Ivan Lozica

Lozica, Ivan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Nar. umjet. 32/2, 1995, str. 261—298, PRIKAZI 282 S obzirom na odnos prema svakodnevici razlika izmeu trivijalne i netrivijalne knjievnosti je u razliitosti odnosa prema tradiciji, koja je okamenjena za trivijalnu knjievnost, a zatim i u razliitim kodovima razumijevanja knjievnosti. Dok su kodovi na koje se oslanja recipijent visoke knjievnosti preuzeti iz povijesti kulture, pa on shvaa djelo kao projekciju razliitih mogunosti ljudske egzistencije, recipijent trivijalne knjievnosti oslanja se na kodove svakodnevice. Trivijalna knjievnost tako pretpostavlja razumijevanje knjievnosti iz svakodnevice, a djelo biva shvaeno kao konana stvarnost koja ukazuje da su pravila "ivotne igre" unaprijed zadana.  U zadnjem predavanju autor e ponuditi opis onoga to u uvodnom dijelu teksta prepoznaje kao mit o leteim tanjurima. Pri tome e svoj interes dvojako usmjeriti: sluei se iskustvima naratologije pokuat e odgovoriti na pitanje kako je taj mit postao prepoznatljiva struktura, a prepoznajui u njemu dubinske simbolike strukture i odgovoriti zato su se ba prie i iskazi o leteim tanjurima uspjeli oblikovati u mit takvog dosega i znaaja. Iskazi o leteim tanjurima poeli su se gomilati da bi se postigla uvjerljivost iskaza. Tada se poinju formirati neka invarijantna mjesta ("letei tanjur", "mali zeleni") i prepoznatljive narativne funkcije (imenuju se etiri funkcije u ovom mitu) oko kojih su se otvorile mogunosti semantikih proirenja potpomognute i neodreenou i vieznanou naziva. Jednom kada je struktura postala prepoznatljiva, prestaje biti vana iskustvena provjerljivost fenomena leteih tanjura, a on postaje dio zbilje time to ga informanti prihvaaju kao "objavu" koja poinje utjecati na percepciju i miljenje. S druge strane, opravdanje zato su se ba te prie oblikovale u mit autor nalazi u simbolinosti motiva, iskaza i relacija koji odgovaraju na neke temeljne ljudske preokupacije pa se oni onda prepoznaju kao na nov nain oblikovane teme i motivi koji su prisutni jo u arhainim mitovima, te u fragmentarnom koritenju znanstvenih hipoteza na nain trivijalne knjievnosti. Autor je ukljuivanjem ovog mita u knjigu, kao i njegovim opisom jo jednom ukazao na epistemoloki i filozofski problem svrhe prouavanja knjievnosti danas, koji je i prije naznaen u knjizi, te da 'trivijalnost' i 'ekskluzivnost' nisu opreni pojmovi, jer ovjek ak i onda kada eli simboliki progovoriti o svojim potisnutim nadama i strahovima, to ini uvlaenjem trivijalnih elemenata u strukturu mita. Simona DELI	 Linda Dégh, American Folk-lore and the Mass Media, In-diana University Press, Bloomington l994., 218 str. Po rijeima Alana Dundesa, Linda Dégh je najznaajnije ime amerike folkloristike - to god ona napie odmah e pozdraviti znan-stvenici irom svijeta. Traak suparnike za-jedljivosti mogao bi se proitati u Dundeso-voj tvrdnji,  ali  ona  je ipak duboko istinita: Linda Dégh ne pie bilo to, ona je zaista uvijek na visini postavljene zadae. Pristup folkloru kao dinaminom povijesnom procesu nipoto nije nov - to je polazite tri desetljea stare kontekstualne folkloristike. Pred nama su, dakle, zreli radovi jedne od najpoznatijih predstavnica ve odavno etabliranoga pravca u istraivanju folklora. Autoriin uvod sustavno izlae i razlae problematiku knjige: folklor je shvaen kao "proizvod djelatnog povijesnog procesa koji utvruje interakciju stvaralatva: napisanoga i usmenoga, profesionalnoga i neprofesionalnoga, formalnoga i neformalnoga, smiljenoga i improviziranoga". Tako shvaen folklor koristi se masovnim medijima i proima drutvo u cjelini - nositelji takvoga folklora nisu vie seljaci prolih vremena gledani romantiarskim oima: "svjedoci smo nove ere u kojoj folklor dobiva mo i ugled kao mjerodavan glas urbanoga i industrijaliziranoga puanstva; glas zabrinutosti, straha, sanjarenja i nade; glas cijeloga ovjeanstva, otuenog i slomljenog elektronskom efikasnou. Zadaa folklorista jest Nar. umjet. 32/2, 1995, str. 261—298, PRIKAZI 283 itanje tih znaenja folklora, a ta zadaa ini folkloristiku vanom interdisciplinarnom znano	u, danas vi	e nego ikad." Krenuv	i od konstatacije Rudolfa Schende da folkloru najbolje ide pod zastavom masovne kulture, gdje u novim kontekstima nastaju novi folklorni anrovi, autorica je u ovoj knjizi razmotrila ulogu masovnih medija u uvanju starih i stvaranju novih folklornih anrova. Po njezinim rijeima, iza poglavlja u knjizi kriju se tri pitanja: "(1.) to su konstante a 	to varijable u sadraju i stilu, kakve su preinake potrebne starim idejama da bi posluile suvremenim praktinim i probitanim svrhama? (2.) Kako nastaju varijante teksta i kako se postie njegova stalnost pisanjem, tiskanjem, fotokopiranjem, zvunim zapisom ili fotografijom? (3.) Kakva je uporaba medija da bi se poveala potro	nja i kako se pojedinci koriste medijima da bi odrali, rekonstruirali, stvorili ili izmijenili tradicijske postupke?" est poglavlja u knjizi nastoje barem dijelom odgovoriti na ta opa pitanja.  Rije je o poku	aju pristupa masovnoj i popularnoj kulturi s folkloristikih pozicija, o djelatnom folkloristikom prinosu interdisciplinarnome izuavanju podruja masovne kulture u kojem inae sudjeluju filozofi, teoretiari knjievnosti, povjesniari, sociolozi i antropolozi.  U vlastitim istraivanjima folklora industrijskoga dru	tva autorica se preteito bavila vjerovanjima, svjetonazorom, priama i predajama. Prvo poglavlje ("Varijanta i proces folklorizacije u temeljnim oblicima pripovijedanja: bajka i predaja") daje teorijski okvir za ostala poglavlja: drugo i tree poglavlje razmatraju uporabu vjerovanja u nadnaravno i preradbu predaja i bajki u ekonomskoj propagandi, etvrto poglavlje ispituje ilustrirane asopise za ene, otkrivajui u njima uporabu usmenih i knjievnih bajki u stvaranju modela "sretne domaice", a peto i 	esto poglavlje bave se ulogom medija u preno	enju folklora - peto analizira kreativnu uporabu kasetofona u pripovijedanju, variranju i recepciji predaja o udima u jednoj vjerskoj zajednici, a 	esto istrauje tradicijske korijene obiaja objavljivanja spomen-pjesama za pokojnike u oglasniku lokalnih novina. Teme kojima se autorica bavi nisu novost za hrvatske folkloriste i etnologe, jer su se mnogi od njih ve bavili istim ili slinim pojavama u na	oj sredini. S druge strane, ba	 ta injenica ini knjigu zanimljivom, jer se otvara mogunost usporedbe rezultata istraivanja. Osim toga, knjiga e sigurno biti ohrabrenje i pomo istraivaima suvremenih pojava uporabe folklora u na	im (ratnim i poratnim) uvjetima. Osobito su u tom smislu poticajne uvodne misli o terenskom radu i o potrebi razvijanja teorije i novih metoda u folkloristici, da bi se i	lo ukorak s pojavom novih anrova i brzim mijenama u samome folkloru.  Ivan LOZICA 

Linda Dégh, American Folklore and the Mass Media, Indiana University Press, Bloomington l994., 218 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia