Vjekoslav Klaić

Klaić, Vjekoslav

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Prilozi za povjest grada Zeline. Gotovo u neposrednoj okolici grada Zagreba, kod mjesta Sveti Ivan Zelina, vide se u gori zagrebačkoj tik do izvora potoka Zeline ruševine nekadanjega sredo­vječnoga grada Zeline. О prošlosti toga grada ne zna se ništa; nijedan povjesničar nije se potrudio, da što sazna о sudbini njegovoj, ni о njegovim gospodarima. Neka stoga ovo nekoliko priloga bude podlogom za proučavanje svakako zanimljive pro­šlosti njegove. Godine 1202. potvrdio je hrvatski herceg Andrija neku darovnicu, kojom je otac njegov, kralj Bela III., poklonio zagrebačkomu kanoniku i dekanu Bazanu neku zemlju gradskoga podložnika (castrensis) Kajana ili Kojana1. Opisujuć međaše da­rovane zemlje kaže se u ispravi, da se ta zemlja „prema sjeveru i pokraj grada Nikole hvata javne ceste zagorske" (versus septemtrionem et iuxta castrum Nicola annectitur publice strate Zagoriensis). U prvi mah moglo bi se pomisliti, da je „ca­strum Nicola" potonji grad Zelina; no točnijim izvidom može se razabrati, da je rečeni „castrum Nicola" stajao kod današnjega sela Dolnje Zeline, gdje se već g. 1334. spominje „ecclesia sancti Nicolai de Zelna"2, današnja župna crkva sv. Nikole u Dolnjoj Zelini. Baš tu u okolišu crkve sv. Nikole, a s lijeve strane potoka Zeline jesu dva lokaliteta, gdje je mogao stajati grad Nikola. Jedno se mjesto zove Gra­dina, a ispod njega se prostire plemićki dvorac Paukovec, a drugo se zove Gra­dišće, te se stere uz cestu, koja vodi iz Dolnje Zeline u selo i plemićki dvorac Svetu Helenu. Na onome mjestu, gdje je poslije stajao grad Zelina, nije g. 1202. bilo ja­mačno još nikakvoga grada. I godine 1222. spominju se u jednoj ispravi samo „fines terre Zeline, ubi sunt due mete de terra prope sanctum Johannem3 (današnji sv. Ivan Zelina). Та terra Zelina, na kojoj nije bilo nikakve utvrde, sterala se je između Psarjeva i svetoga Ivana Zeline. Tek u jednoj ispravi od g. 1295. čita se „Paulo Churkam comite castellano de Zelna existente"4, po čemu se mora nagoviještati, da je na Zelini tada stajao grad (castrum) ili kašteo (castellum), u kojemu je bio ka­štelanom neki Pavao Đurkan. Grad Zelina podignut bi dakle između godine 1222. i 1295., vjerojatno tek nakon tatarske provale, naime nakon g. 1242. Bit će da je tada bio u kraljevskoj vlasti, jer mu je kaštelanom bio „comes" ili župan (knez). Nije nemoguće, da je grad 1 S m i č i k l a s Т., Codex dipl. reg. Croat. Dalm. 3 S m i č i k l a s Т., Cod. dipl. HI. 220. et Sclav. III. 17. * Nav. dj. VII. 216. 2 T k a l č i ć I., Monumenta hist, episc. Zagra-biensis, II. 90. 14 K l a i ć Prilozi za povjest grada Zeline. Zelina bio tada središte župe moravečke (comitatus de Maroucha), od koje se je poslije razvila plemenita općina moravečka. Oko godine 1320. grad je Zelina u vlasti nekoga magistra Nikole, sina Petra od Ludbrega, koji drži također i grad Bistricu na zapadnom obronku zagrebačke gore. Taj magistar Nikola bio je sinovac znamenitoga nekad (1271.) župana mora-večkoga i poslije (1274.) bana čitave Slavonije Dionizija, te je jamačno po svome stricu, koji nije imao muških potomaka, došao do gradova Zeline i Bistrice. Dne 20. kolovoza 1327. izdao je taj magistar Nikola povelju, kojom je zagrebačkomu kaptolu za spas svoj i svojih rođaka poklonio svoj kupljeni posjed Vrazi Laz u zagrebačkoj županiji i župi moravečkoj (possessionem meam empticiam Wrazilaz vocatam in districtu zagrabiensi de comitatu Morocha constitutam)1. U toj povelji kaže magistar Nikola izrijekom: „castra nostra et nostrum here um de Zelna et Byztrycha". Magistar Nikola držao je Zelinu jamačno do svoje smrti između 1353. i 1361. Da li su po smrti njegovoj baštinili grad potomci njegovi ili je prešao u druge ruke, neda se za sada ustanoviti. Od godine 1434. nalazimo Zelinu u vlasti porodice Bychkele ili Byczkele, koja se je nazivala de Zelnawar, t. j . od grada Zeline. Prvi se rečene godine spo­minje „nobilis (egregius) vir Stephanus Bychkele de Zelnawar", pa onda i slijedećih godina 1436—1438Л Godine 1439. sudjelovali su na saboru u Križevcima „Stephanus, Johannes et Ladislaus Byczkele de Zelna3". G. 1449. spominje se „egregius La-dislaus Bychkele de Zelnawar"4; a g. 1458. „Stephanus Byczkele de Zelin" \ G. 1465. spominju se „Stephanus Bicchele de Zelinyawar et Augustinus Porkolab comites ac iudices nobilium comitatus Zagrabiensis" 6, po čemu sudimo, da je naročito Stjepan Bychkele u ono vrijeme znatno utjecao u javne poslove kraljevine Slavonije. Iz jedne isprave od g. 1472. doznajemo, da su „egregius Petrus de Bykzad (Bisag) et Stephanus Bykchele de Zelnawar" jednom prigodom bili napadnuti u Zagrebu na krvavom mostu (supra pontem Pyzani most) od službenika zagrebačkoga biskupa Osvalda Tuza7. G. 1478. i 1480. ne spominju se više Stjepan ni Ivan, nego samo „Ladislaus Byczkelew de Zelnawar8. Taj Ladislav Bychkele obtužen bi na velikom općem sudu, što ga je kralj Matijaš g. 1481. obdržavao u gradu Zagrebu, dne 2. veljače s raznih zločina: da je počinjao krađe, da je krivotvorio isprave i pečate, te bi stoga pro-skribovan i lišen svih svojih posjedovanja (Ladislaum Bychkele de Zelnawar furti-cinia ac cum aliena persona falsam fassionem fateri facientem et literas falsas fieri procurantem ac sigillum falsificantem 9. Jamačno je Ladislav Bychkele tom prigodom izgubio i grad Zelinu. Tko je neposredno primio Zelinu, ne da se za sada ustanoviti; no malo po-1 T k a l e i ć I., Monumenta episc. Zagrab. I. str. 4 T k a l č i ć I., Monum. civit. Zagrab. II. str. 203. 57—58. — Vjesnik kr. zemalj. arkiva, IV. str. 5 K u k u l j e v í c I., Jura I. str. 204. 96—99. 6 T k a l č i ć I., Monum. civit. Zagrab. II. str. 299. 1 T k a l č i ć I., Monum. civit. Zagrab. II., str. 91., 7 Nav. d j . II. str. 348. 122., 130., 147. 8 K u k u l j e v i ć I., Jura I. str. 215. 3 K u k u l j e v i ć I., Jura regni C. D. et Slav. II. 9 T h a l l ó c z y L., Codex comitum de BÍagay str. 17., 20. str. 391. Kla ić Prilozi za povjest grada Zeline. 15 slije nalazimo taj grad u vlasti moćne slavonske porodice Zapolja. Tako ga drži i vojvoda Ivan Zapolja, koji bi 10. studenoga 1526. proglašen kraljem ugarskim, a 6. siječnja 1527. kraljem Hrvatske i Slavonije. Postavši međutim i Ferdinand Habsbur-govac kraljem ugarskim i hrvatskim, stao je otimati imanja Ivanu Zapolji i njegovim privrženicima, te ih darivati svojim pristašama. Tako je Ferdinand u dva maha, naime 1. kolovoza i opet 5. prosinca 1527. izdao darovnice za Petra i Ivana Mihaljevića od Sinja „super castro Joannis de Zapolya, comitis Scepusiensis, Zelyna vocato, in regno Sclavoniae sito, ac pertinentiis, possessionibus, et quibusvis iuribus posses-sionariis ad dictum castrum pertinentibus"l. Građanski rat, koji je u Slavoniji kroz više godina bjesnio između privrženika Ferdinandovih i Zapoljinih, onemogućio je Petru i Ivanu Mihaljeviću, da zagospoduju darovanim njima gradom. Za Zelinu otimali su se g. 1527—1536. i Ferdinandovci i Zapoljevci. Među Ferdinandovcima isticao se je u tom pogledu Ivan Kaštelanović, gospodar Bisaga, a među Zapoljevcima biskup zagrebački Šimun Erdedi. Kad su g. 1528. u Slavoniji pretegli Ferdinandovci, tražio je Zelinu za sebe Ivan Kaštelanović. Tadanji ban hrvatsko-slavonski piše iz Nemethujvara 25. rujna 1528. Kaštelanoviću о toj stvari ovako: „. . . ubi autem vestra eadem dominacio scribit, quod castrum Zelyna iam occupare vellet, novit vestra eadem dominatio, qualiter eandem rogavimus ob hoc et coram sic et per presentes vestram e. d. rogamus, quatenus gratia ami-cicie nostre ne velit adhuc manus suas ad occupationem castri illius imponere, certa enim sit vestra e. d., quod nos omnem promissionem vestre e. d. factam observa-bimus et nulli alteri omni tempore, sed vestre e. d. illud assignari faciemus, dum-modo vestra e. d. infra reditum regie Maiestatis in illo pacienciam habeat"2. Dok Ferdinandov ban Bacani moli i zaklinje Kaštelanovića, da ne zauzme Zeline, dok ne dobije za nju od kralja darovnicu, Zapoljin pristaša i biskup zagrebački Šimun Er­dedi 10. siječnja 1529. iz svoga grada Začezma (Čazme) upravo prijeti Ivanu Kašte­lanoviću. „Quare monemus et hortamur eandem dominationem vestram", tako piše Erdedi, „velit ab inquietatione et desolatione bonorum ipsorum Zelyna esse ас amiciciam pocius nostram amplecti quam ea abuti". Još dodaje Erdedi: „. . . . nos bona ipsa tanquam nobis in protectionem contra violentias data pro virili tueri de-crevimus" 3. Borba za grad Zelinu između biskupa Simuna Erdeda i Ivana Kaštelanovića trajala je i dalje, dok nije Šimun Erdedi kao ban Ivana Zapolje u kraljevinama Dal­maciji, Hrvatskoj i Slavoniji kod svoga kralja izradio, te je Ivan Zapolja g. 1531. grad Zelinu darovao biskupovu nećaku Petru Palfiju (Palffy) od Erdeda (nepoti episcopi zagrabiensis Simonis de eadem Erdewd ex sorore)4. Kaštelanović uza sve to nije mirovao, osobito kad je opazio, da se je biskup Šimun Erdedi stao prikla­njati kralju Ferdinandu, te se je bilo bojati, da bi i Ferdinand mogao potvrditi da­rovnicu za Zelinu biskupovu nećaku. Dne 21. kolovoza 1534. došao je pred zagre­bački kaptol Gregorije Horvat od Bogačeva, službenik Ivana Kaštelanovića, te je u ime svoga gospodara i njegovih sinova Jurja, Petra i Kristofora uložio protiv toga 1 B o j n i č i ć I., Darovnice kralja Ferdinanda I. 3 Izvorno pismo u arkivu Jugoslav, akademije, za Hrvatsku, 11. 4 Prepis darovnice u kr. zemaljskom arkivu u 2 Izvorno pismo u arkivu jugoslavenske aka- Zagrebu, demije. 16 Kla i ć Prilozi za povjest grada Zeline. prosvjed, ako bi kralj Ferdinand darovao kome rečeni grad Zelinu; jednako je pro­svjedovao, da bi Petar Palfi rečeni grad založio ili prodao, a Emerik Bradáč od La-domerca ma na koji način preuzeo ga i kupio. O tom svečanom prosvjedu izdao je kaptol posebnu ispravu, koja se čuva u arkivu jugoslavenske akademije. Međutim je biskup Šimun Erdedi u prvoj polovici 1535. zaista pristupio Ferdi­nandu, iznevjerivši se Ivanu Zapolji. Naravno da je i o tom nastojao, da Ferdinand potvrdi sve darovnice Zapoljine, učinjene njemu, njegovu bratu Petru i ostalim ro­đacima. I tako je zaista Ferdinand poveljom izdanom u Beču 1. lipnja 1535. posre­dovanjem biskupovim (ad intercessionem reverendi in Christo patris domini Simonis episcopi) biskupovu bratu Ivanu Tompi i nećaku Petru Palfiju od Erdeda za nji­hove vjerne službe potvrdio „castrum Zelyna, simul cum universis bonis, possessi-onibus ac villis, et aliis quibusvis iuribus possessionariis ad idem pertinentibus in comitatu Zagrabiensi existenti habitis, in cuius pacifico et quieto dominio iidem a certis annis perstitissent et se ipsos persistere asserunt etiam de praesenti . . .ul. Ovomu darovanju opro se je međutim prokušani službenik Ferdinandov Ivan Kaštelanović svima silama. Napokon je izradio, da je Ferdinand sva dosadanja da­rovanja svoja za taj grad opozvao, te ga poveljom izdanom u Beču 4. siječnja 1536. jedino njemu darovao. О tom zabilježeno je u kraljevskim knjigama (libri regii) ovo: „Anno domini millesimo quingentesimo trigesimo sexto, Viennae feria tertia post festům circumcisionis domini, datae sunt literae manu regiae maiestatis subscriptae, quibus mediantibus sua maiestas castrum Zelyna in comitatu Zagrabiensi habitům, cum omnibus bonis suis ad idem pertinentibus, quod per notam infidelitatis Joannis de Zapolya ad suam maiestatem devolutum est, egreglo Joanni Castellanffy de Zenth-lelek, suisque heredibus et posteris universis novae donationis titulo perpetuo con-tulit, irritas ac invalidas habens quascunque donationales literas, si forte alicui super dictum castrum per oblivionem (!) sua maiestas dedisset, salvo iure alieno" 2. Zelina uza sve to nije ostala u rukama porodice Kaštelanovića od Svetoga Duha i Bisaga. Već g. 1543. drži Petar Kaštelanović, sin Ivanov, samo susjedni Bisag (Bykzad), dok u Zelini gospoduje staroslavonska porodica Kerečenji (Kerecheny de Kanyafelwde)3. Posjed grada Zeline tada je dosta prostran, jer podanj spada 80 kmetskih dimnjaka (fumi). Kao prvi vlasnik iz te porodice spominje se Vladislav Kerečenji, koji je g. 1549. svome kmetu Matiji Zermeghu za vjerne službe darovao stanovito kmetsko selište u kotaru grada Zeline4. Kao gospodare grada Zeline nalazimo Kerečenje kroz jedno čitavo stoljeće. U to vrijeme dolaze u prijateljske i rodbinske veze sa susjednim plemićkim poro­dicama, kao što su Bradáči, Mikulići, Crnkovići (Chernkoczy) i Fodrovci (Fodroczy). Godina 1640., 1642. i 1644. spominje se grad Zelina već kao sasvim raz-valjen (in diruto castro Zelina, super castro totali diruto Zelina). U kotaru njegovu boravi tada Ladislav Kerečenji, jamačno posljednji muški potomak porodice, koji prima za posinke Tomu Mikulića i druge neke plemiće, te im ostavlja razvaljeni grad s posjedovanjima u Baničevcu, Toplici i t. d. u zagrebačkoj županiji, pa onda 1 Bo jn i č ić, Darovnice 46. 4 Arkiv zagrebačkoga kaptola. Locus credibilis, 1 Nav. dj. 52. Protocollum 28. str. 235. 3 Vjestnik kr. zem. arkiva u Zagrebu, IX. 92. Kla ić Prilozi za povjest grada Zeline. 17 i druge posjede svoje u križevačkoj županiji1. Tako dođoše zemlje Kerečenja u ruke porodica Mikulića, Crnkovića i Fodrocija. Godine 1680. izdaje Petar Fodroci u ime svoga nedorasloga sina Antuna neko pismeno očitovanje Jurju, Jakovu i An­tunu, kao i Martinu, Stjepanu i Mihajlu Puceku (Puczek) u pogledu vinograda na predbrežju „Gorni Therszczy (in) pertinenciis castri Zelina" 2. Napokon g. 1696. daje Antun Fodroci nekomu Petru Ceškoviću stanovite zemlje u kotaru grada Zeline, a uza to mu dozvoljava slobodnu porabu neke šume Obreške3. Da li je sam grad poslije g. 1644. ikada obnovljen, ne može se za sada odrediti. ' Vj. Klaić. 1 Regesti iz Neo registrata acta (Fasc. 640 No. 1 i Fasc. 670 No. 32) u zemaljskom arkivu. 2 Comitis Patachich Repertorium familiarum no-bilium regni Croatiae (u kr. zemaljskom ar­kivu u Zagrebu). :i Arkiv zagreb. kaptola. Locus credibilis, Pro-tocollum 10 str. 246. 

Prilozi za povjest grada Zeline

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia