U okviru ovog članka ne možemo raspraviti o hranjivoj vrijednosti pojedinih vrsta suhe krme, što smo ih gore nabrojili. Samo ćemo općenito spomenuti, da je dobro sijeno najidealnija, najprirodnija, a općenito uzevši i najjeftinija krma za stoku, dakako, i za krave muzare

Ivan Benko

Benko, Ivan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Tablica proizvodnje Mlijeko Sirenje - Rezanje sirine Sušenje zrna Sir Napo­mena Količina pokus sa sirilom trajao sek. I p j neobranog O .Q o o §* kiselost °SH °/o masti temperatura °C sirenja pokus sa sirilom trajao sek. kiselost sirila °SH upotrebi jeno °/o sirila "бз _ф • | S-i 'Ej ČS 1 1 ф ö '.S w CÖ " ä o rezanje sirine trajalo trajanje miješanja prije oi odmor °/o masti sirutke Д Hi I g o temperatura grijanja °C poslije .grijanja ' težina svježeg sira kg i u očekivani' °/q masti 1946. 14. II'. © o Ci '41 o e o IO 00 io CO" eo eo IO CM CO ° ' 00 o e o Ci IO КЗ ©~ CD © CO © CO CO cd CO L i t e r a t u r a : Peter, Zollikofer, Badoux: »Manual d e la fabrication du fromage d'Emmental«, Berne, 1944; Gallay, Parisod: »Le lait«, Lausanne, 1945; Rochaix, Taper'noux: »Le lait et ses derives«, Paris 1948; Ray: »Technologie laitiere«, Paris, 1946; Houdet: »Laiterie, Beurrerie, Fromagerie«; Fi l ipović: »Sirarstvo«, Zagreb, 1925; »Le lait« N o 311—312/1952. BENKO IVAN — Ljubljana H I G I J E N A U PROIZVODNJI M L I J E K A (Higijena krme i krmljenja) C) SUHA KRMA. Pod suhom krmom razumijevamo sijeno, otavu, sve vrsti slame sve vrsti suhe djeteline, kukuruzovinu, ukratko sve bilje, koje smo ljeti sušili za krmu. Sušiti možemo prirodno ili umjetno. U našim prilikama zasada" dolazi u obzir samo prirodno sušenje, pa se u našem članku ne ćemo osvrtati na umjetno sušenje krme. U okviru ovog članka ne možemo raspraviti o hranjivoj vrijednosti pojedinih vrsta suhe krme, što smo ih gore nabrojili. Samo ćemo općenito spomenuti, da je dobro sijeno najidealnija, najprirodnija, a općenito uzevši i najjeftinija krma za stoku, dakako, i za krave muzare. Ali treba istaknuti: d o b r o s i j e n o ! Što pod tim razumijevamo, najbolje nam je uzeti za primjer Svajcarca, koji računa (osim uzdržne krme) 1 kg sijena za 1 lit. mlijeka, a mi pak računamo 2 kg, a sumnjam, da je i to1 dovoljno. Nas zanima, što bi morao znati svaki proizvođač mlijeka o suhoj krmi i o prehrani suhom krmom u vezi s higijenom u proizvodnji mlijeka. Koje su dakle zdravstvene prednosti ili opasnosti od suhe krme? Sijeno, koje se ljeti dobro osušilo, koje je shodno spremljeno i dovoljno odležalo, praktički nije nikako opasno za higijenu mliječne proizvodnje. Ipak je potrebno, da ga prije polaganja u jasle malo pretresemo. Ako ga sjeckamo ili pravimo smjese od krme (sijeno sa slamom ili kojom drugom suhom krmom), onda sijeno treba također dobro promiješati ili prozračiti. Ipak se više puta dogodi, da sijeno nije tako proizvedeno ni spremljeno, kako bi moralo biti. Dogodi se, da gnjije, jei^  se preslabo osušilo' ili je bilo izvr­gnuto kiši i drugim oborinama. Ako ne gnjije, a ono pljesnivi. Mikroorganiz­mima, kojima je zaraženo takovo sijeno, uskoro zarazi i mlijeko. Ne smijemo zaboraviti, da je takovo sijeno vrlo štetno i po zdravlje'stoke. To isto vrijedi dakako i za sve ostale vrsti suhe krme. D. KRMA INDUSTRIJSKOG PORIJEKLA. U l j a n e p o g a č e . To je proizvod, koji se dobije iz sirovine ulja nakon mlaćenja, prženja i tlačenja ulja­nog sjemena. Uljane pogače su vrlo važan čimbenik za proizvodnju mlijeka u državama, gdje je mljekarstvo razvijeno. Dolazi u promet u svim mogućim kva­litetama i kombinacijama. Kako kod sijena, tako i kod uljanih pogača ne ćemo raspravljati o njihovoj hranjivoj vrijednosti, koja je različita prema vrsti sje­mena i prema načinu proizvodnje ulja. Ovdje je potrebna jedna opća napo­mena. Naime, principijelno je pogrešno, kvalitet i vrijednost uljane pogače ocje­njivati po postoku masti. Uljane pogače ne kupujemo i ne pohranjujemo radi masti, koja je u njima, nego* radi bjelančevina. Što je u uljanim pogačama više" masti, to je manje bjelančevina. Preveliki postotak masti je dapače štetan zato, što mast može lako direktno prijeći u mlijeko. Radi toga kod kupnje valja dati prednost pogačama iz modernih uljara, koje rade s hidrauličkim i sličnim prešama. One raspolažu boljim napravama za čišćenje i ljuštenje sje­mena, i takove pogače imaju manje teškoprobavljivih surovih vlakanaca. Uljane pogače bilo koje vrsti moraju biti svijetle boje slične boji sje­mena, iz kojeg su proizvedene, i prijatna mirisa, koji je značajan za dotičnu ,vrst sjemena i ulja. Sto su uljane pogače tamnije i što se kod proizvodnje ulja upotrebila visa temperatura, to u njima ima manje probavljivih bjelančevina. Najčešće se uljane pogače kvare zbog pljesnivoće, koja se pojavljuje, ako ih ne pohranimo, kako treba. Zato spremište za uljane pogače mora biti čisto, suho i zračno. U ž e g l o s t se pojavljuje, ako su uljane pogače premasne i stare, pa se mast počinje rastvarati. U p a r e n o s t i t r u l o s t nastanu, ako su uljane pogače prestare, i to tim prije,- što lošije spremljene. Ako se naprijed navedene pogreške pojavljuju u većoj mjeri, ili ako hranimo krave s više takovih pogača, prijeći će miris i okus pokvarenih pogača u mlijeko i mliječne proizvode. Opasnije od naprijed navedenih pogrešaka jest patvorenje, gdje se naj­češće primiješaju pogači manje vrijedna sjemena na pr. ricinusovo, konoplje i slično (time nije rečeno, da je to sjeme manje vrijedno s tehničkog i eko­nomskog gledišta, nego da su te pogače manje vrijedne za prehranu stoke). Takvi dodaci su škodljivi ne samo po kvalitetu mlijeka i mliječnih proizvoda, nego i po-zdravlje stoke. Više je rašireno patvorenje puno vri jednih uljanih po­gača s manje vrijednima. Te pogače doduše nijesu 'škodljive po zdravlje (ako nemaju koju od navedenih pogrešaka), ali je kupac gospodarski oštećen, jer — kako je rečeno —'hranjiva vrijednost svake vrsti uljane pogače je različna. Radi velike važnosti uljanih pogača i krmnih koncentrata općenito, sve napredne države organizirale su cijeli niz zavoda i kontrolnih stanica, da kontroliraju sve uljane pogače i slične koncentrate, koji dolaze u promet. Inače, solidne tvornice nastoje da izađu na glas i dobiju zastupstvo kod pro­izvođača mlijeka. Zato se obično i same podvrgavaju kontroli kojeg zvaničnog državnog zavoda, te na svojim etiketama navode minimalnu sadržinu pro-' bavljivih bjelančevina, za koju garantiraju. Pod imenom uljane pogače dolazi u promet ili se pak s uljanom poga­čom zamjenjuje jedan proizvod industrije ulja, t. zv. u I j a n a s a č m a , koja se dobije izluživanjem (ekstrakcijom) u l j a n o g s j e m e n a (izluživanje masti s pomoću benzina ili etera), uljane pogače obično sadrže 6,10:% masti, a izlužena sačma samo 2—4%. Sačma ima doduše više bjelančevina, a kako smo rekli, glavna je baš bjelančevina, pa s tog gledišta ne bi to bio nedostatak. Ali u praksi se opaža, da uljane pogače imaj u veći fiziološki učinak, jer su lakše probavljive i daju bolje rezultate. Općenito se ne taože reći, kad ćemo dati pred­nost pogačama, a kada sačmi, jer u tom pogledu ima dosta velikih razlika među pojedinim vrstama sjemena, od kojeg one potječu. Zato treba, zahtije­vati, da proizvodi industrije ulja u trgovini imaju točne oznake, da kupac znade, što kupuje i da se sam odluči po svojoj volji za jednu ili drugu vrst krmiva. O t p a c i m l i n s k e i n d u s t r i j e . Za krave muzare dolaze u obzir uglavnom posije. Hranjiva vrijednost je općenito manja negoli ona od uljanih pogača, a u pogledu higijene u mliječnoj proizvodnji veoma su slične. Posije se mogu kvariti z b o g p l j e s n i v oće i u p a r e n o s t i . Slično kao kod uljanih pogača ovdje je također vrlo štetno patvorenje posija s raznim bezvrijednim primjesama. Najviše patvore posije, dodavajući samljeveni kukolj, koji je pače i otrovan. Bilo je slučajeva u staroj Jugoslaviji, da su ugibali volovi u volj­nim jedinicama, jer su ih hranili posijama, u kojima je bilo samljevenog kukolja. Druga krmiva industrijskog porijekla manje su važna u našim prili­kama za krave muzare. Ne možemo ih smatrati za koncentrate. Što se tiče prehrambene higijene kod tih krmiva, možemo se poslužiti stavkom iz švaj-carskog pravilnika za dobavu mlijeka: »Sva krmiva moraju biti čista, nepo­kvarena, i ne smiju imati tvari škodljivih po zdravlje. Opasna su nagnjila, uparena, užegla, pljesniva, smrznuta, zbog vrenja pokvarena ili od štetočinja napadnuta krmiva, i zato je zabranjeno njima hraniti krave muzare.« Poglavlje o higijeni krme i krmi]enja nije ovime ni izdaleka iscrpljeno. Sigurno je, da će biti dosta velik napredak već to, ako se proizvođači budu držali onoga, što smo u naša tri članka napisali. Da ilustriramo, kako je važna higijena krme i krmljenja, navest ćemo, da stručna literatura pozna ništa manje nego 8 različitih mana maslaca, koje potječu od neprikladne krme. A da za proizvodnju sira tražimo još bolji kvalitet krme, to je opće poznato. UPOZORENJE ČITAOCIMA! Obzirom na svršetak godine umoljavamo sve one koji su primili i za-4 držali naš list »Mljekarstvo« — a nisu nam' još poslali pretplatu — da dugujući iznos doznače na naš tekući račun kod NB u Zagrebu br. '401-971120. Cijena lista počam od br. 9 snižena je na Din 30.—. • 

Higijena u proizvodnji mlijeka

Mljekarstvo je u zadnjih desetak godina uvelike napredovalo, naročito na području tehnike (gradnje mljekarskih strojeva) i znanosti (istraživački i pokusni rad u laboratoriju). Ipak taj napredak nije mogao nadomjestiti higijenu u proizvodnji mlijeka. Zato po cijelome svijetu, dok ljudi traže mogućnost da se mljekarstvo okoristi tekovinama tehnike i znanosti, traže istodobno i putove i načine kako bi podigli higijenu u proizvodnji mlijeka

M L J E K A R S T V O MJESEČNIK UDRUŽENJA MLJEKARSKIH PODUZEĆA HRVATSKE God. II. ZAGREB, R U J A N 1952 Broj 9. Benko Ivan, Ljubljana fflGIlENI U PKOIZVOBNJI M L I J E K A Mljekarstvo je u zadnjih desetak godina uvelike napredovalo, naročito na području tehnike (gradnje mljekarskih strojeva) i znanosti (istraživački i po­kusni rad u laboratoriju). Ipak taj napredak nije mogao nadomjestiti higijenu u proizvodnji mlijeka! Zato po cijelome svijetu, dok ljudi traže mogućnost, da se mljekarstvo okoristi tekovinama tehnike i znanosti, traže istodobno i putove i načine, kako bi podigli higijenu u proizvodnji mlijeka. Cilj je tih nastojanja, da se naročito podigne zdravstvena vrijednost mlijeka, kako bi potrošač bio siguran, da je mlijeko, što ga kupuje i troši zajamčeno prosto od svih škodljivih klica, a ujedno da ima što manji broj klica, koje nisu za zdravlje škodljive • Higijenom u proizvodnji mlijeka nastojimo postići i bolje mliječne proizvode. Jedno i drugo je posvö dovoljno, da ne samo. načelno priznamo važnost higijene u mliječnoj proizvodnji, nego da se također praktično prihvatimo djela i pot­hvata, kako bismo što prije dosegli evropski nivo i na tom području. Podizanje higijene u proizvodnji mlijeka nije možda zadatak, koji bi se ticao samo ljudi, kojima je, recimo, povjereno samo rukovanje mlijekom, kako bi tkogod mogao pomisliti. Naprotiv, to je stvar i briga da tako kažemo — svih -mjerodavnih faktora. To ćemo razumjeti, ako nabrojimo, što' sve pripada pod pojam: »rad oko podizanja higijene u proizvodnji mlijeka«. 1. Zakonski propisi 2. Pouka i uzgoj proizvađača 3. Plaćanje mlijeka po kvaliteti, gospodarska zainteresiranost samih pro­izvođača. Kao opći preduvjet za uspješno izvršenje naprijed nabrojenih zahtjeva treba istaknuti određeni stepen materijalne kulture, jer ćemo teško predobiti muzače, da prije mužnje kravi opere vime, ako sam ne rabi sapuna ni ubrusa. Sto se tiče točke 2., t. j . pouke i uzgoja proizvođača, list »Mjekarstvo« pri­donijet će svoj dio na taj način, što će objaviti više članaka o higijeni u proiz­vodnji mlijeka. Poznato je kako je dug put, koji ima prijeći mlijeko od proizvađača do potrošača. Dapače na samome mjestu proizvodnje moramo raspravljati o raznim' sektorima i fazama, ako hoćemo temeljito obraditi pitanje higijene. -Razlikujemo dakle: 1. Higijenu krme i krmljenja 2. Higijenu staje i okoline 3. Higijenu mužnje 4. Higijenu kod rukovanja mlijekom poslije mužnje (do predaje). 1 Higijena krme i krmljenja Krma ima tako veliku važnost za kvalitet mlijeka iz dva, odnosno iz tri razloga. Bakterije, koje se nalaze na krmi dospiju u mlijeko bilo izravno, bilo putem probave. Stanovite kemijske tvari, koje se nalaze u krmi isto tako lako dospiju u mlijeko preko krvnog optoka. Konačno, ponajviše baš o krmi zavisi da li životinja ima normalnu probavu ili je nema, t. j . da li ćemo životinju* očuvati od proljeva ili ne. Razumije se, da je ne samo sastav i hranjiva vrijed­nost krmiva vrlo različita, nego isto tako je i zdravstvena vrijednost pojedinih krmiva različita, možda još različitija. Zato ćemo potanko obraditi svaku vrst krmiva napose. Budući da smo sada još u sezoni paše i zelenog krmljenja, a kako kod paše i zelenog krmljenja nastupaju najveće probavne smetnje i po­goršanje kvalitete mlijeka, to ćemo najprije obraditi: a) Pašu i zelenu krmu. O higijeni paše nemamo zapravo što kazati, pogo­tovo ništa novo. Paša je svakako najprirodniji i najidealniji način krmljenja uopće, imamo li na umu količinu ili kvalitet mlijeka. Veće zdravstvene smetnje mogu nastupiti ako puštamo životinje praznog želuca na prebujnu ili vrlo mokru pašu. Opasna je također jutarnja jesenska paša iza mraza. Poznato je svakome stočaru, da je opasna paša na poplavnim područjima (metilj). Ipak su to razmjerno male štete prema koristi paše, s obzirom na to, da se povećava proizvodnja mlijeka i poboljšava njegova kvaliteta. Budući da kod nas pogotovo u proljeće (rano) razmjerno malo životinja pase, jer nemamo dovoljno pašnjaka ili su udaljeni od sela, to pašu nadomje-štavamo zelenom krmom. Zelena krma odlično nadomještava barem hranjive sastavine, ali ne možemo nadomjestiti povoljan utjecaj paše u vezi s gibanjem . životinja na zraku i suncu. Na žalost, sa zelenim krmljenjem skopčano je dosta opasnosti u pogledu kvalitete mlijeka. Što se upotrebljava za zelenu krmu, opće je poznato. Ponovit ćemo ukratko: Osim trava, koje kosimo na travnjacima, služe nam- za zelenu krmu sve vrsti djetelina, ozime žitarice^ ozima i, jara grahorica i zeleni kukuruz, zeleni sunco­kret, šećerni sirak, a u jeseni repno lišće i krumpirova cima, a u manjoj mjeri korovi, koje dobivamo s oranica i vinograda. Sada ćemo iznijeti neke potankosti o hranjenju zelenom krmom. Nikad ne možemo dovoljno istaknuti, da zelenu krmu treba pohraniti u svježem, čistom i zdravom stanju. Upozorit ćemo na neke opasnosti. Vrlo je opasna zelena krma, koja je polegla i počela pri zemlji gnjiliti. To se dešava kod grahorice i djeteline, koje bujno rastu, a kod kukuruza, sirka i suncokreta, ako smo ih pregusto sijali. Zato je u dvojakom smislu koristio miješati grahoricu sa žita­ricama. Takova naime zelena krma sadrži škroba i bjelančevina, a osim toga ne poliježe i ne gnjili, pa tako ostaje zdrava. Krma, koja je polegla i pri tlu gnjije, opasna je ondje, gdje se proizvodi sir, jer se tad sir redovno napuhava. Uopće ne valja kositi zelenu krmu ujutro, kad je posve ovlažena rosom. • Sto je mokrija krma, koju kosimo, to više moramo paziti, kad je spremamo i pohranjujemo. To pogotovo vrijedi, kad stanovito vrijeme kiši, pa. smo prisi­l jeni kositi posve mokru krmu. Posebno su poglavlje poljski korovi, što ih pohranjuju obično sitni proizva-đači, koji nemaju dovoljno druge zelene krme. Neki korovi imaju više ili manje otrovne sokove, koji su manje divergentnog okusa. Takovi sokovi lako prijeđu krvnim optokom u mlijeko, koje također po tome dobije neprijatan okus. Dok je pohranjivanje takovih korova ograničeno na manji broj proizva­đača, ne zapažamo neugodne posljedice, jer se mlijeko takovih proizvađača obično miješa s drugim zdravim. Kad bi svi proizvađači hranili krave takovim korovima, lako bi nastale razne mane u okusu mlijeka i sira, a također i ma­slaca. Klasičan je primjer za to t. zv. okus po repi, koji nastaje, ako se krave hrane prevelikim količinama repe ili blitve, ili pak lišća od repe ili od blitve. A sada par riječi o repnom Ušću. Ljetos, kad je oskudica u krmi, moramo ra­čunati s time, da će proizvađači mlijeka pohraniti sve raspoložive količine repnog lišća. Hranjiva vrijednost lišća od repe i blitve je tolika, da bi bilo šteta ako ga ne iskoristimo kod ljetošnje nestašice krme. Jedno treba znati i uvažiti: pohraniti ga treba tako, da; krave n© dobijir proljev. To znači, ne pre­velikim količinama (najviše 45 kg na glavu i dan) i u više obroka, i uvijek ga pomiješati sa sijenom ili slamom. Budući, da repno lišće sadrži mnogo oksalne kiseline, to treba kod pohranjivanja repinim lišćem dodavati po 100 g gašenog vapna Ш stočne krede na glavu i dan. Nipošto ne smijemo muzarama davati premokro, uvenulo, nagnjilo ili zemljom onečišćeno repno lišće. Na to moraju strogo paziti one mljekare, koje proizvode sir. Upotrebljavamo li zelenu krmu kako mu drago, glavno je, da je pripra­vimo svaki dan, toliko koliko je potrebno za jedan dan. U tom griješe naši proizvođači, koji pred blagdane i nedjelje kose zelenu krmu za više dana. Na spremanje i upotrebu zelene krme moramo obratiti naročitu pažnju. Nikad ne smijemo ostaviti zelenu krmu na kolima Ш na kupu. Čim je dopre­mimo kući, moramo je spremiti i rastresti u sasvim tanki i rahli sloj. Sto je zelena krma, koju smo pokosili, mlađa, t. j . nježnija i mokrija, moramo je razmetati u tanji sloj. Spremište za zelenu krmu neka je što čistije, hladnije i u sjeni, po moguć­nosti na sjevernoj strani. Najbolje je, daje pod od betona. Treba paziti, da se u spremištu ne ostavljaju ostaci od zelene krme, koji bi se smiješali sa svježom krmom i tako gnjilili i okužili krmu. Üi B 1 Dne 2 2 . rujna о. g. nakon kraće bolesti preminula je drugarica Ц tehnički urednik »Mljekarstva« i službenik Udruženja Ц mljekarskih poduzeća Hrvatske. Ц Drugarica Alma je svojim nesebičnim zalaganjem i ljubavlju Ш za posao mnogo doprinijela tehničkoj, opremi i redovitom izla- Ц ženju »Mljekarstva«, a uvijek je bila dobar i marljiv saradnik i Udruženja. Ц Prerana smrt, koja ju je zadesila u najljepšoj dobi života, I duboko nas se je dojmila. Ш jj Ostati će nam u trajnoj uspomeni, kao dobar drug i čovjek. Ш 

MLJEKARSTVO MJESEČNIK UDRUŽENJA MLJEKARSKIH PODUZEĆA HRVATSKE God. II. ZAGREB, LISTOPAD 1952 Br. 10 BENKO IVAN — Ljubljana HIGIJENA U PROIZVODNJI MLIJEKA (higijena krme i krmljenja — nastavak) B. SILAŽA. U okviru naše rasprave iznijet ćemo o silaži samo toliko, koliko je to u vezi s higijenom u proizvodnji mlijeka. Ipak ne mogu, a da mi-mogred ne upozorim na ogromnu ekonomsku važnost silaže. U ekonomskom pogledu silaža u tolikoj mjeri može utjecati na proizvodnju mlijeka, da se gotovo i ne može pravilno ocijeniti. Možemo tvrditi bez pretjerivanja, da je u mnogim mljekarskim državama silaža omogućila onu rekordnu proizvodnju mlijeka, o kojoj' od dana do dana čitamo u stranim stručnim listovima. Pro­izvodnja silaže daje jamstvo za sigurnu krmnu bazu čitavim pokrajinama i državama, koje ju nisu imale, jer trpe od suše. Upravo s pomoću silaže proiz­vode dovoljno- krme za stoku na relativno malim površinama zasijanim krmnim biljem. Da • ilustriram i potvrdim gornju tvrdnju navest ću, da je na pr. u Danskoj pred 20 godina bila gotovo nepoznata proizvodnja silaže, a god. 1952. već je 92% velikih posjeda imalo silažu, 50% srednje velikih, a oko 25% malih posjeda.. Švicarska je u travnju god. 1951. imala ništa manje nego ia.481 silos s ukupnom zapreminom od 566.466 m s . a to pro­sječno iznosi 0.64 _ m3 silosa na jednu kravu. Ako prenesemo te ' kon­statacije na prilike u FNRJ, možemo ukratko ustanoviti, da također, i kod nas možemo; računati s velikim povećanjem proizvodnje silaže, iako svaka naša republika ima zato specifične uvjete. Ipak nas prije svega za­nima: Kako utječe silaža na zdravstvenu, vrijednost samoga mlijeka, i kako utječe na kvalitet mliječnih proizvoda? Što se tiče mlijeka za konzum, može­mo ustvrditi, da je mlijeko proizvedeno od krave hranjene silažom jednako vrijedno kao svako drugo mlijeko, što više, da sadrži,vrlo vrijedne vitamine. Zato je bilo na pr. u Austriji već. prije Drugog svjetskog rata propisano, da proizvođači mlijeka moraju kravama davati zdravu silažu. Također za proiz­vodnju maslaca je mlijeko proizvedeno od krava hranjenih silažom jednako vrijedno kao i svako drugo uz uvjete, koje ćemo već,navesti. Samo u sirarstvu ima ograničenja, pa se u područjima, gdje se proizvodi tvrdi sir (ementalac, •parmezan, gro jer i t. d.) ne smiju krave hraniti silažom. O uzrocima tog ogra­ničenja govorit ćemo kasnije. Ipak iznad svega treba postaviti ove uvjete: Silaža mora biti brižno I pravilno pripravljena, pravilno prevrela, a također i kod samoga hranjenja sila­žom treba imati nešto iskustva i biti na oprezu. A-sada i o tome nekoliko riječi. * 1 Što je silaža? Kiselo zelje pozna gotovo svako kod nas. Kao što se kiselo zelje u našim domaćinstvima uvelo za prehranu ljudi prije.više stoljeća, tako se na koncu prošlog i na početku ovoga stoljeća počela kiseliti zelena krma za prehranu* stoke. Katfšto i želje za ljudsku prehranu, tlačimo-i' zelenu krmu ü betonskim jamama, a manje količine također u drvenim kacama, za nuždu i u običnim jamama u zemlji. Da silaža bude prvorazredna i da povoljno utječe na kvalitet mlijeka, treba: 1. Miješati krmu, koja ima mnogo bjelančevina, s krmom, koja ima mnogo šećera. 2. Da je krma za silažu čista i zdrava, t. j . da nije trula, pljesniva, da. nije na kupu sagnjila, a prije svega da nije onečišćena zemljom. -To je osobito važno za lišće krmne i Šećerne repe. 3. Da silažu tako st'lačimo, da u njoj 'nema zračnih šupljina. 4. Da se temperatura ne podigne iznad 30° C. K točki 1. Kiseljenje silaže bit će to intenzivnije i čišće, što više vrstii krmnog bilja miješamo i što ga jeđnoličnije primiješamo u cijelu masu. Od krmnog bilja najviše šećera sadrži zeleni kukuruz, zatim krmni kelj, suhcoret i repno lišće. Što se tiče bjelančevine, najviše je ima u mladoj travi s li­vada, zatim u svim vrstama djeteline i konačno u smjesi trave s djetelinom: K točki 2. Tu po svoj prilici nije potrebno posebno objasniti, jer svako­me mora biti jasno, da se iz nezdrave i onečišćene krme ne može dobiti zdrava silaža." K točki 3. Da to .razumijemo, moramo si predočiti proces kiseljenja. U stlačehoj masi počnu-se razvijati bakterije, koje iz šećera u krmi proizvode mliječnu kiselinu. Upravo ta kiselina konzervira tu masu i daje prijatan okus i aromu, pa stoga je i stoka rado jede. Ako masa nije dovoljno stlačena, počnu se razvijati mliječno-kisele bakterije, koje proizvode octenu kiselinu. Takova silaža ima oštar miris po octu. Stoka ju nerado jede ili je uopće ne jede, a to zavisi o tome, koliko se u toj masi razvilo octene kiseline. Ako u silaži ima previše zraka, razviju se plijesni, koje ju u većoj mjeri kvare i čine neupora-bivom. Po svemu je jasno, da hranidbena i zdravstvena vrijednost silaže, pa također i mlijeka zavisi o tome, da li je silaža — da tako kažem neposlušno stlačena. K točki 4. Ako se toplina u unutrašnjosti silaže digne iznad 30°C, počnu ugibati bakterije mliječno-kiselog vrenja i polagano se razvijaju druge, t. j . one, koje proizvode maslačnu kiselinu. Ova pak daje silaži miris po znoju i užeženom maslacu. Stoka je malne i ne jede, a to je i dobro, jer bi mlijeko od takove kravf* dobilo vrlo neprijatan miris. Budući da većina proizvođača nema toplomjera, savjetujemo im, da silose pune svježim, ne uvelim krmnim biljem, da ih odjednom pune i pravilno zatvore. To je glavno za proizvodnju silaže, da bi se udovoljilo zahtjevima higi­jenske proizvodnje mlijeka. Naprijed je rečeno, da kod hranidbe silažom treba što više opreza i iskustva. Napomenut ćemo najvažnije.. Glavno je, da silažu' dajemo poslije mužnje, a ne prije ili za vrijeme mužnje. Time sprečavamo, da nepoželjni miris i- okus krme ne prijeđe na mlijeko. Isto tako je važno, da po­slije krmljenj-a silažom očistimo jasle od ostataka i da ih uklonimo iz staje, kako se ne bi zasitio zrak mirisom od silaže. Razumije se po sebi, da silažu moramo dopremati u staju neposredno pred krmljenjem. Iz silosa izvadimo to-2 liko silaže, koliko je potrebno za jedan obrok, jer se silaza nä zraku kvari i bez potrebe zasićujemo zrak u okolici staje njenim mirisom. Osim toga silažu ne smijenio rahliti prije nego li je uzimamo. (Najbolje ju je rezati nožem, koliko nam je za jedan obrok potrebno.) , , , , Oruđe, posuđe, kola i sve ono, što dolazi u doticaj "sa silažom, treba najbrižnije očistiti, jer se silaža na zraku brzo rastvara i trune. ' Razumije se, da od časa, kada Hranimo krave silažom, moramo izvršiti sve potrebne mjere, kako bismo proizveli kvalitetno' mlijeko. Što smo rekli za zelenu krmu, to moramo ponoviti i kod silaže. Davanje silaže mora se .ograni­čiti ,da krave ne dobiju proljev«. [ _ Dnevni obrok silazne neka ne bude veći od 20 — 25 kg? Uz silažu treba davati i nešto suhe krme, a ako je, krma slabe kvalitete, dobrim muzarama, treba također davati nešto koncentrata (posije, uljene pogače i t. d.) C. KOR JEN JAČE. Pod tim imenom razumijevamo krmnu i šećernu repu,f koler.abu, mrkvu, postrnu repu i konačno krumpir, koji se daje kao brana mu­zarama, ali samo. onda, ako se to isplati. ' ^ . s , . Za higijensku proizvodnju mlijeka je opasno hraniti korjenjačama, jer su one više i l | manje,onečišćene zemljom. Kako je to opasno; za kvalitet mlije­ka, a još više- za kvalitet mliječnih proizvoda, rečeno je u poglavlju o zelenoj krmi. (»Mljekarstvo« br. 9) Upamtimo dakle': »U, tom pogledu nikad dovoljno brige i truda«. Najbolje je korjenjače prije krmljenja oprati. Na korjenjačama, koje dajemo za hranu preko zime iz podzemnih jama, razvijaju se neke pli-. jesni, koje kvare kvalitet mlijeka. Nagnjile korjenjače nisu krma za muzare, jer će mlijeko dobiti neprijatan miris i. okus. To isto vrijedi i za smrznute; ko­rjenjače; njih ne smijemo davati za hranu već radi probavnih smetnja, koje. one izazivaju (proljev), a ne samo radi posljedica, koje se pokazuju na kvali­teti mlijeka. laig. Miletić Silvija , " , ' , GRIJER*) U Francuskoj i Švicarskoj dolazi u trgovini pod nazivpm grijer (gruyeT re) sir oblika mlinskoga kamena, težak 30—60 kg, promjera 40—70 cm, visok 8—14 cm, a sadrži 48—50% masti u suhoj tvar i Ü tim se zemljama grijer proizvodio Već u srednjem vijeku. Ali još i danas traje diskusija o njegovu porijeklu, jer Francuzi tvrde, da je francuskog, a Švicarci švicarskog porijekla. (Gruvere je gradić u kantonu Fribourg, gdje su vrlo j ano bila skadišta sira iz čitavog kantona). I u. našim se krajevima proizvodi sir imenom grijer, ali on obično nije nalik grij eru ni oblikom, ni slikom na prerezu, ni okusom.. Proizvodnja ovog sira nije jednostavna, a zavisi o kvalitetu sirovine, znanju i iskustvu, sir ara. Sir "je zapravo "proizvod kultura mikroorganizama. Određeni kemijski sastav, reakcija sredine i temperatura uvjetuju, koja će grupa mikroorganizama prevladati u toj kulturi. Sav rad sirara usmjeren je stvaranju- određenih i stal­nih uvjeta karakterističnih za pojedinu vrstu sira. Sirar odabire mlijeko; ;re-*) gruyere (franc), a kod nas pod nazivom .grojer <krivo) 3 

Higijena u proizvodnji mlijeka

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia