Jasna Čapo

Čapo, Jasna

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Nar. umjet. 24, 1988, str. 207 - 275, PRIKAZI207Miroslav Berto~a, Etos ietnos zav~aja, Istrakroz stoljeca, sesto kolo, knjiga 33, Cakavskisabor, Istarska naklada, Pula; "OtokarKersovani", Edit, Rijeka 1985, 327 str.Pobliza je zadaca te knjige pridonijetiproucavanjima etosa (pogleda na svijet, men-taliteta, "tamniee duga trajanja", premaBraudelu) ietnosa (osjecaja pripadnosti, identi-fikacije s narodom, etniekom skupinom) hrvat-skih i talijanskih skupina u Istri. Piseevaje ze1jadvojaka: ukazati na kultumu, politieku igospo-darsku odredenost etosa i etnosa i njihovu mi-jenu kroz vrijeme, te na etnoeentrizam i mito-losku zasnovanost pisanja 0 etosu i etnosu upublicistici i historiografiji, tim sluskinjamapolitike talijanskih liberalai naeionalista devet-naestoga stoljeca.Opcenitijaje nakana knjige da pridonesenapustanju tradicionalne historiografije - sire-nju njezina interesa prema rubnim drustvenimslojevima, te prema suvremenijem metodolo-skom (istrazivanje drustvenih struktura i pro-eesa, posebiee na mikrorazini) i interdiseipli-namom (suradnja s ostalimdrustvenimznanos-tima) pristupu.Pisae je te sastojnice povezao u pregle-dno, zanimljivo, potieajno i informativno izla-ganje. Njegovo je teorijsko-metodolosko opre-djeljenje implieitno i u historiografskome dije-lu. Ta je nenametljivost prisutna i u izrazitijeteorijskiobojenimdijelovima teksta pisanima uobliku eseja i fragmenata.Prva oveca skupina elanaka kritizira ta-lij ansku historiografiju iz druge poloviee devet-naestoga stoljeca, sto se, politikantska i naeio-nalistieka, nekritieki odnosila spram povijestihrvatskoga i slovenskoga ziteljstva u Istri,iskrivljavajuci, negirajuci iii presucujuCi po vi-jesna svjedoeenja 0 njima. Ona opravdavasvoja agresivna nastojanja krivom pretpostav-kom da hrvatski zivalj, nairne, nema kulture icivilizacije i da ce, pristajanjem uz talijanstvo,postati civiliziranim. Pozitivna je strana te his-toriografije u tome sto je prikupila vrijednu po-vijesnu gradu 0 Istri. Ujedno je povecala opusgrade za proucavanje politickih i naeionalnihpreviranja u talijanskom kultumom krugu udrugoj polovici devetnaestoga stoljeca. Onaje,nairne, prema Bertosi izvrsna povijesna grada.Druga velika skupina clanaka iznosi te-orijske postavke kojima ce se pisae posluziti uistraZi vanju povijesti dmstvenih struktura Istre.Kljuenije pojam, sto se pri tome uvodi, akultu-racija, pojam razraden dvadesetih i tridesetihgodina u antropologiji, a sezdesetih i sedamde-setih u neSto siremu smislu u historiografiji.Pisae se oslanja na upotrebu toga pojma u fran-euskoj historiografskoj literaturi i na neketalijanske pisee.U antropologiji je taj pojam nastao udoba intenziviranja antropoloskih istrazivanjado kojegje doslo zbog imperijalistieke ekspan-zije zapadnoga svijeta, a oznaeavao je pribli-Zavanje primitivnih kultura zapadnoevrop-skommodelu. Tasu istrazivanja u antropologijipala u zaborav. Redefiniran od historicara,obuhvaca sve pojave uzajamnoga djelovanjadviju kultura, kako izmedu heterogenih kulturau prostom, tako i unutar jednoga drustva u raz-licitim vremenskim slojevima. U tako odre-denu prob1ematiku akulturacije ulaze i odnosirazlieitih slojeva narodne kulture, odnos selo igrad, odnosi etniekih grupa, i tome slieno. Izdodira kultura proizlaze razlieiti rezultati:pored krajnjih slueaja posvemasnje izolaeije iasimilaeije i razlieitih posrednih tipova mi-jesane kulture, postoji i moguenost kulturnogdualizma, zivljenja, nairne, u dvije kulture stousporedno postoje u razlieitim skupinama ukojima se pojedinae krece.Pojmu akulturaeije korelat je hipoteza 0tome da drustva ne zive izolirano u prostoru ivremenu. Suvremena istrazivanja sto iz njeproizlaze proueavaju ljudske sku pine u odnosujednih spram drugih.Osim teorijskim okvirom sto ga pruzapojam akulturaeije, Bertosa se sluZi i antro-poloskom hipotezom 0 nuznosti proucavanjatotalnih drustvenih pojava zbog prepletenostiprirodnih, tehniekih, drustveno-gospodarskih ikulturnih struktura jedne regije.Pojam akulturaeije i teznja da obuhvatiejelokupan naein zivota pruzaju piseu izvrstanokvir za proueavanje zajednickoga zivota hr-vatskoga i talijanskoga kultuma kruga u Istri.Do oko 1850. oni ne koegzistiraju u etniekimvee u gospodarsko-pravnim napetostima (kaosukob stoeara i ratara, dosljaka i starosjeditelja,sela i grada); svaki s vlastitim kulturnim obi-Ijezjima, vezani su zajednickim gospodarskim208Nar. umjet. 24, 1988, str. 207 - 275, PRIKAZIinteresom i obostranim prihvaeanjem drustve-noga ugovora utemeljenoga na prestizu imov-inskoga statusa, i, time, talijanske etnickegrupe. "Prema tome i etnicka je stratifikacijazapravo funkcionalna drulitvena i gospodarskastratifikacija." (str. 96) Na prijelomu stoljeea, spromjenama gospodarskih aktivnosti i poli-tickih konstelacija, dolazi do zaostravanjaetnickih napetosti i, uopee, do jaceg isticanjaetnicke pripadnosti. Istodobno se zbiva i pro-mjena etnickoga identiteta: ljudi se razlicitoopredjeljuju zavisno od spleta okolnosti ome-denih gospodarskim, politickim, populacij-skim i inim drustveno-kulturnim ciniteljima.Taj je, po piscevim rijecima, esejistiekiprikaz razvoja etnicke i eticke svijesti u Istri,zanimljiv, zbog toga lito na nov nacin piSepovijest malih seoskih naselja. Pisac obuhvaeakompleksnu zbilju i dinamiku tih prostora usirokome rasponu od gospodarskih prilika,demografskih kretanja, etnickih struktura,jezienih i drustvenih cinitelja do mentalnihodrednica. Taj je rad proistekao iz novogametodoloskog pristupa u historiografiji: pomakinteresa od visoke politike i vladajucih skupinaprema marginama drustva povlaei za sobom inastojanje da se obuhvati zbilja sa svih strana,sto se upotrebom novih vrsta arhivske grade(matice, statusi animarum, kronike zupnika,onomasticka grada) i ostvaruje. Bertosa se kri-ticki koristi svim vrstama dokumenata proslo-sti, svjestan toga da su ih subjektivno i, po-nekad, tendenciozno pis ali ljudi odredenogadrustvenog stalda. Uspijeva nam pribliZitimale ljude dva razlicita kultuma kruga, naro-cito putem njihovih medusobnih dodira. Nezanima ga toliko svaki zasebno koliko oba uinterakciji sto ih odreduje (grupa se definira uodnosu spram druge, ne sarna po sebi), te namtako pruza uvjerljiviju sliku njihove svakod-nevice.Uza sve pozitivne ocjene predmetaproucavanja i metodologije ove knjige, htjelabih zabiljez.iti i ogranicenja ovakvoga his to-rijskog istrazivanja. Osnovna je poteskoea utome sto grada usmjerava istrazivanje i uspo-stavlja granice problema sto se mogu istra-zivati. Povijesna grada ima to svojstvo dabiljezi sarno dio povijesti. Nadalje, zabiljezilaju je odredena grupa Ijudi te tako prikazujezbivanja i stanja drustva s njihova stajaliSta.Daljnju selekciju povijesne zbilje ucinio jeslucaj: nesto se tih zapisa sacuvalo, a nesto jenestalo, tako daje do nas stigao sarno fragmentonoga sto je bilo zabiljeZeno, i jos manji diopovijesne zbilje, posebice kad u nju uvrstimo isubjektivne stavove ljudi razlieite drustvenepripadnosti. Posebno je tesko provesti etno-losko istrazivanje u proslosti sudionici kojevise nisu zivi, a grada je 0 njihovu zivotu skrtai neobjektivna.Posljednji je dio knjige nepretenciozanpokusaj zapisivanjameditacija (parafraza v. str.261) 0 znanstveno-metodoloskimodrednicamahistoriografije, proistekao iz bavljenja lokal-nom povijeseu Istre. Sukladno tome cilju, pisacorganizira tekst u fragmente, u kolaz teza irazmisljanja 0 lokalnom i univerzalnom, naci-onalnom i povijesnom, proslosti i sadaSnjosti,mitu i povijesti, centru i periferiji, povijesti kaodogadajnici i anamnezi drustva, bez sustavnijeanalize ijedne od tih opreka. Istodobno pisacprerasta uske okvire propitivanja 0 povijesnojznanosti i progovara 0 temeljnim ljudskim vri-jednostima. Evo poduzeg citata s kraja teksta(str. 297): "Razlicilost (diversita) razmatra seovdje kao psihosocioloski pojam povijesnogpostojanja, prisutan i u sadasnjosti.( ... ) Posti-vanje tih razlieitosti nije nikakva preprekaharmonicnoj medunacionalnoj convivenzi, nitifunkcionalnom integriranju u drustveno-politi eke, gospodarske i kulturne strukturesamoupravne zajednice ravnopravnih naroda inarodnosti. Osnovnaje misao ovog izlaganjadarazlicilos( ne ugrozava, vee obogacuje zajed-nistvo i da ne sprecava vee potice i oplemenjujekategorije suzivota koje zovemo bratstvo ije-dinstvo."Sve u svcmu, preporucujuei ovu knjigu ipovjesnicarima i etnolozima koji se baveetnickim problemimazavrsavam prikaz s neko-liko Bertosinih opaski iz posljednjega dijelaknjige. Uloga povjesnieara se ne zavdava naotkrivanju i ogranicenom tumacenju proslosti.Ona zahtijeva stvarateljski cin. Nadalje, histo-riografija jest element kulture i nacionalnogaidentiteta, kao sto su to primjerice kazaliSte iIiknjizevnost. U sIuzbije nacionalnih ideologijatek onda kad nckritieki poene velicati i mitolo-gizirati povijest vlastita naroda. I, konacno, a 0tome je vee bilo rijeci, historiografija proucavatotalne drustvcne procese (gospodarske, poli-Nar. umjet. 24, 1988, sIr. 207 - 275, PRIKAZI209tieke, kultume, drustvene, ideoloske) preko-raeujuei etnicke i nacionalne granice.Proucavajuei totalne drustvene procese onanuzno moraistrazivati bezimene nositelje povi-jesti, Ijude s ruba drustva. Tada, cini mi se,povjesniear postaje etnolog. Dubinske prodoreu drustvenu strukturu i u istraZivanje bezimenihnositelja povijesti omogueuje osobito lokalnapovijest. Ujedno, onajei polaziste zakonstitui-ranje tematski i metodoloski najprikladnijihmodela povijesnih istraZivanja. Lokalno takopostaje univerzalnim.JASNACAPOo razmerju med geografijo in etnoiogijo,(Dela, st. 3), Oddelek za geografijo Filozofskefakultete Univerze Edvarda Kardelja v Ljublja-ni, Ljubljana 1986, 160 str.U temeljne zadaee svake znanstvenediscipline ulazi teorijsko provjeravanje njezinausmjerenja. Tu zadaeu ona obavlja otkrivajueisvoju povijest, te odredujuei se u odnosu nadrustvenu praksu i na druge, manje-vise srodneznanstvene discipline, kaze se u uvodu zbor-nika radova sa skupa 0 odnosu izmedu geo-grafije i etnologije, lito su ga Savez geografsldhdrustava Slovenije i Slovensko etnoloskodrustvo odrZali 18. travnja 1986. godine.Zbomik sadrzi gotovo dvostruko viSereferata geografa nego etnologa. Mogu se po-dijeliti na referate 0 povijesti znanosti i njiho-vim odnosima, na teorijsko-metodoloske,praktiene i konkretno-istrazivaeke referate.U prvoj grupi su cianci I. Vrisera Geo-grafija i etnologija, S. Kremenseka Ka geneziodnosa izmedu etnologije i geograflje i Z.Smiteka Geografski determinizam i istra-Zivanje ne-evropskih kultura. Vriser, geografpo struci, ukazuje na teorijsku srodnost etnolo-gije i posebnih disciplina geografije - kulturnegeografije, povijesne geografije i etnogeo-grafije. U novije doba izrazenija orijentacijageografije k funkcionalnim objasnjenjimapojava na zemlji, i k deduktivnome, no-motetskome pristupu, udaljuju, medutim, geo-grafiju od kulturoloskih i drustveno-povijesnihistrazivanja. Pisac zastupa stajaliste da biunatoc tim, inace pozitivnim strujanjima ugeografiji, bilo lose kad bi ona posvema napus-tila svoju kulturolosku i humanisticku tradiciju.Kremensekov je referat pisan sa staj alistaetnologa. Daje pregled nastajanjajedne i drugeznanosti i njihovih medusobnih odnosa urazlicitim fazama njihova definiranja. Primjer-ice, slovenska etnologija nastaje u okrilju zna-nosti 0 drzavi u doba prosvjetiteljstva i tada jenajbliza geografiji. Nakon toga dvije se disci-pline sve viSe udaljuju jedna od druge. Pisacmisli daje odnos dviju disciplina danas jasan:unatoc preklapanju sirega predmeta istrazi-vanja (narodnosti), ishodiSta su disciplinarazlieita - etnologija proucava nacin zivota iljudsku kul turu, geografija, pak, proucava pros-tor, geografsku sredinu i njezine ucinke nadrustvo. Prema piscu, predmet je etnologije(nacin zivota i ljudska kultura) uzi od predmetageografije (geografska sredina), sociologije(drustvo) i historiografije (povijest).Smitek pokazuje kako se u kontekstuideje 0 covjekovoj bioloskoj i kultumoj zavis-'nosti od prirodnog okoliSa moZe bolje razumje-ti proces formiranja etnologije i geografije injihovih odnosa u razlicitim fazama njihovarazvoja. Danas, kad prevladava misljenje daveze covjeka i prirode nisu odredene sarnofiziekim i bioloskim nego i kultumim idruslvenim ciniteljima, razumijemo zasto sedrustva razlicito odnose prema prirodnomeokolisu, kao i, obmuto, da je taj okoliS vaznaodrednica drustva.Najvise je referata teorijsko-metodo-loske prirode. To su EtnoloSka topografija slov-enskoga etnickoga teritorija - 20. stolje6e M.Nateka, Problem narodnosti i narodnih manjinau procesu urbanizacije sa geografskoga ietnoloskoga stajalista V. Klemeneiea, Urbanageografija i etnologija M. Paka, Multidiscipli-nami znacaj sakupJjanja narodnoga znanja 0lokalnoj srediniI. Gamsa, i Elementi geografijei etnologije u istraiivanju urbane okoline M.Ravnik.Natek usporedujeetnolosku topografiju igeografiju na temelju teorijskih pretpostavkisocijaloe geografije, sociologije i etnologije.Etnoloska topografija Slovenije 20. stoljecaprikazanaje analizomnjezine unutrasnje struk-ture, ekonomskoga razvoja, porasta stanov-nistva, promjena u profesionalnoj strukturi i

Miroslav Bertoša, Etos i etnos zavičaja, Istra kroz stoljeća, šesto kolo, knjiga 33, Čakavski sabor, Istarska naklada, Pula; "Otokar Keršovani", Edit, Rijeka 1985, 327 str.

Miroslav Bertoša, Etos i etnos zavičaja, Istra kroz stoljeća, šesto kolo, knjiga 33, Čakavski sabor, Istarska naklada, Pula; "Otokar Keršovani", Edit, Rijeka 1985, 327 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia