Frane Bulić

Bulić, Frane

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

NAPIS HRVATSKE KEALJICE HELENE U SOLINU. Iz starih se isprava znade, da su se banovi i kraljevi iz hrvatske narodne dinastije ponajviše pokapali u solinskom polju. Zaposjednuvši Hrvati iza razo-renja grada Solina (g. 639.) one predjele, stadoše, da oko staroga Solina, te na najljepšim i plodnijim predjelima od Klisa do Trogira i do Omiša grade kuće i crkve, dižu samostane i utemelje zadužbine. Već tečajem IX. vijeka podiglo se na ovom zemljištu mnogo crkava i samostana, tako da se sa Račkina punim pravom može reći: „Sva ova okolica, osobito između Trogira, Solina, Splita i Poljica bila je crkvam posuta." Mnoge od tih crkava i crkvica, što no su bile po solinskom polju rasijane, služile su po tadašnjem običaju kao zadnji stanak njihovih ute­meljitelja i njihove svojte. nekojima to znamo za izvjesno iz sačuvane lite­rarne predaje. Jedna je od tih crkava crkva sv. Stjepana prvoga mučenika blizu Spljeta, koja se prvi put spominje g. 1020.2 U ovomu je samostanu neko vrijeme živio hrvatski vojvoda Stjepan, sinovac Petra Krešimira, a izabrao je ovo mjesto i za svoju grobnicu.3 Početkom slijedećega vijeka zove se ovaj samostan „S Stephani de pinis", od borove šume, koja je na morskom jezičcu na jugozapadu grada Spljeta rasla.4 U groblju ove crkve našli su se prije više godina nekoji sarkofazi,5 ali po njihovu sadržaju ne bi se moglo zaključiti, da su bili od hrvatskih bana ili kraljeva, nego vjerojatnije od opata ovoga samostana ili drugih velikaša. Sva je prilika, da je ova crkva sv. Stjepana ona ista, koja se navodi u ispravama uz crkvu sv. Marije u solinskom polju, kojom će da se bavi ova raspravica. Ovo bi bila druga crkva, za koju se izvjesno znade, da su se u njoj pokapali hrvatski kraljevi. Treća je crkva valjda sv. Petra, u mjestu R i z i n i a m a, na međi medu Solinom i Klisom, koja se je prije tri godine djelomice prekopala i u kojoj se je našao napis bana Trpimira iz polovice IX. vijeka.0 U ovoj je crkvi po svoj prilici bio pokopan kralj Stjepan, otac Krešimira velikoga, jer g. 1069. njemu isprava , ' Rad jugosl. akad. CXXVI. str. 190. 2 Documenta ohroat. ed. Bački str. 36. 3 Documenta (god. 1078.) str. 119: „Ego Ste-phanus olim illustris dux Chroatorum op-pressus gravi iníirmitate advocare feci vene-rabiles sacerdotes regni Chroacie, ut reme-dium peccatis meis invenirent, quorum bono consilio me transferendum curavi ad mona-sterium S. Stephani protomartiris, atque ibi deposui omnem dignitatem meam et ibi elegi sepulchrum meum . . ." 4 Do nazad malo godina bilo je jur ovdje bo­rove šume. Sada nema više nego koja mla­dica. Od g. 1825. ovdje je općinsko groblje grada Spljeta pod imenom „Sustjepan". 5 Kaer Dvije opatije sv. Petra Gumajskoga i s v. Stjepana de Pinis u Prilogu B u i le t t in a Spljetskog g. 1890.91. str. 49. (Opaska -I.), 73. Sr. B u l l e t t i n o g. 1897. str. 11G. 6 Sr. drugi izvještaj Bihaća, hrv. društva za istraživanje domaće povjesti za god. 1895. Sr. B u l l e t t i n o 1891. str. 81. si. Docum. str. 3. * 20 Bulió, Nadgrobni napis hrvatske kraljice Helene u Solinu. ovako kaže ': „Ideo ego Cresimirus, divina gratia largiente Cbroatie atque Dal-matie iura gubernans atque aui mei beate memorie Cresimiri regis patrisque mei regis Stepliani in G l i s i o o a m p o f e l i c i t e r q u i e s c e n t i s , habenas regni retinens" i t. d. Družtvo „Bihać", koje si uzelo za zadaću, da ponajprije i osobito istražuje ostanke hrvatske prošlosti u ovom predjelu, prekopavši g. 1895. dijelomioe crkvu i samostan sv. Petra u Bižinicama," da nastavi ovu radnju, kada se bude opet uzmoglo, pa g. 1896. i 1897. na M i r i m a u kaštelskom polju ostanke kraljevskog krunskog dobra,3 odlučilo je ljetos da istraži crkvu sv. Marije d e S a l o n a ili „S. M a r i a d e t o eh" , tik sadanje podžupske crkve blažene djevice Marije, zvane također gospa od otoka. ovoj crkvi spljetski kroničar Toma arciđakon (f 1268.) piše ovako: „His temporibus celebrata fuit sinodus in civitate nonensi sub Johanne Cardinali apostolice sedis legato. Ubi proelamationem faciente Lau-rentio arehiepiseopo illustris vir Demetrius, cognomento Suinimir, rex Chroatorum, restituit ecclesie saneti Domnii ecclesias saneti Stephani et sanete Marie in Salona cum omnibus earum bonis. Has siquidem ecclesias edificavit et dotavit quedam Helena regina, donans eas Spalatine sedi iure perpetuo possidendas. Que ob reve-rentiam regalium sepulchrorum concesse fuerant quibusdam regularibus ad tempus, qui assidue in eis officiorum ministeria exercebant. Ibi namque magnificus vir Cresimirus rex, in atrio videlicet basilice saneti Stephani, tumulatus est cum plu-ribus aliis regibus et reginis." * Na rukopisu kronike Tome arciđakona, koji se čuva u knjižnici Conte Fanfogne u Trogiru, čita se uz ovo poglavlje u talijanskom jeziku ova opaska: „ S a n S t e f a n o d i S a l o n a detto cosi per distinguerlo dali' altro S. Stefano (de Pinis) e perchě fa fabricate tra le ruině di quella cittâ. La chiesa di fondö da Elena, moglie di Mislavo duce di Croazia, intorno all' a. 830. In questa si sepeli-vano li principi e le prineipesse della casa ducale e poi regia, la quale nel con-tado di Clissa presso Salona ebbe per lo piu la residenza" (p. 57). „S. M a r i a d i S a l o n a fu pure edincata dalla prineipissa Elena, che 1' areidiacono onora col nome di regina; e credesi che potesse essere su le ruine di s. Marina, che fu la prima chiesa e poi domo di Salona. Ivi pure sono sepeliti de' principi del sangue e della corte, finche fů fissa nel contado di Clissa; perciö anche ivi fů edifıcato un monistero per 1' oggetto accennato . . . Sino all' invasione dei Turchi furono in piedi questi monisteri con loro basiliche; ora di s. Maria ě rimasta una piecola chiesa, la quale e un' appendice di parochiale di Vragnizza" (p. 57).5 Ova crkva S. M a r i a i n S a l o n a , ili d e S a l o n a 6 , q u e e s t S a l o n e , 7 q u e # i u x t a r i v u m s a l o n i t a n e c i v i t a t i s e s t s i t a 8 , dolazi već u staro doba 1 Docum. br. 55. str. 72. 2 Sr. I. izvještaj Bihaća, hrv. društva za istra živanje domaće povjesti. Zadar 1894. 8 Sr. II. izvještaj „Bihaća" za god. 1896.; III izvještaj „Bihaća" za god. 1897. 4 Thomas Arohidiaconus Historia Salonitana ed. і 1894. . XVI. p. 55. 5 Docum. p. 487. 6 Codex Diplom. II. p. 8. 7 Cod. Dipl. p. 31. 8 Cod. Dipl. p. 35. Bulić, Nadgrobni napis hrvatske kraljice Helene u Solinu. 21 (g. 1397.) pod imenom S. M a r i a d e O t o c h ' . A ovako se i sada zove ova crkva u cijeloj dalmatinskoj Zagori, pa u samom Solinu i u oblizjim selim, naime G o s p e o d O t o k a 2 . U zidu ograde okolo sadanje podžupske crkve bio je od davna uzidan jedan ornamentalni komad iz X.—XI. vijeka, a pokraj vrata ograde stajao je iz istog doba, također od davnine, u zemlju usađen komad stupica sa dotičnim kapi-telom. Sjeverno od crkve virio je između dva drevna hrasta, samo malo centi­metara iznad površine zemlje, dio prostog zida, a komad se je toga zida pojavio prije dvije godine, kada se ovdje bacio temelj za novi zvonik podžupske crkve. Na temelju gore navedenih pisanih vijesti i ovih arhitektonskih i orna-mentalnih ostanaka društvo j e „Bihać" odlučilo izvesti prošlog kolovoza svoju već od nekoliko godina začetu osnovu, da naime prekopa ovu starinsku crkvu. Odmah prvog dana radnje 24. kolovoza pojavili se perimetralni zidovi crkve, a na temelju gore navedene vijesti potražio se odmah slijedećega dana a t r i um, u kojemu se je 25. i 26. kolovoza izvadio vas zdrobljen nadgrobni napis hrvatske kraljice Helene. Dočim si „Bihać" pridržaje pravo, da u svoje vrijeme ovim iskopinama, kada budu dovršene, opširnije izvijesti, rodoljubna me dužnost tjera, da međutim kroz ovo znanstveno rodoljubno glasilo hrvatski narod obavijestim ovomu za našu povjest znamenitomu iznašašću. Ovaj se kratki izvještaj ima stoga smatrati samo pretečnim i nepotpunim, te je vjerojatno, da će se doći do dalnjih izvjesnijih rezultata. Crkva S. M a r i a e d e S a l o n a ili d e O t o c h , koja j e već prvih dana radnje bila sasvim otkopana, razdijeljena je na tri broda s tri pila, kojima se temelji dobro vide. Na istoku svršava apsidom, a ima dva mala atrija. Prvi je vrst n a r t l i e x - a , a drugi je pravi atrij. Nad pilovima u sredini imala se je dizati kuba u stilu tadašnje dobe. Ova crkva u istoj je malne orientaciji prema sadašnjoj podžupskoj blažene gospe, sagrađenoj g. 1880., kada je stara g. 1875. izgorila, a leži joj na sjeveru. Od atrija dalje prema zapadu ide skup isprekrižanih zidova, po svoj pri­lici ostanci samostana, koji je tu po Tomi arciđakonu opstojao: „(ecclesiae S. Ste-phani et S. Mariae de Salona) quae ob reverentiam regalium sepulchrorum con-cessae fuerant quibusdam regularibus ad tempus, qui assidue in eis officiorum ministeria exercebant".3 Iskopine se u ovom dijelu sada nastavljaju. Svi temelji ovih sgrada ne leže više od 0"30— 40 m., a na mnogim mje­stima i manje, ispod površine zemlje, a mjestimice se na njima vide tragovi pro­padanju ognjem, tako da je vjerojatno, ako stara crkva sv. M a r i j e de S a l o n a nije postrádala za provale divljih Tatara g. 1242., a ono su j u sigurno u XVI. 1 Farlati 111. saor. III. p. 340.: ..Item terrain et 2 Solinjani ovu crkvu i sada ovako zovu oso-totam insulam S. Mariae đe Otoch cum omni- bito kada se kunu, ne imenovavši tobože bus scupellis, ac aquimolliis seu insulis par- svetice: „tako mi one u otoku t. j . blažene vis et pertinentüs intra nuvium Salonae po- djevice Marije, sitis". Po prilici isto na str. 845. 3 Hist. Sal. . XVI. str. 55. 22 Bulić, Nadgrobni napis hrvatske kraljice Helene u Solinu. ili XVII. vijeku uništili Turci, koji su u Solinu i bližem Klisu sjedili jedan i pol vijeka. U atriju ove bazilike našao se je 26. kolovoza 18Ü8. nadgrobni napis hrvatske kraljice Helene, ponajviše u komadima i komadićima od tri slova do pol slova, ukupno 88 komada. Fali po prilici treći dio, a raspoznaju se očito tra­govi, da je postradao od ognja Nije doduše još pošlo za rukom, da se prisasfcavi 13 malili komadića, ali glavni su elementi napisa već sastavljeni. Konstatovala mu se i visina, koja iznosi 075 m. i širina od 1 25 m. Napis se je nalazio na sarkofagu od vapnenca. Pošto nije isključena nada, da će se još koji komadić naći, priopćujem samo sigurno pročitane ulomke in hoc tjVMVLO QVESCIT • HELENA FAmula dei? | ?quaefui]T VX(o)R MIHAELI EEGI MATERQ: STEFANI Regis ?quae deliciis rENVIT REGNI: VIII • IDVS M- OCTobris \ EKI• COR AR . . . ui AŇ. AB INCARNAtione domini DCCCCLXXVI- CICL us ep XVII İ LVŇV [eon]CVRRENTE VI ISTA [int]VENSFV nun] KEG Ni MATER FIT PVPILLoE fj To[rq] VID VAC ICQVE ASPICTEnS- VIR ANIME MISERERE DEVS l-2(> m . In hoc t]umuIo qu(i)escit Helena fa[mula Dei? quae í'ui]t ux[o]r Michaeli regi materq(ue) Ste­fani jfcgis . . . ? quae ? doliciis rjenuit regni VIII. klus in(ensis) oct[obris] . . . . an(no) ab incarna|fione domini] DCCCLXXVI . . . cicl[us ep (acta)] XVI 1 . . . lun(a) V. [con]currente VI. Ista |int]uens tuh-ius?] . . . regn[i] mater fit pupillo(rmn) tuto[rq]uo viduar(um). [Hjicque aspicie[n]s vir anime die miserere Deus. Ova kraljica H e l e n a dosad je nepoznata u povjesti lirvatskoj, ako nije ona ista Helena, koja je po Tomi aroiđakonu utemeljila i zakladama obogatila ovu crkvu. Po drugima bi ona bila žena bana Mislava, koje bi ime moglo biti skraćeno od Mi[ro ]slava. Ob ovoj se Heleni kaže u napisu, da j e ž e n a M i h a j l a k r a l j a , a m a j k a S t j e p a n a k r a l j a . U povjesničkim ispravama nigdje se direktno ne navodi kakov kralj Mi­hajlo. Sabellico ' navodi, da je oko polovice X. vijeka u Dalmaciji bio kraljem 1 Deche p. XXVI: „certo Michiel regulo in Dalmatia", Bulió, Nadgrobni napis hrvatske kraljice Helene u Solinu. '23 neki M i c h i o l , a naš povjesničar Lučić 1 kaže, da je za doba mletačkoga dužda Ursa Badoera (od g. 912.—932.) bio ban u Hrvatskoj neki Mihajil, koji bi bio Miroslav po Konstantinu Porfirogenetu, a da je bio sin Krešimirov ili Mntimirov, te po običaju grčkih pisaca, koji su mijenjali imena, prozvan Mihajil. I Farlati, po mletačkim piscima, osobito pako po Daudulovoj kronici (1. VIII.) nagađa2, da je ovaj Mihajil Porfirogenetov Miroslav. To se dade razumjeti, ako si dozovemo u pamet, da su naši vladari uz narodno ime rabili i svetačko grčko ili latinsko. Tako se na pr. Svinimir (Zvonimir) zove Dmitar ' , Krešimir se zove Petar*, Voj-slav Stjepan 5 i t. d. Konstantin Poríirogenet6 pripovijeda, kako je hrvatska država bila snažna i po kopnu i po moru sve do kralja Krešimira. Iza njegove smrti, buduć ga na­slijedio na prijestolju sin Miroslav ("\lipo<7Í>Xá[íoc), a bio ubijen iza četiri godine kraljevanja od bana Pribine (Pribunia) usljed nastalih razmirica i buna pade i moć hrvatske države. I vjerojatno u ovom Heleninom napisu nalazimo potvrdu ove vijesti Konstan­tinové. Kaže se naime, d a j e H e l e n a , k o j a j e b i l a ž e n a k r a l j a M i h a j i l a ( M i r o s l a v a ) a m a j k a k r a l j a S t j e p a n a , p o s t a l a m a j k o m s i r o t a i o b r a n o m u d o v i c a . Zuunamta je svakako u ovomu napisu ne samo oznaka d n e v a 8. o k t o b r a , nego još više g o d i n a o d u p u č e n j a G o s p o d i ­n o v a 976. Ona antitesa medju onim, što je Helena bila po društvenom položaju i što je postala, a onako čuvstveno izražena na samomu napisu, opravdava pomisao, da se ovoj kraljici nešto dogodilo, s čega je ona posvetila zadnje godine svoga života djelima kršćanske ljubavi, naime pomažući sirote i braneći udovice. A to, što nam Konstantin Poríirogenet pripovijeda, da joj je naime bio ubijen muž Miroslav nakon četiri godine kraljevanja, da su u hrvatskoj državi nastale buno i razmirice, koje su i samu državu upropastile, to se može odnositi na događaje, navedene u ovom napisu. Na ovu pomisao ovlašćuje nas i lijepi čuvstveni za­ključak napisa, koji odgovara cijelomu njegovomu sadržaju: a t i č o v j e č e g l e -d a j u ć (ovaj sarkofag) r e c i j o j d u š i : B o g j u p o m i l o v a o ! Ovim zaključkom, kao što i cijelim čuvstvenim napisom htio je sastavljač istoga, da istakne dobrotu srca pobožne kraljice te da čitatelja potakne na štovanje njezine uspomene. Ova je naša Helena bila majka Stjepana kralja. To bi imao da bude onaj Stjepan, što ga Lučić u genealogiji hrvatskih banova i kraljeva uzimlje za sina 1 De regno Daim. et Chroat. p. 58-9.-. „Mi- 2 Farlati Illyr. Sacrum I. p. 301. 2.; 334. 2 cJıaelem item ducem Sclavorum veneti scrip- 311. (n); III. p. 84, 86, 87. tores memorant, tempore Ursi Baduarii, quem s 8 Docum. str. 111. „Ego Zvonimir seu Deme-Ducem Ohroatorum fmsse argui potest, et trius qui et Svinimir mmcupoiv str. 101. ex temporum collatione forsan Porphiroge- „Demetrius qui et Suiniıııir." str. İKİ. „ego niti Miroslavům, Cresimiri vel Mucimiri fi- Suinimir qui et Demetrius". Hum, a Graecis, nomina mutare solitis, Mi- 4 Docum. str. 62.- „ego Cresimir qui alio no-chaelem vocatum, qui si idem cum Miroslavo mine vocitor Petrus, ponatur, quern occismn a Pribunio - Rad jugosl. akad. XIX. str. 74. phirogenitus refert, hoc evenit circa ea tem- '"' De admin, imp. cap. 81. p. 150—151. ed. Bonn, pora, quando Porphirogenitus scribebat, quae „Atque haec quidem Chrobatiae potentia et ex annis mundi et indictionibus ab ipso re- copiae fuerunt usque ad principátům Krase-latis ad annum 949. rei'erri debent." mere; quo mortuo cum iilius eius Mirosthla-24 Bulić, Nadgrobni napis hrvatske kraljice Helene u Solinu. Krešimira, a oca Petra Krešimira. Ovaj bi Stjepan imao da bude onaj, kojemu se je gore reklo, da je pokopan in a m p l i s i o, t. j . u crkvi sv. Petra u Rižinicama. Helenin spomenik, popunjen u glavnim dijelovima, pruža nam važnih poda­taka za proučavanje povjesti hrvatske narodne dinastije u drugoj polovici X. vijeka, te za popunjenje i razjašnjenje isprava, koje su u ovom razdoblju koje nepotpune koje nejasne. Pomoćju božjom još nekoliko sretnih našašća iz toga doba, pa će i tu svanuti jasnije svjetlo. S p l j e t , 14. oktobra 1898. Fr. Bulić. bus postquam quadrigenium genti praefuisset, a Pribunia bano interl'eotus esset, pturimis obortis dissidiis ac factionibus, equitum pe-ditumque numerus valde imminutus est, item sagenarum et condurarum". 

Nadgrobni napis hrvatske kraljice Helene u Solinu

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia