Marko Lukenda

Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Directory of Open Access Journals

Stvarnost jezika, moć medija i uloga jezikoslovca (Lana Hudeček, Milica Mihaljević: Jezik medija, publicistički funkcionalni stil, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2009.)

Lukenda, Marko

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

PRIKAZI I OSVRTIStvarnost jezika, moć medija i uloga jezikoslovca(Lana Hudeček, Milica Mihalje-vić: Jezik medija, publicistički funk-cionalni stil, Hrvatska sveučilišna na-klada, Zagreb, 2009.)Kad danas kažemo da medi-ji upravljaju našim životima i našim vremenom, onda to nije ni dosjetka ni fraza. Mediji oblikuju mišljenje ko-risnika, utječu na ukus i odabir kul-turnih i inih sadržaja,  a – što je još važnije za temu kojom se bavimo – ne rijetko neposredno kreiraju jezič-ne navike svoje publike. Zovemo ih priopćajnim sredstvima, a često nam uz vijest “priopće” i kakvu jezičnu ili pravopisnu pogrješku koju je teško ispraviti jer se “tako kaže na televizi-ji”, pa onda “nema pogrješke”. Knjiga Jezik medija, publicistički funkcionalni stil Lane Hudeček i Mili-ce Mihaljević, znanstvenica iz Institu-ta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, pro-izašla je iz priprema za nastavu na stu-diju komunikologije Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, čime se objaš-njavaju naslov i podnaslov knjige i na-javljuju njezin sadržaj i struktura.Specifičnost obradbe jezičnih fe-nomena u publicističkome stilu zah­tijeva i osvrt na sadržaj i na jeziko-slovni pristup, pa prikaz knjige mora obuhvatiti oba aspekta.  U uvodnim poglavljima autori-ce definiraju publicistički funkcio-nalni stil, uspostavljaju razgraniče-nja  između toga i ostalih funkcional-nih stilova, a sve ilustriraju citatima iz  tekstova raznih stilizacija poteklih iz pera uglednih pisaca, kritičara, jezi-koslovaca. Publicistički stil ostvaruje se u  više žanrova zavisno o namjeni teksta, pa nije uvijek jednostavno pro-pisati što je poželjno i prihvatljivo, a što pogrješno u jeziku medija. Tipične pogrješke, ali i dopušte-ne i poželjne značajke, autorice pra-te na razinama od pravopisa do sin-takse. Unutar tih analiza izdvojeni su kao posebna kategorija žurnalizmi, koji podliježu drukčijoj valorizaciji s obzirom na normu. Zapravo, imajući na umu kako nastaje tekst namijenjen medijima, autorice se ne postavljaju samo kao sudci i čuvari norme, nego kao savjetnici širokih pogleda, očito-vanih u uvažavanju određenih jezič-nih sloboda dopuštenih u tome stilu. S tim u vezi u svakome sljedećem po-glavlju izdvajaju se značajke kvalifi-cirane kao žurnalizmi.Jezične su pojave  predstavljene po razinama, unutar svake razine obliko-vana je tablica s trima stupcima. U pr-vome je naznačen problem (masno), u drugome primjer pogrješke (obično) i u trećoj točna uporaba (masno). Pogrješ-ka je u citiranome tekstu uvijek podcr-tana kako bi je čitatelj lakše uočio. Na-kon tabličnoga prikaza slijede komen-tari i objašnjenja. Npr. prijedlog po po-grješno  se  upotrebljava u nekim veza-ma: po pitanju ili opasno po život.Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 429–504U knjizi je to predstavljeno ovako:prijedlozi pogrješno točnopo ...po tom  pitanju već smo raspravljali …o tome  pitanju...opasnost  po zdravlje  ljudi ... za  zdravljeTakav način predstavljanja pogr-ješaka sustavno je proveden kroz ci-jelo poglavlje. Svi su primjeri autentični i ovje-reni, preuzeti iz Hrvatske jezične ri-znice i iz tiska. I ovo, i svako sljedeće poglavlje završava kratkim zaključkom, zapra-vo popisom osnovnih pravila pove-zanih s obrađenom temom.Središnje poglavlje posveće-no je gramatici publicističkoga sti-la, a obrađuju se najtipičniji proble-mi: uporaba zareza, raspodjela gla-golskih vremena, upravni i neuprav-ni govor, tekstno povezivanje. Građa je također predstavljena u tablicama, ali modificiranim prema vrsti pro-blema ili pogrješke. I u tom su po-glavlju ponuđeni tekst ovi iz tiskovi-na kao oprimjerenja jezične nekom-petencije publicista.Anglizmima su posvećena dva posebna poglavlja, i to ne samo zbog izrazita prodora leksičkih anglizama nego i zbog problema prilagodbe po-suđenica i pravopisnih problema po-vezanim s njima. Autorice poučavaju čitatelja kako prevesti pojedine  engleske izraze, na-zive i kratice, ali i kako lektorirati pri-jevode s engleskoga. Taj dio knjige odraz je složenih problema nastalih zbog  nekontroliranoga preuzimanja anglizama, nasuprot čemu preporu-ke i lektorirani izrazi pokazuju da se u hrvatskome uvijek može naći dobra i odgovarajuća istovrijednica.Sve su pojave prikazane u tablica-ma, ustrojenima prema tipu pogrješ-ke i problema. Tako se anglizmima izrazito zastupljenim u publicističko-me stilu suprotstavlja hrvatska riječ u dvostupačnoj tablici tipa dress-code / način odijevanja; odnosno u  tri niza ako se lektorira prijevod: izvornik – I take it back. / pogrješno – Uzet ću ga. / točno – Povlačim riječ.Bliskost problematike čini to po-glavlje pristupačnim i prosječnomu čitatelju, dok zanimljivosti pridono-si  lakoća stila koju autorice ovdje po-kazuju. Ipak se ne može ostati ravno-dušan pred činjenicama koje govore u kojoj je mjeri naš hrvatski jezik izlo-žen određenoj destrukciji prouzroče-noj naletom anglizama na svim razi-nama: od pravopisa do sintakse.Dobro i zanimljivo izražavanje uključuje i uporabu frazema, pa se autorice trude pokazati kako i koli-ko unos frazema može biti opravdan u publicističkome stilu. Najprije se či-tatelja poučava što su frazemi i kako se klasificiraju, pokazuje se njihova uporaba u tekstovima i kontekstualne mijene te uočava nastanak novih pre-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 429–504ma ustaljenim modelima. Posebno je zanimljiva raščlamba uporabe fraze-ma u različitim medijima, u kojoj se uspoređuju radio, televizija i tiskani mediji.Osim frazemima pisci publicistič-kih tekstova oživljavaju svoja izlaga-nja stilskim figurama.Autorice zaključuju da su najčešće figure metonimija i metafora, a njima se obogaćuju uglavnom novinski članci. Slijedi nekoliko kraćih poglavlja: o pisanju imena, prezimena, toponi-ma, s posebnim osvrtom na imeno-vanje osoba u publicističkome stilu. Iako nam se čini da je tu sve poznato, očito je da neka pravila nije nikad su-višno ponoviti. Na primjerima se od-čitava ne samo jezična nego i opća i socijalna kultura.Nazivima pojedinih struka, po-sebno zastupljenim u publicističko-me stilu, autorice se bave u prvome redu zbog svakodnevno ponavlja-nih pogrješaka u pisanju naziva veli-kim ili malim slovom, zbog neujed-načenosti informatičkoga nazivlja i sl. Uglavnom je riječ o problemima koje ne normiraju postojeći pravopisni pri-ručnici ili pak pravila nisu dosljedna i jednoznačna, pa je u tome smislu taj dio knjige nadoknadio deficit norme. Svoju ulogu autorice svode na savje-todavnu, odnosno one preporučuju, a ne  propisuju, jer ne žele prejudicirati normativne zahvate.O funkciji i specifičnosti rekla-mnih tekstova autorice govore tako-đer s motrišta norme i odmaka od pro-pisa, analiziraju posebnost jezika re-klama i potkrepljuju svoje spoznaje atraktivnim primjerima. Interveniraju samo u slučaju jezičnih pogrješaka, i to također u tablici pogrješno / točno.Razmatranje o publicističkome sti-lu uopće se i ne bi moglo zamisliti bez uvida u  jezik novinskih naslova. Sto-ga slijedi popis tipičnih pogrješaka u novinskim naslovima od pravopisne do stilske i sintaktičke razine. Pogrješkama vrve i mali oglasi, pa je i to tema ove knjige. Ako ni po čemu drugome, čitatelj će to poglav-lje zapamtiti po izboru duhovitih pri-mjera iz tiska.Na završetku knjige autorice se pi-taju proteže li se briga o jeziku medija na pisane ili izgovorene tekstove speci-fičnoga statusa, kakvi su navodi, inter-vjui i pisma čitatelja te  koliko i do koje granice treba ići lektorska intervencija.Ako bismo trebali klasificira-ti knjigu Jezik medija, publicistički funkcionalni stil Lane Hudeček i Mi-lice Mihaljević, najprije bismo je de-finirali kao udžbenik, a zatim kao je-zični savjetnik. Opseg i broj razrađenih tema svje-doči o znanstvenome i nastavničko-me iskustvu autorica, točnije o nji-hovu obuhvatnome uvidu u jezične i pravopisne, uopće normativne proble-me hrvatskoga jezika. Knjiga se odli-kuje sustavnošću izlaganja, ujednače-nošću postupaka i analiza, tehničkom dorađenošću, lakoćom izražavanja. Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 429–504Pri tome treba imati na umu da prak-tična namjena dirigira rješenja. Autorice su, naime, mnoštvo pro-blema uspjele predstaviti na tehnički i metodički najbolji i najpraktičniji na-čin – u tablicama u kojima se istodob-no opisuje pogrješka i nudi točan od-govor. Student će na taj način lako do-biti jasan odgovor na pitanje, novinar i lektor rješenje u dilemi, a zahtjevni-ji će čitatelj u komentarima izloženim poslije tablica naći stručna i znanstve-na objašnjenja. Iako se u knjizi govori o jeziku me-dija, mnoge od opisanih pogrješaka srest ćemo i  u drugim funkcionalnim stilovima, u prvome redu u razgovor-nome i administrativnome, a katkad čak i u znanstvenome. Opis  “nepisme-nosti” medija, kakav se iščitava iz ma-terijala prezentiranoga u knjizi, svje-doči da se u jeziku mnogo toga mije-nja, da se jezik mora učiti, da jezik nije “osjećaj”, dakle, treba poslušati jeziko-slovce, pročitati koji priručnik.  Ova knjiga poučava i savjetuje, ne propisuje izravno, jer je propis društve-na konvencija, upozorava na promaša-je, nedorečenosti i  nove jezične poja-ve koje tek zahtijevaju normiranje.Bilo bi dobro da se ovakav tip istraživanja nastavi, da se opiše jezik i drugih funkcionalnih stilova, a do-tle da knjiga Jezik medija nađe čitate-lje među pripadnicima svih struka, ne samo onih koje zovemo priopćajnima.Marko Lukenda

Stvarnost jezika, moć medija i uloga jezikoslovca (Lana Hudeček, Milica Mihaljević: Jezik medija, publicistički funkcionalni stil, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2009.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Directory of Open Access Journals

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia