Viktor Hoffiller

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

NOV ULOMAK RIMSKOGA VOJNIČKOGA DIPLOMA Godine 1934 našao sam u posjedu gosp. dra Adolfa Cuvaja, generalnog tajnika Trgovačko-industrijske komore u Zagrebu, ulomak tanke bronsane pločice s graviranim napisom na obadvim stranama. Po sadržaju napisa lako sam mogao konstatovati da je to ulomak rimskoga vojničkoga diploma. Gospodin Čuvaj saznavši za histo­rijsku važnost toga na oko neznatnoga ulomka, rado ga je prepustio Arheološkome muzeju u Zagrebu, pa mu zato i na ovom mjestu izrazujem toplu zahvalnost. Rimski vojnički diplom nađen u Dobanovačkoj šumi. Lijevo nutarnja, desno vanjska strana. Po sadrenom odljevu. Nar. vel. Ulomak je danas 60 mm visok, a 48mm širok; debljina mu je jedva poldrugi milimetar. Nekada je pločica bila četvorinastoga oblika, sa po svoj prilici otupljenim uglovima, pa je, sudeći po onom što manjka od napisa, bila nekada oko 95 mm visoka, a 110 mm široka. Kao nalazište spominje se Dobanovačka šuma, ispod Zemuna, vlas­ništvo Imovne općine petrovaradinske. Površina je pločice dobro sačuvana, tako da su slova na jednoj i na drugoj strani dosta oštra; tek je na vanjskoj strani prvi redak u novije doba ostrugan nekim oštrim oruđem, ali se još sasvim dobro čita. 58 Viktor Hoffiller Rimski vojnički diplomi sastoje, u pravilu, iz dviju jednakih bronsanih ploča, koje su ispisane ugraviranim slovima na obim stranama. Nutarnja strana sadržaje tekst diplome. Taj počinje na prvoj pločici, i nastavlja se na drugoj. Kada je taj tekst napisan, onda se pločice sklope, i svezu po sredini žicom koja prolazi kroz dvije rupe načinjene naročito u tu svrhu. Na vanjskoj strani prve pločice napisu se opširni izvaci iz diploma, a na vanjskoj strani druge nalaze se imena od sedam svjedoka koji potvrđuju da je diplom tačan prepis originala koji se nalazi u Rimu u stanovitom arkivu. U sredini te pločice, zaštićeni s dvim tankim pritaljenim le­tvicama, nalaze se u vosku otisnuti pečati tih svjedoka. Nutarnja strana diploma nije se jamačno nikada otvarala, a to su obično iskorišćavali oni koji su ih izrađivali. Kako su se te povelje izdavale u pravilu svake godine svim vojnicima koji su u toj godini svršavali svoju vojničku službu, ili ju već prije bili svršili, to se je sa jednoga originala izrađivalo mnogo prepisa, jer je svaki isluženi vojnik dobivao po jedan takav prepis, za sebe i svoju obitelj. Glavni i potpuni tekst je nutarnji, nu kako se je znalo da se pločice neće nikada rasklapati, to je nutarnji tekst mnogo puta loše pisan i skraćivan, dok je vanjski pisan mnogo ljepše i potpunije. Tako se je to dogodilo i na našem primjerku. Naš fragmenat potječe od prve pločice, a tekst mu je ovaj: I U n u t a r n j a s t r a n a . Imp(erator) Caes(ar) M(arcus) Antonius Gordianus pius fel(ix) Aug(ustus) pont(ifex) Max(imus) trib(unicia) pot(estate) V// co(n)s(ul) II p(ater) p(atriae) proc(onsul). Nomina milit(um) qui miMtav(erunt) in cohortib(us) pr(aetoriis) Gordian(is) decern I II III II// V VI VII VIII Villi X piis v//2í/icib(us) qui p(ie) et íort(iter) milit(ia) fun­ěti sunt /us trib(ui) conubii dumtaxat cum singulis et prim/s ux(oribus) in matr(imonio) s(uo) iun(xerint) proinde lib(eros) t(ollant) axs/ ex duobus civibus Romanis natos II Vanjska strana. Imp(erator) Caes(ar) M(arcus) Antonius Gordianus pius fel(ix) Aug(ustus) pont(ifex) max(imus) trib(unicia) pot(estate) Vil co(n)s(ul) II p(ater) p(atriae) proc(onsul). Nomina militum qui militaverunt in cohortibus praetoriis Gordianis decern I II III IV V VI VII VIII Villi X piis vmdicibus qui pie et fortiter militia /uncti sunt ius ixihui conubii dum-Nov ulomak rimskoga vojničkoga diploma texat cum singulis et prim/s uxorib-us ut etiam si peregrini iuris feminas in matrimonio suo iunxerinr proinde О О //beros tollant ac si ex áuobus civi-bus Romanis natos. A(nte) d(iem) V// id(us) ian(uarias) . . . Armenio Peregrmo et . . . Fulvio Aemiliano co(n)s(ulibus) Prema gornjoj rekonstrukciji teksta — sačuvani dio pisan je običnim pismom, a manjkajući kurzivno — manjka od napisa nutarnje strane na početku samo jedan redak potpuno, a od drugoga je već sačuvan velik dio. Lijevo manjka u recima, gdje su najpotpuniji, 6 slova, a desno oko 11. Na vanjskoj strani manjka s početka punih pet redaka, jer se za sasvim neznatne ostatke 5 retka ne može reći kojim su slovima pripadali. Tu na vanjskoj strani manjkaju lijevo samo 2 do 3 slova, a desno 7 do 17. Na jednoj i na drugoj strani pojedine su brazde sadržavale oko 30 slova, makar da su reci nutarnje strane bili dosta razdaleko jedan od drugoga, dok su lijepa i čitljiva slova vanjske strane više stisnuta. Isto tako su i razmaci između pojedinih brazda na nutarnjoj strani mnogo veći (oko 5 mm) nego na vanjskoj (ne­potpuna 2 mm). Zato je pisar nutarnje strane, makar je imao dvostruk prostor, morao skraćivati i izostavljati, dok pisar vanjske strane ne skraćuje. Dvije rupe izvrtane u sredini pločice, uzimaju obzir na vanjsku stranu napisa, pa su tu brazde rastavljene većim razmakom. Nutarnja je strana bila već napisana, kada su se vrtale rupe, pa su tako neka slova oštećena. U trećem sačuvanom retku, u riječi decern oštećeno je slovo M, a u zadnjem retku u riječima AXSIEX uništena su slova I i E. Iz sačuvanoga dijela teksta, ako se jedna strana popuni drugom, razabire se ovaj sadržaj: Neki je rimski car vojnicima koji su doslúžili u deset pretorijskih kohorta, podijelio pravo konubija, svakome s jednom i to prvom ženom, pa ako su te žene bile i peregrini iuris, djeca su iz toga braka imala ista prava kao da su im oba roditelja bili rimski građani. Na vanjskoj strani sačuvan je još početak datuma: A • D«\. Prema tome nije nam poznat dan kada je diploma izdana. Iza oznake dana slijedila su imena kon­zula one godine. Donekle smo tu sretni, jer su nam još sačuvani gornji dijelovi imena prvoga konzula. Sačuvani ostaci pripadaju slovima ENIOPEREGR, što možemo lako nadopuniti u ARMENIO PEREGRINO. Armenius Peregrinus bio je, zajedno s Fulvijem Emilijanom, konzul godine 244 posl.'Is. Kada nam je to po­znato, onda nam je lako da saznamo i za cara koji je izdao diplomu. To je bio 60 Viktor Hoffiller Gordian III, po kojemu i kohorte imaju pridjev (Gord)ianae. Gordijan umire u prvim mjesecima iste godine 244, prema tome je diploma sigurno izdana početkom te godine. Najbliži po vremenu vojnički diplom, za koji znamo, pada u godinu 243, (Dipl. LXXXVIII (Lil), CIL III str. 894). I nju je izdao car Gordijan isluženim pretori-jancima a. d. VII id. ian, dakle 7 januara. Sadržaj je toga diploma isti koji ima i naš fragmenat. Samo je kod diploma iz g. 243 sačuvana cijela prva ploča, tako da znademo i to, za koga je taj prepis bio načinjen, i da je original bio pričvršćen na zidu iza hrama Divi Augusti ad Minervám. Kako je, osim sadržaja, i razdioba leksta prilično jednaka na diplomima iz 243 i 244, to možemo uzeti da je riječima Romanis natos na nutarnjoj strani tekst prve pločice uopće završavao, a ostatak teksta s datumom, imenom korisnika, i oznakom mjesta gdje se je nalazio original, morao je biti na drugoj izgubljenoj pločici. Original našega fragmenta sigurno se je u Rimu nalazio na istom mjestu, jer su se tamo pohranjivali originali vojničkih diploma već tamo od Domicijanovih vremena. Po diplomu iz godine 243 uzet je i za naš diplom datum a. d. VII. id(us) ian(uarias), t. j . 7 januar, tim više što su isti dan izdane i druge diplome iz bližih godina. Nutarnja hrapava strana pločice imade tamnu patinu, a vanjska je razno­bojna, pa bi fotografije originala bile nejasne; zato su gornje slike načinjene po sadrenim odljevcima. Inhalt. Das oben publizierte Fragment eines Mllitärdiploms befindet sich im Archaeologischem Nationalmuseum zu Zagreb seit 1934 als Geschenk des Herrn Generalsekretärs der Zagreber Kammer fiir Handel und Industrie Dr. Adolf Baron Čuvaj. Als Fundort wird die Dobanovačka šuma (Dobanovzer Wald), sudlich von Zemun, Eigentum der Petrovaradiner Vermôgensgemeinde, angegeben. Das Fragment stammt von der ersten Platte, ist jetzt 60 mm hoch, 48 mm breit, allseits abgebrochen. Der Text der Innenseite ist nachlässig eingraviert, volí Abkiirzungen, der Buchstaben-und Zeilenabstand gross, die Schrift der Aussenseite regelmässig, gedrängt, der Zeilen-abstand viel kleiner. — Vom Namen des an erster Stelle genannten Konsuls sind noch die Reste der Buchstaben 'EN10 PEREGR erhalten, so das mit Leichtigkeit Armenio Peregrino zu ergänzen ist. Das Diplom stammt somit aus dem Jahre 244, der Kaiser ist Gordian. Vom Datum ist auf der Aussenseite noch A • D • \ erhalten, was in der obigen Rekonstruktion des Textes aus nahe liegenden Griinden zu a. d. VII id. ian. (7. Januar) ergänzt wurde. Die obige Rekonstruktion deS Textes gibt das Erhaltene in gewôhniicher Schrift wieder, die fehlenden Ergänzungen sind kursiv gedruckt. Wegen der rauhen dunklen Patina der Innen- und der Verschiedenfarbig-keit der Aussenseite sind die Abbildungen nach Gipsabgiissen hergestellt worden. ZAGREB VIKTOR HOFFILLER 

Nov ulomak rimskoga vojničkoga diploma

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia