Josip Brunšmid

Brunšmid, Josip

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

RIMSKI VOJNIČKI DIPLOM IZ KMJESEYACA ( ZEMUN). Gospodin Dr. Petar Marković, odvjetnik u Zemunu, darovao je u travnju 1898. narodnom muzeju jednu bronsanu ploču, koju je on nedavno bio kupio od jednoga seljaka u Krnješevcima u srijemskoj županiji, gdje se j e bila našla. Ploča je u opće dobro sačuvana: patine doduše na njoj sada nema, jer ju je valjda našaoc čišćenjem skinuo, ali usprkos tomu, što joj se je time oduzelo glavno obi­lježje starine, njezinoj autentičnosti ne može biti sumnje. Površina ploče oso­bito je na nutarnjoj strani veoma rupičava, a tomu je povodom, što je ona pro­dukt lijevanja. One mnogobrojne što veće što manje rupe nastadoše od mjehura koji su se kod lijevanja stvorili. Jedan takov mjehur blizu jednog ugla ploče prolazi dapače kroz cijelu njezinu debljinu. Ploča nije posvema rektangularna oblika, jer dok joj duljina iznosi 016 m., visina joj je na jednoj strani 0127 m., a na drugoj samo 0125 m Debljina joj je približno svagdje jednaka, te iznosi 0002 m. Krnješevački diplom, koji je već četvrti primjerak ovih po spoznavanje rimskih vojničkih i pravnih prilika važnih isprava, koje su se dosele kod nas, i to samo u Slavoniji, našle i u narodni muzej došle, sadržaje jedan dio otpusnog dekreta rimskog vojnika Lucija Flavija Sabina iz Savarije u gornjoj Panoniji (Szombathelv, Steinamanger u Ugarskoj). Vojnički diplomi redovito sastoje od dvije bronsane ploče, ali od većine dosele poznatih primjeraka — u CIL I I I . j e priopćeno 97 — našla se je samo po jedna ploča ili samo po ulomak jedne. U narodnom muzeju od prije imamo potpun diplom samo iz Ilače u šidskom kotaru,1 dočim iz Bijele crkve kod Rače u mitrovačkom kotaru2 imamo samo drugu ploču, a iz Grabarja u brodskom kotaru3 samo ulomak prve ploče. Krnješevački diplom također nije potpun, nego se je od njega sačuvala samo druga ploča, kojoj je sadržaj sa više gledišta veoma zanimiv. Na prvoj ploči, koja se nije našla, nalazio se je na vanjskoj strani tekst cijeloga dekreta, a na nutarnjoj strani opet prva polovica istoga dekreta, jer je na svakom diplomu bio tekst dekreta dva puta 1 Od 5. rujna 152. Izdao Brunšmid u Viestniku lirv. arh. dr. . (1891.) str. 33 i si., a odanle Hülsen u Römische Mittheilungen VI. (1891.) str. 335 i si., Mommsen u CIL III. suppl. str. 1987 1). LXII, Bormann u Jahreshel'te des üst. arch. Inst. I. (İH9S.) str. 168 i si. 2 Po svoj prilici i/, vremena Klaudijal. (11—54), dakle valjda najstariji spomenik ove vrste. Brunšmid u Vjesniku n. s. II. str. ! i si., Bormann u Jahreshel'te I. str. 162 i si. 3 Od druge polovice travnja g. 71. Ljubio Inscr. quae Zagr. in m us. nat. ass. str. 53 i si., Mommsen u CIL III. str. 851 i I960 D. X( -; VIII). Branšmid, Rimski vojnički diplom iz Krnješevaca. І і zabilježen. Samo jedan put su na diplomima bila zabilježena imena svjedoka — obično 7 —, koji su jamčili za ispravnost prijepisa sa originalnog dekreta, koji je bio namješten u Rimu, u prvi kraj u hramu božice Fides ili njegovoj okolici na Kapitolu, a kasnije na zidu iza Augustova hrama kod Minervina kipa. Da se je ona prva svakako važnija ploča našla, bili bi glede nekih pitanja hronologičke naravi, koja nam se iz teksta našega spomenika namiču, posvema na čistom, dočim na temelju sačuvane druge ploče možemo da polučimo samo neku, ali ipak prilično veliku vjerojatnost. Na vanjskoj strani ploče, kojoj je napis zaokviren sa po dvije usporedne crte, vide se između gentilnili imena i cognoinina svjedoka tragovi, gdje su negda bile prikeljene dvije uske koso prisastavljene kovne šipke. Te šipke, udaljene od obajuh rubova za O067 i ( 64 m., imale su svrhu, da čuvaju pečate svjedoka, pritisnute na žicu, kojom su obije ploče diploma svezane bile. Kako su ovakova spremišta za pečate izgledala, vidi se na našoj ploči iz Bijele crkve1 i na nekim drugim primjercima. Rjeđe su se sačuvale žice,2 kojima ih se vezalo, a pečati, koji su valjda' bili od voska, uvijek su propali. Da se uzmognu ploče žicom sve­zati, probušila bi se svaka u prvi kraj na četiri, a na kasnijim spomenicima te vrste samo na dva mjesta, i to na srednjem dijelu obijuh dužina. To se je bu­šenje obavilo prije nego što se je na pločama pisalo, jer bi inače moralo bar na kojem primjerku biti nabušeno koje već zabilježeno slovo Rezbari su napise pisali na ugrijanu ploču, jer je onda bila mekša. Da baš nisu uvijek točno bilje­žili, vidimo baš na našoj ploči, na kojoj su u predzadnjem retku iznutra ispala slova u d e s c r i p t u m i r u r e c o g n i t u m , te ispuštena jedna crta slova u ex. Valjda si je rezbar najprije zabilježio cijeli napis kakovom bojom, što je bilo potrebito i poradi toga, da vidi, kako će sa prostorom na kraj izaći. Kod posla su mu se izbrisala ona dva slova i onaj potez, a on ih, ne opaziv toga ili ne znajući možda ni čitati, nije ni urezavao. I u trećem je retku pogrješno zabi­lježeno asi mjesto ac si, bez razmaka između obijuh riječi i bez slova c, dokaz, da si rezbar nije bio svjestan, što je u onaj par pisao. Krnješevačka je ploča razmijenio spram drugih dosta težka, naime 391 gr., a to se među ostalim može smatrati kriterijem, da ovaj spomenik spada u dosta rano doba. Bormann'1, govoreći našem diplomu iz Bijele crkve, prvi je upozorio na to, da su najstariji diplomi pisani na debljim i težim, a kasniji na sve to tanjim i lagljim pločama. Po njemu važu ploče najstarijih diploma: I I I Bijela crkva (Zagreb; valjda doba Klaudija I.) — 835-5 gr. Stabiae (Napulj; g. 52; D. I.) 625 gr. 915 „ Beč (Beč; 2/7 60; D. II.) 548'8 „ — „ Geiselbrechting (Monakov; 1 /6 64; D. III.) — „ 500 „ Nasuprot ploče ilačkoga diploma (Zagreb; 5/9 152; D. LXII.) važu samo 114'3 i 118 gr. Težine ploča drugih diploma nisu priopćene. 1 Vjesnik n. s. II. str. ii. 3 Jahresheťte des oesterreioh. arch. Inst. I. 2 CIL 111.1). ѴІ, Ѵ, І , Ѵ1І, ѴІІ. .str. KİT. 10 146 Brunšmid, Rimski vojnički diplom iz Krnješevaca. -í t\ -?, . ." ^  SI. 28. i 29. Rimski vojnički diplom iz Krnješevaca (2/3 nar. veličine). Brunšmiđ, Rimski vojnički diplom v/. Krnješevaca. 147 Napis nutarnje strane krnješevačkoga diploma glasi: . . . s i p e r e g r i n i i u r i s ť e m i n a s m a t r i m o n i o s u o i u n x e r i n t , p r o i n d e l i b e r o s t o l l a n t , [ ] s i e x d u o b u s c i v i b u s r o m a n i s n a t o s. A(n t e) d(i e m) III. K(a l e n d a s ) J u n i a s , L(u c i o ) A e l i o O c u l a t o Q(u i n t o ) G a v i o A t t i c o o o(n)s(u 1 i b u s). L(u o i o) F 1 a v i o L(u i i) f(i l i o ) Cl a(u d i a) S a b i n o , S a v a r i e n s(i). D e s [ c ] r i p t u m e t [ r j e c o g n i t u m e x t a b u l a a e n e a , q u a e f i x a, e s t E o m a e i n C a p i t o l i o . Na vanjskoj su strani imena sedmorice svjedoka u genetivu, i to: G(a i i) n i(i) M a x i m i , S i s c(i e n s i s), T(i t i) F 1 a v i(i) F e s t i , S i s c(i ѳ n s i s), S e x(t i) J u v e n t i(i) I n g e n u i , S i r m(i e n s i s), C(a i i) C u r t i(i) S e c u n d i , S i r m(i e n s i s), M(a i) S t a t o r i(i) S a b i n i , S i r m(i ѳ n s i s), M(a i) L u i 1 i(i) S a t u r n i n i , S i s c ( i e n s i s ) , M(a r e i) R u t i l i(i) H e r m e t i s, S i s o(i e n s i s). Prvo pitanje, na koje ću nastojati da odgovorim što točnije, tiče se vre­mena, kada je ova isprava izdana. Krnješevački je diplom kao i svi drugi datiran po konzulima, ali to u tomu slučaju nisu c o n s u l e s o r d i n a r i i , koji su svoju službu nastupili 1. siječnja svake godine, te po kojima se je kod Rimljana obično godina računala, nego c o n s u l e s s u l ' f e c t i , koji su u kasnije doba godine zami­jenili redovite konzule. Kod datiranja javnih isprava, kao što je ovaj naš diplom, rabila su naravski imena onih konzula, koji su u onaj par, kada se je dekret izdavao, u službi bili. Već je više puta po kojekakovim podacima pošlo za rukom, da se točno ili bar približno točno ustanovi godina, koje su takovi consules suť-t'ecti svoju čast obnašali. Krnješevački diplom navodi par konzula, naime Lucija Aelija Oculata i Quinta Gavija Attica, koji su 80. svibnja i'unkcijonirali, ali ti konzuli nisu dosele od nikuda poznati. Da se je našla i prva ploča diploma sa početkom dekreta, u kojemu bi se nalazilo ime cara sa točnom oznakom godine njegova vladanja po broju obnovljenja tribunske vlasti, ne samo da bi točno znali, kada je dekret izdan, nego bi iz njega dobili i posve nov podatak za popu-njenje konzulskih tasta. Kako toga dijela dekreta nemamo, valja nam nastojati, ne bi li se diplom drugim putem približno datirati mogao. Najglavniji podatak za datiranje nalazi se u zadnjem retku nutarnje strane, naime u oznaki, da je ori­ginal dekreta, s kojega je ovo samo prijepis, bio pričvršćen l i o m a e i n C a p i ­t o l i o . Znade se iz drugih sačuvanih diploma, da su se originalni dekreti u sta­rije doba čuvali na Kapitolu na hramu božice F i d e s p o p u l i r o m a n i i u njegovoj neposrednoj blizini. Najmlađi poznati diplomi, koji imaju takovu oznaku, jesu od godine 86 (D. XVIII. i XIX.). Od slijedećega primjerka od godine 88 (D. XX.) našao se je samo ulomak jedne ploče, na kojemu se nije sačuvala oznaka mjesta, gdje se original čuva, a počaruši od godine 90 (D. XXI . i slijedeći) redovito se bilježi R o m a e i n m u r o p o s t t e m p l ů m d i v i A u g(u s t i) * 148 Brunšmiđ, Kimski vojnički điplom iz Krnješevaca. a d M i n e r v á m . Po tomu je posve sigurno, da je krnješevački diplom stariji od 27. listopada 90 poslije Krista. Drugi važan podatak, po kojemu se može posve opravdano zaključivati, da krnješevački diplom pada u nešto još ranije doba, imamo u oznakama rodnog ili nadležnog mjesta sedmorice na njemu zabilježenih svjedoka, od kojih su četvo­rica bila iz Siska (Sisoia), a trojica iz Mitrovice (Sirmium). Takove su se oznake pribilježile samo na ranijim spomenicima te vrste, naime na diplomu od 11. pro­sinca 52, ' na sva tri od 22. prosinca 68,2—4 na diplomu od 7. ožujka 70,5 na oba od 5. travnja 7 1 6 — ' i na diplomu od 21. svibnja 74. 8 Iznimku čini samo diplom III. od 15. lipnja 64, gdje uz imena svjedoka nije pripisano rodno ili nad­ležno mjesto, a na diplomima II, X ( = VIII) i XI I (== X) nisu se imena svje­doka sačuvala. Počamši od 13. lipnja 80 (D. XIII ( = XI)) na sačuvanim diplo­mima nema više oznake mjesta, odakle su bili svjedoci. Promotre li se te oznake uz imena svjedoka pobliže, opaziti će se, da su svjedoci na diplomima do godine 71 ili iz iste pokrajine, odakle je i naslovnik, ili njegovi sudrugovi. Po svoj pri­lici to je bilo tako propisano. Od toga se je propisa kasnije odustalo, jer na di­plomu od godine 74 svjedoče naslovniku iz Panonije svjedoci iz Rima, Tuđera i Kartage, a kako je po tomu odsele mogao svjedočiti u opće svaki rimski građanin, prestala je potreba, da se pribilježe nadležna ili rodna mjesta svjedoka, pa se ona više nisu ni bilježila. Na krnješevačkom diplomu svjedoče čovjeku iz Savarije u Panoniji četiri svjedoka iz Siscije i trojica iz Sirmija, dakle opet Panonci. Iz toga se dakle može prilično sigurno zaključiti, da je krnješevački diplom stariji od 21. svibnja 74, a još je sigurnije, da je stariji od 13. lipnja 80, od kada se više nisu bilježila mjesta, odakle su svjedoci. Neću dakle pogriješiti, ako reknem, da naš diplom po svoj prilici spada u prvo doba vladanja cara Vespazijana (69 — 79 posl. Kr.). Donekle bi to mogao potkrijepiti i tim, što nijedan od svjedoka krnje-ševačkoga diploma nije potpisan na nijednomu od pozuatih kasnijih diploma, dočim počamši od g. 74 sve to češće nailazimo na ista pojedina ili dapače sva imena na više diploma. Kao dalnji suplementarni dokaz za starije doba našega spomenika imamo konačno, kako sam već rekao, smatrati i prilično veliku težinu diplomové ploče. 1 D. I. Naslovniku Spartiku, koji je bio rodom Bessus svjedoči šest Dyrrhachinaca i j edan Thessaloničanin. 2 D. IV. Naslovnik Diomedes j e Phryg i jac iz Laodiceje, a od svjedoka pet Sardianaca, j edan Maonianac, a j edan valjda Ephežanin. 3 Ћ. V. Naslovnik Mat thaius j e Suros (Syrao), a od svjedoka četvorica Antiochenci , j edan iz Apameje , a dvojica su ve te ran i , dakle drugovi naslovnika. 4 D. VI. Naslovnik Ursaris jo Sarđinac, a od svjedoka sedmorica Oaralitani, jedan Suloi-tanus i j edan veteran legije I. adiutr ix , u kojoj jo i naslovnik služio. 5 D. VII( VI). Naslovnik Nerva jo Desiđiatus (iz Dalmacije), a od svjedoka trojica iz Salone, j edan iz Jade re , j edan iz Nedina, dočim kod dvojice nije zabilježeno mjesto. 0 D. \ ( VII). Naslovnik P la to r j e Maezeius (iz Dalmacije), a od svjedoka dvojica Saloni-tanci , t rojica Jades t inc i , j edan Eis in i t anac i j edan iz Epitaura. 7 D. IN. Naslovnik Marcus j e Surus Garasenus, od svjedoka troj ica Laudiceni , t rojica An-tiochijci i j e d a n iz Caesareje Straton. 8 D. X I (-::_ IX). Naslovnik Veturius j e l 'anonac. a od svjedoka po j e d a n iz Rima, Tuđera i Kar tage , đonim kod ostale četvorice nema oznake mjesta. Brunšmid, Rimski vojnički diplom iz Krnješevaca. 14!) Naslovnik krnješevačkoga diploma L. Flavius Sabinus već je bio rimski građanin, kada ga je car ovim dekretom iz službe otpustio. To se vidi iz njegova posvema građanskoga imena, uz koje je dapače zabilježena i tribus Claudia, kojoj je pripadao. U istu tribus je bio uvršten i grad Sabaria, od kuda je on ili bio rodom, ili kamo je bio nadležan. Rimski je građanin valjda bio i Sabinov otac, koji se kao i on zove Lucius, te je moguće, da je obojicu u Sabariji naselio car Klaudije L. kada je tamo osnivao rimsku građansku koloniju. Kao građaninu, Sabinu je kod otpusta osim opskrbe, kojoj se u điplo-mima rijetko govori, samo trebalo, da mu bude zakonitim proglašen brak, koji bi prije ili iza istupa iz vojničke službe sklopio sa ženom p e r e g r i n i i u r i s , sa svim pravima, koja bi iz takove odredbe slijedila za djecu, poteklu iz takova braka. To slijedi i iz djelomično sačuvane ustanove, koja je po analognim pri­mjercima valjda glasila: [? I m p e r a t o r C a e s a r V e s p a s i a n u s A u g u ­s t u s i u s t r i b u o c o n u b i d u m t a x a t c u m s i n g u l i s e t p r i m i s u x o r i b u s , u t e t i a m ] s i p e r e g r i n i i u r i s f ' e m i n a s m a t r i m o n i o s u o i u n x e r i n t , p r o i n d e l i b e r o s t o l l a n t , a[c] s i e x d u o b u s c i v i -b u s r o m a n i s n a t o s . Prvi put se ovakova ili slična ustanova pojavljuje na diplomu od 21. svibnja 74,' zatim slično na nedatiranom ulomku, koji j e valjda iz Domicijanova vremena,2 a onda počam od 6. svibnja 161/9 više puta do g. 301/5.3 Kojemu je vojnom odjelu Sabinus pripadao, bilo je zabilježeno na izgub­ljenoj prvoj diplomovoj ploči. Obično bi se to zabilježilo i na drugoj ploči prije naslovnikova imena, ali na našemu je to primjerku slučajno izostalo. Kako izvan svake sumnje znademo, da je naš veteran prigodom otpusta već bio rimski gra­đanin, to ne može u kombinaciju doći koja auksilijarna četa ili brodovlje. Valjda će morati otpasti i l e g i o I. a d i u t r i x i l e g i o II . a d i u t r i x , jer su vojnici tih legija, kojima su se g. 6 8 ' i 70" izdali takovi dekreti, još bili negrađani. Jedino će se dakle moći pomisliti, da je Sabinus služio u kojoj praetorijskoj ili gradskoj kohorti, a članovima takovih vojničkih odjela podjeljivali su se slični dekreti, u koliko nam je poznato, g. 76, te od 161/9 do 298. Dr. Josip Brunšmid. 1 D. XII. 2 D. XXVIII. 3 D. LXXV, LXXXI, i LXXXIII, LXXXIV, LXXXVI, LXXXVIII, LXXXIX, XCií, XCV XCVI, XCVII. 

Rimski vojnički diplom iz Krnješevaca

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia