Uredništvo

Uredništvo,

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

59 .reći čak najveća, koja jie moguća, a da se ne povrij>edi bi,tni sastav rIJeCI. Želja je Pravopisne sekciJe, da pisac j slagar bez ikakvih poteškoća ras ~a~­ljaju riječi. Osobito je to va'žno za slagara pri modernim' strojevima, gdje se 'ne slažu pojed3na slova, neg.o se lijeva čitav redak Koliko puta slagar mora poništiti čitav redak, jer mu ne stane II nj baš onoliko slova, Ikoliko je dosad potrebno za pra!vHno rastavljanje. Često samo zbog pogrešnog rastavljanja :pri dosadašnjim zamršenim propisima mora poništiti dva renka i pritom se još mora mučiN, da ugura u redak i kakvo prekobrojno SIlovo, samo ,da ne povrijedi pravilo. Takve će se muk,e smanji'Di' za 900/0" ako se usvoje prijedlozi Pravopisne sekcije. No ne radli se tu samo o mu-kama, nego i o v'elikoj uštedi vremena i troškova. Iznio sam ovdje samo onaj dio prijedloga, koji govori o najzamrše-n'ijim slučajevima. U prvi mah mnogom će se čitaocu učinit:, da tu ima i previše promjena, ali ako se zamisli, priznat će, da su ta pravila jedno-sta'vn~ja od dosada~njih, pa ne će otežat\ nego olakšati pisanje i slaganje po novom ,načinu. Dakako, takve se Jwrjen;:lte promjene ne će moći lilZvršiti II svim ostalim pravopi'snim poglavljima, da se ne povrijedi princip pravo-p.isne postojanosti. Takve korjenite promjene moguće su ipak u poglavlju o rastavljanju riječi, jer ono rješava pretežito tehničke probleme, pa stoga pitanju rastavljanja riječi ne treba davab mnogo veće značenje, nego što zahtijeva sam taj praktični čin. Dakako, sve Je to zasada samo nacrt i prijedlog, pa su do konačnog rješenja toga pibnja svi naši pisci i slagari dužni da se drže pmvi1a, koje propisuje 10. iedar.je Boranićeva Pravopisa. VIJESTI IZ HRVATSKOG FILOLOŠKOG DRUŠTVA Izvršujući zaključke godišnje skupštine od 24. siječnj a, 1953., upravni odbor Hrvatskog filo'loškog društva u Zagrebu pris tupio je osnivanju podružnica po većIm gradovima NaroJne Republike Hrvatske. Tako je o-ve jes-eni osnovana podružn:c3 Hrvats'kog filološkog društva u Rijeci, a ispitane su mogućnosti za o·snivanje podružnica tl Splitu, Osijeku i Karlovcu. Filolozi i ti.h trijo gradova · prihvatili su radosno poticaj godišnje skupštine i izvršili pripremne radove za osnivarnje podružnica. Riječka je p'odružnica osnovala dvije sekcije: sekciju zal IingviMiku i sekciju za nauku o književnosti. Sr-edišnjica će pomoći njezin rad ne ~amo svojim iskustvom, nego i odašiljanjem predava,ča. 60 PITANJA I ODGOVORI Da li Rl/munj ili RU11llln, Talijan ili Italijdn? I. Prem a Broz- I vekov i ću , II, 361 Daničić .ie pisao Rumun. Taj oblik upotrebljava sada i Bel ić, Pravop is, 446 Rumiln, gen. -una, pridjev rumunski. Naziv zeml'je Rumunija ne nalaz i se u Belića. Oblik Rllmunj, rumunj ski, Rumunjska danas .i e o pćenit u hrvatskom dijelu našeg književ-nog jezika. U narodnom govoru oblik Rumunj potvrden je za Srijem. Prid.iev rumunjski upotrebljavao je Budmani. U s tarim našim tekstovima taj naziv nije potvrden, kako je i prirodno, jer je slć:ve n s ki naziv za nj Vlah i Vlaški. Taj naš stari naziv za Rumunje prešao je i u madarski .i u turski JEZj;:: mađarski Olah, 0lah-orszag »Rumunj, Rumun'jska«, tur-ski lfI ak, Karaiflak kao naziv rumun.i~ke kneževine Muntenijc ( = njem. Wć:l a che i), od koje se i u rumunjsko m jeziku jedan dio zove Vlasca. Naziv Rumunj dolazi od s tar ijeg ru -munjskog rumi n, o d lat inskoga r iimtinus. Tu je rumunjski jery, pisan i ili a, zami-jenjen naši m na'jbližim velarnim samo-glasnikom u. Cincarsld oblik aromin, gdje ti stoj i po zakonu cincarske fonetike pred r (uporedi turski Urus za Rus, Urum za Roma u grčkom izgovol u), nije uopće ušao u naš narodni govo r. .Makedoncima je cincars'ki govor vlaški. Postavlja se pitanje, :;:ašto se govori u Srijemu i u Hrvatskoj Rumunj, a zaš lo . Srbi pi šu Rumun, sa -n mjesto -nj, kad taj oblik dosada nije uopće potvrden u narodnom govoru. Zavr; no -n mjesto -nj odgovara doduše bo lje rumunjskom obliku negoli -nj. Držim, da je to nastalo zbog historij-skih razloga. Naziv zemlje i države rum. Romania i u rumunj k'om jeziku dalira istom od 1860. ili 1862., kada je knez Cuza ujedinio dunavske irumunjske kn(!ževine Munteniju i Mol'dovu, tur ld Karaiflak i Karabogdan, u rumunJ s!{ u državu. Tal sl užbeni naziv pr ihvati še i Srbi. Posve j e prirodno, da se kod IIjih prema' njemu I,a že . Rumun i rumunski. Druga je historij sk a situacij a kod Hrvata na zapadu i u Srijemu, u IHa je-vima, kO.1i su nekada pripadali Vojnoj krajin i. U tu krajinu išao je i rumunj sld gra ni čar ki puk (regimenta) u I( a ranše-bešu. Hrvatski i srpsl<i g l aničari zvali su ih Rumun jaši . Imali su čak i remenje drukčije boje negoli o tali graničari. Ru-mun'jaš j e nastalo od rum. Romanas, Upor. rumunj ski st ih: Romii nasul o iubeste ca sufietui sa u, »Rumunj ga ljubi ( = svoj jezik) l<ao svoj u dušu«. Taj oblik bio je mal o prilagoden našim riječim a dočetkom -njaš kao gunjaš od gunj, korn j aš od kora. Prirodno je, da je: i Rumun bilo iz-mijenjeno u Rumunj prema nazivu haljine gunj, koju nose baš rumunjsl;:i p ast iri. Il. ;\la hrvć: t ' koj stra ni govori se općenito Talij(in m. gen. Talij a na prema f. Tall-i ~ lll( I. Prema f. može se mocija izraz iti u m. i na -ac: Talijanac, što točno odgovara našim tipovima Slovenac, Slovenka i t. d. Karadžić je upotrebljavao takod er Tali-Jali <IC, Talijanka (posljednje u dva ~na­čenj a : »1. žena talijanske narodnosti, 2. pu ' ka talijanske provenijencije«). Pridjev talijdr;ski upotrebljavao je DlIničić . Tako se govori i u primorskim krajevima, s tom razlikom, da se mjesto -lija kaže -!ja: tJ-ljansk i (Hrvatsko Primorje)L Ti oblici bez početnog i- s lari ll. U 19. vijelw, kad su e t alija nske države ujedinile nakon borbi, št,) ih je vodio po-kret zvan Risorgimento, i Ilovostvorena država dobila službeni naziv, Italij a, na-s tala je Ila hrvatskoj strzni bifurkacija. Zemlja i država zove se !talija, 3 jezik i narod bez i-o Kod graničara, 'koji su u Ita-liju išli preko Furlandije, nema te bifur-kacije. Ličani i Zumberčanl ne poznaju je • 

Vijesti iz Hrvatskog filološkog društva

123 Sjeveroistočni spori (Srijem i okolni krajevi) imat će u dugo, muzički izrazito visoko, e niže, kraće, slabije. Jugoistočni (na raznim krajevima Dalmacije) ima niže i kraće u, udar je jači, početak viši, e će pak biti više, duže (kod ove riječi zbog sonanta još duže), jače. Svi su ovi komparativi uzeti u odnosu na centralni spori. Tu su oba samoglasnika ujednačena i dužinom i visinom i snagom, samo se, jasno, ipak osjeća, gdje je naglasak. Akustički je dojam (bar za moje uho, možda je i navika) čist, uravnotežen, bez obojenosti, bez prizvuka. Mislim, da je objektivno, ako kažem, da je centralni spori i ljepši i pogodniji i da samo on može postati ortoepski standard. Samo nažalost on je i najteži za uvježbavanje. To mogu reći iz vlastite prakse. I sjeveroistočni i jugoistočni mnogo je impresiv-niji, mnogo se lakše oponaša, brzo se prilijepi i spikeru i glumcu. Ali ako izgovc.-rimo na pr. kompozitor s bilo kojim sporim osim centralnoga, riječ postaje ne-ugodna svakome, tko je navikao na izgovor kompozitor. Iako je glavni uzrok otporu ustaljenost navike i nedostatak potrebe za promjenom, neobičan, stran, provincijski, »folk1oran« akustički dojam ovih dvaju sporih akcenata ipak pojačava taj otpor. Ali ako se ispravno izgovori kompozitor, s centralnim sporim, onda se akustički dojam ne razlikuje bitno od izgovora kompozitor, razlika je više u stupnju, više u kvantiteti nego u kYaliteti. Zato je jedini izlaz iz spora oko tuđica na -or istodobna brir,a i za ispravan akcent i za niegov ispravan izgovor. A upo-rište se može naći i u teoriji i u praksi. VIJESTI IZ HRVATSKOG FILOLOSKOG DRUSTVA Na prvoj sjednici u mjesecu veljači konstituirao se odbor Hrvatskog filološkog društva tako, da su za potpredsjednika izabrani sveučilišni profesori dr. Stjepan Ivšić i dr. Mirko D~ano­vić, za blagajnika sveučilišni asistent Vladimir Vratović, a za knjižničara sveučilišni profesor dr. Veljko Gortan, koji je prije toga kooptiran u odbor. Utvrđen je i red predavanja za proljetno razdoblje. 7. travnja predavat će u X. dvorani Filo-zofskog fakulteta prof. Stjepan Ivšić o karakteristikama novoštokavske akcentuacije, a 5. svibnja prof. Ljudevit Jonke o ideološkim osnovama hrvatske filološke škole 19. stoljeća. Preda\·anja počinju u 19 sati. U sekciji za teoriju književnosti i metodologiju književne povijesti predavat će 14. travnja asistent Jure Kaštelan o biografiji i književnom djelu, 28. travnja asistent Mir031av Beker o ame-ričkom književnom kritičaru Edmundu Wilsonu, 12. svibnja prof. Fran Petre o ekspresionizmu i 26. svibnia prof. Zdenko Skreb o književnom teoretiku Emilu Steigeru. Predavanja se drže u Društvu sveučilišnih nastavnika u Kavurićevoj ulici br. 17, u 20 sati. Na istom mjestu, također u 20 sati, drže se i predavanja u sekciji za opću lingvistiku. Tako će 21. travnja govoriti prof. Cvjetko Job o lingvističkom arhivu i filološkoj dokumentaciji, alO. svibnia prof. Josip Hamm o putovima i zadacima suvremene slavistike. Poslije svakog predavanja otvara se diskusija o iznesenim problemima. Predavanjima mogu prisustvovati svi članovi Hrvatskog filološkog društva. Uredništvo tJezikao zahvaljuje se ovom prilikom g. Franji Petričeviću iz Splita, koji je za časopis tJezik« priložio osam tisuća dinara. 124 P I T A N J A lOD G O V O R. I UNAKRSTAVANJE DVIJU SINTAKTIČKIH KONSTRUKCIJA U našem novinskom stilu vrlo često susre-ćemo konstrukciju direktnog objekta uz refle-ksiv se u značenju neodređenog ličnog subjekta (francuski on, njemački man); primjerice: ko-jim se daje veću slobodu (Vjesnik, 7· II.1953·, str. 3.) mjesto veća sloboda. Isto tako unakrštava se konstrukcija vremena u genitivu i akuzativu; primjeri: ovaj puta, prvi puta, prošli puta, po drugi puta, za ovaj Pil ta, kad lie znamo po koji puta već. Tu je pridjev li akuzativu, kao da se kaže prvi put, svaki put, koji put, što bi bilo ispravno. Mjesto toga uvriježila se u saobraćaj nom i novinarskom, naroči, o zagrebačkom, govoru kompiomisna konstrukcija, i to na najčudno­vatiji način, da je pridjev u padežu akuzativne konstrukcije vremena, a imenica u gtCnitivnoj konstrukcij i \'remena. To je svakako barbarizam jednak onome gore, gdje je upotrebljen objekt u akuzativu, kao da je glagol bez rl!f1eksiva. Čistilac jezika, koji radi na njegovoj kulturi, ovdje ima svakako lagan posao. Treba izbje-gavati nepotrebno unakrštavanje konstrukcija, reći će . Treba kazati: daje se veća sloboda, svaki put ili svakog puta i t. d. Uspor. Maretić, Jezični savjetnik, str. 120., S. v. put i str. 130., S. V. se. Petar Skok KOMPARATIVNE VARIJANTE SINONIMNOG ZNAČENJA Komparativ drukčiji i prilog drukČIje govori se i piše na dva načina: drugačiji, drugačije, drugojačiji, dl·ugojdčije. Sva tri oblika imaju jednako značenje. Belić, Pravopis, 176, do-pušta sva tri, navodeći kao priloge još drukče pored drukše, drugače, drugo jače, dok Boranić, lIO, ima samo drugačije, drugojačije pored arukčije i drukče. Sto se tiče postanja, lako je objasniti postanje od drugačiji i drugojačiji, a teško je naći razlog za sinkopu samoglasa -a- u drukčiji. Pomoć\l sufiksa -ako, koji se nalazi u ,aki, ovaki, onaki, svakaki, stvoren je od drug(i) prilog drugač, koji se govori u kajkavskom i čakavskom, a u štokavskom komparativ na -iji drugačiji, drugačije. Tako se može govOliti i u kajkavskom hrvatskom i čakavskom. Od svakoji stvoren je s pomoću istoga su-fiksa svakojaki. Analogijom prenijet je -ojak na drug i stvoren komparativ drugojačiji, koji govorI! štokavci, a ne govore ni čakavci ni kaj-kavci, premda imaju svakojaki. Sinkopa vokala -a- u drukčiji mislim da je nastala analogijom prema drugdje. Oblik druk-ČIji, koji je nastao odatle, danas se više upo-trebljava u govoru i pismu. Tendencija je je-zičnog razvitka prema kraćem obliku, analogij-skom. Jezičnom čistiocu i tu je lagan posao. Dat će prednost obliku drukčiji, koji nije pravilan, ali se više upotrebljava. Njt:mu ne će biti teško da stvori odluku ni kod spomenutih priloških varijanata. Pri pitanju, koji će se od njih uzeti u književni jezik, držat će se jezične tendencije. Prilozi drukčije, drugačije, drugojačije zapravo su srednji rodovi komparativa, dok su drukče, drugače, drugojače nastali dodavanjem priloškog nastavka -e na dočetak -k od -ako, -ojako, a u drukše izmijenjena je suglas nička grupa -kč­u -kš- prema komparativima lakši, mekši, i t. d. Jezični uzus današnjih pisaca na zapadu i istoku daje prednost prvoj seriji. Petar Skok ŽITARICA ILI ŽITO? Čudi se jedan naš čitalac, što u tekstovima nalazi riječ žitarica ondje, gdje bi trebalo sta-jati žit(), jer >lžitarica u rječniku (Ristić-Kan­grga) znači ono, u što se meće žito«. Ali ne čudi se tako samo ovaj na~ čitalac nad pojedinom riječju, nego se mnogi naši ljudi uopće čude, što neka riječ ima i drugačije značenje od onoga, na koje su navikli u svome kraju ili na kakvo su naišli u kojem rječniku. Naše jezično blago nije još u cjelini popisano, a ni popisanim riječima nisu zabilježena sva 

Vijesti iz Hrvatskog filološkog društva

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia