Sestre Milosrdnice University hospital and Institute of Clinical Medical Research
Abstract
Endometriosis is defined by the presence of functional endometrial tissue outside the uterus, where it is normally located. Endometriosis is one of the most common gynecologic entities affecting 8%-18% of menstrual women. Endometriosis can occur at intra-and extrapelvic localizations. The most common intrapelvic localizations are those involving the ovaries, Douglas\u27 area, pelvic peritoneum, uterus, bladder and rectum. Abdominal endometriosis is the most common localization of extrapelvic endometriosis and usually develops in connective tissue. Extra-pelvic implantation of endometrial tissue may develop in any organ including the skin, lungs, liver, extremities, brain and stomach. Three years after cesarean section, a 35-year-old female was operated on for suspected anterior abdominal hernia at the site of previous section. An egg-sized tumor was removed from the rectus abdominis muscle and referred for histopathologic and immunohistochemical analyses. The results showed endometriosis of the muscle with positive estrogen and progesterone receptors. A year after the procedure, treatment with gonadotropin-releasing hormone analogs was continued due to recurrent pain in the scar area, along with ultrasonography and biochemical marker (carbohydrate antigen 125) follow-up. Clinical diagnosis of scar endometriosis can be made by thorough history and physical, ultrasonography and biochemical examinations. Scar endometriosis should always be considered when the symptoms occur in a cyclic and hormone-dependent pattern, mostly after gynecologic operations, and worsening during menstruation. Definitive diagnosis is based on histopathologic analysis.Endometrioza se definira prisustvom funkcionalnih endometrijalnih žlijezda i strome izvan šupljine maternice, gdje je njihova normalna lokalizacija. Endometrioza je jedan od najčešćih ginekoloških entiteta, prisutna kod 8%-18% menstrualnih žena. Endometrioza može biti intra-i ekstrapelvične lokalizacije. Najčešći slučajevi su intrapelvične lokalizacije koje zahvaćaju ovarijume, zatim Douglasov prostor, pelvični peritoneum, veze maternice, mokraćni mjehur, rektum. Abdominalna endometrioza je najčešća lokalizacija ekstrapelvične endometrioze i obično se razvija na vezivnom tkivu. Ekstrapelvična implantacija endometrijalnog tkiva može biti na bilo kom organu u organizmu uključujući i kožu, epiziotomiju, pluća, jetru, ekstremitete, mozak i trbušni zid. Pacijentica stara 35 godina tri godine poslije carskog reza operirana je zbog pretpostavke da se radi o kili prednjeg trbušnog zida, na mjestu prethodnog reza, kada je odstranjen tumor veličine jajeta na ravnom trbušnom mišiću. Histopatološka i imunohistokemijska analiza tumora pokazala je da se radi o endometriozi dotičnog mišića sa pozitivnim estrogenskim i progesteronskim receptorima. Godinu dana poslije procedure pojavila se bol u predjelu ožiljka, bolesnica je stalno liječena analogom hormona za otpuštanje gonadotropina, uz serijsku kontrolu ultrazvuka i biokemijskog markera, CA 125. Klinička dijagnoza ožiljne endometrioze može se postaviti pažljivom anamnezom i fizikalnim pregledom, ultrasonografskim i biokemijskim ispitivanjem. Na ožiljnu endometriozu treba misliti uvijek kada se simptomi javljaju ciklično, u zavisnosti od hormona, najčešće poslije ginekoloških operacija, a koji se pogoršavaju tijekom menstruacije. Prava dijagnoza postavlja se histopatološkom analizom
