Rheumatic disturbances are possibly one of the most common reasons for visiting the doctor and sometimes also the dental office. The most common articular disorders are: degenerative arthritis or osteoarthritis (as a less or noninflammatory degenerative disease), rheumatoid arthritis (with inflammatory synovial joint reactions), metabolic rheumatic diseases, traumatic arthritis, and psoriatic arthritis. Extra-articular rheumatism as a consequence of overstrained tissue surrounding the joint has been diagnosed more frequently – but it amounts to less than 1%. These percentages of the causes of rheumatic disturbances and/or temporomandibular joint diseases can be expected to potentially increase with age, thus multiplying physiatric treatments. Collaboration between dentists and physiatrists regarding physical therapy procedures (pulsating ultrasound heating, magnetic or laser therapy, complementary electroanalgesia, TENS or IFS, and finally, medical gymnastics) is becoming more common. Specially created exercises by Schlute give the best results in TMJ function recovery. In collaboration between dentists and the rheumatologic-physiatric polyclinic, 60 patients diagnosed with temporomandibular disorder by means of magnetic resonance imaging were treated. Health education along with a good collaboration of prosthodontists, physiatrists, rheumatologists and neurologists enables TMD patients to participate in the treatment of the most overloaded joints.Reumatske tegobe zasigurno su najčešći uzrok dolaska u liječničku, a ponekad i u stomatološku ambulantu. Osteoartritisi kao posljedica degenerativnih bolesti hrskavica i posljedične blaže upalne reakcije sinovije zgobova pridonose činjenici da se 25% žena te 20% muškaraca srednje životne dobi u Hrvatskoj tuži na bolesti koljena, šaka, kukova ili ramena te na bolove u malim zglobovima kralježnice. Upalne reumatske bolesti, najčešće reumatoidni artritis, prisutne su u radno aktivnoj populaciji u Hrvatskoj u 1,5% žena i 0,5% muškaraca, dok su metaboličke reumatske bolesti još manje prevalencije. Sve češće dijagnosticiramo i tzv. izvanzglobni reumatizam kao posljedicu prenaprezanja okozglobnih struktura – ali u proporciji znatno manjoj od 1%. U takvim proporcijama možemo očekivati i uzroke reumatskih tegoba i/ili bolesti temporomandibularnih zglobova (TMZ) koje se s rastućom životnom dobi potencijalno povećavaju, pa se i fizijatrijski postupci umnažaju. Prikazuju se podaci rada suradnje stomatologa i polikliničke reumatološko-fizijatrijske službe na temelju čije je suradnje uz prethodnu radiološku dijagnostiku (magnetska rezonancija) liječeno 60 pacijenata. Uz to je sve češća suradnja stomatologa i fizijatara glede primjene procedura fizikalne terapije (zagrijavanje pulzirajućim ultrazvukom, magnetoterapijom ili laserom) kao dopune liječenju i elektroanalgeziji (TENS ili IFS) te, nakraju, i medicinskoj gimnastici. Specijalno osmišljene vježbe po Schluteu daju najbolje rezultate povratka funkcije TMZ-ova. Zdravstveni odgoj uz dobru suradnju stomatologa protetičara, fizijatara, reumatologa i neurologa pruža bolesnicima s poremećajima TMZ-ova mogućnost da se kao subjekti uključe u liječenje zasigurno najopterećenijih zglobova
