Tomo Vukšić

Vukšić, Tomo

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Čitajući ovaj priručnik, mnogi razlozi navode na zaključak da su Haringove i Fuchsove ideje i tonovi ostavili svoje tragove na njihovu učeniku-autoru, koji i sam priznaje: "Znam da će njima biti najdraži dar i najljepša čestitka ako svoje studente budem učio onome čemu su oni mene učili: slušati Božji poziv u savjesti i glasu Crkve i spremno mu se cijelim bićem odazvati" {str. 7). Ustvari, to i jest svrha svih "pouka", pa i ovih iz novog priručnika. Nažalost, nijedan priručnik ne zadovoljava sve potrebe pa ni ovaj. Može ga se još i kuditi i hvaliti, ali on je ipak - napisan. Ostaje, da ga bolje upoznamo. Tomislav Jozić PROGOVORILA PREŠUĆENA POVIJEST J u r e Krišto, Prešućena povijest. Katolička Crkva u hrvat­skoj politici 1850-1918, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1994, 472 str. Gotovo sva novija domaća hrvatska historiografija tumačila je povijest hrvatskog naroda, njegova duhovna, politička, crkvena, kulturna i državna stremljenja kroz načela jugoslavenske ili marksis­tičke ideologije: odnosno, u posljednjih pedesetak godina kroz prizmu tih dviju ideologija stopljenih u jednu. Zbog toga je ista historiografija mnoge istine iz hrvatske prošlosti prešućivala, a one objavljene često tumačila u zadane svrhe. Stoga nije nikakvo čudo što istinoljubivi povjesničari uviđaju, sjedne strane, potrebu reinterpretacije ideolo-gizirane hrvatske povijesti, a s druge, nužnost proučavanja prešu­ćenoga. Jedan od takvih "suputnika u razmještanju stvari prošlih" jest i dr. Jure Krišto. Naime, u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade iz Zagreba prošle godine tiskana je njegova knjiga s naslovom Prešućena povijest i podnaslovom Katolička crkva u hrvatskoj politici 1850-1918. Nesumnjivo je da knjiga već svojim naslovom izaziva znatiželju. Na 470 stranica knjige, podijeljenih u trinaest poglavlja, šesnaest priloga dokumenata i stranica posvećenih izvorima, literaturi te kazalu imena i tema, protumačena je uloga Katoličke crkve u hrvat­skoj politici u rečenom vremenu na zaista nov način pa se, prije svega, upravo u takvom metodološkom pristupu ovoj tematici i sastoji prvotna vrijednost knjige. Ustvari, nazivajući dosadašnje pisanje povjesničara o ovoj temi glasnim prešućivanjem, Krišto s pravom zaključuje kako je Katolička crkva "imala ključnu ulogu u životu Hrvata, osobito u prevažnim 335 godinama druge polovice devetnaestoga i početka dvadesetoga stoljeća. No, - nastavlja on - to se ne bi moglo zaključiti iz dostupne hrva tske historiografije (srpska j e ionako priča za sebe). Uloga se Crkve u političkom i društvenom životu Hrvata najčešće ignorirala p a se uis t inu može govoriti o prešućenoj povijesti" (str. 9). Zbog svega toga u knjizi se ponajprije definiraju pojmovi vjera, Crkva i politika kroz koje se analizira odnos kršćanstva i politike. Zatim slijedi zanimljiv prikaz s tanja katoličanstva u Habsburškoj monarhiji u drugoj polovici devetnaestoga stoljeća, a potom analiza života Katoličke crkve u hrvatskom društvu toga vremena. Poglavlje "U znaku barjaka" započinje poznatim događajem paljenja m a đ a r s k e zastave na Jelačićevu trgu u Zagrebu 1895. godine, a zatim proučava tadašnje stranačko tavorenje u Hrvatskoj, govori o raspadu opozicije i pojavi mladeži u politici, o sukobu hrvatskog liberalizma i "klerika­lizma", o Pravoslavnoj crkvi i srpstvu u Hrvatskoj, o fenomenu židov­stva i socijalnom pitanju. Ideologizirane povjesničare posebno, "spušta na zemlju" poglavlje čija je tema famozni Svehrvatski katolički kongres iz godine 1900. odnosno proučavanje početaka hrvatskog katoličkog pokreta kroz dva radikalizma: liberalni i katolički. Jednaku pozornost izazivaju naslovi: "Slavenska ideologija za hrvatski seljački svijet" i "Zamamni zov Isto­ka" koji opisuju razvitak toga političkog Ijepka n a koji će naivno kao muš ice past i toliki Hrvati pa čak i vodstvo hrvatskog katoličkog pokreta. Sve rečeno, zajedno s toliko drugoga, dovelo je do toga da se u to vrijeme može govoriti o pojavi sekularnih teologa i klerikalnih poli­tičara, o nekul turnim "kulturnim bojevima", o međukatoličkim trza­vicama i borbenom protukatolicizmu. U toj općoj izmiješanosti i konfuziji (ne)kompetentnosti i (ne) doraslosti Hrvatska je pred Prvi svjetski rat zapravo spavala. Uspavani hrkači , izgubljeni hodočasnici a budni nasilnici učinili su da se išlo nejunačkom vremenu niz dlaku. Odnosno, kako veli dr. Krišto dalje, dogodilo se "hotimično poništenje Hrvatske - na Istoku" (str. 327). Uloga i mjesto h rva t sk ih političara u n a s t a n k u Jugoslavi je uglavnom je poznata iz drugih studija, ali u kojoj se mjeri i katolički kler bio poveo za tom ideologijom, odnosno koliko joj se protivio vjerujući u nas tanak samostalne hrvatske države, manje je poznato. On ima koji neće imati pri l iku pročitati ovu knjigu, s a m o kao ilustraciju političkog stanja među hrvatskim katolicima u godini 1918. u kojoj je nas ta la ta država, navodim dva primjera. Prvo: 5. prosinca 1918, tj. samo pet d a n a n a k o n što je Narodno vijeće potpisalo sjedinjenje u Beogradu, u zagrebačkoj katedrali j e slavljena misa zahvalnica i, vjerojatno jedini p u t u povijesti, u toj je katedrali pjeva­n a s rpska himna. Oni koje više zanima, posegnut će za knjigom. 336 I drugo: Na potpuno suprotnoj strani nalazio se sarajevski nad­biskup Josip Stadler, koji je zagovarao stvaranje hrvatske države. Njegove osobne zasluge i stavove ova knjiga uvelike osvjetljava i reha­bilitira, ali i upozorava kako je svećenički krug oko njega u torti času, nažalost, bio manjinski u odnosu na one koji su zagovarali južno­slavensku državnu zajednicu. Zato Krišto s pravom ovako završava svoju knjigu: "Nadbiskup Stadler umro je samo par dana nakon tih zagrebačkih događaja, 8. prosinca; kao daje smrću prosvjedovao pro­tiv sudbine hrvatskog naroda. Bila je to smrt jedne hrvatske politike." U navođenju brojnih podataka, kojima vrvi ova knjiga, autoru su se potkrale i neke, iako vrlo rijetke, pogreške na koje ga je, čini se, navela literatura kojom se služio. Tako npr. veli: "Još od vremena turskog zaposjednuća Bosna i Hercegovina je bila isključiva domena franjevaca" (str. 99). Naime, iako je gornja rečenica gotovo stan­dardna tvrdnja historiografije, ovaj pojam "isključiva" u njoj ipak nije održiv jer su na području BiH-a sve do polovice XIX. stoljeća djelovali i glagoljaši a u Hercegovini i latinski svećenici te također pripadnici i nekih drugih redova. Vjerojatno isti autori su ga naveli da prihvati njihovu tezu, koju zapravo nikada nisu dokazali, kako je katolička hijerarhija na čelu s Josipom Stadlerom, barem na početku austro­ugarske dominacije BiH-om, nastojala pokatoličiti sve pravoslavce i muslimane (str. 101). Ili pak, sarajevski katolički list Vrhbosna nije bio pokrenut u društvu "Stadler" osnovanom 1895. godine (str. 146), nego 1887, tj. devet godina prije osnutka rečenog društva, i nije nikako bio povezan sa spomenutim društvom studenata bogoslovije. Međutim, ove omaške, koje su prije svega kroničarske naravi, nikako ne utječu na zaključke koje knjiga nudi niti dovode u pitanje vrijednost knjige kojom je autor na zaista originalan način ostvario svoju nakanu: opisati kraj devetnaestog i početak dvadesetog stoljeća koji su na hrvatskim prostorima bili obilježeni ideološkom borbom između dijela katoličanstva koje je htjelo biti ideologija i ideologije liberalizma koja je htjela postati religija. Tomo Vukšić ISPIRANJE ZLATA Ivan Bašić, Ispiranje zlata, HKD Napredak, Split 1995, 103 str. Kako ne biti radostan kad se nađeš pred toliko jednostavnom i razumljivom knjigom, koja pruža priliku, u ovim zlim vremenima, osvježiti se na izvoru nepatvorene duhovne plemenitosti. 337 

Progovorila prešućena povijest

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia