domovima, u kojima bismo morali biti s voj i, još smo daleko od toga, da se ne ponizujerno upo-trebom tuđih riječi, izraza, za najo nO\'nije potrebe. Ne ću ovdje redati sve r iječi, bez kojih mož·emo i moramo b ~ti, jer imamo narodnih, koje to i~to znače. Na našim ulicama, govoreći tobože svojim jezikom, govorimo nekom makaronskom mješavi nom - kako smo i iz ovog kratkog izla-ganja dosad mogli vidjeti - nekoliko jez ika, koji nas podsjećaju samo na ekonomsku i političku podčinjenost u našo j prošlosti. Time omalova-žamo sami sebe i ~voj narod, koji to nije zaslužio. Zbog čega? Komu to služi? Nama svak2ko na sramotu, prijateljima za ironiča'n posmijeh, a neprijateljima da nas prikazuju u š to rđavijem svijetlu. Zbog svega toga predlaž'em, prethodno ne razgovaravši ni s kime, da prest3,nemo platonskim savjetima, već da zasučemo rukave i da se bacimo u borbu protiv ovih i drugih zala u vezi s unapređenjem mater:nske r'iječi, pa ćemo, vjerujem, aktivnom borbom poći k o r a k n a p r i j e d ! Hrvatsko filološko društvo II Zag rebu s.kup je naših naj'boljih ~lruČ' nj aka, pa je odličan forum da u pi tanjima jezika preuzme neke akcije, koje nisu samo filološke ili lingvističke, već i političke n3ravi, kao što smo gore vidjeli. Hrvatsko filološko društvo u Zagrebu trebalo bl - po mome mišljenju - da uspostavi vezu s Glavnim odborom Socijalističkog saveza ra,dnog naroda NR Hrvatske i da dade SSRN jednu svoju komiisiju, koja bi upravljala tim poslom u sklopu te na še društvene i političke organizacije. U komisiju Hrvatskog filološkog društva dalO bi SSRN nekoliko svojih ljudi, te bi ova zajedniička komi sija sačinjavala, da tako kažem, Središnju komi-siju za materinsku riječ. Dužnosti 'bi te komisiJe bile: da nadzire i upuću,Je, i, l1@ravno:, da auto--ri1e tom svoj im i te naše narodne organizacije u v j e r i odnosne čin i oce , skupove i pojedince, da se podvrgnu savjetu i presudi te komisije. Prema tome, dužnosti bi Središnje komisije bile: a) pregledavar.je novina, časop ~sa i drugih !zdanja s jezične stra·ne (jednom sedmično) i na osnovu stvarne grade davanje uputa komisijam"l po pojedinim gradovima (kojie bi trebalo osnovati); b) pomaganje ovim, nesl'užbenim pu tem, srednjoj ško!i, da svi nastav-nici budu za :n teresi rani za pitanja jezika, tako da se ne dogodi, da na-tavnici ma tematike, fizi~e, kemije, povijesti i sl. predmeta propuštaju ma kakvo izražavanje đaka, već da svi nastavnici kao jedan popravljaju uče­nike, da usvoje pravil.no i jasno izražavanje. To bi se dalo postići na više načina, u što sada ne ulazim; c) pos tići pristanak Narodnih odbora, da se u pitanjima davanja imena t\!ornicama , područnim ustanovama, radionicama i dr. dbraćaju komisijama svoga g rada za savjet, nakon čega bi Narodni odbori davah oddhrenje; d) izrađivanje načeln i h smjernic::l komi'sijama u gradovima za odobra-vanje naslova u svez i s toč. c); e) pokretanje Jezičnih pi tanja i održavanje predavanja, po osnovnim organizacijama SSRN, na radiju, u novinama (zabavno. ne ulaziti u sitnice); f) povremeno kontrolirati jezik i državn ih ureda; g) časopis »Jezi'k« bi o svemu tome življe raspravljao, pal bi bila dužno:ot Savjeta za prosvjetu i kulturu NO-a u gradovima, da ga i sami pmte i da se u tvrdenih pravi~a drže. Zadaci bi Gradskih komiSija izvira1i iz iznijetih zadataka SrediŠnje ko-miS'ije taJko, da Gradske komisije upriikladnom obli1m izvršavaju zadatke pod a), b), e) i f), a isto taiko da s novinarima i lektorima časopi sa održa-vaju sastanke i da ih tom prili,kom upoznaju s pogreškama, koje se pu -jav.ljuju u nji'hovim izdanj ilma~ Ukol iko bi se s te strane pokazalo slabo zanimanje, pa čak možda i izbjegavanJe da se pokore uvjeravanju Grad3kih komisija, časopis bi »JeziJk« bio dužan da javno i'znese takove slučajeve, a ne vjerujem, da bf ikakav odgovorni forum za neke novine ili časopis po-dupro takav odnos prema Jeziku kao najvažnijem 'sred'stvu sporazumije-vanja i j,ednom od vidnih obil ježja nacije, kojim <;e mi možemo i moramo ponositi, jer su na njemu - por·ed ostaloga - ostvareni oni umjetnički biseri, kojima se sav kulturni svijet divi - naša narodna pjesma! Naravno da je ovaj prijedlog zamišljen kao priva,tna inicija tiva, da Jlarod sam brani svoj jezik od nagrd~varija. Zato će školske vlasti, koliko središnje, toliko i mjesne, trebati 'sa svoje strane nastaviti dalju borbu za 54 što Ijrepšu materinsku riječ, a ova bi inicijativa pomogla i dopunila tu borbu. Ova bi inicijativa morala zaoštriti tu borbu, da ona postane pokret, trajan pokret ne samo niologa i ljubitelja narodnoga ' jezika, već većine naroda, koji će stati na stražu i čistiti svoj govor od svega tuđega, a na-roči,to od »Danubiusa«, »Segestica«, »m!tinga«, »servisa«, jer to umanjuje i, narodni ponos, 3. m~ ga želimo II pravoj mjeri gojiti, jer gubljenjem naJrodnog ponosa nestaje i čovječji, a ta,d je s takvim individuima svršeno. Nabacujem ovu organizaciju posla za čuvanfe ljepote i individualiteta materinske riječi uvjeren, da jedamput moramo početi organizi.ranijom privatnom inicijativom u tome sm~slu, ne ograničavajući napredak jez;lka, ali zato boreći se svim dopuštenim sredstvima protiv 'njegova unakaživanja. Ne mislim, da je ovo jedini put da se dođe do cilja; sam bih mogao navesti njih nekoliko, pa zato i ne držim, da je ova shema »jedino spasa .. vajuća«. Mnogi nas putovi vode istom cilju; ali ovdje je, po mom mišljenjIu, važnije to, da jednom podemo na široj osnovi u borbu i po mogućnosti da odaberemo najkraćL i najuspješniji put, pa ćemo sigurno učiniti i krupniji korak naprijed promjenom dosadašnjeg načina rada na tom polju. ZA PRAKTIČNU PODELU REČI NA SLOGOVE Ilija Mamuzić Ana.Jizujemo li sadržajnu stranu Belićevih paragrafa o podeli reči na slogove, videćemo da će »hod po mukama« naše nastave i naše šire kul-turne prakse pisanja i štampanja !biti sada, prilikom rprimene novog pravo-pisa, još veći, iz prostog razloga što najnovija Belićeva podela iziskuje, tako da kažemo, potpuno stručna, prava specijalistička snalaženja II srpsko-hrvatskom glasovnom sist-emu. Da bismo, naime, tu najnoviju podelu pri-menili kako valja, treba da umemo razlikovarti: samoglasnike i suglasnike. pa od poslednjih - »strujne«, »piskave«, »šuštave«, »praskave«, »gJasnikec (čak podeljene u dve vrste) itd. Takvom podelom malo će se ko moći pra-vilno služiti: toliko komplikovana, ona će zbuniti - što rekao profesor Barac - i same stručnjake. Znajući za velike muke već oko ran'ijih Belićevih podela i predviđajući sada još znatno veće, i, ne samo muke nego i gubitak i· vremena i truda, koliko u nastavi (među hiljadama nastavnika i učenika) toliko i u štampar-I stvu (među hiljadama redaktora, korektora i štamparskih radnika) - pisac ovih redova je pokušao da nađe jednu podeJu koja bi u isto vreme i znatno rasteretila našu nastavu i bila lako primenIjiva II našoj sve dbuhvatnijoj praksi pismenog izraržavanja. 

Korak naprijed

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia