Siniša Zrinščak

Zrinščak, Siniša

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

 119REVIJA ZA SOCIOLOGIJU  40 (2010), 1: 119–121  ISSN 0350-154XIN MEMORIAMVjekoslav Mikecin (1930–2009)28. listopada 2009. godine ugasio se život filozofa i sociologa Vjekoslava Mikeci-na, umirovljenoga redovitog profesora Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, intelektualca širokih interesa i nadasve važnoga društvenoga i znanstvenoga utjecaja, već od kraja pedesetih godina 20. stoljeća, kada je počeo raditi kao suradnik Radio Zagreba. Bogata biografija svjedoči o radu i djelovanju Vjekoslava Mikecina, ali nepresušna sjećanja jedino su i pravo mjerilo njegove izvanredne osobnosti, intelektualne znatiželje, širenja teorijskih i društvenih obzo-ra, uvijek poticajnih opservacija o tadašnjoj društvenoj zbilji. Vjerojatno je nepra-vedno tako bogatu biografiju svoditi na jedno slovo, ali možda se može reći da će najviše ostati zapamćen po tome što je gotovo opsesivno prevodio, priređivao i hrvatskoj (dakako i tadašnjoj jugoslavenskoj) javnosti predstavljao nove knjige i nove ideje. No, nije se radilo o nekom »mehaničkom« prevodilačko-uredničkom poslu. Riječ je bila o angažiranom intelektualnom putovanju, kritičkom i gorljivom otkrivanju novih misli i teorijskih pravaca, ali i novih kultura, pomnom i upornom traganju za mogućnostima promjena društvene zbilje.Vjekoslav Mikecin rođen je 21. lipnja 1930. u Novigradu kraj Zadra. Na-kon završene gimnazije upisuje studij filozofije i južnoslavenskih književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i diplomirao 1958. godine. Na istom je fakultetu obranio doktorski rad iz područja filozofije 1979. godine tezom Temelj-ne antinomije u suvremenom marksističkom mišljenju. Već kao student, od 1956. godine, počeo je surađivati na Radio Zagrebu, gdje je potom bio i urednik Kultur-no-umjetničke redakcije. Godine 1961. i 1962. znanstveno se usavršavao u Rimu i Parizu, a taj je boravak ostavio neizbrisivi trag u njegovom intelektualnom za-nimanju za talijanske i francuske mislioce. Nakon povratka u Zagreb radio je kao suradnik Instituta društvenih nauka Beograd – u Odjelu za filozofiju u Zagrebu. Godine 1965. izabran je za predavača uvoda u sociologiju na Filozofskom fakul-tetu u Zagrebu, a 1966. i za predavača, potom i za višeg predavača sociologije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Od 1978. do umirovljenja 2000. godine radio je na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, najprije kao viši predavač, potom kao izvanredni profesor (1980.) i redoviti profesor (od 1982.) Na Odsjeku za sociologiju predavao je sociologiju kulture, socijalnu povijest ideja i sociologiju religije. Honorarno je predavao i sociologiju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru, te hrvatski kulturni identitet na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Bio je mentor većem broju magistranada i doktoranada. Držao je predavanja na više inozemnih sveučilišta (Bari, Ciudad de México, Napulj, Padova, Rim, Sankt Peterburg) te sudjelovao na više međunarodnih znanstvenih skupova, kongresa i kolokvija s priopćenjima i intervencijama (npr. u Dakaru /Senegal/, Dubrovniku, Firenzi, Milanu, Toluci /Meksiko/, Ciudad de Méxicu, Budimpešti, Cresu). Tako-In memoriam, Revija za sociologiju 40 (2010), 1: 119–121120đer, bio je na kraćim studijskim boravcima u Padovi, Ciudad de Méxicu, Veneciji i Sankt Peterburgu. Osim toga, bio je dugogodišnji član Matičnog povjerenstva za filozofiju, sociologiju i politologiju pri Sveučilištu u Zagrebu, predsjednik Savjeta biblioteka Hrvatske, predsjednik Hrvatsko-talijanskog društva (1996–2000.). Jedan je od utemeljitelja Hrvatskoga filozofskog društva (1957.). Dobitnik je Nagrade grada Zagreba 1969. godine.Kao što sam već napomenuo, javno intelektualno djelovanje posebno je obi-lježilo život Vjekoslava Mikecina. Dugi je niz godina (1969–1991.) na III. progra-mu Radio Zagreba uređivao i vodio poznatu emisiju Situacije i duhovna kretanja, posvećenu filozofskim, sociološkim, kulturnim i drugim temama. Bio je jedan od pokretača i glavnih urednika časopisa Naše teme (1957–1963.), koji je u tom raz-doblju imao, uz ostalo, veliku ulogu u kritici dogmatskog marksizma i staljinizma. Bio je među pokretačima i urednicima časopisa za svjetsku književnost Književna smotra, urednik časopisa Kulturni radnik, te član savjeta časopisa Revija za so-ciologiju, Sociologija i prostor i Socijalna ekologija. Bio je pokretač i urednik više biblioteka: Svijet suvremene stvarnosti kod nakladnika Stvarnost, Suvremena misao kod nakladnika Školska knjiga i Prometej kod nakladnika Globus, u koji-ma su objavljena brojna djela istaknutih inozemnih i domaćih autora iz područ-ja sociologije, filozofije, teorije umjetnosti, politike, ekonomije itd. Prevodio je s francuskog, talijanskog i ruskog jezika i komentirao radove istaknutih filozofa i sociologa: Cl. Lévi-Straussa, J.-P. Sartrea, J. Hyppolitea, R. Garaudyja, N. Abba-gnana, A. Gramscija, A. Schaffa, K. Kosika, I. S. Narskog, M. N. Rutkeviča, G. Della Volpea, C. Luporinija, G. A. Gillija i dr. Priredio je i predgovorima popratio: zbornik radova Th. W. Adorna, A. Banfija, W. Benjamina, E. Blocha, K. Kosika, M. Krleže i dr. pod naslovom Marksizam i umjetnost (1973, 1976²), zatim izabrane radove: J.-P. Sartre: Filozofske i političke rasprave (1981), H. Marcuse: Estetska dimenzija. Eseji o umjetnosti i kulturi (1981), A. Gramsci: Marksizam i književnost (1984) i L. Goldmann: Ogledi o sociologiji umjetnosti (1987), te djela: F. Fanon: Prezreni na svijetu (1973), G. A. Gilli: Kako se istražuje (1974), E. V. Iljenkov: O idolima i idealima (1975), G. Della Volpe: Kritika ukusa (1975), M. Mesarović i E. Pestel: Čovječanstvo na raskršću (1976), R. Garaudy: Karl Marx (1976), P. Macherey: Teorija književne proizvodnje (1979), L. Basso: Socijalizam i revolucija (1981), P. Hountondji: O »afričkoj filozofiji« (1983), J. Elleinstein: Marx – ži-vot i djelo (1986), A. Hauser: Sociologija umjetnosti I-II (1986), Cl. Lévi-Strauss: Strukturalna antropologija 2 (1988) i dr. Objavio je studiju Problemi del pensiero marxista oggi (časopis Aut Aut, Milano, n. 116, 1970), zatim studiju o istaknu-tom latinskoameričkom filozofu Leopoldu Zei: Leopoldo Zea y el problema de la identidad cultural (časopis Cuadernos Americanos, 62, 1997) te studije o Jean-Pa-ulu Sartreu, Herbertu Marcuseu, Antoniju Gramsciju, Louisu Althusseru, Claudeu Lévi-Straussu, Nicoli Abbagnanu, Rogeru Garaudyju, Arnoldu Hauseru, Györgyu Lukácsu, Galvanu Della Volpeu, Frantzu Fanonu. Zastupljen je s prilozima i u nizu međunarodnih zbornika.Kao autor objavio je sljedeća djela: Suvremena talijanska filozofija, Zagreb, 1966; Marksisti i Marx, Zagreb, 1968, 1982²; Socijalizam i revolucionarni subjekt,  In memoriam, Revija za sociologiju 40 (2010), 1: 119–121 121Zagreb, 1970; Otvoreni marksizam, Zagreb, 1971; Povijest i kritička svijest, Za-greb, 1974; Rušenje dogme, Zagreb, 1976; Dijalektika povijesne zbilje, Beograd, 1977; Situacije i duhovna kretanja. Filozofsko-politički ogledi, Zagreb, 1982; Su-bjekti i alternative socijalizma (koautor R. Kalanj), Zagreb, 1984; Situacije i du-hovna kretanja 2. Filozofsko-sociološki ogledi, Zagreb, 1987; Nema socijalizma bez demokracije, Zagreb, 1988; Kultura i društvo, Zagreb, 1989; Umjetnost i po-vijesni svijet, Zagreb, 1995.Profesora Mikecina, kako sam ga uvijek oslovljavao, upoznao sam kao stu-dent sociologije, ali naše, ako mogu tako reći, prisnije druženje započinje mojim upisom poslijediplomskog studija sociologije religije 1984. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Organizacija tog studija, kojoj se tako zdušno pre-dao, bila je maestralni životni i nadasve uspješan znanstveno-intelektualni pothvat profesora Mikecina. Ne zaboravimo, riječ je o prvom studiju sociologije religije u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji, studiju koji je kao profesore okupio tada najbolje sociologe, ali i filozofe, politologe, psihologe i, što je osobito važno, teologe te studiju koji je iznjedrio gotovo sve sada djelujuće sociologe religije u Hrvatskoj. U znanstvenom opusu profesora Mikecina ima svega nekoliko jedinica iz područja sociologije religije, ali vizionarsko utemeljenje toga studija počivalo je na dvama čvrstim stupovima – zanimanju za kulturne fenomene i želji za prekoračivanjem marksizma, ponajprije onoga dogmatskoga, ali i općenito zadanih granica u istra-živanju društvenih fenomena. Naše se druženje intenziviralo krajem osamdesetih godina, ne samo zbog toga što je bio mentor moga magistarskog, a potom i dok-torskog rada, nego kad je on bio predsjednik Kulturno-prosvjetnog sabora Hrvat-ske (1987–1991.), a ja imenovan od strane izdavača (Kulturno-prosvjetni sabor Hrvatske) najprije članom novoformiranog i vrlo mladog uredništva (1987–1988.), a zatim i urednikom (1989–1990.) časopisa Kulturni radnik. Kao predsjednik Kul-turno-prosvjetnog sabora Hrvatske te jedan od dugogodišnjih bivših urednika Kul-turnog radnika, on je mladoj ekipi novih urednika pružao neizmjernu potporu u svim njezinim nastojanjima da otvore stranice toga tada uglednog časopisa novim idejnim stremljenjima i novim društvenim procesima. Potporu i ohrabrenje koji su, zapravo, čvrstim nitima izvirali iz njegova osobnog primjera neumornog tražitelja i podupiratelja slobode, dijaloga, otvorenosti, kritičnosti, propitivanja.Siniša Zrinščak

Vjekoslav Mikecin (1930–2009)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia