Frano Radić

Vid Vuletić-Vukasović

Radić, Frano

Vuletić-Vukasović, Vid

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Godina XII. U ZAGREBU, I . SRPNJA 1890. Broj 3. VIESTNIK HRVATSKOGA ARKEOLOGIČKOGA DRUŽTVA. Predhistorički predmeti s otoka Korčule i poluotoka Pelješca u Dalmaciji. A) Iz neolitiékog doba. 1, Atrimolitima perijoda1). 1. Teslica od Jadaita. (SI. 1). Absolútna težina 54*9 grm. Gustoća 3347. Tvrdoća 6*7. Duljina 6 cm., sir. 3"5 cm., deb. 2 cm. Vid Vuletić-Vukasović je dobavio za svoju zbirku od porodice Ko-vačevića u Nakovanu, odlomku orebićke općine (naime na poluotoku Pelješcu). Debelo-plosnata je, svakolika fino izgladjena i svijetla, ') Vidi razdiobu neolitičkog doba predloženu od I. N. Woldŕicha u raspravi: „Beiträge zur Urgescbichte Bohmens" u „Mittheilungen" bečkoga antrop. društva. Godine 1889. Sv. I i II, str. 81. 6 74 a oblikom trokutna. Obline prelaze slijevanjem jedna a drngo, a ima samo jedan tup brid uzduž jedne uske pobočne strane, a dva kratka brida od 120°, jedan dulji, a jedan kraći, na mjestu gdje se druga pobočna strana upućuje u oštrae. Sva tri su postala bru­šenjem. Oštrac je bio pakružan i nije činio kuta sa pobočnijem stranama tesle. On je na jednom kraju porabom istupljen i okrnjen, a na drugomu je u novije doba bio u velike okrnjen. Pri novoj krnjotini otanjio se je oštrac i postao je prozračan na bridu. Kr-njotiue su ljušturaste. Masna je sjaja, a boje lijepe tamne sparogasto-zelene sa zagasitijim mrljama, a na jednom licu sa jasnijim crtama, koje su istosmjerne s onom pobočnom stranom, na kojoj su dva kratka brida pri oštracu. Očito je, da ti jasuiji potezi potiču sa skriljavosti nutrnjega sastava teslice. Na površini teslice ima 17 sitnijeh tamnijeh okruglijeh piknjica, od kojijeh najveća ima premjer od 1 mm., a na licu sa istosmjernijem potezima ima i dvije bijele pjegice, jednu sa premjerom od 1*7 mm., a drugu od 0 8 mm. Te pjegice javljaju nam prisutnost dviju razlicitijeh ruda uklopljenijeh n jadaitu, koje bi se mogle stalno opredijeliti samo mikroskopič-nijem ispitivanjem jadaitova praha. Po tvrdoći i boji bijelijeh pjega^ rek bi da sn one po svoj prilici od cirkona, one tamnije mogle bi biti od titanita ili magnetita. Ovom prigodom popravit nam je naslov dvaju predmeta, što smo jih priobćili u Viestniku 1888 god. str. 46. br. 1 i 2. Oni se i oblikom, i gustoćom, i sastavom, i bojom posve sudaraju s ovijem; te nijesu ni klinovi, ni od olivina, već su takogjer teslice od jadaita. Sudeć po boji, obliku i uklopljenijem zrncima bjelkaste rude, treba, da je od jadaita i ona velika tesla g. Kalogjera u Blatu, što ju je Radić priopćio takogjer u »Viestniku« (God. IX, br. 3, str. 71—73). Tijem bi ovo bila četvrta jađaitna tesla nagjena na otoku Korčuli. Ove korčulanske tesle sudaraju se oblikom, odnosnom te­žinom, sastavom, primjesinama i bojom posve s onijema, što jih je prof. Karl Maska iz Moravske priopćio u Miltheilungen antr. društva bečkoga'). Gosp. J. Szombathy objelodanio je u istijem »Mitthei-lungen« (Sitzungsberichte 1888, Nr. 1. str. 11—12) tri teslice od jadaita nagjene u Ugarskoj na zapadnoj strani Blatnog jezera. On o njima piše, da su prve u Ugarskoj nagjene; a ta okolnost da ') XV Band. IV Hrft. str. 113—115, XVI. B. Sitzungsberichte Nr. 3 — 4. 1886, str. 29 — 31 i Sitzuugsbericht Nr. 1. 1888, str. 1—6. 75 jim podaje veliku zlamenitost, jer š njima da biva dosta rašireno k jugoistoku područje rasprostiranja srednjo-evropskijeh jadaitnijeh tesala, kojijem je slavni Virchow u svojoj raspravi1) bio naznačio rijeku Labu kao istočnu granicu. Ove korčulanske teslice raširuju dakle još više k jugu područje njihova razprostiranja, koje eto zahvaća i južnu Evropu. Poredaćemo ovgje mjere i težine svijeh do sad u našoj care­vini nagjenijeh jadaitnijeh teslica, da bude svakomu jasno kako četiri korčulanske dobro pristaju uz one što su nagjene u Moravskoj i Ugarskoj. Nalazište. Broj. Duljina. Širina. Debljina. Prava tež. Gustoća, Blato na Korčuli (? jadait) 151 mm. 56 mm. 30 mm. 5102 gr. Ugarska Zrnovo na Korčuli Tvarožna Ljhota u Moravskoj Soline kod Korčule Kŕpic u Moravskoj Ugarska » Žrnovo kod Korčule Moravska br. » » » » » » » » I. 1. — 2. — II. III 3. — 109 96 85 78 71 68 63 60 56 » » » » » » » » » 53 43 50 40 38 41 40 35 28 > > » » » » » » » 17 18 18 20 15-5 11 12 20 95 » » » » ' » » » » » 1630 » 3-32 161-0 »3-36 126-027 » 3-343 127-6 »3-34 69-112 » 3-347 49-8 »3-36 47-8 > 3-36 54 9 » 3-347 25113 »3-35 Kad bi Kalogjerova tesla u Blatu bila od jadaita, kao što je sva prilika da jest, to bi ona bila najveća od do sad nagjenijeh jadaitnijeh tesala u našoj carevini, te bi pristajala uz velike srednjo­evropske jadaitne tesle, kao što je ona iz Oberhessen, što je sada u muzeju u Wiesbadenu, kojoj pripadaju sljedeće mjere: Duljina 156 mm., širina 48 mm., debljina 25 mm., gustoća 3302). I u zagrebačkomu muzeju*) su dvije tesle, koje imaju oblik jadaitnijeh tesala, pa je sva prilika, da su od te tvari. Jedna je (Tab. II, br. 19) po »Popisu« (str. 31) nagjena u hrvačkom Za­gorju. Duga je 125 mm., široka 65 mm., a debela 15 mm. U »Popisu« kaže, da je »iz amfibolita mal ne trokutna«. O drugoj (Tab. III, br. 3) piše u »Popisu«, da je dlieto i to >lz njeke vrsti ') Rudolf Virchow. Das Vorkommen der flachen Jadaitbeile, namentlich in Deutschland. Verhandl. d. Berliner Ges. f. Antrop. Juli 1881, p. 283. a) A. B. Meyer. „Ein weiter Beitrag zur Neptaritfrage". Mitth. d. ant. Ges. in Wien. Bd. XV, Heft I, str. 10. 3) „Popis". Odsj. I, 8v. I. Tab If, br. 19 i Tab. Ill, br. 3. 76 amfibola«, te da je »trokutno, krasno ugladjeno i dobro zaoštreno« pripadaju nm dakle svi karakteri jadaitnijeh tesala. Dugo je 40 mm., šir. 30 mm., a teži 21*6 grama. Pošto je i amfibol često zelene boje, kao i jadait, te i škriljav kao i ona, a jesu malo da ne i iste tvrdoće, a jadait je ms,nje poznat kamen, to može posve lako biti, da su i ta dva predmeta od jadaita. Bilo bi dakle po­trebno, da se potanje i pozornije ispitaju u tvrdoći, odnosnoj težini i nutrnjemu sastavu, kao što zahtijeva velika njihova zlamenitost. Ako su od jadaita, kao što je posve vjerojatno, to bi i u Hrvačkoj bila nagjena dva takova predmeta iz neozoičkog doba. U Hrvačkoj nagjeni predmeti od jadaita, mogli bi lako poticati iz same zemlje i ne biti uneseni, kao što je slučaj na Korčuli, jer se jadait nahodi većinom uz serpentín, kojega Hrvačka ima u Fruškoj, Trgovskoj i i Kalničkoj gori1). 2. Šljunak od glinenčeva bazalta. (SI. 2). Samo je ulomak po-duljeg šiljastog komada na četiri lica sa zaobljenijem bridovima. Dug je 56 mm., šir. 38 mm., deb. 34 mm. na debljem kraju. Po­vršina je bila izglagjeha, ali je sad hrapava zbog istrošena labra­dora. Temeljna mu je boja zelena kao luk, ali pošto se je počeo trošiti na površini, to mu iztrošine labradora davaju bijele pjegice. Na prelomu ima hrgjasto-sraegju povlaku od istrošena magnetovca. Ima u njemu dosta primješana olivina. Vid Vuletić-Vukasović ga je dobavio za svoju zbirku od Marka Tvrdeića pok. Marina iz Žrnova kod Korčule (o. Korčula). Kazali su mu, da je bio nagjen u predhistorićkoj gomili što se nahodi u istomu Zrnovú, ali da su ga odavna čuvali u kući. Dodat nam je ovgdje, da nije samo naš hrvački i srpski narod koji predhistoričko kamenito orugje zove strijelama, nego da ga tako zovu i Česi kako pripovijeda prof. Maska u jednoj od spome-nutijeh rasprava. Oni jih zovu hromové kameny, to jest gromovo kamenje, a Nijemci Donnerkeile ili Donnersteine. U Dubrovačkomu se zove kamen sv. Pavla, te je za obranu proti zmijama. 3. Dl/jelo od kloritnog škriljavca. (SI. 3). Dugo je 33 mm., široko pri oštracu 29 mm., na užoj strani 14 mm., debelo po srijedi 11 mm. S jedne i druge pločaste strane je rauzgavo-smegje boje sa zelenkastijem i smegjijem pjegicama; strane i oštrac su tamnije x) Živka Vukasovića, pohrvaćeno Dra Vjek. Pokornya Rudstvo za niže razrede srednjih učiona. Str. 34. 77 maslinasto-zelene. Svekoliko je uglagjeno, te ima više tupijeh bri­dova, koji su postali brušenjem. Jedna mu je strana svedena, a druga je plosnata. Uži je kraj prelomljen, a na oštracn je zatupljen. Gustoća mu je = 275. Vid Vuletić-Vukasović dobavio ga je od Marka Tvrđeića pok. Marina iz Zrnová. 4. Ulomak utega ođ diorita. (SI. 4). Oblika je kusočunjasta. Na užoj strani je bio prelomljen. Veća osnovica je brapava. Cu-njasta površina je uglagjena i malko svijena. Dug je 74 mm.; veliki premjer mu je 54 mm. Absolútna težina 347'25 gr.; gustoća 2*863. Nagjen je nazad 4—5 godina u Blatu na otoku Korčuli u Lokvi, a sad je kod sudbenog pristava gosp. Izaka Tolentino u Korčuli, kojemu neka je hvala, što nam ga je ustupio na ispitanje. Sastoji od kristalinično-zrnate smjese oligoklaza i amfibola, akee-sorno mu je primješan gorčikov tinjac u tankijem rijetkijem listi­ćima. Naliči utezu br. 7 (Tab. VII) »Popisa« zagrebačkoga muzeja (odsjek I, sv. I), samo što je korčulanskomu gornji vrh okrnut l što je dugoljastiji. B) Iz kovinskog doba. Plosnati kelt (brađva) ođ tuči (njem. Flachkelt). (SI. 5). Dug je 152 mm., u oštraeu širok 41 mm., pri gornjem kraju 26 mm., po srijedi ispod krilaca 31 mm., preko krilaca 30'5 mm., debeo u sredini zatupljena oštraca 3 mm., pri kraju oštraca 1*5 mm., u podan krilaca 9 mm., u sredini megju krilcima 7-7 mm., pri naj-gornjem kraju 6"8 mm. Težak je 34r75 grm. Gustoća mu je 8'7. Gornja polovica jedne strane ima mu još netaknutu površinu od-lijevka; samo je na njoj opaziti desetak rezotina napravljenijeh oštrijem oružjem gvozdenijem, koje su malo da ne istosmjerne s osovinom kelta. Na protivnoj strani površina gornje polovice na­rezana je, mal da ne, svakolika udarcima isto tako oštra oružja. Dolnja je polovica raskovana, raširena i otanjena sve udarcima tupa oštra orugja, koji su ili okomiti na osovinu, ili malo da ne okomiti. Oni potiču po svoj prilici od oštrije strane kamenita bata. Kelt je ovaj u novije doba bio svakako upotrebljen kao prost klin za cijepanje drva, jer mu je zatupljena i zavraćena udarcima gornja strana i zatupljen mu je oštrac, te su mu oštrijem ocaonijem oružjem odrubljeni dolji krajevi krilaca. Na jednoj strani zatupljeni su i bridovi kelta ispod krilaca, da kelt bude mogao lašnje biti upo­trebljen u spomenutu svrhu. 78 Slavni je Virhow dokazao, da se je plosnati kelt razvio od prostoga dlijeta. Dugački kelti sa krilcima, koja su postala slabijem zavraćenjem ruba, malo da ne u svoj dubljini kelta, pripadaju Italijii a dobi protoetruskičnoj. Oblik ovog korčulanskoga kelta, koji je nagjen pri krčenju na zemljištu zvanu Morkan blizu Blata, a sad je svojina spom. gosp. I. Tolentino, približuje se jednomu keltu iz zbirke bečkoga slikara I. Spottla'), koji potiče iz Ugarske, ali se od njega razlikuje tijem, što su mu zavraćena krilca odveć uska, i što je širina kelta na ugarskomu pri krilcima najveća, dočim je ovaj korčulanski baš na tomu mjestu stisnut. Tako je stisnut plo­snati kelt br. 5 na tab. V1II »Popisa« arkeol. muzeja zagreb., ali su mu krilca mnogo šira i svinata za obuhvaćanje držala, dočim su na korčul. samo okomita na površinu kelta. Taj zagr. kelt po­tiče iz Siska, a gosp. Ljubić ga zove u »Popisu« otkom. Od br. 2 do 15 na str. 94 spom. »Popisa« nabrojeni su kelti iz Dalmacije, što se náhode u zagr. muzeju, i g. Ljubić jih svekolike nazivlje otkama, ali rek bi, da se nijedan potpuno ne sudara s korčulan-skijem, premda mu se približujú oblikom. Poput talijanskijeh kelta plosnatijeh (Schaftlappenkelte), koji po Virehowu sačinjavaju prvi preiazni stepen od dlijeta ka keltu, u zagr. muzeju je jedan komad iz Bosne (Tab. XIV, br. 89), a jedan iz Siska (Tab. VIII, br. 5). ' Po odveč jasnoj boji i po odnosnoj težini razumije se, da u ovomu keltu ima vrlo malo kositera. U Korčuli, o Duhovima 1890. Frano Radić i Vid Vuletić-Vukasović'2). Nadpisi rimski iz Bosne. Primamo nadalje putem preč. gosp. L. Maruna predsjednika starinarskoga družtva u Kninu sliedeće nadpise iz Bosne. Grihota što su samo odlomci i često veoma zlo sačuvani. ') Mitth. d. anthr. Ges. in Wien. God. 1885, II sv. Tab. II, br. 21 . 8) Ovi su predmeti strogo analizovani od g. Frana Radića, te siste-matički odregjeni za znanstveno polje, pa je samo njegova zasluga, da se je ovamo otkrio jađait, jer sam ja sve dosada držao, da su one tri nave­dene teslice od olivina. Moja je skromna zbirka vazda otvorena g. Franu Radiću, koji se u velike zauzimlje za starine, a osobito za staroslovinsku ornamentiku. 

Predhistorički predmeti s otoka Korčule i poluotoka Pelješca u Dalmaciji

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia