Mate Hraste

Hraste, Mate

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

takoder. Oni, k ao grani~a ri, zovu zemlju, u koju su išl i s lužiti bečkoga cesara pod Radetzkim i l. d., TaIija1• T aj oblik po· znaju i stari pi sci, kao ({ašić, Kavanjin, Nalje:lwvić i t. d. Zemlja Ta/Jja ,pominje ~e i u ({ a rad žiće\'im narodnim pjes mama. Današn ji ortograbki zakonoJdavc i odre-duju ovako: Boranić u Prrvopisu, 10. izd .. poznaje . amo bifurkac i.i u Italija prem n Tali,ian talijanski, do~( B .!lić . PraIapI, 212 unificira Ita/ijan (tai oblik ne pominj e <!odu;e), italije/nski prema Ua/ija. Pos tavlja e pitanje, kako treba tla Sl' d rži čisti!ac jezika ili purist u ovom slu · čaj u , koji je prema gornjem iZI'oden iu uvjetovan hi sto ri .L ki. Po mom~ IIIt';jen iu tu n e može biti propisivano uj ednačenje. Mora se prepustiti si mbiozi, za'jedni čkol11 Žil'O( U, k o ji tra ži du lje vrijeme, dulji vre-menski period. da bi proveo uj ed n ačenje. Borbe, bilo lingvist i ~ke ili n acionalist i čke, u ovom pravcu posVe su suvišne i znače gubitak vremena, ko je se mo že upotreb iti nl: korisnije zadatke. Oblik bez početnog i- pre ma Italia ita-liano nije naša kre acija, nego je k reacija Furlana, na~ih najb ližih ro manskih su-~ .i e d a na Zapadu. Njihov leksikograf P i-ronaz, 1167, zabilježio je Talian k ao pri-(\jev i imenicu, k oju Furlan i upotreblja-vaju ne za sebe, nego za SVe one Talijane, koji ni u Furlani, čak i za Mlečane. Odatle prave svoje izvedenice na -ot: ta/ianat z a one Talijane, Iwji su d ošli u Furlaniju iz ta lij anske z one izmedu rij eka Liven za i Piave. S augmentativnim ~ ufiksom na -on Taiianan (upor. naše mađaron p rema M d-d a r) znači Furlanima talijanskoga p Jt ri o tu o noga, koji se zove Itali anissima, up r avo iredent i-; tu. Izved enice Talija, talijanski, Ta/ijam1C pored Talijan prem a Talijanka u na šem s u jeziku up ravo furlanske po-suđen ic e, koje su se uvriježile. Izmj en a .i e I Ovako se prelila prof. H rasti govor i i na Susku, kvarn e r kom otoku, koji je očuvao sta ru čakav;t inu ." Giulio Andret Pirana: Ercole Carletti, GIOV. Batt. Corg-na li, II nuovo Pirana. VO -caholario friulana. Udine, 1935. 61 nast<.:la kod imen a zCII II.i e i d ržave zbo!! ujedinj enj a Ital ij e, koje j e novijeg datum.;. Prema to me tu se ne da ništa mijen jat i ltei/ijat !lalij(tn, italijcinski, Italijanka n eo -logiz mi su, danas usvojen e st rane rije:i. Takva je lingvistička s itu ac ij a, Irad se g leda očima lingvista učenjaka. O tom e mora da vodi računa i .i .ezični č i st il ac, koji h oće da u.iednaču.ie. P. Skok MO JE KOLEGE IL! MOJI KOLEGE ? Cesto čujemo od ško:ova nih ljudi na pr. rečenicu: Moji kolege su vrijedni. Taho slaganje imenice kolega s atribu-tom i promjenljivim dijelom predikata u množini čuo sam često lt Z3~rebu i od ljudi, za koj e treba pretpostaviti da dobro poznaju naš narodn i i književni jezik. Na-meće nam se ritanje, .ie li to pravilno i:i Ilije. T. MJr~tić u Gralll <: lict i stilistic i hrv. i li srp. književno~ jezika, Z3grcb 193 1., na str. 367.-370. govori o ročn0~ t i ime -nica mu;lwga roda na -a. U primierima, koje on tamo navodi, takve se imenice u jednini slažu kao im enice muškoga roda T o potvrduju i pr.mjer i i7. suvremenog govo rnog jezik~: Njegov sluga danas je bo/estan. Što hOće o\lc:j besposlica? Pra-vedan starješinc; uvijek pravo sudi. Voj-voda je dobar i pošten. Listonoša je do-nio danas više piSCIma Tnkav je slučaj uvij ek, k~ d se imenica' na -a odno.,i n a mu~ ku o .obu, al i se o na m ož:: odn os iti II isto vrijeme na mušku i žensku osobu ili samo na že nsku osobu. U takv im pri-mjer ima te se imen ice u jednini obično . lažu kao im enice žens koga rodno On j e nekakva buda/a. Ivan je velika juda. To ti je teška pijanica. Kakva je to pijandura? T J j e ljuta varalica. Milica je moja mu-~tcrija. Petar je moja mušterija . U množini je uz takve imenic e nt ribut i promjenljivi dio prediknta, koji može imati ob lik za mu,ki i žensk i rod, samo II ženskom rodu, ako je \I is'oj r ečen·ic i. P ored Maretićevih primjera, većinoOll iz 62 narodnih pjesama l IZ Vukovih i Daniči­ćevi,h djela, to potvrduju i bro jni prim.ieri iz djela naše no'vije imj'iževnosti: Ajte amo, sluge moje (I. Mažnranić). Hitre sluge poslušaše (I. Mažuranić). Paran ile tri vojvode bojne (Nar. pj.). Pa gdje vidje k<lkav plijen haračJije ljute vuku (I Ma-žun~nić). Pa rč:.sturi haračiije ljute (I. Ma-žuranić). Otud idu tri <lge careve ( ar. pj.». Pa to i age govorile (Mulabdić) U zatvoru posjećuju je otmjene gospode i sve m:y,dĆe dangube (Tres(ć-Pavičić). To su vam prave d<lngube (Veber-Tka'čević) . Kad ja giedč:.m tolike ašigdžije (Vraz), U književnim djelima dvadesetoga sto· ljeća i u suvremenoj književnosti ne pro-vodi se uvijek slaganje tih imenica ni Ll množini po gramatičkom, nega po pri: od-nom rodu: J(ao da tD.mo nema Lupčeka i da se tu ne kese ovi barabe (M. Krleža: ~Hrvatski bog Mars«) Ovi posljednji ili bijahu njegovi, kako ih on nazivaše 1>ko-lege« (A. KovaČić: »U registraturi«). Su-tradan su došla dvojica njegovih kolega (S. Kolar: »lli jesmo ili nismo«). I u zad-njem primjeru imamo slaganje imenice kolega u množini po prirodnom rodu, jer je inače pisac mogao' reći i: Sutradan su došle dvije njegove kolege. On je upotre-bio br·ojnu imenicu dvojic<::, kOja se uvijek odnosi na dvije muške osobe. Ta'kvih pri-mjera ima u našoj suvremenoj književ-nost; više. Baš ta imenica koJega voli i u množini logično slaganje, t. j. slaganje po prirodnom rodu, a ne po gramatičkom. Za nj,om se povode i druge imenice ovoga tipa, k8ko nam svjedoči primjer Krležin. Takvo je slaganje imenice kolega razu-mljivo, jer se ona odnosi samo na mušku 030bu; za žensku osobu imamo oblik kolegica. Maretić je u ~Gramatici« na str. 2(;9. naveo više primjera, u kojima se imenice muškoga roda na -a sla·žu kao imenice muškoga roda i u množini, aN on,o, što s~ s njima slaže, stoji u drugoj rečenic i , a ne u istoj, daide nešto dalje od subjekta: Serdari su ondj·e sad pan-durske starješine' (kao buljubaše), koji tjeraju rdave ljude. Onda on raspiše svi-jem star j.ešinama, da ostave sve, što su gdje zauzeli. Primjeri iz novije književnosti i iz go: vornog jezika upućuju na to, da se i u istoj rečenici poč i nje provoditi logično s laganje Ch imenica u množini analogijom prema logičnom laganju u jednini. Čini s~ , da ' će jezik tu pojavu u tome pravcu sve više razvijati. M. Hraste OSVRTI »KRUGOVI« U SVIJETLU PRAVOPISA Prošlo je već vrijeme, i<ad je na »Kru-gove« trebalo gled zti dobrohotnom bla-gošću, da mlada i nježna biljčica uhvati korijen i procvate. Stabalce je naraslo, očvrsnulo i razgranalo se, pa dođoše već s raznih strana vrtlari , koji potkresaše, što je bilo prebujno, otk inuše kakvu suhu grančicu i izliječi Y e gdjekoju bolest. Tek na jezik i pravopis toga časopi s a nije se dosad nitko o~ vrnuo. Prozbori t ću stoga nekoliko riječi i o »pravopisu« »Krugova«, d01< se na jezik (s grama tičke i s tilisti č ke strane) ne ću osvrtati. Ne znači to , da-kako, da tu nema gramatičkih i stili-stičkih pogrešaka. U pogledu poštivanja owovnih zasada normativne gramatike moglo bi se »Krugovima« štošta prigo-,'ori t i. Našao bi se tako, na priliku, pretinac za kojega (mj . koji) nije znao i neophodna d!1hovna rekvizita, imenica če/vrt postala je muškog i srednjeg roda, jer se u istoj imenici slaže s njome pri-djev u muškom i srednjem rodu (idući i ispunjeno), krnji infinitiv (prepustit) stoji u proznom sastavku, m'iesto trista piše se tristo, da ne spominjemo puteve i pošto s uzrocn\m značenjem , kojemu neki II zadnje vrijeme daju građansko pravo u jeziku. Kad bi se pak gledalo na stili-stičke vrline i nedostatke spomenutog ča­sopisa, onda bi, naravno, trebalo reći, da 

Moje kolege ili moji kolege?

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia