Josip Brunšmid

Brunšmid, Josip

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

GKÖKI NAPISI IZ SVETIŠTA BOŽICE MA U VODENU (EDESSA) U MACEDONIJI. U mjesecu srpnju 1898. razvali prigodom jake jedne kiše bujica zid na jednoj gradini, koja se nalazi južno od razvalina stare crkve sv. Nikole u Vodenu u Macedoniji, te se tim povodom pojavi nekoliko mramornih ploča sa grčkim napisima, koje su stojale uspravljene uz jednu stijenu. Kako je i u Macedoniji veoma rašireno narodno pričanje zakopanomu blagu, te kako postoji tradicija, da je takovo blago sakriveno baš kod sv. Nikole, odredila je turska oblast —p-radnike, koji su imali tamo da kopaju. Iza trodnevna posla otkopaše pri- ü b lično velik komad od spomenute već stijene, na kojoj nađoše urezan velik mono­gram. l Ne našav traženoga blaga obustaviše kopači svoj posao. O zanimivom ovomu našašću obavijestio je jedan prijatelj gospodina Georgija Kapčeva, izdavatelja lista „Macedonija" u Zagrebu, a ovaj je imao dobrotu, te mi od prijatelja poslane prijepise povjeri, da ib u ovomu časopisu objelodanim i protumačim. Papirni otisci, po koje je g. Kapčev odmah pisao, nisu se mogli dobiti. Poslani su prijepisi u opće prilično dobro načinjeni, te odaju ruku inteligentna prepisača, ali se je ipak potkralo nekoliko pogrješaka, koje sam u većini slučajeva mogao sigurno ili veoma vjerojatno da ispravim. Pri tomu mi je poznatom svojom ljubeznošću išao na ruku i g. prof. Music, kojemu se, lijepo zahvaljujem. Tekst napisa priopćujem u majuskulama vjerno sa svim pogrješ­kama, što ih ima povjereni mi prijepis, a na drugom mjestu dajem svoju tran­skripciju i ispravke. I. Na prvoj ploči od 2"00 m. visine, 080 m. širine i O10 m. debljine zabilježena su dva napisa, i to jedan s prijeda, a drugi na jednoj od užih strana, valjda na onoj desno od gledaoca. Kamen je kod drugog napisa desno oštećen, tako da u prvih 12 redaka fale 1— slova. Onaj napis sprijeda glasi: ѲІ \ TÚXT,. OKA MA Ѳ ІѴІ sic ANGIKirrCOGTII іѵ іі*) | і -І . 5 x.ów ( ѵ ) AiX[í] -1 Taj monogram, kao da je sastavljen od slova . Sigurnoga tumačenja za nj do dus« nemam, ali upozorujem, da je brojčana vri­jednost tih slova 37a, te nije isključena mo­gućnost, da je tu netko zabilježio jedan datum po eri od ustrojenja Mahedonije kao rimske provincije, možda datum, kada se je na svetištu nešto gradilo. * 132 Brunšmid, Grčki napisi iz svetišta božice Ma u Vodenu (Edessa) u Macedoniji. sic sie A GAGNH XAPIZG TAIAOTAONIAK) ONOM ATI 1 NOT AOTNOT KAI THN 10 GAOOKGNTH ѳ GTGI nGPGITFOT GTTT 15 0GOAOFH 'ETİVYI yapí^s -і [SjouXov і £ [ѵ] óvófAaTi ' ѵ і -[ѵ]. "0[ѵ] 8oö[X]o[v] . 1 TYJV / . -< і(ѵ) eoWsv z'r, deß ž(v) (— 381) STEÍ і (jí-Yivó;) І ( = 13) eÛTu -Xû? і і. Dvojbeno je samo čitanje 9. retka, koji nije točno prepisan. U retku 12—14. navodi se kao datum, kada je Lucija Aelija Helena božici Ma darovala svoga roba Antipatra, 13. Pereitios godine 381. U Makedoniji su u rimsko doba bile u porabi dvije ere, za koje je Boeckh ' prvi ustanovio, da jedna započimlje osnovanjem rimske provincije g. 608. od sagrađenja Eima (146. pr. Kr.), a druga osnovanjem monarhije bitkom kod Akcija (2. rujna 31. pr. Kr.), i to jedna i druga 1. listopadom. Potonja se u napisima navodi kao era TOÖ SeßaoroO ili slično. Boe-ckhovo u glavnom ispravno mnijenje ispravlja Kubitschek,2 koji misli da je pro­vincijalna era po svoj prilici započela već godine 148. ili najkasnije 147. Na temelju jednoga počasnoga napisa grada Thessalonike u počast cara Klaudija I. * dolazi Kubitschek do rezultata, da makedonska godina nije započela 1. listopadom, kako Boeckh misli, nego 15. listopadom. Naš j e napis datiran po provincijalnoj eri, te godina 381. odgovara godini 235/6. poslije Krista. Mjesec Pereitios po starom j e makedonskom kalendaru četvrti, te bi odgovarao po prilici vremenu od 25. prosinca do 24. siječnja. Na desnoj užoj strani istoga kamena urezan je slijedeći napis: sic .. MHNOO . . . Ѳ . MA ANIKHT . KAT6TX11N AOTAONON. MATI KACA . APON GXAI . " [. ] = 3-2 [ Ѵ [(Ј<Ј ] -( = 3) A(owcíx) E[û] « •/! ( 7 і' ) Mä ѵі 7І [ ] ' er/ýjv [ ]0і ѵ óv[ó] -[ і ((7) [ѵ] -ѵ s/afpı] -1 CTG . str. 55 . 1970. a Jahrzählung u. Jahranfang im röm. Make­donien. Arch.-epigr. Mitth. XIII. str. 120 i si. Vidal-Lablaehe n Rev. arch. n. s. 20 (1869.) str. 62. Brunšmiđ, Grčki napisi iz svet iš ta božice Ma u Vodenu (Edessa) u Macedoniji . 133 Sic coMHN . io CA TPICON TgKNCON . іѵ ZCOGO AHO Ѳ 6 15 «WIN І ( ION KAI TUN OONHN AN60H KAI TIIC ZOIJC 20 XPONON MOI GINA 0 NH ^ Џ , iyo[j] • . TflfciV TSXVWV b[í] -•/.1)4, éf і ѵ TS £ dwtö STpá -ıpYIV, ÎÇ<7TY] -^oypa^víix ÖTOV x.al ,ѵ ojvvjv, ivédír, і ; £[(Ö]VÎ; ypóvov | і .siva[c] 7fpo?[/.[o] • v»i. Napis j e datiran po provincijalnoj eri i to valjda opet iz 4. vijeka jedne godine, kojoj je jedinica 2. Dan i mjesec su 3. Dvstros. U makedonskom je to kalendaru peti mjesec (od 25. siječna do 24. veljače). Rekonstruisanje teksta pruža dosta poteškoća, u jednu ruku, što je napis oštećen, a u drugu, što nije posve točno prepisan. J a si sadržaj tumačim po prilici ovako: Lucija Eupatra, Publijeva kći, daruje prema zavjetu nepobjedivoj božici Ma roba imenom Kas-sandros, ali ga ujedno iznajmljuje, kako bi ju on doživotno uzdržavao. U 18. r. valja ÓTOV mjesto ѵ. II. Druga je ploča na dolnjoj strani nepotpuna. Mjere se nisu priopćile. І CIOT II TIB KA eXAPIOA MHJNTH і ѳ MA ANGIKH І І OKUN ONO MATI MAP KIAN HTIC 10 "ETOUS, BOT (= 372) і -' І і ( - 8) ( ) KX(xúo*io;) iyjzpıea. -І 7}Ѵ TÍ) xupíac östo ávsmvi -XXlSí -<I3C7)V OVO -axTt Map -xt'av, i . . . Tekst je posvema jasan i dobro prepisan. Datum 8. Daisios 372. odgo­vara godini 226/7. poslije Krista. Mjesec Daisios je osmi u makedonskom kalen­daru, te je u prvi kraj počimao 24. travnja. III . Treća ploča je visoka 060 m., široka 0-40 m., a debela 008 m. Na njoj su dva napisa; prvi od 1—9., a drugi od 10—12. retka. 134 Brunšmid, Grčki napisi iz svetišta božice Ma u Vodenu (Edessa) u Macedoniji. AEAOII ІІ '\ TÚ/VJ. І І І І І |± ; -pixó; xat 'І і ІІ II 1TMI і ^, ѵ * sic І І і OEAS Al Ail ANEI / ^ ^ ѵ [i>>îç % іѵ і -KIITOY І 85 І І 5 " / ѵ і -І \ ONOMATI Z W P M O X & ѵ ovó;j.axi ZoWaw -sic VMIOS X І І І ѵѵ і[» ]ѵ ex і& ;? «ÛTÖV І ѲІѴ Sě 8á ѵ ,? (= 331) sic І І І Ѵ » EVTVXiiS £T£i[AûjS[u]vafo.jB(-2),A(.l)eÛTU7öî. sic ^ 1 All |>02 10 " ; (..- 391) pjvöç Afoû, ! І] І І Ѵ SOÚXÍI #6¾ іѵ і MAS І» « 2 Ѳ . M«; "AJMCEXOV. Oba su napisa zapisana godine 391. po provincijalnoj eri (245/6. poslije Krista), prvi 2. Audynaja, a drugi u mjesecu Diju. Jedan od ona dva broja (B i A) u 9. retku neće biti na svom mjestu; možda jedan od njih spada u sli­jedeći redak, gdje kraj mjeseca nije dan zabilježen. Dopunjci su posvema sigurni. Mjesec Dios je prvi u makedonskoj sunčanoj godini, koja je negda počimala 24. rujna; Audynaios je treći mjesec (počam od 24. studenoga). Napisi iz Vodena, sa više gledišta veoma zanimivi, predstavljaju u neku ruku kao arhiv od kamena edeškoga svetišta božice Ma. Podjedno su to i zavjetni spomenici, koji božicu slave raznim počasnim pridjevima, kao Als ŽVEÍXYITOC ~ ;/ ;: kypt'x {}sö; AIíč ŽVÍÍXTÍTQ; ; Osi ávsíxrjTo;; AVĎ«;TO? \ lS ; І ѵі' , ;. Grad Voden, gdje su se priopćeni spomenici našli, stoji na mjestu, gdje se je negda ponosno kočila prijestolnica starih makedonskih kraljeva Edessa na rijeci Ludias i rimskoj cesti via Egnatia. Sa Edessom je valjda identičan grad Aegae, gdje se je nalazila kraljevska grobnica. Grčkih se je napisa u Vodenu već više puta našlo, a većina ih spada u rimsko carsko doba. Na božicu Ma, ' koja se u napisima na sva tri kamena iz Vodena spo­minje, nailazimo na više mjesta u Maloj Aziji. Njezino ime u indijskom, grčkom, a valjda i u maloazijskim jezicima znači isto što i grčko [ ј - 2 (mati). Ime Ma dakle nije no drugi naziv za veliku božicu naravi Kybelu. Po jednoj grčkoj pr ič i s nalazila se je Ma u pratnji Rheje, kojoj je Zevs predao maloga Dionysa, da ga othrani, a Lyclijci su dapače i samu Rh ej u identifikovali sa božicom Ma. Kao glavna sijela Mainoga bogoslužja spominju se dva maloazijska grada, koji su se zvali Komana. 4 Slavilo j u se kao božicu proizvođenja bučnim svetkovanjem, pri kojemu je prostitucija bila kao bogoslužni čin u običaju. Kao božici umiruće prirode obdržavale su joj se uprav divljačke korote, pri kojima su se vjernici sami sakatili i doprinosili krvave žrtve. U kataonskoj Komani u Kappadokiji veći su dio grada sačinjavali božičini pristaše (d-zoy^r-oı) i robovi njezina hrama (ispoSo'jXcn); potonjih je u Strabonovo doba bilo 6000 duša obojega spola. Božičin 1 Sr. Koscher Lexicon der griech. u. röm. 3 Steph. Byz. s. v. . Myth. s. v. 4 Strah. p. 535, XII, 2, 3, kojemu je na tomu 1 Eustath. 565, 3. mjestu tekst ponešto iskvaren. Brunšmiđ, Grčki napisi iz svetišta božice Ma u Vođenu (Edessa) u Maceđoniji. 135 j e svećenik imao silan dohodak. Po dostojanstvu je bio odmah iza kralja, a obično bi ga i uzimali iz kraljevske obitelji. Slične su prilike vladale i u pontijskoj Komani.1 Rimljani ne samo da u svemu tomu nisu ništa mijenjali, nego su dapače mudrim postupanjem nastojali, da ugode moćnim ovim svećeničkim poglavicama. Posjed hramova oni su još znatno povećali, a svećenicima su podijelili neogra­ničenu vlast nad njihovim teritorijem i mnogobrojnim službenicima, koji su u gradovima stanovali. Iz daleka su u ta svetišta dolazili hodočasnici, da izvrše kojekakove zavjete; mnoge je dakako privlačila i ona množina ženskih hierodula, koje su božici na svoj način žrtvovale. Kao u Kybelinom kultu u Pessinusu, i u Komani je bilo zabranjeno jesti svinjsko meso. Stari Grci sami nisu pravo znali, s kojom da božicom izjednače ili sravne komansku božicu Ma. U hellenističko je doba bila nastala priča, da je Ma iden­tična sa taurijskom Artemidom, a kultus da su joj u kappadokijsku Komanu donijeli sam Orestes i njegova sestra Iphigeneia.3 U obje se je Komane vjero­valo, da se u njihovim hramovima nalazi originalni Iphigenejin mač,4 a te tobožnje Artemidine hramove da je sagradio Orestes. 5 U Rim je kultus božice Ma dospio u doba mithradatskih ratova, a veoma se je rano spojio sa kultom italske Bellone, s kojom je Ma imala srodnih crta. Božičin hram se je nalazio izvan gradskog pomerija na Vatikanu. Kao mnogi drugi orijentalni kultovi i Main se je kult u rimsko carsko doba stao širiti po susjednim zemljama. U napisima se Ma po negdašnjim rimskim provincijama rijetko kada spominje, te se je od prije znalo samo za dva mjesta u Trakiji, gdje je ona imala sljedbenika i valjda svojih svetišta. Prvi joj je ime prepoznao Letronne 6 u jednom napisu iz Galate,7 a Foucar t 8 misli, da se ona spominje i u napisu jednoga relijefa iz Kučuk CekmeČe kod Carigrada.9 Edessa (Voden) bila bi dakle treće poznato sjedište Mainoga bogoslužja. Odavle je već prije nekoliko godina priopćio Mordtmann 10 tri napisa sa jednoga stupa u pre­dvorju crkve sv. Trojice, u kojima ima štošta, što bi sjećalo na ove naše napise. U drugom od ova tri napisa se jedna božica nazivlje naprosto samo i, iko:> a u trećem, koji je sasvim slično sastavljena darovnica, kao što su i ovdje priopćeni napisi, ј—Yjp dsćov, dakle nazivima, koji su sasma običajni kod Kybele, o kojoj opet znademo, da je u glavnom istoga karaktera kao i Ma. Nespadaju li i ovi napisi na stupu u crkvi sv. Trojice svetištu božice Ma? Ima tu nešto, što govori protiv ove misli. Mordtmannov je jedan napis naime datiran po eponymnoj jednoj božičinoj svećenici, koja se zove Aurelia Luciana. Kako imamo razloga da po­mislimo, da je i u Edessi stajao na čelu svetišta božice Ma vrhovni jedan sve­ćenik, to nije nemoguće, da se Mordtmannovi napisi odnose na Kybelu, a ne na 1 Strab. p. 557, XII. 3, 32. ' CIG 2039. 2 Strab. p. 559, XII. 3, 36. 8 Assoc, relig. p. 88. * Strab. p. 535, XII. 2, 3. 9 Denkschr. bečke akademije 1861, 13, p. 54— 4 Cass. Dio 33, 11. 55, br. 19 tabla 6 si. 28. 6 Procop. b. Goth. 1, 17, p. 83 i si. 10 Inschr. aus Edessa. Athen. Mitth. XVIII. " Ann. d. Inst. 1845. p. 272. (1893.) str. 415 i 416. 13fi Brunšmid, Grčki napisi iz svetišta božice Ma u Vođenu (Edessa) u Maceđoniji. božicu Ma, te da su u Edessi bila razna dva svetišta srodnih božica, naime i Kybelino i Maino. Mordtmannovi napisi glase: 1) Na gornjem rubu stupa: [* ]; yu.ç Eeßa<TToO [ 0 ] \ ( ѵ[ . . . 359. od osnivanja provincije = 243 od bitke kod Akcija = 211/212. posl. . Drugi redak nejasan. 2) Na žlijebiću (Hohlkehle): [ ] (sic!) '/- і ; < і íteň. 3) Dole na stupu: AÚTptovÍK і žj^ apí -( ) і Ѵ UpaTEuouovıç , -"k(xç і ѵ і -T10V ѵ . і Nsáviv si; iSía; 7catStTX,V)ç töı -ov oixoysvsc. *KTO'J; i = = 385. po mak. eri (237/8. posl. Kı\). Meni se čini, da je Mordtmanov drugi napis samo konac prvoga u kojemu je iza datuma po makedonskoj provincijalnoj i po eri —s[ia<jToO od akcijske bitke u 1. retku, u izlizanom drugom stojalo ime one osobe, koja je božici na čast u njezinom svetištu dala neke zgrade i hodnike sagraditi. Maini theophoreti (štovatelji), koji su si imena na kamenim stelama ovje­kovječili, kada su, darujuć božici po jednog roba ili robinju, ispunjavali zadane zavjete, bijahu sudeći po imenima Grci, koji su imali rimsko građansko pravo, što u doba iza vladanja cara Karakale (211—218.), koji j e rimsko građansko pravo općenito podijelio, ni najmanje nije čudno. Jedino za Tiberija Klaudija Pro-kula je veoma vjerojatno, da je bio pravi Rimljanin. Rimski živalj u zemljama grčkoga svijeta nikada nije bio osobito jak, pa se to stoga nebi drugačije ni dalo očekivati. U drugom napisu treće ploče napominje se i jedna hierodula ( , itež;) imenom Stratto, koja je, premda i sama ropkinja, ipak bila toliko imućna, da je mogla božici da zapiše jednoga roba. Dr. Josip Brunšmid. 

Grčki napisi iz svetišta božice Ma u Vodenu (Edessa) u Macedoniji

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia