Adalbert Rebić

Rebić, Adalbert

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Bogoslovska smotra, 80 (2010.) 1,  11-1711uvodnik  prologue  exordiumUZ STOTU OBLJETNICU BOGOSLOVSKE SMOTRE RAZMIŠLJAMO O SAVEZU S BOGOMAdalbert REBIĆ Nova Ves 5a, 10 000 Zagrebadalbert.rebic@zg.t-com.hrO stotoj obljetnici Bogoslovske smotreBogoslovska smotra ove godine slavi jubilej: sto godina od pojave njezina prvoga broja (1910. – 2010.) i osamdeset svojih godišta. Profesori Bogoslovnoga fakul-teta u Zagrebu odmah su nakon otvaranja novoga Hrvatskog sveučilišta 1874. godine mislili na izdavanje stručnoga teološkog časopisa. Međutim, prošlo je trideset i pet godina do pojave prvoga broja Bogoslovske smotre 1910. godine. Tih 35 godina urednici Josip Pazman i Fran Barac obilježili su u predgovoru prvog broja Bogoslovske smotre riječima »post tot discrimina rerum«, to jest poslije toliko nevolja »pojavila se konačno Bogoslovska smotra«1. Danas bismo razmišljajući o povijesti Bogoslovske smotre mogli ponoviti riječi post tot discrimina rerum jer su se na ovim prostorima u ovih posljednjih sto godina događali strašni ratovi, nestajala su carstva i kraljevstva, prekrajale granice, ubijali ljudi i uništavale kulturalne vrjednote u ljudima, u prostoru i u vremenu. Imala je Bogoslovska smotra kroz sve ove godine svu silu poteško-ća i problema. Unatoč upornom pozivanju uredništva Bogoslovske smotre da »se svi okupimo oko ove naše Bogoslovske smotre, sjedinimo sile, pa jedni pe-rom a drugim pretplatom – potpomažimo to mlado i novo hrvatsko katoličko poduzeće«2, ona je dva puta prestala izlaziti 1919. i 1945. godine, neposredno nakon dvaju svjetskih ratova.1 UREDNIŠTVO, Predgovor, u: Bogoslovska smotra, 1 (1910.) 1, 1.2 UREDNIŠTVO, Predgovor, u: Bogoslovska smotra, 1 (1910.) 1, 3.Adalbert REBIĆ, Uz stotu obljetnicu Bogoslovske smotre razmišljamo o Savezu s Bogom12Nakon Prvoga svjetskog rata Bogoslovska smotra se ponovno pojavila 1922. godine, kada ju je prihvatilo na svoj trošak izdavati novoosnovano teo-loško društvo Hrvatska bogoslovska akademija (HBA)3. Od toga vremena urednik Bogoslovske smotre je Stjepan Bakšić a 1925. godine HBA mu je dodijelio uredni-ka pomoćnika, Andriju Živkovića. Tako je fi nancijski i personalno opremljena Bogoslovska smotra izlazila sve do 1944. godine. Premda je teološko društvo HBA imalo značajnih fi nancijskih poteškoća, Smotra je ipak izlazila. Na jednoj se skupštini teološkoga društva HBA Fran Barac žalio ovako: »Gospodo, neka mi se ne zamjeri, što se žalim na mnoge članove našega klera, koji bi lako mo-gli pripomoći fi nancijski radu HBA-a ipak mnogi ne čine toga, kao da se HBA njih ne tiče! (...) Kler je naš u prošlosti toliko činio i žrtvovao za kulturu svoga naroda, za razvoj svoje hrvatske i crkvene knjige. Zar ćemo mi prekrižiti ruke nad tim radom i uživati samo plodove?«4 Pojavom totalitarnog ateističkog komunističkog režima 1945. godine sve su vjerske kulturalne djelatnosti bile dokinute, pa tako i Hrvatska bogoslovska akademija a s njome i Bogoslovska smotra. Poslije 1944. nastupila je najdulja kri-za u izdavanju Bogoslovske smotre. Godine 1962. Fakultetsko vijeće Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu odlučilo je ponovno izdavati Bogoslovsku smotru. Posredstvom Jan-ka Oberškoga koji je tada bio predsjednikom Hrvatskog književnog društva (HKD) Fakultetsko je vijeće uspjelo dobiti pristanak gospodina Luke Perinića, upravitelja Društva, da prihvati nakladništvo časopisa. Glavnim je urednikom bio imenova Jordan Kuničić. Bio je urednikom do 1970. godine, kada se za-hvalio na službi urednika iz zdravstvenih razloga. Te godine je Vijeće ime-novalo glavnim urednikom Adalberta Rebića koji je tu dužnost obnašao do 1994. godine. HKD je Fakultetskom vijeću 1977. godine otkazao nakladništvo Bogoslovske smotre te je Vijeće zamolilo Kršćansku sadašnjost da ona preuzme nakladništvo i fi nanciranje Bogoslovske smotre. Kršćanska sadašnjost je prihva-tila zamolbu i preuzela nakladništvo Bogoslovske smotre. Kroz sve vrijeme, do danas, Kršćanska je sadašnjost nakladnik Bogoslovske smotre. Od 1995. do 2000. godine glavnim i odgovornim urednikom bio je Stjepan Kušar, a od 2001. do 2007. godine (broj 2) Tomislav Z. Tenšek. Od 2007. godine (broj 3), na toj je dužnosti Željko Tanjić.Danas se o razvoju suvremene hrvatske teološke znanosti ne može govo-riti bez Bogoslovske smotre kao glavnog i gotovo jedinog hrvatskog stručnog teo-3 Tomislav J. ŠAGI-BUNIĆ, Apel čitateljima Bogoslovske smotre, u: Bogoslovska smotra, 47 (1977.) 4, 353-376.4 Isto, 359.Bogoslovska smotra, 80 (2010.) 1,  11 -1713loškog časopisa u Hrvatskoj – barem kroz dugi niz godina – koji je kroz posljed-njih 100 godina suvremenim hrvatskim teolozima bio glavno sredstvo teološkog komuniciranja. Bogoslovska smotra je najbolji pokazatelj putova hrvatske teološke misli kroz to vrijeme. Ona je riznica teološkog znanja, neiskopani rudnik dra-gocjenoga teološkog blaga. U njoj su pisali i tako svoja teološka saznanja drugi-ma priopćivali naši glasoviti teolozi prošlog i ovog stoljeća. Da nabrojim samo neke od njih kojih više nema među nama: Vjekoslav Bajsić, Stjepan Bakšić, Frane Bulić, Hijacint Bošković, Pavao Buturac, Ivan Cenkić, Đuro Gračanin, Vilim Keilbach, Anton Kresina, Jordan Kuničić, Dominik Mandić, Juraj Pavić, Janko Oberški, Svetozar Ritig, Aldo Starić, Tomislav Šagi-Bunić, Franjo Šanc, Ivan Škreblin, Urban Talija, Marijan Valković, Miroslav Vanino, Antonin Zanino-vić i mnogi još živi teolozi, bilo profesori Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu bilo profesori teologije na drugim teološkim učilištima.5Od početka prošloga stoljeća Bogoslovska smotra čvrsto stoji na brani-ku kršćanske vjere i hrvatske bogoslovne kulture. Kroz nju i po njoj naši su vrsni bogoslovci produbljivali poimanje Boga koji je sklopio Savez ne samo sa starozavjetnim narodom nego i sa svim narodima svijeta, i s nama kršćanima katolicima u hrvatskome narodu.Danas je Bogoslovska smotra integralni dio djelatnosti Katoličkoga bogo-slovnog fakulteta u Zagrebu. Ona je oruđe pomoću kojega Fakultet također pokušava postizati svoju svrhu, to jest: njegovati i promicati teološke discipli-ne, kao i one koje su s ovima povezane, na pomoć Božjem narodu, a posebno crkvenim službenicima, u jačanju kršćanske vjere, kako bi se ona što potpuni-je razumijevala, uvijek cjelovito čuvala, rasla i širila. Bogoslovska smotra služi Fakultetu poglavito u tome da on može uspješno promicati teološki napredak primjenjujući sva sredstva koja su potrebna i korisna za znanstveno-istraži-vački rad u tim disciplinama i za priopćenje postignutih rezultata drugima. Ona želi i ubuduće promicati teologiju u našoj domovini Hrvatskoj, tumačiti i posadašnjivati nauk Drugoga vatikanskog koncila. Želi produbiti svoju osjet-ljivost za konkretne duhovne i pastoralne probleme u nas i pružati čitateljstvu solidne prouke tih problema. Želi i dalje biti časopis ujedinjavanja svih naših teoloških sila, stvaranja novih teoloških kadrova. Želi svojim čitateljima dati solidnu, zrelu i sigurnu teološku orijentaciju za sadašnjost i budućnost. Želi nadasve ostati na razini europske i svjetske teologije. U tu svrhu želi otvarati nove putove i nove vidike u produbljivanju teološke spoznaje.6 5 Adalbert REBIĆ, Sedamdeset godina i pedeset godišta Bogoslovske smotre, u: Bogo-slovska smotra, 50 (1980.) 1, 7.6 Usp. Isto, 8.Adalbert REBIĆ, Uz stotu obljetnicu Bogoslovske smotre razmišljamo o Savezu s Bogom14Ne možemo a da prilikom ove stote obljetnice Bogoslovske smotre ne oda-mo zahvalnost svim urednicima i svim člankopiscima koji su radili na njezino dobro i samim time na razvoju teološke znanosti u hrvatskome narodu.Savez – odnos privrženostiS posebnom radošću nudimo o stotoj obljetnici Bogoslovske smotre svojim či-tateljima obradu biblijske teme Saveza, središnje teme cijeloga Svetoga pisma, i Staroga i Novoga zavjeta. Upravo Savez Božji s ljudima poručuje kako je Bog Biblije osobni Bog, pun dobrote i silaženja k ljudima. On sažimlje srž, bit religije staroga i novoga Saveza, tako da je prema Dan 11,28.30 »sveti Savez« istoznačan s religijom Izraela. Tema Saveza Boga s ljudima bila je temom međunarodnog znanstvenog simpozija hrvatskih i inozemnih bibličara u Zagrebu u listopadu 2008. godine. Nju su bibličari temeljito obradili iz svih vidova, svaki sa svoga gledišta. Što je savez drugo nego dogovor, prešutan ili izričit, da se bolje i sigurnije živi zajedno. Takve saveze ili dogovore o uzajamnoj privrženosti činimo kroz cijeli život, i kad smo mali i kad smo odrasli, već prema svojim potrebama, težnjama i ugrozama. Već djeca traže zaštitu od jednoga ili od više odraslih koji im ugrožavaju sigurnost. Vrlo rano ljudi uče da se treba udruživati radi obrane svojih prava. Kad odrastu, oni množe ugovore i dogovore, saveze i partnerstva radi gospodarskih interesa, radi većeg blagostanja, radi izmjene dobara, radi mira i sigurnosti ... Sklapaju prijateljske veze, ženidbene veze. Ima u tim savezima nekih konstanti. Saveznici si obećavaju uzajamnu privr-ženost, ostaju jedni drugima vjerni, jedni druge izvješćuju o mogućim opa-snostima, o mogućim ugrozama, o zajedničkim protivnicima i neprijateljima. Iznevjerenost takvu dogovoru smatra se izdajom.Sklapanje takvih prijateljstava biva zapečaćeno nekim obredom, danas najčešće svečanim objedom, čašom vina i zdravicom za sretnu budućnost, stiskom ruku pred fotografi ma. Ženidba, savez po svoj svojoj odličnosti, nužno u duhu tradicije pretpostavlja obred u crkvi (ili općini), izmjenu pr-stena, svečano izrečena obećanja koja sačinjavaju bit saveza, svadbu, svečani ručak ... K tomu nužno pridolaze još i svjedoci, kumovi, koji jamče za izreče-nu uzajamnu vjernost.Biblija obiluje takvim sklopljenim prijateljstvima muževa i žena, obiluje opisima saveza sklopljenih između pojedinaca i naroda. Takav je bio savez izme-đu Abrahama i Abimeleka radi mirnog korištenja izvora vode koju su zajednički koristili (Post 21,22-23), između Gibeonaca i Jošue (Još 9), između Davida i Jona-Bogoslovska smotra, 80 (2010.) 1,  11 -1715tana (usp. 1 Sam 18,3 i 23,17-16). Najuzvišeniji Savez, savez po svoj svojoj odlič-nosti, bio je Savez između Boga i njegova izabranoga naroda u Starome zavjetu, sklopljen posredstvom Mojsijevim na brdu Sinaju (Izl 24,1-18).Kasnije kad se Izrael našao u teškoj situaciji, suočen s velikim silama, pao je u napast da se savezima poveže s moćnijima od sebe: »Savez sklapaju s Asirijom, ulje nose u Egipat« (Hoš 12,2). Mnogi proroci osuđuju te političke saveze jer njima kraljevi Izraela traže sigurnost izvan moći svoga Gospodina. Obrede koje Izraelci obavljaju sklapajući savez preuzeli su od susjednih naroda. Partneri žrtvuju životinju ili više životinja. U Izraelu, u drevna vreme-na, bio je običaj sjeći žrtvovanu životinju (na primjer tele) na pole i onda proći posred tih pola govoreći: Neka mi se dogodi kao ovoj životinji, ako razvrgnem ovaj Savez (usp. Jr 34,18-19, Post 15,9-18). Krv, simbol života, ima veliku ulogu u obredima sklapanja saveza. Katkad saveznici u spomen svojih obećanja po-stavljaju kamen (stećak) kao što je to slučaj prilikom sklapanja saveza između Jakova i Labana (Post 31,51-54). Zajednički objed sastavni je dio obreda skla-panja saveza. Polaganje prisege to je svečanije i svetije što je veće božanstvo koje prizivaju za svjedoka. Nema svečanijeg i važnijeg čina nego što je savez sklopljen ispred Gospodina. A kada su partneri saveza s jedne strane izraelski narod a s druge sam Gospodin, to je onda vrhunac saveza, Savez po svoj svojoj odličnosti, koji mi zovemo Savezom Gospodnjim. U hebrejskoj Bibliji, riječ »savez« (hebrejski ברית, berit) pojavljuje se 287 puta i 47 puta u grčkom dijelu Biblije (grčki διαθήκη, diathēkē). Katkad znači obične ugovore i dogovore među ljudima (55 puta) a najčešće označuje odnos između Boga i izraelskoga naroda (u Starome zavjetu 279 puta). Najčešće se tu misli na Savez sklopljen na Sinaju, no ima i drugih saveza. Možemo ih razvrstati u dvije skupine. U prvu skupinu spadaju uzajamna obećanja (obveze), u kojima se Izrael i Gospodin obvezuju, svatko sa svojim pravima i obvezama. To je tip Saveza koji je Mojsije sklopio na Sinaju: »I bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog« (Ez 36,28). Vjernost Božjem zakonu izvor je blagoslova, a nevjernosti prema Savezu kažnja-vaju se i na kraju Savez se razvrgava. Taj Savez, jedanput razvrgnut, može se obnoviti, kao što to dokazuje Savez koji je Jošue sklopio u Šekemu (Još 24,25) ili kasnije Jošija za velike vjerske obnove 622. godine (usp. 2 Kr 23,3). U drugu skupinu spadaju jednostrana bezuvjetna obećanja u kojima se Gospodin samoi-nicijativno zalaže za čovjeka i njegove potomke, bez partnera. To su savezi kao onaj s Noom (Post 9), s Abrahamom (Post 17), s Aronom i svećenicima (usp. Ps 89,4.29.35.40; Iz 55,3), savez s Davidovom dinastijom: »Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin: ako učini što zlo, kaznit ću ga ljudskom šibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski. Ali svoje naklonosti neću odvratiti od njega« (usp. 2 Sam Adalbert REBIĆ, Uz stotu obljetnicu Bogoslovske smotre razmišljamo o Savezu s Bogom167,12-15). Ovo je mjesto temelj mesijanske nade (evanđelist Luka ga rabi za svoj izvještaj Navještenja, Lk 1,30-33). Prije Ponovljenog zakona izraz »savez« nije se, izgleda, upotrebljavao u teološkom značenju. Ne pojavljuje se u povijesti Davidovoj, ni u povijesti Ili-jinoj ili Elišejevoj, ni u proroka 8. stoljeća. Međutim, stvarnost koju taj izraz znači bila je u svih njih prisutna, i seže do vremena otaca, do Abrahama, Izaka i Jakova, stvarnost Božjeg odnosa s narodom kao odnosa ljubavi, privrženo-sti, vjernosti. Taj se odnos ljubavi kovao osobito poslije oslobođenja naroda iz egipatskog ropstva, na putovanju kroz pustinju, »dok je Bog hodio sa svim svojim sinovima ...« (2 Sam 7,7). Kad se prorok Hošea usuđuje usporediti izra-elsku religiju s Božjom ženidbom s narodom, to čini zato jer je uvjeren da je taj odnos ljubavi jedinstven i uzajaman. Kada uspoređuje Boga s ljubaznim i briž-nim ocem, onda ističe Božju brigu i zauzetost za svoj narod (usp. Hoš 11,1-4). Kada deuteronomisti stotinjak godina kasnije u Judeji propovijedaju vjersku i narodnu obnovu, pojavit će se izraz »Savez« u smislu jedinstvenog odnosa ljubavi između Boga i naroda. Teologiju Saveza stvorio je Ponovljeni zakon: »Tâ ti si narod posvećen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod. Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato što biste vi bili brojniji od svih naroda – vi ste zapravo naj-manji – nego zato što vas Jahve ljubi i drži zakletvu kojom se zakleo vašim ocima. Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kuće ropstva, ispod vlasti faraona, kralja egipatskoga... Stoga drži zapovijedi, zakone i uredbe koje ti danas nalažem da ih vršiš« (Pnz 7,6-11; usp. još Pnz 6,4-8).Zauzvrat narod je Bogu prinosio žrtve, darove, sve što je živio i radio. A Bog je iznad svega cijenio ljubav i privrženost. A u tom pogledu narod nije bio dosljedan, ni ljubazan ni privržen. Proroci su naviještali obraćenje, povratak na Božji put. U vrijeme babilonskog sužanjstva nadahnuti su ljudi analizirali povijest Izraela. Ezekiel 16 dao je u prispodobi sjajnu analizu povijesti privr-žene ljubavi dvoje zaljubljenih ali i rastavu ljubavi koju je u odnosu na Boga prouzročio narod. Ezekiel je shvatio vrijeme sužanjstva kao kaznu za nevjeru naroda Bogu. Tada Jeremija i Ezekiel otvaraju nove vidove, nove perspektive Saveza. Naviještaju »novi Savez« koji više neće biti ispisan na kamenim ploča-ma, nego uklesan u srce, u savjest, u dušu čovjekovu: »Evo dolaze dani« – riječ je Jahvina – »kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi Savez. Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske (...) Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njiho-vu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj...« (Jer 31,31-34). Bogoslovska smotra, 80 (2010.) 1,  11 -1717Slično naviješta i prorok Ezekiel: »Tada ću vas sabrati iz svih naroda (...) Poš-kropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe (...)« (Ez 36,24-32).Taj »novi Savez« koji je Bog navijesti po prorocima Jeremiji i Ezekielu ostvario je Isus Krist. U evanđeljima se rijetko pojavljuje izraz »savez« (dva puta u Luke, jedanput u Mateja i Marka). Savez je praktično čuvan za izvještaj o Posljednjoj večeri. Ustanovljujući euharistiju, sakrament Božje ljubavi prema narodu, Isus ostvaruje novi Savez: »I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im go-voreći: ’Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.’ Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: ’Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva’« (Lk 22,19-20; usp. 1 Kor 11,25). Izraz »novi Savez« izričito se odnosi na Jeremijino proroštvo o novom Savezu (Jr 31,31). Luka kao i Pa-vao oslanjajući se na Jeremijino i Ezekielovo proroštvo inzistiraju na korjenitoj novosti Saveza, na pounutarnjenju Saveza, koji je po sluzi svome Isusu Kristu, novom Mojsiju, Bog sklopio sa svim ljudima. Isusov Savez nadilazi židovski savez, obuhvaća sve ljude svijeta: »Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mno-ge (to jest, za sve) prolijeva na otpuštenje grijeha« (Mt 26,28; usp. Mk 14,24). Evanđelisti, sasvim jasno ukorjenjuju Isusov čin na Posljednjoj večeri u obredu koji je obavio utemeljitelj Staroga saveza Mojsije na Sinaju. U trenutku svo-je Posljednje pashalne večere Isus je ostvario i proroštvo Jeremije (31,31-34), Ezekiela (36,24-32), proroštvo Izaije (53,2-12) i imao pred očima Mojsijev čin sklapanja Saveza na Sinaju (Izl 24, 6-8). Isus sklapa novi Savez u svojoj krvi, u svojoj smrti na križu. Krv prolivena za mnoge (sve) veliki je zajednički element između ovih dvaju bogoslužja, bogoslužja u Hramu i bogoslužja Isusa Krista (usp. Heb 9,12).O svemu tome što smo ovdje prikazali u skici u ovom broju Bogoslovske smotre opširnije i temeljitije izvješćuju naši bibličari, stručnjaci Riječi Božje.

Uz stotu obljetnicu Bogoslovske smotre razmišljamo o Savezu s Bogom

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia