August Kovačec

Kovačec, August

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Pavao Ritter Vitezović: Lexicon Latino-Illyricum. Svezak treći. Hrvatsko-latinski rječnik. Priredile i pogovor napisale Nada Vajs i Zrnka Meštrović. Zagreb, ArTresor naklada i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2009., 1422 str.Pavao Ritter Vitezović (1652.—1713.) bio je jedan od onih hrvatskih kulturnih i javnih djelatnika koji su, na prijelazu iz XVII. u XVIII. stoljeće, shvatili važnost uređenoga nacionalnog jezika za funkcioniranje nacio-nalnoga hrvatskog bića, kao i za njegov opstanak, pa je u skladu s tim na-stojao stvoriti — stoljeće i pol prije iliraca — takav grafijski sustav u kojem bi se svaki hrvatski glas (fonem) uvijek bilježio istim i samo jednim gra-fijskim znakom (slovom), a također je sastavio i veliki rječnik hrvatsko-ga jezika. Unatoč Vitezovićevu jasnom uočavanju bitnih problema, za pri-hvaćanje njegove grafijske reforme nisu se u njegovo doba bili stekli uvje-ti, ali postoji mnogo naznaka da su se tim idejama, barem djelomice, na-dahnuli i ilirci. Polazeći od tronarječnosti hrvatskoga jezika, Vitezović je u svoj rječnik unosio riječi i izraze s cijeloga hrvatskoga jezičnog prostora, odnos no iz čakavskoga, štokavskoga i kajkavskoga. Na žalost, ni njegov rječnik nije u razvoju hrvatskoga jezika odigrao onu ulogu koju je po svo-jim inherentnim kvalitetama mogao odigrati; njegov rječnik, naime, nije ni mogao ostaviti dubljega traga jer je latinsko-hrvatski dio ostao u ruko-pisu, a hrvatsko-latinski se dio izgubio. Tako su do sada samo rijetki filo-lozi imali prigode baviti se rukopisom Vitezovićeva latinsko-hrvatskoga dijela rječnika (koji upravo zbog rukopisnog oblika zadaje mnogobrojne probleme), a većina povjesničara hrvatskoga jezika morala se zadovoljiti podatcima iz malobrojnih prikaza i studija. Autorice, priređivačice Vitezovićeva »Hrvatsko-latinskoga rječnika« — dr. sc. Nada Vajs i dr. sc. Zrnka Meštrović — već su se u nizu studi-ja i članaka bavile jezičnopovijesnim pitanjima koja su povezana s djelo-vanjem P. Rittera Vitezovića, a posebice s građom iz njegova Latinsko-hr-vatskoga rječnika, pa je i ovaj najnoviji njihov prinos samo nastavak jed-ne prilično davno započete djelatnosti. One su, naime, za tisak priredi-FILOLOGIJA 54, Zagreb 2010123123_127_Filologija_54_Kovacec_4.indd   123 08.04.2010   10:19:23Prikazi knjigaFILOLOGIJA 54(2010), 111—143124le (pročitale, razriješile dvojbena mjesta i računalno prepisale) cijeli ruko-pis Vitezovićeva Latinsko-hrvatskog rječnika (u prvom su svesku objavile preslike rukopisa, godine 2000., u drugom će pak svesku, koji je priprem-ljen za tisak, biti kritički »preispis« suvremenom latinicom, s tim da je la-tinski tekst kritički priredio Bojan Marotti). Za taj se rječnik inače s pra-vom mnogi jezikoslovci pitaju zašto je tako dugo ostao u rukopisu i nedo-stupan javnosti kada pripada važnijim izvorima za poznavanje hrvatsko-ga rječničkog blaga na prijelazu iz XVII. u XVIII. stoljeće. Kada su riješi-le taj osnovni problem, sama se od sebe nametnula mogućnost da se, pre-ma latinsko-hrvatskom dijelu, okretanjem izradi i hrvatsko-latinski rječ-nik. Može se pretpostaviti da je autorova tehnologija odabira i ispisivanja građe za oba dijela bila približno jednaka, da su oba dijela bila slična op-sega, pa je vjerojatno da se takvim okretanjem može restaurirati (ne samo rekonstruirati) glavnina građe iz Vitezovićeva izgubljenoga hrvatsko-la-tinskoga dijela.Pri svemu je tome bitno što su autorice istodobno s priređivanjem Vi-tezovićeve leksičke građe za objavljivanje (ukupno tri sveska), i poseb-no hrvatsko-latinskoga dijela rječnika, sustavno proučavale ukupan Vi-tezovićev rad kao i načela kojima se ravnao u razrješavanju jezičnih pi-tanja. Tako je nastala opsežna studija (objavljena kao uvod u »Hrvatsko--la tinski rječnik«: Pavao Ritter Vitezović — čovjek ispred svojega vremena, str. V.—XLIII.) koja se temelji na svim relevantnim do sada objavljenim rado-vima o Vitezoviću i na sustavnoj analizi građe iz »Rječnika« koji su pri-redile za tisak. U toj studiji autorice su dale sveobuhvatan prikaz Vitezo-vića rada, posebno pak njegova prinosa hrvatskoj leksikografiji i razradbi ideje o »općem« hrvatskom pisanom jeziku (»hrvatskom standardu« pri-je standarda). Svojim analizama osvijetlile su niz pitanja koja se tiču Vite-zovićeva mjesta u povijesti jezika XVIII. stoljeća kao i odnosa jezikoslova-ca, filologa i književnika XVIII. i XIX. stoljeća prema Vitezoviću. Studija započinje sažetim Vitezovićevim životopisom, dakako ponajprije sa staja-lišta jezične po vijes ti. Nakon toga se sažeto razmatra Vitezovićevo bavlje-nje jezičnim pitanjima, posebice pak pitanjima hrvatskoga jezika. Također je sintetički prikazan i Vitezovićev odnos prema jeziku u njegovu »Rječni-ku«, s posebnim razmatranjem njegove koncepcije tronarječnosti. Vrlo su pomno (koliko mi dopušta moje poznavanje te problematike, rekao bih: prvi put iscrpno i sustavno) izložena načela Vitezovićevih grafijskih rje-šenja, a čini mi se da su autorice nedvojbeno dokazale kako ilirci Vitezo-viću duguju mnogo više nego se obično mislilo, i mnogo više nego se itko do sada usudio pretpostaviti. Taj dio studije znatno mijenja i Vitezoviće-vo mjesto u povijesti hrvatskoga jezika i hrvatskoga jezikoslovlja. Iako je 123_127_Filologija_54_Kovacec_4.indd   124 08.04.2010   10:21:57Prikazi knjigaFILOLOGIJA 54(2010), 111—143125za svoja rješenja nalazio formalne uzore kod drugih, ona većinom pola-ze od inherentnih odnosa u hrvatskom glasovlju, odnosno od izvanredne Vitezovićeve intuicije za hrvatsku fonologiju. Grafijskom raščlambom au-torice su utvrdile (to su doduše zamjećivali i drugi) da je na osnovni ru-kopis bio dodan veći broj riječi pa su poseban razdjel posvetile proučava-nju tih dodataka. U idućem se razdjelu studira mjesto što ga Vitezovićev »Rječnik« zauzima u lancu hrvatske leksikografije, da bi se onda izložile osnovne jezične i metajezične značajke Vitezovićeva Lexicon Latino-Illyri-cum, a studija se zaključuje eksplicitnim izlaganjem načela za hrvatsko-la-tinski obrat toga rječnika. Ta je studija važan pokušaj sintetske ocjene uku-pnoga Vitezovićeva jezikoslovnog prinosa.  Pogledajmo sada sam »Latinsko-hrvatski rječnik«. Kada je latinsko-hr-vatski dio Vitezovićeva Rječnika okrenut u hrvatsko-latinski, postavilo se pitanje prezentacije građe. S obzirom na to da se Vitezović služio grafijom koja se znatno razlikuje od suvremene, abecedni redoslijed nije uređen u skladu s njom, jer bi se velik dio građe u tom slučaju »izgubio« ili, točni-je, čitatelj mnoge riječi na odgovarajućim mjestima u abecedi ne bi ni tra-žio, osim ako nije dobro upućen u Vitezovićev način pisanja. Priređiva-čice su zato naslovne riječi članaka »preispisale« u suvremenoj hrvatskoj grafiji, a radi nužne mogućnosti provjere, odmah iza toga, u navedenim primjerima donose tu istu riječ (ili izraz) u Vitezovićevoj izvornoj grafiji: tako se jas no, uočljivo odjeljuje ono što je izvorno Vitezovićevo od onoga što je doneseno u obradbi. Nakon toga se za pojedine nijanse značenja do-nosi (Vitezovićev) latinski oblik dotične jedinice. Na jednak se način rješa-vaju i višečlani izrazi unutar članka, s tom razlikom što se unutar članka najprije navodi Vitezovićev zapis, a nakon toga zapis u suvremenoj grafi-ji. Dakako da je uz suvremenu grafiju bilo moguće primijeniti i suvreme-ni pravopis, pa se tako mjesto žalosna popivka, žeđomorka zmija moglo napi-sati, kao kod Vitezovića, žalostna popivka, žeđomorka zmia, ali mi se čini da bi se u tom slučaju rješenja nepotrebno ponavljala, odnosno da dva para-lelna zapisa ne bi (svaki za sebe) u dovoljnoj mjeri bila funkcionalna. Na-činom zapisivanja kakav su nam autorice (priređivačice) ponudile, vrlo je zorno raz lučeno što je vjerno prenošenje Vitezovićeva zapisa (slovo po slovo, znak po znak) što pak odgovarajući interpretirani »preispis«. Pre-okrenuti Vitezovićev rječnik sadrži više od 34.000 riječi, a pod svakom se natuknicom nalaze zabilježene sve potvrde u njihovu ukupnom rječnič-kom okruženju. Donekle u duhu leksikografske i književne tradicije u gornjoj Hrvat-skoj (Belostenec, Ozaljski krug i dr.), a posebice prema vlastitu poimanju tronarječnosti hrvatskoga jezika, Vitezović je, kao rođeni čakavac, u svoj 123_127_Filologija_54_Kovacec_4.indd   125 08.04.2010   10:21:57Prikazi knjigaFILOLOGIJA 54(2010), 111—143126rječnik unosio također i kajkavsko i štokavsko leksičko blago. Uostalom, i neki Vitezovićevi hrvatski tekstovi pokazuju da je držao potrebnim i mo-gućim da se u književnom jeziku leksički elementi uzimaju iz svih triju narječja; dapače, ti Vitezovićevi tekstovi i dandanas, nakon gotovo tri sto-ljeća, zvuče prirodno, razumljivo i svježe svakomu obrazovanom govor-niku hrvatskoga jezika. Tako i u njegovu Rječniku nalazimo mnogobrojne primjere bilježenja riječi i likova koji se mogu promatrati kao stare potvr-de oblicima iz suvremnoga standardnog jezika, dakako pored čakavskih i kajkavskih oblika, s time da su mnogi od tih oblika (kao i neki ‘štokavski’) danas samo povijesni, bez žive uporabe u jeziku ili u narječjima (tušća za mast, stari pl. tant. kolesa u značenju kočija, kola, rabotnica za operatrix, itd.). Čini mi se da se u ovome obrnutom dijelu daleko jasnije nego u latin-sko-hrvatskom uočavaju i Vitezovićevi »afiniteti« za rješenja u gramati-ci: štokavsko-čakavska rješenja prevladavaju nad kajkavskima, ali i među čakavskima ima vrlo malo onih koja su geografski periferna ili izolirana i jezično udaljena od štokavskih. Mnogi primjeri iz tako priređena Rječnika upućuje na to, možemo pretpostaviti, da je Vitezović do zajedničkoga hr-vatskog jezika (do »standarda«) namjeravao doći »negativnom selekcijom iz narječja«, odnosno izbjegavajući sve ono što je odviše lokalno, ograniče-no na odviše malen prostor ili samo na prostor jednoga narječja, a ističući elemente koji su zajednički trima narječjima, ili pak barem u geografskom smislu riječi središnji. Pritom valja imati na umu da se Vitezović služio i leksikografskim repertoarima nekih svojih preteča, a ujedno i svojim po-znavanjem starijih hrvatskih tekstova, osobito književnih. Svi ti elementi koji se daju iščitati iz teksta Rječnika morat će se pomno i sustavno prou-čiti u posebnim studijama i uvjeren sam da ćemo tako doći do novih spo-znaja o povijesti hrvatskoga jezika, posebno o nastanku standardnoga je-zika. Više od 34.000 hrvatskih riječi (s mnogobrojnim izrazima i uporab-nim primjerima) što ih donosi Vitezovićev Lexicon (na ukupno 1453 tiska-ne stranice) oslikavaju leksičko stanje trodijalektne pisane tradicije hrvat-skih prostora na kraju XVII. i na početku XVIII. stoljeća, u doba kada je na raznim stranama hrvatskih zemalja već počela sazrijevati misao o po-trebi da se mnogobrojni jezični rukavci spoje u jednu maticu, a da se je-zičnim ujedinjavanjem navijesti i nacionalno ujedinjenje. Iako se pokazalo da su jezična i filološka snatrenja jedno a politička stvarnost nešto drugo, nema nikakve dvojbe da je projekt hrvatskoga jezičnog ujedinjenja, što je u djelo provedeno polovicom XIX. stoljeća, u glavama vizionara već bio sazrio potkraj XVII. i na početku XVIII. stoljeća, a među tim vizionarima počasno mjesto pripada upravo Vitezoviću. Bez obzira na to što i tiskanih i rukopisnih značajnih leksikografskih djela u Hrvata ima i prije Vitezovi-123_127_Filologija_54_Kovacec_4.indd   126 08.04.2010   10:21:57Prikazi knjigaFILOLOGIJA 54(2010), 111—143127ća, za proučavanje i poznavanje razdoblja u kojem se počinje pripremati hrvatska jezična »obnova« i ujedinjenje, Vitezovićev rad zauzima središ-nje mjesto, a ponajprije njegov rječnik. S objavljivanjem toga Rječnika kro-atistika, posebice povijest jezika i standardologija, dobiva prvorazredan i prebogat izvor, ali istodobno i razmjerno čvrsto mjerilo (s kojim se može uspoređivati građa drugih rječnika, ali prema kojoj se može vrjednovati i leksik hrvatskih tekstova XVIII. stoljeća), pa se bez pretjerivanja može reći da je u čisto jezikoslovnom smislu riječi objavljivanje Vitezovićeva rječni-ka kapitalan događaj u hrvatskoj znanosti i kulturi. S Vitezovićevim Hrvatsko-latinskim rječnikom hrvatsko jezikoslovlje dobiva na uvid jedno od ključnih djela hrvatske leksikografije s početka XVIII. stoljeća, a njegovo će sustavno proučavanje u mnogome promijeni-ti naše predodžbe ne samo o hrvatskom jeziku kraja XVII. i početka XVIII. stoljeća nego i o razvojnom putu hrvatskoga književnog jezika. Kao što je naznačila i popratna studija, razvoj hrvatskoga književnog jezika bio bi se mogao odvijati bitno drugačije nego što se odvijao da je Vitezovićev rječ-nik bio objavljen; ali, i opet se može zaključiti iz studije, sva bitna rješenja za jedinstveni nacionalni jezik, koja su Hrvati prihvatili u XIX. stoljeću, u ovom se ili u onom obliku (mutatis mutandis) u osnovnim crtama naziru već kod Vitezovića. Zbog svega toga, od prvorazredne je važnosti za hr-vatsku jezikoslovnu znanost i hrvatsku kulturu što je ovo djelo objavljeno tiskom. Osim golemoga mara i truda što su ga u taj pothvat uložile (godi-nama ulagale), valja istaknuti da će način na koji su autorice (priređivači-ce) pripremile ovu knjigu moći poslužiti kao uzor drugim priređivačima starih hrvatskih rječnika. Objavljivanje Vitezovićeva rječnika upozorava ujedno i na to koliko bi bilo važno što skorije objaviti korpus starih hrvat-skih rječnika (kao i objaviti rječnike hrvatskoga jezika ranijih stoljeća) jer se nerijetko, samo s objavljivanjem Vitezovića, najmanje za jedno stoljeće pomiče unatrag prva posvjedočenost nekih hrvatskih riječi za koje se, još uvijek u nekim knjigama, navodi da su prvi put zabilježene u drugom de-setljeću XIX. stoljeća.August Kovačec123_127_Filologija_54_Kovacec_4.indd   127 08.04.2010   10:21:57123_127_Filologija_54_Kovacec_4.indd   128 08.04.2010   10:21:57

Pavao Ritter Vitezović: Lexicon Latino-Illyricum. Svezak treći. Hrvatsko-latinski rječnik. Priredile i pogovor napisale Nada Vajs i Zrnka Meštrović. Zagreb, ArTresor naklada i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2009., 1422 str.

Pavao Ritter Vitezović: Lexicon Latino-Illyricum. Svezak treći. Hrvatsko-latinski rječnik. Priredile i pogovor napisale Nada Vajs i Zrnka Meštrović. Zagreb, ArTresor naklada i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2009., 1422 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia