Stjepan Zlatović

Zlatović, Stjepan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Godina VI. U ZAGREBU, 1. SRPNJA 1 8 8 4 . Broj 3. V I E S T N I K HRVATSKOGA ARKEOLOGIČKOGA DRUŽTVA. Latinske starine na Danilu.1 Koliko se Dalmacija može ponositi slavnimi uspomenami davnih vremena i ostanci spomenika rimskoga veličanstva, kojimi je nje­zino tlo posuto od Krka do Budve; toliko mora da ožalosti ljubi­telja starina, iztražitelja poviestuih istina u ovih knjigah staro­davnih zgodopisa, kad vidi ove štovane spomenike danas po3red prosvietljenoga vieka, u kom se znaju toliko cieniti arkeologični predmeti, i za koje troše vlade i družtva, ulažu se glavnice, podižu muzeji, pišu dnevnici i imeuuju povjerenici, da ipak na našemu klasičnom zemljištu toliko blago leži zatrpano u gromilah kamenja i opeka, u briegovih zemljavih nasipa i naplavaka, bez da se tko stara, ne samo da pronadje tajna i sakrita, dali i da začuva od propasti ona, koja slučajno plug izvali ili izkrči mašklin neukog težaka, koji običajno misli, da bi u takih spomenicih našao blago, pa kad ga nada prevari, onda ih iz osvete razlupa. Kolika bi kod nas potreba bila iztraživanja i sačuvanja sličnih pismenih spome­nika za poviest onih doba, vidi se iz toga, što od velikoga broja razvala gradova i varoša riedko je istinito označeno, gdje je pravo koji bio. Učenjaci pišu i nagadjaju; drugi oprovrgavaju i uiečil, ili razpravljaju i drugčije dokazuju; pisanja i učuih razpravljauja ima dosta, ali stalne istine malo. Izvan stare Salone malo koji drugi grad, da nije u razpri i sumnji; izmedju ostalih, koliko se ne raz­likuju mnenja o mjestih Stridona, Ardube, Belminija i drugih ? Ako se to nije moglo dokazati starimi knjigama i putopisi, neostaje druga nada, nego, da bi se kojimi spomenici izkopauimi dalo do­kazati; a da bi se to moglo najboljim uspjehom dostiguuti, pokazuju 1 Izreći nam je osobitu zahvalu g. piscu za ovaj sastavak, koj iz više strana zaslužuje obzira. Uredničtvo. 5 66 ruševine Salone, gdje i onako omedjašenom vladinom podilom obi­lato se naknadjiva trud i t rošak, kako dokaziva spljetski muzej, izvan onoga, što se je u davaija vremena nevidom preselilo u t u -djiau. Griehota , da vlada neopredieljiva za Salonu, pa i za ostale ruševine gradova, što veće svote, i upotrebi obilatije uaukovne sile sdružene žarkim rodoljubjem, poduzetćem i nastojanjem ouakih stru-kovnjaka, kakvi su gg. Glavinić, Alačević i Bulić. Ona bi najveću zaslugu stekla kod učenjaka, i silno koristovala poviesti naše otačbine. Izmedju ostalih ruševina jedna je ueiztražena na Dauilu, 15 kilm. na iztok od Šiben ika, gdje često plug i mašklin izvale znamen i t ih nadpisa, i nadje se starog novca, opeka, posudja, prstenja, oprava i sl ična; ali na žalost sve to gine i propada ua štetu znanja, kako će se dalje vidjeti. J a sam god. 1869 obširno to mjesto opisao u Viestnik«, sada ću o drugomu što pomeuuti . Različiti učenjaci tvrde, da bi na tomu mjestu bio Municipium Riditarum, što je i veleučni s tar inar Mommseu primio, ' i to ua svjedočbi spomenika ondje našastoga, koji bijaše podignut izmedju ostalih dostojanstvenici!) i : Q. RatUio. Pročulo. Principi. Municipii Riditarum.2 Ako je taj spomenik dos ta tan , da opredieli mjesto, nije rek bi da digne svaku sumnju; ja ću koju od ovih sumnja iztaknuti , koje će učenjaci procieuiti, uvažiti ili odbac i t i : 1. Za Municipium trebalo je prilična broja pučanstva. U Da-nilu ruševine sgrada ne zauzimlju prostora od pola Q]-kilm. Iz okola može se naći grobova, ali ostanaka kakvih sgrada nipošto. I taj malušni obseg nebijaše bedemom obšetau ; ou nepokaziva slike grada, nego razkošnoga sela koga velikaša. Ruševine nisu zemljom zasute dublje od jednoga met ra ; temelji sgrada leže na mekoj sedri, dublje nemogahu biti, a za širje nebijaše prostora; to se očevidno pokaziva po jarugah , koje su potoci razderali. Danilsko je polje pre-malabuo, da bi moglo uzdržavati brojno pučanstvo, a okolice su tako kršovite i neplodne, da nepokazuju mjesta, gdje bi mogle ploditi i obradjivane biti .3 1 C. I. L. III. 364 etc. 2 Bullettitto di Archelogia e storia Dalmata. Anno I. 1878, p. 24. '' Mi smo god. 1858 svestrano izpitali i proučili onaj položaj, te smo u izvieštaju na c. kr. središnji odbor za iztraživauje i saćuvanje starih spomenika u Beču, u kom smo naveli do 16 nadpisa navlastito radi staro-ilirskih imena veoma važnih a do onda nepoznatih, i ovo dodali o ruševina!. 67 Na pomenutomu uzkomu prostoru bijaše prevelikih sgrada i spomenika. Ima na površju kod crkve kamenih oblih stubova od 0.50 cm. promjera, veliko narisanih pragova i izdelanih komada kamena, koji odaju veliku sgradu. Spomenici, koji se nadju u tomu obsegu, oni su od jakoga bieloga kamena poput mramora , oni su okv iren i , nar isani , navezeni i slova najpravilnije urezana; dočim grobovi i nadpisi iz okola sastavljeni su od mjestnoga mekoga ka­mena, slabo izradjeni, a gore slova urezana. sgrampana i nepra­vilna. Sto bi dokazivalo, da na mjestu bijaše prosvietljenib gospo­dara, a iz okola neukih kmetova. Rek bi, da tu bijaše neka veli­čanstvena postaja na sred glavnoga puta, koji je iz Promone, Ma-gnum-a i Scardone prolazio za Salonu. 2. Kada bi pomenuti spomenik Principi Municipii liiđitarum sam bio, on bi se dakako mogao odnositi na poglavicu toga mjesta; ali na tomu istomu mjestu našast je i drugi slični spomenik dru­gomu Principu drugoga g rada ; ter ako bi se prvim moglo tvrd i t i , da je na Dan i lu bio Riđit, drugim bi se kazalo, da je Delminium, što nije ni tko nikada pomislio. Na jednako bilom mramoru , jednakimi velikimi slovi divno urezan štije se nadpis: Principi . Belmatarum j Ann. XXII i Claudia. Tib. Fil. Ovi je nadpis poznan, a stoji na trimu Klisovića, ter ako ništa, oslabljiva stavnost prvoga. samoga grada: „Traccie delle mura dell' antica citta si scorgono al presente eziandio per lungo tratio di presso la cbiesa di s. Daniele, dove tutto giorno si dissotterrano avanzi di antichita d' ogni genere. Lo scrivente ebbe ad osservare in sulle macerie site in quell' agro infitti capitelli figurati, tronchi di colonne, aleuni di un diametro di 1"20', rottami di tegole di varie fabbriche italiane, monete romane, lumi eterni, vaši lacrimali, anfore ecc. II eliiarissimo Dr. Vincenzo Giadrov di Sebenico fece di tali oggetti abbondante raccolta; molti stanno presso altre famiglie in Danilo e in Sebenico" (V. Archiv fiir Kunde osterr. Gewbichtquellen d. Akademie der Wissenscb. in Wien. XXII Bd. 1859). U koliko se pako sada siećamo one okolice, čini nam se ipak, da ima u njoj dovoljno zemljišta za potrebe jed­noga grada, ali treba i na to paziti, da je ondje golet u mnogom prouz­rokovana krčenjem Sume, koja se njegda bez dvojbe sve naokolo širila. U ostalom rimski gradovi utvrdjeni bjahu obično maleni ; dokaz su tomu i zidine u Pođgradju (Asseria), gdje su sjajno u prvobitnom obliku sačuvane, i za koje isto tako kao i za Danilske uz svu šumu c. kr. čuvara starina po našem primorju nitko se ne brine, akoprem tu leži čitav grad u prvo­bitnom obliku, tako da mu jedva para u Pompejti. Urednik. 68 3. Našast je monumentalni nadpis pod Gardunomj gdje bijaše stari rimski most na Trilju preko Cetine, i taj nadpis povieda, kako je za cesara M. Aurelia oni most popravljen po: Novensibus, Deltni-nensibus, Riditis.1 Ovo popravljenje nije se drugčije moglo poduzeti, nego od onih mjesta, koja su neposredno putom preko njega pro­lazila. Što s Danila ne može se dokazati, da bijaše moguće, jer upravan put preko zagorskih krša i brda bio bi i za rimsko carstvo trudan posao; a da bude bio, vidio bi se bar gdje koji ostanak, koga nikad nitko opazio nije; pa tn bi koloderi bolje no igdje ostavili tragove, jer je Zagorje sve kamenito. Za Danilo nebijaše potrebito takoga mučnoga puta, jer on imadjaše liepi rimski put, koji se i danas vidi u svojoj cielini; jedna pruga sjeveru preko Trtva odlazila je Skradinu i Promini, odkle preko Vrbe mogaše lasno na Cetinu; a druga jugu, kako se i danas vidi, preko Slivna i Suhoga Doea k moru na Solin, pa odande na Cetinu. Kad bi Ridit bio na Danilu, koji bi uzrok on imao da napravlja most na Cetini, kad bijaše drugih gradova neposrednim putom s njim sve­zanih kao Solin, Andertium, Aequum i ostali? Ali kad je svakako Ridit onaj most popravljao, on je morao što bližje biti, i nepo­sredno preko njega obćiti. 4. God. 532 Onorij III biskup solinski na pokrajinskomu sabaru nastavi nove biskupije,2 izmedju kojih i Makarsku, koja izvan otoka i zemljišta izmedju Neretve i Cetine imadjaše i Redđiticum.3 Spljetski Bullettino cieni, da je to pravo Municipium Riđitarum* na Danilu, ter razteže novu biskupiju čak od Neretve do Krke, kako bi sa otoci i zemljištem zauzimala prostora dvadeset puta veće nego je ostajalo Solinskoj prabiskupiji; što se čini neprilično, osobito s toga, što Danilo bijaše čudo bližje biskupa Salonae, Ludrensis i Scardonae. Ako je Municipium Riđitarum bio u Makarskoj biskupiji, tada bi ga valjalo tražiti ne na Danilu, nego onamo preko Cetine; pošto se ne pokaziva prilično, da bi Makarska biskupija zasizala preko desne obale one rieke. Bio Municipium Riđitarum, gdje mu drago, mi cienimo, da onaj Redđiticum makarske biskupije bijaše Radobolje, koje se često iztječe u crkovnih listinah, i pominje u kašnjih Sinodi. Možda se je starinom tako zvao; a kada se Hrvati ondje naseliše, onda ga po svoju prozvaše Radobolja. 1 Vidi Bullettino ibidem 22. — 2 Farlat Illyr. Sac. II. 173. — 3 Farlat ibid. — 4 Ibid. 4 2 . C9 S tih uzroka cienim da nije bez temelja sumnja o Riditu na Danilu. Sada mi je spomenuti o novostih, koje sam našao na Da-nilu potla petnajst godina odsutnosti, pokle sam ga u Viestniku opisao, i moram namah naviestiti, da sam našao malo dobra a puno zla za ono, što spada na drevne spomenike ovoga mjesta. Zlo je u tomu, što najljepši i najvažniji spomenik, oni na komn se pominje, da je podignut Principi Municipii Biđitarum, ove je zime osakaćen! Ovi spomenik nazad 20 godina bijaše izkrčen u vinogradu sa sjeverne strane župne crkve sv. Daniela. Podnožje mu ostade na istomu mjestu sa ostalim nakiti; jednoga lava kolik janje razlupaše, a spomenik odvaljaše obćinskomu bunaru Bitinj i srećom s boka produboše korito za pojilo životinje. Nadpis, i ako obaljen, mogaše se čitav štiti; ali ove zime izodbijaše desni kraj pisma, ter se već ne poznaju nego početci besjeda. Druga šteta lani učinjena. U njivi Mije Raka pred crkvom zapinjaše plug, i odtle izvališe velikih učetvrtanih kamenja, na kojih bijaše prostrana žliba vodovoda; prosliediše vaditi redom za deset metara duljine, i dođjoše do bunara, koji zasut završivaše probu-šenom kolustom pločom, a nad njom kruna četvrtasta. Svaki obraz imadjaše blizu metar duljine a polu visine. Na obrazu prama jugu bijahu urezane u basrilievu slike i to : satir kozjim nogama, spried papci, a na peti čampa kao u pievcu; lievom se naslanjao na čo­banski štap, a desnom držao jare za glavu. Do njega tri kao ženske, ovijenimi rukama, u dugih haljinah; kažu, da su krasno sadjelane bile. Dječica polupaše slike, a cako razsječe ploče za prozorne pra­gove; ostala kamenja uzidaše u šematorje crkovno. U jednom dočiću u sred krša kod potoka Dabra, ua prosto­riji kakvih 8 n _ m - I v a n Lalica nadje sedam grobova, kod kojih bijaše uz svakoga napisana ploča. Jedna najveća bude sva stučena, a ostalih, neke ciele a druge razkomadane dadoše mi, da prepišem (V. priložene nadpise). Kod potoka izmedju kuće Grubišića i župne crkve ove godine odkriše podnožje nekoga velikoga spomenika; a jer kamenja bijahu preveć velika, ne mogoše ih s mjesta krenuti, ter se još vide na istomu; kažu, da na jednomu komadu odnesenomu vidiše samo dva velika slova; vas je dakle spomenik i njegov nadpis na svom mjestu; ali ako tkomu uztreba za kakvu novu sgradu liepo izradjena ka­mena, dignuti će spomenik, i nadpis, ako se nadje, svršiti će ko i drugi. Stije se često na listovih, da su neka gospoda naimenovana 70 za nadgledaoce i čuvare starih spomenika;' ne bi li koji srećom došao do Danila, i obustavio ruševinu; i kada bi se osvjedočio o laštini izkapanja, izviestio gdje treba, da se vlada ili koje družtvo zauzme i pregleda još netaknuto zemljište, koje obečaje obilatu iz-platu truda i troška. U briegu sa zapadne strane pomenutih ruševina, (mjesto se zove Katun), u ogradi Vučenoviča nalazi se izdubljen u sred velike litice živoga kamena prostrani četvrtasti grob, koji je od davnih vremena otvoren i izmetnut, ter sad služi za kamenicu, koja na kišnih vremenih uzdrži vodu za pojilo životinje. Od zaklopca nejma traga niti ikoga spomena od ičesa; sam je debeli krš naokolo, po komu sama drača raste. Grob je dakle pravilan četverokut, dubok 052 met., dug 1'91 m., širok 0'75 m. Na vrhu okrajak istoga odignut je od mašeta 005 m., kako ga je zaklopac mogao obuhvatiti, i na dva kraja polegnuta prama iztok-sjeveru prokopane su male žlibe da otiče voda, za da ne bi u grob ulazila. On leži pružen istim pravcem od iztoka zapadu. Sličnih u okolici nejma; ja nisam vidio, ali mi seljani tvrde, da su sličnih vidili otvorenih na gromačastom tlu mekoga kamena u blizini ruševina, kada bi potok sadrao zemlju. Evo vam nadpisi ove godine nadjeni okolo sedam grobova u dočiću kod Dabra. Prvi je najveći visok 0'90 m., širok 070 m , debeo 0-19 m. Prva su slova velika 0 08 j met. ostala pomanja ali fino i pravilno urezana: 2. Drugi je na mekom kamenu grbavim slovi i nepravilnim : _ , o ; ! 1 V I V L I N I S C R E i jMETIS VE ! RNA-ANN . > X -N A V 1 N A A-PATAVI N I - F I L I A ANO XXXX T R I T O - A N T A N I - D E AN • X L-E T - M A X I M AE M A T R I ' E I V S MAXIMVS-FILIVS PATRI-ET-AVIAE B • M - F • Treći je jednak drugomu, na mekom kamenu, prebijen. 1 U koliko znamo, u Šibeniku ga nema, a ni u Skradinu, ni u Kninu niti u Sinju, gdje ga jako treba, ali ne samo po imenu, kakovih ne malo po Dalmaciji, dali po radu i znanju. Uredničtvo. 71 Četvrti je jednako slabo urezan i na dnu oglodan; može se na njemu štiti: _5- L _ Petoga je samo gornji Ij^iT STO • L A T I kraj, dva redka: RICO • S I T S T A ) ; Šesti je malo okr-uut na lievoni kraju; on glasi : Još jedan ima u cr­kvi, ali vrlo oglodan; ako sam se domislio, mogao bi se ovako čitati: j P L A E S • O J T I V S • MA ! CRI • F • AN • V-7. D • M • ! V E M I L C I | AE-7-VALEN PAR-BMF TVDANI MAXIM PANIO MATER / / / I V 8. I O A P L V D V S PATER IM DOMIN 11/ MAG / / / / / ; P - V B U Šibeniku 3 svibnja 1884. Ovi je komad lani uzidan u mr-tačkn kuću pred crkvom. Fra Stip. Zlatović. Baška na otoku Krku. Otok Krk bez dvojbe je jedan od najzanimivijih medju dal-matinskimi i na arkeologičkom polju. Tu se je već odkrilo sjaset arkeologičkih često dragocienib predmeta počam tja iz kamenite dobe. te se i dnevice mal ne uz svako gibanje zemlje odkrivaju Žalibože jedva da koj od tih predmeta ostaje na otoku ili u ua-rodu; tudjinci, koji su amo tamo po njem naseljeni, i strani po-kupci, koji ga često oblicu, sve beru i nose u inozemstvo. Za rimskoga vladanja imao je ovaj otok, nazvan tada Curkta, dva grada. Glavni, istog imena kao otok, Curicla, spominju Caesar (ad portum Curici), Ptolemaeus (Koupwov) itd., a nadpis u gradu Krku našast, zove ga splendiđissima civitas Carictarum, te je po Pliniusu uživao ius italicum. Po Ptolemaeusn drugi se zvao Furfinium 

Latinske starine na Danilu

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia