Emilij Laszowski

Laszowski, Emilij

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

POVJESNI PODACI О OBITELJI VRAGOVIĆA MARUŠEVAGKIH. U susjedstvu grada Bele bilo je dobro Marjaševac ili Maruševac, koje je posjedovala veoma stara porodica Vragovića *. G. 1351. dobije od kralja Ljude­vita plemstvo Grgur sin Stjepana od Maruševca, negdašnji službenik bana Mi-kića, braća mu Ivan i Petar, te bratić Šimun sa sinom Torminom. Ističu se Gr­gurove zasluge, što ih je stekao u mletačkom ratu i kod opsade Zadra, gdje je više rana zadobio2. G. 1360. dobiše još plemstvo i Ladislav i Nikola sa sinom si Petrom, Egidij i Demeter sa sinom Tiburcijem, Juraj sin Andrije, Jakov sin Matije, Kliment sin Nikole, Nikola sin Petra sina rečenoga Nikole, i Grgur sin Stjepana. Ovi, uz gore navedene, budu uvršteni u plemiće, a njihova imanja Marjaševec kod sv. Jurja, Kerestur (Križovljan) i Volinec oslobođena od sva­koga podaničkoga odnošaja i dužnosti spram grada Varaždina3. Ovi bijahu pra­djedovi kasnije obitelji Vragovića od Marjaševca. Još prije toga (g. 1354.) naloži kralj Ljudevit zagrebačkomu kaptolu, da na molbu Ladislava i Nikole sinova Petra, te Egidija i Dimitrije sinova Tibur-cija, Jurja sina Andrije, i Grgura sina Egidijeva od Marjaševca, na novo raz­gleda međe svoga imanja, koje su jur njihovi pradjedovi u miru posjedovali. Međe ovoga imanja doticahu se tada s istoka neke mlake kraj općinskoga puta, koji je vodio u Varaždin, i sela Grede. S južne strane sizahu do dviju mlaka i potoka Plitvice, zatim do ušća potoka Lukavca u Plitvicu na međi zemalja grada Bele. Nadalje sizahu do ušća Dragošin potoka u Lukavec kraj viničkoga i markovečkoga puta, kuda se išlo u Cerje, te od nekoga brda prema Savici kraj zemlje Druškovečke i kamenoga puta kod Turnovca do potoka Plitvice do ušća Lukavca. Od ovuda išla je meda dolinom do potočića Stražnjaka i puta, koji je vodio к crkvi sv. Jurja i u Čalinac 4. G. i4oo spominju se gospodari Mar­jaševca Otlin i Andrija, koji živješe u strašnoj pravdi i svađi, dok se pred banom Hermanom Celjskim ne nagodiše. G. 1458. potvrdi kralj Matija Ivanu Vragoviću sinu Jakova, te njegovim sinovima Nikoli, Gregoru i Ulriku posjed imanja Kerestura (Križovljan), Virja i Selca. Ova im bijaše Ulrik Celjski nasilno oteo te darovao nekomu Henriku Tobnaveru, naselivši na zemljištu Vragovića dva nova sela Belinec i Novu Gredu. 1 Ime Vragovića dobila je ova porodica po 2 Prije u zem arkivu fasc. 191 br. 13; sada u Ulriku Erdoeghu (Vragu) od Marjaševca, koji Budimpešti, je živio koncem XV. vijeka. 3 Ibidem. 4 Ibidem fasc. 205 br, 12, 204 L a s z o w s k i Povjesni podaci о obitelji Vragovića maruševačkih. Ivan Vragović imadaše g. 1459. pravdu sa Katom Brankovićevom udovicom Ulrika Celjskoga, pošto je ova po smrti svoga muža bila Vragovićima otela imanje Marjaševec, Čalinec, Volinec, Belinec i Novu Gredu, razorivši im kuće. To su nasilje izveli njezini ljudi Frišer, kaštelan vinički, Benedikt Valpot i Breko Jarković oružanom rukom, počinivši strašna nasilja. Ova je parnica tekla pred samim kraljem Matijom, koji Katarinu osudi na povratak otetih imanja i naknadu šteta; osim toga imala je za kaznu izgubiti svu svoju prćiju i sva dobivena i na­slijeđena imanja \ Ivan Vitovac, ban hrvatski, zavladav skoro cijelim Zagorjem, posvoji šumu Cerje, koja bijaše vlasništvo Vragovića, a poimence Ulrika sina Ivanova. Uz prkos svim pravdama Vitovac ne htjede rečenu šumu da povrati. Istom njegov sin Juraj učini to dobre volje, a Ulrik bude na to g. 1469. po nalogu kraljevu u posjed uveden ne obaziruć se na prigovore, koje protiv toga stav­ljahu Juraj i njegova braća Ivan i Vilim grofovi zagorski. Sličnu pravdu imadaše Ulrik Erdog od Marjaševca i brat mu Grgur sa zagorskim grofovima poradi imanja Belinca i Nove Grede. Posredovanjem Ivana i Vilima braće Jurja Za­gorskoga dođe ipak g. 1470. do nagode među Vragovićima i grofom Jurjem Za­gorskim, kojom Juraj predade Vragovićima imanje Belinec kao predij, a oni mu se obvezaše služiti kao predijaliste. Ujedno mu predadoše sve parbene spise, koji se odnose na ova imanja, a među kojima bijaše i glavna osuda (sententia capitalis) Katarine udove Ulrika Celjskoga, s kojom su, kako gore vidjesmo, imali pravdu radi svoga imanja Maruševca, Čalinca i Vilinca2. Sinovima Grgu-rovim Ambrozu i Petru, te Lovri sinu Jakova Šiberlina od Marjaševca potvrdi kralj Vladislav g. 1504. sva njihova imanja, i t o : Marjaševac, Sveti Juraj, Sel-nicu, Čalinec, Volinec, Brezje, Križovljan (Kerestur) Selce i Virjevo 3. G. 1514. dobi Petar Vragović od kralja pravo mača (jus gladii), po kojem je mogao dati izvršiti kaznu smrti na svim svojim imanjima4. Porodica Zekelja, koja se koncem XV. vijeka usadila u našem Zagorju, dodijavala je i plemićima Vragovićima, osobito Luka Zekelj napadaše Vrago-viće svakom zgodom te im otimaše zemlje i marvu. Bijahu tada vlasnici Mar­jaševca Vragovići Petar te Gašpar i još drugi Petar, Krsto i Ladislav. Ovi se uteku molbom i tužbom kralju Ferdinandu I , koji naloži g. 1561. banu Petru Erdodu i varaždinskomu kapetanu Krsti Ungnadu, da brane Vragoviće od Ze -keljevih nasilja5. Krsto i Ladislav Vragovići imađahu g. 1579. veliku pravdu sa sestričnama Anom ženom Gašpara Druškovačkoga i Margaretom ženom Ivana Petričevića od Miketinca, potonjeg viceprotonotara kraljevine Slavonije, koje bi­jahu podigle parnicu radi velikih nasilja, što su im se učinila na njihovim slu­gama i sluškinjama g. 1561. i još prije u gradu Marjaševcu. Krsto Vragović bi­jaše u opće veoma žestok čovjek, te je rado javno govorio madžarski. Tako nazva jednom Gašpara Druškovačkoga, podžupana varaždinskoga i kašnje pod-bana, koji je ustvrdio, da mu žena ima ista prava u Marjaševcu kao i on sam : »Rudas vagy te ott«, što će reći »marva si ti tamo«. Radi ovih riječi nastadoše 1 Ibidem fasc. 191 br. 6 i 8. 2 Ibidem fasc. 191 br. 4. 3 Ibidem br. 3. * Ibidem br. 2. 5 Ibidem br. 1. L a s z o w s k i Povjesni podaci о obitelji Vragovića maruševačkih. 205 ljute pravde medu njima. Pravdu sa sestričnama izgube Vragovići i moradoše im platiti 200 ugarskih forinta1. Gore spomenuta pravda započela je ovako : G. 1547. umrije Krstin i Ladislavov otac Juraj Vragović sin Petrov, a godinu dana na to majka Doroteja Gerecijeva. Djeca ostanu pod skrbništvom Nikole Zrinjskoga, pošto ih otac ne htjede povjeriti svomu bratu Grguru, s kojim je u svađi živio. Nu Zrinjski kasnije imenova Grgura štitnikom siročadi Krste i Ladislava. Stric upravljaše sve do g. i552- dobrima svojih štićenika, naime zi­danim gradom Marjaševcem i drvenim gradićem u Križovljanima, te selima Kri-žovljanom, Virovjem, Brezjem, Volincem, Selcem, Marjaševcem, Sv. Jurjem i Selničkim. G. 1552. umrije i ostavi upravu dobara svojih Štićenika svojoj ženi Katarini Berze. Ova pokupi za sebe gotovo sve pokretnine s navedenih dobara, a sama dobra, onako prazna, predade prabilježniku Mihalju od Ravna, namjes­niku Nikole Zrinskoga, pravoga štitnika malodobnih Vragovića. Skoro iza toga umrije Katarina, ostavivši gore spomenute dvije kćeri Anu ženu Druškovačkoga i Margaretu ženu Petričevića, kojim ostavi sve svoje pokretno i nepokretno dobro, a medu ovim i sva imanja malodobnih Vragovića Krste i Ladislava. Radi toga i poradi dijela njezinoga muža, svoga strica Grgura, koji je bez muškoga po­tomstva umro, podigoše Vragovići pravdu protiv svojih sestrična. Za vrijeme parnica događahu se i razna nasilja od obiju stranaka. Pravda je ova tekla još g 1588. Te godine naloži kralj Rudolf banu Krsti Ungnadu, da Krstu i Ladi­slava Vragoviće štiti protiv Ane i Margarete, koje bijahu sva njihova dobra po­svojile, dočim im po pravu samo jedna četvrtina, t. zv. quarta puellaris pripa­daše. Dugotrajna ova parnica dovrši se tek g. 1588., kada se Krsto i Ladislav Vragovići podijele s Vukom Druškovačkim, sinom Gašpara i Ane Vragovićeve i Gašparom Petričevićem, sinom Ivana i Margarete, na imanjima Marjaševcu i Križovljanima. Vragovići dobe jednu trećinu ovih dobara. Tada bijaše pod gradom Marjaševcem velik ribnjak s vodom i dva isušena, te župna crkva sv. Jurja s tor­njem i rakom. Uz ovu spominje se još jedna zidana crkva sv. Križa s rakom. Ovoj diobi prisustvovaše i Ivan literat Pergošić, građanin varaždinski2 . Da li je on bio rođakom onoga glasovitoga protestanta i prevodioca sv. pisma, ne znamo. Imanja Marjaševac i Križovljani ostadoše i na dalje u ruku porodice Vragovića. G. 1700 spominje se vlasnikom dobara Marjaševca Franjo Adam Vragović, carski pukovnik i zapovjednik kostajničke krajine. Ovaj izdade u Beču g. 1705. djelo: »Arena Martis pluribus proficuis et magis scitu necessariis ob-servationibus et articulis bellicis etc. referta « U ovom se djelu raspravljaju voj­ničke i ratne stvari. U isto vrijeme izdala je i Barbara Katarina Vragović, žena Vladislava Patačića, na slovenskom jeziku pisanu knjigu »Tomáša Kempisa od nasledovanja Kristuševoga knjige«. Ova molitvena knjižica vrlo je rijetka. G. 1716. bijaše barun Krsto Vragović — porodica bo Vragovića postade barunskom — gospodarom Marjaševca i Križovljana. Ovaj ne imađaše muškoga potomstva, te sklopi sa Krstom Črnkovačkim od Črnkovca ugovor, kojim istomu svoja imanja darova za slučaj, da bi bez muškoga potomstva umro. Krsto Črnko-1 Ibidem br. 15. * Ibidem fasc. 191 br. 9. 206 L a s z o w s k i Povjesni podaci о obitelji Vragovića maruševačkih. vački, sin glasovitoga ablegata Franje Črnkovačkoga nazivanoga Galica od Klokoča, bijaše tada podžupanom zagrebačkim i kapetanom banove tjelesne kumpanije, pa je Krsti Vragoviću mnogo prijateljstva i usluga iskazao, dok ie imao parnicu sa udovom Patačićevom, gore spomenutom Barbarom *. Poslije smrti Krste Vragovića dođu njegova imanja u ruke Črnkovač­koga, a poslije junačke smrti ovoga (g. J717.), koji je poginuo na Zrinskom polju vojujući na Turke, dođu u vlast porodice Petkovića, a napokon Kanotaja. Danas je Marjaševac — Maruševac — svojina grofa Rudolfa Erdôda, gospodara Novog Marofa. E. Laszowski. 1 Ibidem fasc. 74 br. 38. 

Povjesni podaci o obitelji Vragovića maruševačkih

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia