Nives Ritig-Beljak

Ritig-Beljak, Nives

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

332Narodna umjetnost XVIIIi kvalitetu Stojkovieeve varijanteuzela kao gotovu cinjenicu da biizrekla tvrdnju koja se tice zivotausmene balade u tekstu 0 nasimnarodnim baladama: »Daleko posleVuka, takoreei u nase doba, Geze-man je bio svedok, slusajuci jednogvrsnog pevaca sazliju, da se baladao pogibiji brace Moriea, duga oko160 stihova, peva uz muzicku prat-nju finog zicanog instrument a i daje peva muskarac ... « (16). Gese-mann je, medutim, slusao jednogkafanskog pevaca koji je svoj repe.r-toar upotpunio baladom 0 Moricimada bd udovoljio odredenom sloju sa-rajevske kafanske publike. On jedaleko od »vrsnog pevaca« kada jerijec 0 tradiciji pjevanja Moriea, sasacuvanog Gesemannovog snimkavidi se da je to jedna posve skrom-na i nerazvijena varijanta, ali nijepotrebno imati Gesemannov snimakda bi se znalo da on nije slusaoltjednog vrsnog pevaca sazliju«, jerovaj zasluzni njemacki slavist izri-~ito navodi - odmah ispred mjestakoje i autorica citira - da se Stoj-kovic pratio violinom: »... NjegaslusatJi, kako on te stare pesme pevai svira, najbolje kad je sam, s.amosa svojom violinom, to je nezabo-ravna radost ... « (0 bosanskim sev-dalinkama, »Prosveta«, 21/1937, 10/12, str. 687. Podvukao M. M.).Inace je u knjizi vidljivo da au-torica uglavnom dobro poznaje gra-d:u 0 kojoj pise. Toosobito vazi zaepohalni zbornik nasih narodnihpjesama poznat kao Erlangenski ru-kopis, za cije se tumacenje autoricamoze smatrati jednim od najpozva-nijih strucnjaka u sadasnjem tre-nutku. (Autorica, medutim, grijesikada u tekstu Fragmenti 0 Erlan-genskom rukopisu - str. 239 d 261- tvrdi da je Gesemann »delikatno«i »iz obzira« izostavio neke lascivnestihove, jer je to priredivac ruko-pisa ucinio na zahtjev redakcionogodbora ondasnje Srpske KmljevskeAkademije u Beogradu, u cijoj seediciji rukopis pojavio, kao sto jeto izricito naveo objavljujuci samogodinu dana kasnije sporne stihoveu odjeljku Nachtrlige zum Text derErlanger Handschrift 'knjige Studiensur siidslavischen Voksepik, Rei-chenberg 1926).Vidljivo je takod:er iscrpno po-znavanje pjesama iz Karadzicevihzbirki, osobito korpusa koji sacinja-vaju pjesme »na medi«, kako ih jeKaradzic oznacavao, tj. balade i ro-mance. Prostorom prelaznih vrsta iIigranicnih oblika, kako se balade iromance takoder nazivaju, autoricase ina~e najsigurnije kreee. Knjigei izbori koje je do sada objavilakvalifioiraju je kao jednog od vrs-nijih poznavalaca ovih pjesnickihvrsta u nas. Autorica je u najnovi-jem izboru (Antologija narodnih ba-lada, Beograd, 1978) nacinila prod ori na prosto.r slovenackog i makedon-skog jezicnog podrucja, a jos potpu-nijem uvidu na srpsko-hrvatsko--muslimansko-crnogorskom jezicnompodrucju trebalo bi da prethodi bli-ze upoznavanje sa kajkavskom i ca-kavskom gradom, koja je i u naj-novijim zapisima vrlo bogata.Najzad, kada se svedu svi doma-saji i iznesene slabosti ove knjige,moze se ustanoViiti da je ona vecimdijelom udovoljila onom idealu ko-jem je autorica tezila posudivsi zanaslov jednu zaboravljenu sintagmuciji je tvo.rac pjesnik Laza Kostic- iivi palimpsesti - kojemu se au-torica dzravno oduzila nadahnutimtekstom 0 pjesnikovu bavljenju ba-ladom 0 smreu rastavljenim ljubav-nicima (»Smrt Omera i Merime« -»omiljenica« Laze Kostica).Munib MaglajlicJosip Kekez, Bugarscice, starinske hr-vatske narodne pjesme, Cakavski sabor,Split 1978, 272 str.Literatura 0 bugars6icama nije si-romasna, no 0 tom »jedinstvenomhrvatskom usmenom obliku« (J. Ke-kez) manje je objavljivano na pod-rucju same Hrvatske, negoli drugdje.Bugarscice postaju elitni folklo-risticki problem jos u vrijeme Mi-klosi6a (Bee, 1870) te BogiSiea, cijedzdanje (Beograd, 1878) sadrzava i333Prikazi i kritikesedamdeset i sest tekstova bugar-seica.Kekezova antologija je u svojempredgcvcrnom dijelu monografskogkaraktera. Mislim da ne postoji nitijedan vazan problem vezan uz bu-garscice a da ga Kekez jasnom ar-gumentacijcm nije pokusao djesiti.Pocnimo od nas,lova: Kekez odabi-re termin bug a r sci c e, a ne pre-uzima Bogisicev stokavski terminbugarStice, cija je uporaba dodanas redovitija. S punim se opra,v-danjem vraca tom starom terminu(spominje ga u XVI. stoljecu nasprvi »zapisivac« bugarseica PetarHektorovie) cija uporaba ne narusa-va stokavsku jezicnu zakonitost, ka-ko je to smatrao Bogisie. Josip Ke-kez postuj e takoder cinjenicu da ve-cina poznatih bugarscica potice izprimorskog podrucja, pa i to oprav-dava termin bugarseica. Autor an-tologije takoder demistificira onusiroko poznatu dilemu etimologijenaziva bugarseice (da li tumaCitinaziv bugarskim imenom, izvesti izlatinskog carmen vulgare, iIi je na-ziv u vezi s glagolom bug.ariti). Ke-kez razlozno smatra da je dilema 0podrijetlu suviSna ako se postujegrada, kazivaci, te naziv bug a r i t ipoznat samo u narodu u kojem subugarseice i zapisane. Natuknicutakvu rjesenju dao je Danicie. Za-nimljivo je da zapisi bugarseica do-laze i pronalaze se samo na zapad-nom dijelu Balkana.Bugarseica je malo, tocnije, maloih je sacuvano. Kekez je svjestan togmanjkavog inventara, ali ipak na-stoji pratiti bugarseice u dinamic-kom procesu. S tog gledista predlozitce :i novu klasifikaciju grade. Testarinske pjesme dugog stiha dijelitako na 1. tipicne, II. s inflitracijomepskog, III. lirsko-epske, IV. mjesne:peraske i druge. To je po rijecimaautora tek uvjetna klasifikacija, alimisl;im da je v.r1oprihvatljiva.U odlomku B. Klasifikacija i od-govor na pitanje sto je zapravo bu-garscica, Kekez naglasava da je bu-garseica lir,ska pjesma »jer njenatehnika kazivanja nije epska neg.olirska« (str. 20). Izabrana grad,a, ka-ko nam je Kekez prezentira, poka-zuje da su se bugarseice tijekomstoljeca i stilski d tematski mijenjale.Bitna odlika zajednistva medutimostaje: radnja, bugarsCice formiranaje na baladni naNn - postoji za-misljeni red, ravnoteza grupe koju uodred:encm trenutku remeti »indivi-dualno prirodeno zlo u covjeku« (J.Kekez).o karakteristionoj formi bugarsei-ce cbilno se raspravlja na str. 22.Autor je vrlo studiozno prirediocetvrto poglavlje: Tr,ag.ovibugarsciceu pisanoj knjizevnosti. Otkriva nami ovaj mali paradoks: »U rasponu odpocetka pismenosti pa do osamna-estog stoljeea hrvatska se pisanaknjizevnost vise prozimala s poeti-kom epske Ii lirske usmene pjesmenegoli s poetikom bugarseice, ali jeu tom vremenskom rasponu bugar-s6ica najcesee biljezen oblik usmenepoezije« (str. 56).Kekezova antologija sadrZava 49zapisa bugarscica, cd onih odavnapoznatih i cijenjenih do fragmen-tarnih ali zanim1jivih nalaza. Po-sebno. su zanimljivi komentari gra-d:e: inf.ormativni i razumljivi onimakoji traze poduku, ali i dov,oljno is-crpni. Ima tu poda:taka 0 seobi grad:eiz arhiva u arhiv a nade se i poda-tak 0 signaturi pojedine pjesme.Uz bibliografiju 0 bugarseicamaantologija je dopunjena rjecnikommanje uobic,ajenih rijeci, kazalompjesama prema pocetnom stihu tefotokopijom dzabranih stranica ruko-pisne grade.Kekezov prisan naCin izrazavanjaponudit ce ovu antologiju i onimakoji su je namjeravali tek povrsnootvoriti.Nives Ritig-BeljakVuk Stefanovic Karadzic, Crven ban.Erotske narodne pesme, Izabrao d prire-dio Blagoje Jastrebic, Prosveta, Beograd1979,164str.Antologije narodnog pesniStva, bezobzira na svoje domete i pretenzijeprirediva:ca, cdavno vee ne izazivaju

Josip Kekez, Bugaršćice, starinske hrvatske narodne pjesme, Čakavski sabor, Split 1978, 272 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia