Mate Hraste

Hraste, Mate

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

47 budućnost, onda će i ti štokavac upotrelbiti· samo infinitiv; na pr. mj' ćemo vas čekati ili gdje ću vas naći? No pri jakom »daikanju« (na primjer tl Beogradu) i te se rečenice govore (a i pišu): mi ćemo da vas čekamo i gde ću da vas nađem ? U nekim opet sintaktičkim položajima i ta raJZlika slabi, na primjer u pitanju, pa rečenica hoćeš Ii doći? može značiti »jesi li voljan doći?« i »stoji li, da ćeš doći?«. Rijetko će se čuti u prvome smislu hoćeš li da doješ?, a II drugome gotovo ni~ako. Ali kad se glagol htjeti javlja u drugim oblicima (t. j. kad se ne može shvatiti ,kao pomoćni za futur), po-naša se kao i ostali načinski glagoli pa može staJjati s infinitivom i vezom ' da + prezent; na pr. htio sam vam nešto reći i htio sam da vam nešto ka-žem ili ne bih vam htio smetati i ne bih htio da vam smetam i t. d. Sve nam to govori, da izmedu dva izričaja nema u na>čelu nikakve sintaktičke razlike. Rekao čovjek ne mogu doći ili ne mogu da dođem, stao sam slušati ili stao sam da slušam, daj mi piti ili daj mi da pijem, u alba slu-čaja osnovni smisao rečenica ostaje isti. Razlika je II tome, što će se zapadni štokavac i.zraziU radije na prvi, a istočni na drugi način. Jači utisak o razlici u smislu između dva i'zričaja može imati onaj, tko se služi samo jednim od njih. Tko govori svagda moram raditi, njemu će se izričaj moram da radim u prvi mah činiti konkretan, i -- dbratno - tko govo ri svagda nemoj da smetaš, on će u izričaju nemoj smetati osj'etiti n~što apstraktno. Ali tko se izražava sad na jedan sad na drugi način, on oba izričaja upotrebljava promiscue. Možda se na graničnim područjima razlika i osjeća, ali je pitanje, treba li takav prelazni moment razvoja uvoditi u opću upotrebu. (Svršit će se.) o TVORBI POSVOJNIH PRIDJEV A NA -SKI OD ZEMLJOPISNIH IMENA Mate Hraste Na pisanje ovoga članka potakao me je up:lt jednoga čitatelja »Jezika« ~z Istre, da li je pravilno govoriti i pisati pulskI ili puljski. On mi je tom pril'kom pomenuo, da se II Ist~i danedavno mogao čuti i vidjeti napisan i oblik puljski pored običnijega pulski. Na taj bi ~e upit moglo odgovoriti lako i brzo, ali ima mnogo drugih takvih pridjeva od zemljopisnih imenal, za koje nije lako odmah odgovoriti, kako se tvore. Poradi toga ću nastojati II ovome članku dati barem opća pravila za tvorbu pridjeva od zemljopisnih imena. U većini slučajeva pravilo za tvorbu posvojnih pridjeva od zemljopisnih imena vrlo je jednostavno. Na osnovu zemljopisnog imen.a doda se nasta-vak -ski (staroslavenSki -bsk'b, jer su 'll stsl. takvi pridjevi mogli imati i neodređeni oblik), dakle: splitski: Split, varaždinski: Valfaždin, pašmanskk Pašman, pazinski: Pazin, mostarski: Mostar, valjevski: Valjevo, glinski: Glina, petrinjski: Petrinja, rum ski: Ruma. Mnogi se takvi pridjevi tvore tako, da se najprije izvrše potreibne gla-sovne promjene. Pritom -treba znati, da nekada nije bio nastavak za tvorbu tih pridjeva. -ski> nego -bski. Taj poluglas, 'koj~ se nailazio 'Ispred -ski, .d}e-tovao jie na promjenu suglasnika, koji se nalazio ispred njega, pa smo od velarnih glasova k, g, h dobi1i Č, ž, Š, a od c dobili. smo Č, dakle: riječki < riječ-skil < rijek-bski: Rijeka, krčki < krč-ski < krk-bski: Krk, paškI, < paž-ski < pag-bskk Pag, šabački < šabač-sh < šabac-bski: Šabac, pa-krački < pakrač-skj. < pakrac-bski: Pakrac, podvrški < podvrš-ski < podvrh-bski: Podvrh, gospićki < gospić-ski < gospjć-bski: Gosp 1ć, kav-kaski < kavkazki < kavkaz-ski < kavkaz-bski: Kavkaz, odeski < odes-ski < odes-bski: Odesa, Ima dosta slučajeva, da se ti pridjevi ne tvore po spomenutom pravilu, na pr. zagrebački: Zagreb. To je zato, što se neki pridjevi !le tvore od ze-mljopisnog imena, kako ono glasi u danaVnjem jeziku, nego kako je glasilo nekada ili se ne tvore od zemljop isnog imena nego od etnika, koji je nastao od zemijopisr:l0g imena. Tako je i pridjev zagrebački < zagrebač-ski < za-grebac-bski nastao od imenice * Zagrebac, koja! se sva:ka'ko nekada upotre-bljavala umjesto današnje Zagrepčanin (od Zagreb-ac + janin), jer je i. da-nas kajkavci LlpotrLbljavaju za vlak: Kada dolazi Zagrebec? prema Samo-borec (čovjek iz Samobora i vlak, koji vozi u Samobor) ili Varaždinec (čovjek i vlak). Tako is to 'mamo dubrovački < dubrovač-ski < dubrovac-bski: *Dubrovac ili mitrova·:5ki < mdrovač-ski < m,'trovac-bski: M ii:rovac, hercegovački: Hercegovac, moslavački: Moslavac, brezovičk I: : Brezov'ca, orahovački: *Orahovac, kraljev':čk ' : Kraljev,:ca. Kako v:dimo, jedn:1 se pri-djevi tvore od osnove zemljopisnog imena: brezovički, k raljevički, a dmgi 0d osnove posrednog etnika: dubrovačk,:, zagrebačk." mdrovački, hercego-vački, moslavački. Nastavak -ski dodaje e č ist oj osnov'·, zato se izbacuju završeci, koj~ su nekom imenu kasnije dodani. Takvi su na pr. za'Vršeci: 1. -je u izvedenicama sa zb rn:m značenjem: zagorski: Zagorje, što je nastalo od osnove »zagora« (od: za gorom), poddnski: Podrinje, od osnove »podrina« (od: po Drini)., 1 Po gla ovnim zakonima gl~s s od nastavka -ski gubi se iza prednjonepčanih su-1'18'3nika Č, Ć, Š, Ž, ako se pridjev tvori od zemljop'snog imena, i iza z i s. 49 povardarski: Povardar je; pocerski: Pocer je, podunavski' Podunavlje; 2. -ina iza posvojnih pr·djeva na -ov (-ev): pisarovski: Pisarovj.na, bukovski: Bukov.ina. Ima primjeral, tl koj ima se tvor-ba takvih pridj-eva ne vrši po spomenu-tim p-rav Il]ma, nego po jezičnom osjećanju stanovnika nekoga mjesta ili kraJa, na pr. po pravilu b~ od imenice Vis pridjev morao glasiti v."ski <: visski < vfsbski, jer se s ispred b ne mijenja u Š, nego nakon ispadanja po-hJglasa ispada i jedno s. Tako bi moralo bib i kliski: KJ:s, veleski: Veles. Međutim narod govori viškI' (viško vino. Viški kanal), kliški, veleški. Ti pridjevi stoje prema etnicima Višanin < Vis + janin, Klišanin < Kl"s -I-jan ·n, Velešanin < Veles + janin. Nepravilno se tvore i pridjevi na pr. korčulanski: Korčula. jer bi taj pridjev morao glasiti korčulski, ali ga je narod napravio od etnika Kor-čula nin, a ne ud zemljopisnog imena Korčula. I taj etnik je nepravilno na-pr~vljen, jer bi od Korčula etnik morao glasiti Korčuljanin (t. j. Korčul + jan ·n). Isto tako je i s pridjevom kaštelanski mJe-sto kašfelski i tuzlansk,' oj Tuzla nin mjesio Tuzljanin: Tuzla. Sve nas k pojave upućuju, da je pored utvrđenih pravila važno znati, kako narod toga mjesta ili kraja izgovara neki posvojni pridjev od zemljo-pisnog imena kao i etnik za muški i ženski rod. Svakako je oblik, koji sam narod upotrebljava, običniji i pravilniji od onoga, koji propisuju jezična pravila, ako taj o'blik nije dijalekatski, t. j. ako se glasovno i morfološki ne protivi pravilima k71jiževnog jezika. Sada da se vratimo na posvojni pridjev pulsk,i ili puljski. Da se donese točno pravilo o pisanju toga pridjeva, potrehno je znati, kako narod izgo-vara to zemlj0pisno ime. U ARj. XII, str. 641.-647., spominju se za to ime tri oblika Pul m., Pula f. i Pulj m. Oblilk Pul je naj stariji, jer je zabi-lježen u Razvodu istarskom iz g. 1275. Oblik Pula zabilježen je prvi put u 15. stoljeću, a oblik Pulj g. 1876. U ARj. navedeni su mnogi primjeri iz starijih i novijih djela, u kojima se ti oblici spominju. Za abli·k Pul navodi pisac ARj. da se i danas čuje, na pr. u Pazinu. Prema tome narod onoO"a kraja izgovarao j-e ime toga grada na tri načina. Čini se, da su oblici PuJ i ljulj danas za~tarj.eJi i da se vrlo rijetko upotrebljuju. Ni u dnevnoj š.ampi ni u naučnoj ilteraturi danas se ti oblici ne upotrebljavaju. Običan je ob· i'{ Pula. Od Pula i Pul posvojni pridjev glasi pulski, a od Pulj glasio bi puljsF Budući da se to zemljo'Pi~no ime danas naziva Pula, a drž im, da g::l i narod toga grada i okolice tako naziva, tre'ba pridjev od njega izgovarati i pisa i pulski. -so KORAK NAPRIJED Jakša Ravlić KoLi nas se već desetljećima »savjetuje«, kako ćemo očuvati čistoću jezika, pa smo imali Rožićeve »Barbarizme«, Andrićev »Branič jezika hrva tskoga«, Maretićev »Jezični s<llvje tnik«; u svakom izdanju Boran ićeva Pravopisa preporučivale se pravilnije riječi, odnosno ukazivalo se na manje pravilne, i t. u. U prvom broju časopisa za kulturu hrvatskoga kn,jiževnog jezika »Jezik« za god. 1953./1954., kao i u brojevima prije toga, neu-morno se r a s p r a v 'l j a I o i s a v j e t o valo o pitanju upotrebe tuđih riječi u našem književnom jeziku i o pravilnosti pojedinih riječi. Tko je to čitao, mogao je naći korisnih savjeta, iako se sa svime nije morao složiti. Medut:m, kod nas,je te savjete primao i njih se drža·o amo gdjeikoji naš čovjek (književnik, naučni i javni radnik, i t. d.), dok je šira javnost (naii. činovn ici, nastavnici, naše novinstvo i t. d.) prelazila šutke i bez zanimanja La ta pitainja, kao da se ne radi o '11 a Š e m svakidašnjem jeziku sp orazu-mijevanja, prema ke me se pOZ1laje - što bi Šenoa rekao - da si s voj, nego kao da se rad:lo o nekom hotentotskom (bez uvrede!) dijalektu. Po mome skromnome mišljenju, ne !bi trebalo t}erati iz naVega jezika s v e one tuđe riječi, koje su se više ili manje udomaćile, jer ih treibamo, kako je to u prošlom broju »Jezika« obrazložio prof. Jonke 'll svome uvodnom članKu, al i nije u interesu č a s t i nas samih, a po tome i našega jezika, da bez razmišljanja i ikakva ra udivanja uzimamo i danomice upo-trebljavamo, a što je najgore, tavljamo u natpise i javno izvi.ku.jlemo i takve tud,e riječi, koje sviedoče o našem siromaštvu duha (n e j e z i k a!), kad za to imamo svojih rođenih riječi L imena. O tome bi, trebalo jedamput po-vesti oibiljan razgovor i z a b r a n i t i bilo kome da »obogaćuje« naš jezik t u d i m riječima, nakaradama i sličnim, koje odaju, ne prijeku potrebu da neku riječ uzmemo zato, što Je nemamo, već z!bog toga, što se nekome čini, možda »finije«, »kulturnije«, da upotrebi tuđu mjesto svoje, ne imajući pri tome nikakva krite:-ija. O tome tre!ba progovoriti baš u času, kad svaki takav znak naši prija-telji i neprijatelji tumače kao primitivizam, kulturnu zaostalost, a neki mogu čak na njima graditi i svoje imperijalističke zahtjeve, a toga nam svega ne treba! Ovdje bih se htio osvrnuti na neke riječi i imena, ko ja su u najnovije v.rijeme ušla, pa ih treba što prije istisnuti, jer nam ne služe na čast. što će nam na pr. riječu m i t i n g, s e r v i s (posebno i u sklopu dru-gih: »Blcikl-servis«, »Radio-servis«, i t. d.), b u II e t i n (ime č a s o p i s a na h r vat s k o m ili s r p s k o m jeziku!), i t. d., kad imamo svoju k n:s:1U 

O tvorbi posvojnih pridjeva na -ski od zemljopisnih imena

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia