Mirko Petravić

Petravić, Mirko

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

62 narodnih pjesama l IZ Vukovih i Daniči­ćevi,h djela, to potvrduju i bro jni prim.ieri iz djela naše no'vije imj'iževnosti: Ajte amo, sluge moje (I. Mažnranić). Hitre sluge poslušaše (I. Mažuranić). Paran ile tri vojvode bojne (Nar. pj.). Pa gdje vidje k<lkav plijen haračJije ljute vuku (I Ma-žun~nić). Pa rč:.sturi haračiije ljute (I. Ma-žuranić). Otud idu tri <lge careve ( ar. pj.». Pa to i age govorile (Mulabdić) U zatvoru posjećuju je otmjene gospode i sve m:y,dĆe dangube (Tres(ć-Pavičić). To su vam prave d<lngube (Veber-Tka'čević) . Kad ja giedč:.m tolike ašigdžije (Vraz), U književnim djelima dvadesetoga sto· ljeća i u suvremenoj književnosti ne pro-vodi se uvijek slaganje tih imenica ni Ll množini po gramatičkom, nega po pri: od-nom rodu: J(ao da tD.mo nema Lupčeka i da se tu ne kese ovi barabe (M. Krleža: ~Hrvatski bog Mars«) Ovi posljednji ili bijahu njegovi, kako ih on nazivaše 1>ko-lege« (A. KovaČić: »U registraturi«). Su-tradan su došla dvojica njegovih kolega (S. Kolar: »lli jesmo ili nismo«). I u zad-njem primjeru imamo slaganje imenice kolega u množini po prirodnom rodu, jer je inače pisac mogao' reći i: Sutradan su došle dvije njegove kolege. On je upotre-bio br·ojnu imenicu dvojic<::, kOja se uvijek odnosi na dvije muške osobe. Ta'kvih pri-mjera ima u našoj suvremenoj književ-nost; više. Baš ta imenica koJega voli i u množini logično slaganje, t. j. slaganje po prirodnom rodu, a ne po gramatičkom. Za nj,om se povode i druge imenice ovoga tipa, k8ko nam svjedoči primjer Krležin. Takvo je slaganje imenice kolega razu-mljivo, jer se ona odnosi samo na mušku 030bu; za žensku osobu imamo oblik kolegica. Maretić je u ~Gramatici« na str. 2(;9. naveo više primjera, u kojima se imenice muškoga roda na -a sla·žu kao imenice muškoga roda i u množini, aN on,o, što s~ s njima slaže, stoji u drugoj rečenic i , a ne u istoj, daide nešto dalje od subjekta: Serdari su ondj·e sad pan-durske starješine' (kao buljubaše), koji tjeraju rdave ljude. Onda on raspiše svi-jem star j.ešinama, da ostave sve, što su gdje zauzeli. Primjeri iz novije književnosti i iz go: vornog jezika upućuju na to, da se i u istoj rečenici poč i nje provoditi logično s laganje Ch imenica u množini analogijom prema logičnom laganju u jednini. Čini s~ , da ' će jezik tu pojavu u tome pravcu sve više razvijati. M. Hraste OSVRTI »KRUGOVI« U SVIJETLU PRAVOPISA Prošlo je već vrijeme, i<ad je na »Kru-gove« trebalo gled zti dobrohotnom bla-gošću, da mlada i nježna biljčica uhvati korijen i procvate. Stabalce je naraslo, očvrsnulo i razgranalo se, pa dođoše već s raznih strana vrtlari , koji potkresaše, što je bilo prebujno, otk inuše kakvu suhu grančicu i izliječi Y e gdjekoju bolest. Tek na jezik i pravopis toga časopi s a nije se dosad nitko o~ vrnuo. Prozbori t ću stoga nekoliko riječi i o »pravopisu« »Krugova«, d01< se na jezik (s grama tičke i s tilisti č ke strane) ne ću osvrtati. Ne znači to , da-kako, da tu nema gramatičkih i stili-stičkih pogrešaka. U pogledu poštivanja owovnih zasada normativne gramatike moglo bi se »Krugovima« štošta prigo-,'ori t i. Našao bi se tako, na priliku, pretinac za kojega (mj . koji) nije znao i neophodna d!1hovna rekvizita, imenica če/vrt postala je muškog i srednjeg roda, jer se u istoj imenici slaže s njome pri-djev u muškom i srednjem rodu (idući i ispunjeno), krnji infinitiv (prepustit) stoji u proznom sastavku, m'iesto trista piše se tristo, da ne spominjemo puteve i pošto s uzrocn\m značenjem , kojemu neki II zadnje vrijeme daju građansko pravo u jeziku. Kad bi se pak gledalo na stili-stičke vrline i nedostatke spomenutog ča­sopisa, onda bi, naravno, trebalo reći, da 

»Krugovi« u svijetlu Pravopisa

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia