Miho Barada

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

HISTORICITET IMENA SVAČIĆ Kao što se u opću tako se i u našu historijografiju uvuklo štošta kriva i neistinita. Zato je i svrha nauke da pogrešno ispravi a manjkavo ispuni, bez obzira na dotadašnja mišljenja ili tradicije. Tipičan primjer, kako se stvara i to ne samo kriva tradicija nego i historija, pruža nam ime Svačić, inače toliko poznato u našoj historijografiji. Tko ne zna za to ime i njegovu historijsko-nacijonalnu ulogu? Ta zadnji je hrvatski kralj Petar Svačić.- Ime ni jedne naše porodice, pak ni ono Šubića, nije popularizirano kao ono Svačića. Nekoji znadu i mjesto gdje su bili nekoć dvori Svačića, a drugi javljaju, kako će dobrza objelodaniti radnju, kojom će pokazati rodbinsku vezu između Svačića i Trpimirovića. Koliko se to ime spominje u literaturi i dnevnoj štampi, da i ne spominjem. Ali ako se tačnije pogleda u izvore, dolazi se do čudnog rezultata, da ime Svačić historijski uopće ni ne postoji. Nema uopće dokumenta koji bi nam posvjedočio da je to ime postojalo, iako naša historijografija zna za nekoliko slu­čajeva da se to ime tobože spominje1. Ja ću se osvrnuti na te pojedine slučajeve. 1 Prvo je pitanje kralja Petra Svačića, makar ga je davno već riješio Šišić2. Mađarski kroničar Simon de Kéza oko 1285. piše: Iste ( = kralj Koloman) quoque in rěgnum Dalmatie misso exercitu, occidi fecit regem Petrům, qui Hungaris in montibus qui Gozd dicuntur occurens, est deuictus in montibus memoratis et occisus. Unde iidem montes usque hodie in Hungaria Patur Gozdia nominantur. Sedes enim huius regis in Tenen erat ciuitate. Slično također mađarski „Chronicon pictum": Iste ( = kralj Koloman) Dalmatie regnum occiso rege Petro nominato in montibus Peter-gozdia, Hungarie adiunxiŕ. Muglen pak ne navodi ime kralja Petra: Derselb kunig Coloman slug den kunig von Dalmatia zu tode und pracht das reich gen Ungerlandi. Po svjedočanstvu mađarskih kronika postojao je hrvatski kralj Petar, koji je vjero-* V. Klaić, Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća, u Radu Jug. ak. knj. CXXX, Zagreb 1897., str. 44; Šišić, Priručnik, Zagreb 1914., str. 499-500. 2 Priručnik str. 379-383; Povijest Hrvata, Za­greb 1925., str. 612 op. 56. 3 Priručnik str. 394. 4 n. i. mj. 138 Miho Barada jatno u aprilu ili maju 1097 poginuo u ratu sa mađarskim kraljem Kolomanom. Kojoj je porodici pripadao, to ne kaže ni jedan dokumenat. Po Račkom5: Jedan „Petar, iz roda Svačića, bijaše pod kraljem Svinimirom ban hrvatski; te odavle može se iz­voditi, da taj isti Petar, koj je prije njekoliko godina obnašao prvu poslije kraljevske £asti u kraljevini, držao se pozvanim zasjesti ispražnjeni priestol." Da li, i u koliko odgovara ova kombinacija identiteta posljednjeg hrvatskoga kralja Petra s Petrom banom Zvonimirovim, ne spada u ovo pitanje. Ja imam da utvrdim, bez obzira da li je ta kombinacija tačna ili ne, jedino ispravnost i postojanje imena Svačić. U arhivu splitskoga kaptola postoji poznati kartular bivšega benediktin­skoga samostana sv. Petra u Selu (danas Supetar u Poljicama, između Splita i Omiša). Kartular je u glavnom napisan karolinom (f. 1 do 13, r. 3) u XII st, a ostalo su pozniji zapisi. Tako na f. 14, r. 17—23 ima jedan zapis napisan pismom koje je već pod utjecajem t. z. littera Bononiensis, te potječe negdje iz XIV/XV. st.6. Taj zapis prvi je publicirao Carrara7: Isti fuerunt bani in Croatia de genere Croa-torum a tempore regis Suetopelegi usque ad tempus Suinimiri regis Croatorum: Ste-phanus Cucar, Saruba Cudomirigi, Ourica Mog(orouig) . . . . Caci(g)... Car(an) . . . an . . . Slauaz . . . Cucar fuit iudex regis Cresimir, Cucar. Tempore Suinimiri fuit Petr us Suacig banus. Omnes isti fuerunt bani in Chroacia. U istom kartularu f. 14, r. 16—27 nalazi se još jedan zapis, napisan pismom kao i onaj već citirani. U njemu nabrojeni su najprije banovi, kojih da je bilo sedam u Hrvatskoj i koji su imali pravo izbora kralja; banove pak da je biralo 12 hrvatskih rodova (tribus) između 6 plemena (genus i generatio) a od ostalih 6 plemena da su bili knezovi (comites) u župa­nijama Hrvatske, a Kacigi, Cucari, Suaci(gi), Cudomirigi, Mogorouigi, Subigi da su imali pravo banstva8. Rački je znao i za treći podatak, onaj apendikule trogirske, t. j. pogodbe 12 hrvatskih plemena sa Kolomanom. U toj apendikuli, koja je napisana u XIV st., po Račkom e stoji: comitem Georgium de genere Suagithorum9. Po ovome u sva tri slučaja Rački je znao jedino i samo za ime Suacig, Suagithorum i Suacithorum što bi odgovaralo našemu Svačić. Zato, kad je Rački kombinirao identitet posljednjega hrvatskoga kralja Petra mađarskih kronika sa banom Petrom iz zapisa kartulara sv. Petra, on toga kralja Petra nije mogao da nazove drukčije nego Svačić. 5 Rad Jug. ak. 30, Zagreb 1875., str. 103. Po Ši-šiću, Priručnik str. 381—383 i Povijest Hrvata str. 612—613, op. 56, nije bio Svačić nego možda Kačić. * Rački, Documenta, Zagreb 1877, str. 486, koji nije poznavao originala, nego uzevši, po Carrari, kao da je cio kartular napisan u XII. st., drži da su i ovi zapisi iz XII. st. Po Šišiću, Priručnik str. 380, laj zapis potječe iz početka XVI st. Archivio capitolare di Spalaio, Split 1844, str. 68. lb. str. 67. Ovaj zapis po Šišiću, Priručnik str. 380, napisan je u drugoj polovici XIV. st. Ali kako sam već kazao, oba su ova zapisa iz istoga vremena, t. j . iz XIV. ili XV. st. Documenta str. 482-, a História Salonitana, Za­greb 1894., str. 59 ima: comitem Georgium de genere Suacithorum, makar da je poznavao ori­ginal apendikule. Historicitet imena Svačić 139 Danas pak, kad imamo originale kartulara i apendikule, jasno vidimo da u sva ta tri slučaju nije napisano Suacig ili Suagith nego nešto drugo. Oba zapisa u kartularu teško su čitljiva i izbljeđena, ali jasno se ipak ra-zabire u prvom slučaju: temporesuenimirifuitPetrus Sna . .. banus; u drugom pak: Snasci. U prvom slučaju Carrara je pogrešno mjesto Petrus Sna ... pročitao Suacig; u drugome opet ne piše Suaci(gi) nego jasno Snasci, i to tako da je drugo s povišeno iznad a, što paleografski nije neobično10. Tim u oba slučaja otpada ime koje počinje sa svar nego se tu radi о imenu koje počinje sa Sna. Isto i u apendikuli nije napisano Juraj de genere Suacithorum, nego čisto i bistro de genere Snagithorum11. Po ovome, uz poznatu akribiju Račkoga, zastalno da je on imao u ruci origi­nale i vidio da u sva ta tri slučaja stoji sna, a ne sva, on ne bi bio stvorio ime Svačić nego jedno drugo ime koje bi počimalo sa Sna, i mi danas ne bi znali za Petra Svačića, nego za Petra Snačića ili još bolje Snašića12. 2 U prilog nazivu imena Svačić bilo je i to, što je naša historijografija znala za pozniju hrvatsku porodicu Svačića, kojoj bi pripadali i Nelipići. Za dokaz da je postojala ta porodica baš pod nazivom Svačić, Klaić13 naj­prije navodi naša već spomenuta tri slučaja: Petrus Suacig, Suacigi i Suacithorum. Ali kako smo vidjeli, danas sve ovo bez drugih dokaza otpada. Klaić о toj porodici dalje piše: „Šteta je, što po poznatim spomenicima о znamenitom plemenu Svačić, iz kojega je potekao posljednji kralj hrvatske krvi Petar Svačić (1091.—1102.), zna­demo tako malo ili gotovo ništa . . . . Jedino to znamo, da je kneževska porodica Nelipići, koja je u prvoj polovici 14 stoljeća gospodovala u gradu Kninu i u knin­skoj župi, potekla iz toga plemena". Da su Nelipići iz porodice Svačića, citira pasus iz „Obsidio Jadrensis": Vladislava relicta Neliptii generationis Suadcich. Šišić о Svačićima piše14: „0 ovomu plemenu kao takovu, naime izravno pod tim imenom,, nema spomena osim u dvjema ispravama od juna 1322. u Trogiru Gausigna Suoziz (!) ( = Svačić) i 5. septembra 1339. nobilis uir Gausina Stoyse Suazich dues Tragurii, te u spisu „Obsidio Jadrensis* (napisan oko 1350.): . . . Vladislava . . . . Neliptii ge­nerationis Suadcich. 10 Šišić, Priručnik str. 380, 381 čita u prvom slu­čaju Snazig, a na str. 500 Snagig. Još i danas jasno se vidi ono Sna, dok je ostalo jako iz-blijedilo, i ne mogu sa stalnošću odrediti što je bilo napisano. 11 Kako točno čita i Šišić, Priručnik str. 528 i Pov. Hrv. str. 639, op. 41. Stoga je već Šišić, Priruč­nik str. 500 mogao na osnovi kartulara i apen­dikule nagađati: „Prema tome glasilo je to ime isprva možda i Snačić; međutim forma Svačić bliža je hrvatskom jeziku i općenito priznata". 13 Možda i Značića. Historijski bi doduše i ta bilo pogrešno, jer je postojao samo kralj Pe­tar, a kojega je roda on bio, to ne znamo. 18 N. dj. str. 44. 14 Priručnik str. 499. 140 Miho Barada Kako vidimo Šišić ne uzimlje u obzir prva tri starija slučaja imena Svačić, nego donosi dva nova uz onaj već Klaićev iz „Obsidio". Zato treba da provjerimo i ova tri slučaja. Prvi podatak Gausigna Suozic uzet je iz Smičiklasa16, a Smičiklas nije tu ispravu prepisao iz izvornika nego iz štampanog Lucius-а16. Isto je i sa drugim po­datkom17. Po ovomu ti podaci vrijede, u koliko je Lucius pouzdan. Luciusa u našem slučaju ako ne možemo direkte kontrolirati jer su te isprave izgubljene, možemo ga kontrolirati indirekte po drugim originalnim dokumentima, u kojima je to ime sačuvano. Postoje u arhivu općine Trogira notárske imbreviature od 60-tih godina XIII st. dalje. Prepisujući ta akta, naišao sam na Stojišu oca, kao i na njegova sina Gauzinju, uz oznaku i familijarnoga im prezimena. Tako 25. III. 1294,-prodaje sve­ćenik Danijel jednu zemlju Stoise Snacizo. 4. V. 1311. naređeno je Stoice Snacige, da ne smije ostaviti ložu dok ne plati stalnu svotu. 25. IX. 1312. konsuli Trogira određuju sudbeni rok Stoise Snasige, a 28. IX. 1312. isti naređuju Stoise Snasice i ponovno Stoyse Snasici da plati stalnu svotu. 9. I. 1313. dan je rok Stoise Snasici. 31. I. 1326. spominje se zemlja kupljena a Stoysa Snaygig. 22. VII. 1326. Stojiša je već mrtav, jer se toga dana sklapa neka pogodba ante domum heredum Stoyge Snassich. Poslije ovoga vremena javlja se često sin Stojišin Gausigna, Gausengna ili Gausius, ali po običaju onoga vremena većinom je označen sa samim patro-nikom, a rijetko i sa familijarnim imenom18. Tako 21. II. 1328. jamac je Gausius Stoyse Snaycig, dok je iste godine u jednom drugom aktu svjedok Gausengna Stoyse, a u trećem je eksaminator Gausius Stoyse. Po ovome vidimo, jer je u svim slučajevima napisano ime koje počinje sa sna, a nikada sa sva, da je Lucius pogrešno napisao Suoziz i Suazich, a tim ne samo da otpadaju i ovi dokazi za postojanje obitelji Svačić, nego da i oni potvrđuju ime kartulara i apendikule, t. j . ono Snašića ili Značića. Ostao bi još jedino slučaj iz „Obsidio Jadrensis": Vladislava relicta Ne-lipti generationis Suadcich. Ali i ovaj dokaz nije nam tradiran u dokumentu, nego po jednomu piscu, čime po sebi gubi dokaznu snagu; a pogotovo kad nam je i taj pisac poznat samo preko Lucius-а19, dakle preko treće ruke; iz Luciusa, koji i u pređašnjim slučajevima konstantno pogrešno Čita i piše Sua mjesto Sna. Po tome ni ovaj slučaj ne može da bude odlučan ni za ni protiv. * 15 Codex diplomatics, IX, Zagreb 1911., str. 67. к bosanskoj vojsci, kad je ova kretala god. 18 Isto, str. 68 iz Memorie di Trail. 1338 protiv Klisa, usprkos prijetnje izopćenja. " Gausignam domini Stoyse Suazich, Smičiklas Up. Farlati, lllyricum sacrum IV, str. 377. n. dj. X, Zagreb 1912., str. 487, a Smičiklas iz " De regno, Amsterdam 1666., str. 388. Luciusa, Memorie. " Gauzinja je odličan građanin, koji obnaša razne funkcije u upravi grada. On je izaslanik grada Historicitet imena Svačić 141 To je sve što se zna о imenu Svačić. Za njega doduše zna stara i novija naša historijografija, ali historija ne zna. Historija, kako sam pokazao, imala bi da zna za našu velikašku obitelj Snačića, Snašića ili Značića, makar historijografija znala za onu Svačića, s tom razlikom da je posljednja samo u toliko mjerodavna, u koliko se podudara s prvom, i nikad obratno. Naši prethodnici služili su se onim što su imali pri ruci i prema tome stvarali zaključke. Ako mi danas naiđemo na nešto druga­čije, moramo bez obzira da ispravljamo po načelu života i nauke: error corrigatur ubi apprehenditur. Zusammenfassung. (Der Name Svačić). Račkis Kombination, der letzte kroatische .Kônig Petar sei aus dem Geschlechte Svačić hervorgegangen, hat schon Šišić verworfen. Der obige Artikel befasst sich nur mit der Richtigkeit der Schreibung des Namens Svačić. In der Publikation Carraras des bekarinten Kartulars des gewesenen Benediktiner-klosters St. Petri in Selo wird nach seiner Lesung ein Banus Peter Suacig ange-fiihrt, das Qeschlecht wird Suaci(gi) genannt. Rački las im Trogirer Nachtrage zur Chronik des Thomas Archidiaconus von Split de genere Suagithorum. Diese Lesungen sind unrichtig. Im Originale des Kartulars liest man heute an der ersten Stelle sicher Sna . . . , schon Šišić hat Snazig bezw. Snagig gelesen. An der zweiten Stelle des Kartulars steht ganz deutlich Snasci. Im Trogirer Nachtrage steht de genere Snagi-thorum, wie es auch Šišić richtig gelesen hat. Der Geschichtsschreiber des X.VII Jhdts Lucius aus Trogir gibt aus einer Trogirer Urkunde vom Juni 1322 den Namen Gauzigna Suoziz und erwähnt aus einer anderen Trogirer Urkunde vom 5. Sept. 1339 einen nobilis uir Gausina Stoyse Suazich dues Tragurii. In der Ausgabe der um 1350 entstandenen heute verschollenen Schrift Obsidio Jadrensis erwähnt Lucius eine Vla­dislava relicta Neliptii generationis Suadcich. — Vf. hat im Archive der Gemeinde Trogir die notariellen Imbreviaturen von den 60-er Jahren des XIII. Jhdts angefangen durchgesehen und darin die Namen des Stojše und seines Sohnes Gauzigna mehrmals gefunden. Eine Urkunde vom 25. III. 1294 handelt uber den Verkauf eines Grund-stuckes des Stoise Snacizo. In einer anderen vom 4. V. 1311 heisst der Name Stoice Snacice, 25. IX. 1912 Stoise Snasice und 28. IX. 1312 Stoise Snasice und Stoyse Snasici; 9. I. 1313. Stoise Snasici; 31.1. 1326 Stoysa Snaycig. 22. VII. 1326 wird ein Vertrag ante domum heredum Stoyce Snassich geschlossen, 21. II. 1328. wird Gausius Stoyse Snaycig erwähnt. Dadurch verliert auch die bei Lucius veroffentlichte Stelle aus der Obsidio Jadrensis ihre Beweiskraft. Man kann somit nur von den Snačići, Snašići oder Značići und nicht von den Svačići sprechen. ZAGREB MIHO BARADA 

Historicitet imena Svačić

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia